Sud upravo oslobodio Sanadera, nije kriv za ratno profiterstvo
Županijski sud tvrdi da bivši hrvatski premijer nije nezakonito profitirao u aferi Hypo
Bivši premijer Ivo Sanader oslobođen je krivnje za ratno profiterstvo. Županijski sud u Zagrebu utvrdio je da nije nezakonito profitirao sredivši si još 1995. proviziju za kredit kod Hypo banke. Tim kreditom Republika Hrvatska, u kojoj je Sanader bio zamjenik ministra vanjskih poslova, trebala je financirati kupnju zgrada veleposlanstava diljem svijeta. Provizija što ju je Sanader dobio iznosila je 3,6 milijuna kuna, a isplaćena mu je u ondašnjim austrijskim šilinzima. Ovo je treća presuda Sanaderu u ovom slučaju koji je kolokvijalno nazvan afera Hypo.
Zlorabio je svoju poziciju u ratu
Obrazlažući presudu sutkinja Saša Lui kazala je kako nije bilo sporno da je Sanader svoju poziciju zlorabio tijekom Domovinskog rata. No, istovremeno je bilo nužno i da pri tome ostvari nesrazmjernu imovinsku korist iskorištavajući ratno stanje. Kolika mora biti visina te koristi nije propisano, no važno je da ta korist ugrozi život stanovnika u državi. “Iako je 3,6 milijuna kuna visoka materijalna korost, no nije toliko značajna da bi dovela u pitanje funkcioniranje države tijekom rata”, objasnila je dalje sutkinja.
Osim toga, proviziju je platila Hypo banka, a nije isplaćen iz kredita koji je dobila država. To je moralno neprihvatljivo i nanosi nematerijalnu štetu državi što zapravo čini svaki državni dužnosnik koji zlorabi svoju poziciju neovisno čini li to u ratu ili miru, naglasila je, dodajući da takva nematerijalna šteta ne predstavlja ratno profiterstvo. Za zlouporabu položaja zamjenika ministra iz 1995. nastupila je, pak, apsolutna zastara i Sanaderu se za to više ne može suditi.
Detalji USKOK-ove optužnice
Optužnicom je Sanaderu stavljeno na teret da je iskoristio period Domovinskog rata, teške gospodarske situacije i loše financijsko stanje države kako bi nezakonito zaradio. Sasvim precizno, da si je od kraja 1994. do 22. ožujka 1995. dogovarao spornu proviziju od Hypo banke umjesto da je radio za Hrvatsku. USKOK je tvrdio da je Sanader u kontakt s austrijskim bankarima došao je po nalogu tadašnjeg ministra vanjskih poslova Mate Granića. Naime, budući da je Vlada Republike Hrvatske u ono vrijeme teško pronalazila banke kod kojih bi se povoljno kreditno zadužila, Sanader je s Hypo bankom u Klagenfurtu trebao dogovoriti uvjete ugovora o zajmu za kupnju zgrada veleposlanstava Republike Hrvatske u svijetu.
I tada, umjesto da radi u interesu Hrvatske, Sanader je prema USKOK-ovoj optužnici, tijekom pregovora s Hypo bankom uz zajam od 140 milijuna tadašnjih šilinga, dogovorio i sedam milijuna šilinga provizije za sebe. Tih pet posto iznosa kredita Sanader si je uzeo kako bi pomogao Hypo banci da uđe na hrvatsko tržište.
Neobično velika zarada
Nakon što je 10. siječnja 1995. potpisan ugovor o zajmu između Vlade Republike Hrvatske i Hypo banke iz Klagenfurta, Sanaderu je u par rata, do 22. ožujka iste godine, isplaćena i provizija. Sve to na štetu probitaka i ugleda Republike Hrvatske, u trenutku kada su interesi zemlje bili ugroženi, a financijske prilike bile loše.
Sanader je od početka procesa negirao krivu, tvrdeći kako možda i nije najzaslužniji za međunarodno priznanje Hrvatske, no ratnim profiterstvom nije se bavio. U dva navrata ipak je bio proglašen krivim, ali su obje presude pale.
Prvi puta srušio ju je Ustavni sud RH, dok ju je drugi puta ukinuo Vrhovni sud RH. Tijekom ponovljenog suđenja trebalo se utvrditi je li provizija od 3,6 milijuna kuna dovela u pitanje funkcioniranje Hrvatske, što je, pak, jedno od obilježja ratnog profiterstva.