Upravo smo doznali zašto su Ježića, ključnog svjedoka protiv Sanadera, u Zürichu ispitali odvjetnici iz Amerike

Ispitivanje je ukupno trajalo 16 sati

Dva dana, od 9 ujutro do 17 sati popodne, iznosio je iskaz ispred dva američka odvjetnička tima: ljudi iz Patton&Boggsa, uključujući odvjetnika Luku Mišetića, koji zastupaju Republiku Hrvatsku u arbitražnom sporu protiv Mola te odvjetnika tvrtke Weil, Gotshal & Manges koji su pravni zastupnici mađarskog Mol-a. Svjedočenju Ježića nazočio je i predsjednik arbitražnog vijeća pri UNCITRAL-u, Neil Kaplan.

Transkript Ježićeva iskaza ima više od 120 stranica. Obje strane, hrvatska i mađarska, kažu da su zadovoljne s onime što je Ježić kazao i tumače njegov iskaz kao potvrdu ispravnosti vlastite pozicije u procesu arbitraže. Hrvatska strana tvrdi da se bivši vlasnik Diokija držao svih tvrdnji koje je već ranije otkrio sudu u Zagrebu. Dakle, Ježić je ponovio, kažu sugovornici Telegrama, da je MOL uplatio novac za Ivu Sanadera na račun Ježićevih švicarskih tvrtki. S druge strane, mađarska strana također je zadovoljna iskazom jer, kažu naši izvori, Robert Ježić na nekoliko je mjesta bio prilično konfuzan i kontradiktoran.

Sve je isto kao u Zagrebu

Detalji njegova iskaza, ponovljeni u Zurichu, bili su ključni za sudsko vijeće, pod predsjedanjem Ivana Turudića, koje je nepravomoćno osudilo Sanadera na deset godina zatvora u studenom 2012. godine. Vrhovni sud, u lipnju 2014., preinačio mu je kaznu na osam i pol godina.

Sanaderovi odvjetnici žestoko su napadali Ježićevu vjerodostojnost i naglašavali da je svojim svjedočenjem protiv bivšeg premijera, zapravo, sam sebi kupio amnestiju od kaznenog progona. Ježić, također, nikad nije vratio onih pet milijuna eura koje je MOL, prema pravomoćnoj presudi, uplatio Sanaderu za predaju upravljačkih prava u Ini.

Sanaderov odvjetnički tim Prodanović-Sloković dobio je potvrdu švicarskog sudskog registra da je Ježić s tih pet milijuna eura 29. lipnja 2009., dakle, 12 dana nakon što su sjeli na račun, dokapitalizirao svoju tvrtku Xenoplast koja je prije toga imala samo 100.000 franaka kapitala .Na tim detaljima su pravni zastupnici MOL-a temeljili svoja pitanja Ježiću.

Zanimljiv je njegov odgovor oko povrata 5 milijuna eura: on tvrdi da je postupak u tijeku jer novac ne treba vratiti on osobno jer nije okrivljenik u postupku, već njegova švicarska tvrtka. Ali, izjavio je, tek nakon odluke nadležnih instutucija švicarske države koje postupaju po međunarodnoj zamolbi DORH-a. Kada takva potvrda stigne tih pet milijuna eura bit će vraćeno u Hrvatsku. Novac, kako tvrdi Ježić, stoji u poslovnom sustvu njegova holdinga i postoji jasna knjigovodstvena procedura kako se takve isplate obavljaju.

Neuhvatljivi svjedok Hurlimann

Na Ježićevom ispitivanju bila je i predstavnica Ježićeva odvjetnika, Marijana Hanžekovića, odvjetnica Ksenija Vržina. Hanžeković je, inače, treći odvjetnik koji je dosad branio Roberta Ježića u procesu Ina-MOL. Odmah po uhićenju riječki poslovni čovjek najprije je angažirao odvjetnika Veljka Miljevića, a potom ga je zamijenio s Ljubom Pavasovićem. Međutim, Pavasović je otkazao Ježiću nakon što se otkrilo da je posredstvom odvjetnika Hanžekovića njegov klijent s DORH-om dogovorio da će teretiti na sudu Sanadera, a da će za uzvrat biti pušten iz zatvora.

Hrvatski pravni zastupnici, pak, čude se da mađarska strana uopće nije ispitivala Ježića o poznatoj tvrdnji da mu je novac uplaćen za lobiranje oko projekta Družba Adria, a ne kao mito za Sanadera. Tijekom suđenja u Zagrebu neki svjedoci Sanaderove obrane to su izrijekom tvrdili. Sad se ta priča više ne spominje.

S druge strane, razlog za mađarski optimizam krije se i u činjenici da Stefan Hurlimann, inače direktor i prokurist Ježićeve tvrtke Xenoplast, jedini svjedok koji je potvrdio njegov iskaz, nije želio svjedočiti pred američkim odvjetnicima. Po jednoj procjeni nije to učinio jer je jedno istupati pred hrvatskim istražnim organima, a sasvim nešto drugo pred američkim odvjetnicima. Po drugoj teoriji Hurlimann nije htio svjedočiti jer bi, u slučaju da potvrdi svoj iskaz u Zagrebu, sasvim sigurno u Švicarskoj morao odgovarati za pranje novca.

Hrvatski pravni zastupnici, pak, tvrde da Hurliman nije bitan za razumijevanje suštine odnosa Sanadera, Ježića i MOL-a oko isplate mita, već je tehnički objasnio tijek novca i dogovore koji su se odvijali oko toga. Kažu da je mogućnost da Hurlimann odgovara za pranje novca pravno neutemeljena.

Ustavna tužba nakon presude

A zbog nemogućnosti da postave pitanja svjedoku Hurlimannu Sanaderov odvjetnički tim, Čedo Prodanović i Jadranka Sloković, žalili su se najprije Vrhovnom, a potom i Ustavnom sudu tvrdeći da je zbog toga došlo do povrede konfrotacijskog prava. Naime, Sanaderovi odvjetnici niti pred USKOK-om niti pred sudom nisu imali prilike ispitati Hurlimanna čime je povrijeđeno pravo njihova branjenika na pravično suđenje. I dok je Vrhovni sud odbacio njihovu žalbu, Ustavni sud upravo raspravlja o njoj.

Prilično je intrigantno da se posljednjih nekoliko mjeseci u političkim krugovima pojavila priča o rušenju spomenute presude Ivi Sanaderu na Ustavnom sudu. Približavanjem parlamentarnih izbora, na kojima HDZ planira osvojiti vlast, priča je intenzivirana. Vrhu stranke, jasno, odgovarala bi bilo kakva revizija presude, pošto je stigma Sanaderove korupcije ozbiljan teret za stranku.

Arbitraža bi se uskoro trebala nastaviti, a za svjedoka je mađarska strana predložila predsjednika Uprave MOL-a Zsolta Hernadija, u Hrvatskoj optuženog za davanje mita. Navodno je trebao svjedočiti i konzultant Jozo Petrović, nekadašnji član Uprave Ine, ali za to još nema potvrde.