Uprava HNK reagirala na otvoreno pismo Radničkog vijeća

Reakcija na priopćenje naslovljeno 'Istina o upravljanju Dubravke Vrgoč'

28.09.2017., Zagreb - Dubravka Vrgoc, intendantica zagrebackog Hrvatskog narodnog kazalista. Photo: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL
FOTO: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

Radničko vijeće Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu danas se obratilo javnosti otvorenim pismom u kojem su iznesene ozbiljne optužbe protiv intendantice Dubravke Vrgoč. Nekoliko sati kasnije, stigao je odgovor Uprave HNK koji prenosimo u cijelosti.

“Pojedinci iz Radničkog vijeća HNK u Zagrebu, ne zna se koji put po redu, poslalo je javnosti pismo koje nazivaju ni manje ni više nego „Istina o upravljanju Dubravke Vrgoč“. Javnost bi najprije trebala znati da se Radničkim vijećem nazivaju sindikalni povjerenici, od kojih su dvoje i članovi Kazališnog vijeća. U kazalištu s pet stotina zaposlenih, isti djelatnici su sindikalni povjerenici, članovi Radničkog vijeća i Kazališnog vijeća.

Istina znači pripada njima i „većem dijelu zaposlenika“, za koje nismo saznali tko su. Zanimljivo je da se ovakvo pismo šalje dan nakon uspješne premijere opere „Lastavica“ koja je izazvala ovacije publike i oduševljenje kritike. Ono se zapravo ne šalje javnosti, nego je izravno upućeno ministrici kulture i gradonačelniku koji ovih dana biraju intendanta/intendanticu.

Pojedinici iz Radničkog vijeća obznanjuje gradu i svijetu da je Dubravku Vrgoč postavio Milan Bandić uz suglasnost tada aktualne ministrice Andreje Zlatar Violić. Dubravka Vrgoč vodila je tada ZKM, najuspješnije kazalište u regiji, i jedno od najaktivnijih u Europi. Javila se na natječaj i izabrana na temelju tih dostignuća.

Temelji umjetničkih struka

Tada je predsjedala Europskom kazališnom konvencijom. Dakle, nitko je nije „postavljao“, a imenovala ju je Vlada RH predsjednika Zorana Milanovića, uz prethodni dogovor ministrice i gradonačelnika. Radničko vijeće objašnjava svijetu da nijedan intendant nije vodio kazalište dulje od dva mandata. Zakonom nije propisan broj mandata, a ako su i ranija Radnička vijeća vršila ovakve pritiske onda je jasno zašto se nitko nije želio prijaviti za treći mandat, a uskoro neće ni za prvi.

To da o repertoaru i organizaciji rada u HNK-u razglabaju pojedinci iz Radničkog vijeća, mogao bi u prošlosti inspirirati satiru pokojnog velikana Ive Brešana. Tako djelatnik koji radi na mjestu rasvjetljivača ili onaj zaposlen u marketingu, suvereno tvrde da je „bijeli balet kod nas gotovo iščezao“ u sezoni kad su na repertoaru „Orašar“, „Labuđe jezero“ i „Giselle“. Idući korak u budućnosti HNK-a je možda da ga ova dva djelatnika ponovno utemelje na zdravim osnovama.

Slučaj Jima Jarmuscha

Vijeće dalje, naslovljavajući svoja zapažanja u čehovljanskoj maniri, dovodi u pitanje temelje umjetničkih struka, i tako navodi da čelna osoba hrama hrvatske kulture ne zna kako se zovu nacionalni prvaci. Omaške u govoru često su poruke podsvjesnog uma onih koji ih pronalaze. Zar je moguće povjerovati da čelna osoba koja je umjetnika imenovala nacionalnim prvakom, i prošla cijelu proceduru, ne zna njezino ime. Nije. Pojedinci iz Radničkog vijeća žale da nije izvedena opera „Tesla“ u režiji Jima Jarmuscha i da je kazalište tako financijski oštećeno. Historijsko-teatrološki savjetnici Radničkog vijeća morali bi znati da je u povijesti kazališta iz različitih razloga propalo mnogo projekata. Tvrde da je Uprava time financijski oštetila teatar. Kako se onda može objasniti golem višak prihoda na računu HNK-a.

U poglavlju o korona krizi, iako su nalazi inspektorata i komisije Ministarstva kulture utvrdili drukčije, i dalje se šire laži o odgovornosti intendantice. Nakon godinu i pol dana trajanja najveće epidemiološke krize u svijetu, jedino je ova Uprava u cijeloj zemlji izložena napadima za smrt djelatnika, i ta se priča ponavlja u svakoj prigodi.

Poglavlje o zlostavljanju

Radničko vijeće, a u njemu je osoba zaposlena u marketingu, piše da nova publika nije stvorena, nego je publici „onemogućeno pravodobno informiranje o repertoaru“. Ako se u posljednjoj predkoronskoj sezoni posjet, a on se mjeri isključivo izvještajem s blagajni, popeo na 97 % s 56% popunjene dvorane u doba našeg preuzimanja HNK-a, kako je onda moguće da je riječ o „staroj, stalnoj publici“.

U poglavlju o zlostavljanju se tvrdi da su „sve nadležne institucije obavještavane, ali se i nadalje ovaj problem zanemaruje“. Institucije su višekratno provjeravale sve navode i nikada nisu pronašle elemente za pokretanje pravnih procesa.

Pojedinci iz Radničkog vijeća se na kraju obraćanja javnosti moleći nadležne institucije da „dobro razmisle i donesu pravu odluku“, jer oni, a ponavljamo riječ je o sindikalnim predstavnicima koji godinama nastupaju, svaki put u onoj funkciji koja im trenutno odgovara, žele svojim budućim ucjenama „zastrašiti“ one koji će odlučiti o izboru intendanta.

Drama od početka odbija

Treba napomenuti da je ovo obraćanje javnosti od strane pojedinaca iz Radničkog vijeća, jedna u nizu od stotinjak akcija kojom se narušava ugled kazališta i sistematski otežava rad te unosi nemir. Usprkos tome, HNK je za cijelog trajanja epidemije prilagođavao program, i prikazivao vrhunske umjetničke radove koje su pratile tisuće gledatelja u kazalištu i u javnim prostorima grada, a poslužilli su kao uzor brojnim europskim kazalištima.

Na kraju, i ova ekspertiza o stanju u HNK, samoinicijativno se potpisuje kao „veći dio zaposlenika HNK u Zagrebu“. Sindikalna podružnice Drame HNK od početka odbija sudjelovati u ovakvim insinuacijama i pokušajima opstruiranja rada nacionalne kuće.

Svakodnevno komuniciramo s umjetnicima, tehnikom i administracijom i znamo da su zaposlenici HNK umorni od podmetanja i željni rada u profesionalnom i kolegijalno ugodnom ambijentu te da nas podržavaju”.

Uprava HNK u Zagrebu