Urnebes. Šeks se javno svađao s analitičarom pa pisao frendu koji ima uvid u Udbu: ‘Božo, ima li što o njemu u arhivu?’
Vladimir Šeks tužio je Jaroslava Pecnika, a među dokumentima u sudskom spisu slučajno se našla njegova, i rukom pisana opaska
Jedan od najmoćnijih hrvatskih političara u protekla tri desetljeća, Vladimir Šeks, izgubio je prije desetak dana na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu spor protiv političkog analitičara Jaroslava Pecnika, kojeg je tužio za klevetu, odnosno kaznena djela protiv časti i ugleda. Šeks je Pecnika tužio zbog dva teksta objavljena u Novom listu u listopadu i prosincu 2018.
Pecnikov tekst ‘Dok je laž norma istina je nemoćna’ Šeksa je osobito povrijedio u dijelu gdje politički analitičar Pecnik kaže kako je bivši hrvatski predsjednik Franjo Tuđman ”ustrojio sustav kleptokracije, omogućio je proždrljivoj hobotnici da se razvije u pravo čudovište, a kamo nas je to odvelo svjedoče (bez)brojne afere koje su potresale i još uvijek potresaju našu zajednicu”.
Pecnik dalje navodi kako su ”laž, manipulacija, prijevara, izigravanje svih moralnih uzusa i zakona, te korupcija i kriminal, postali dominantni oblici ponašanja” te potom, u sljedećem odlomku među ”prevrtljive i beskrupulozne političare, bezobzirne poslovnjake, ‘menadžere’ i mešetare”, dakle u ”kompromitirane političke kapitalce” ubraja i Vladimira Šeksa.
‘Politički lešinari i poratni profiteri’
”Mogli bi nabrajati u nedogled” započinje Pecnik odlomak koji je osobito pogodio Šeksa, zbog čega je ovaj i podnio tužbu, ”ali spomenimo samo i danas nedodirljive, hodajuće spomenike ove zloćudne političke psihopatologije i umreženosti kriminalaca i ratnih zločinaca s političko-poslovnom elitom: Sanader, Šeks, Bandić, Glavaš, Brkić, Karamarko….
Radi se o političkim lešinarima i (po)ratnim profiterima koji su postali nedodirljivim akterima naše javne scene, a ako tome dodamo još cijelu bulumentu raznoraznih lopova, prevaranata, mućkaroša, probisvijeta, hohštaplera, plagijatora grlatih naci-bukača i mistifikatora svih vrsta i boja skrivenih u krilu politike (ili s njom uvezani), dolazimo do pravih vlasnika Hrvatske (ali i naših života) koji određuju pravila igre i koji su ponizili hrvatski narod kako to nikada nitko ranije nije. To su ljudi koji, kako kaže Voltaire ‘kada je u pitanju novac uvijek su iste vjere’, a za vlast i moć, spremni su učiniti sve ne prezajući pri tom ni od čega”.
U sudskom spisu našla se opaska
Sud međutim nije smatrao da taj i još neki pasusi koje je Šeks doživio uvredljivim i štetnim njegovom ugledu i časti nisu kazneno djelo, pa je oslobodio Pecnika. No u sudskom spisu ostala je preslika stranice Novog lista s Pecnikovim tekstom, koju je Šeksov odvjetnik Krešimir Vilajtović priložio uz tužbu. Na gornjoj margini, nalazi se zanimljiva opaska napisana Šeksovom rukom: ”Bože!, ima li Pecnika u Arhivi”.
“Pretpostavljam da se Šeks obratio svom prijatelju Boži Vukušiću”, kaže Pecnik za Telegram, dodajući kako je poznato u kakve je sve arhive Bože Vukušić imao uvida, uključujući i arhive Udbe.
Šeks priznao da se obratio Vukušiću
U razgovoru za Telegram Šeks priznaje kako se doista obratio Vukušiću, a na pitanje na kakav je arhiv mislio, tražeći od Vukušića da provjeri ima li ondje štogod o Pecniku, kaže kako se to odnosilo na arhiv Počasnog bleiburškog voda (PBV). I Vukušić i Šeks, naime, članovi su PBV-a, s tim što je Šeks predsjednik nadzornog odbora Počasnog bleiburškog voda. Šeks dodaje kako ga je Pecnik i ranije, u nekim svojim tekstovima, spominjao u negativnom kontekstu. Prelistao je, veli, svoju osobnu arhivu i našao neke od takvih Pecnikovih tekstova, a onda se obratio i Vukušiću.
“Znam da me Pecnik spominjao vezano uz moju ulogu u Počasnom bleiburškom vodu, pa sam se zbog toga obratio Vukušiću”, objašnjava Šeks za Telegram, tvrdeći kako je mislio isključivo na tu arhivu. Najavio je i žalbu, čim dobije pisanu presudu s obrazloženjem.
Istu tužbu izgubio i Branimir Glavaš
Zanimljivo, za isti tekst Pecnika je tužio i Branimir Glavaš, navodeći kako su dijelovi tog članka štetili njegovoj časti u ugledu, te je kao naknadu za pretrpljene duševne boli tražio odštetu od 30.000 kuna. Na ročištu, početkom svibnja prošle godine, kako je Telegram tada pisao, Glavaš je rekao kako su ga povrijedile ”pravne kvalifikacije u pogledu njegove osuđivanosti” tvrdeći da nije ratni zločinac što mu, pak, Pecnik imputira. Pojasnio je da je među imenima koje Pecnik spominje (Sanader, Šeks, Bandić, Glavaš, Brkić, Karamarko) jedino on, Glavaš, osoba protiv kojeg se vodi kazneni postupak radi ratnog zločina, no to ne znači da je ratni zločinac, s obzirom da protiv njega ne postoji nikakva osuđujuća presuda, pogotovo za ratni zločin.
Glavaš je na sudu nabrajao traume i patnje koje je izazvao Pecnikov tekst, spominjući kako mjesečno uzima dvije kutije tableta za smirenje Helex. Sutkinja Općinskog suda u Osijeku Lidija Šmit u presudi objavljenoj 25. svibnja, odbila je Glavašev zahtjev za odštetu i nepravomoćno oslobodila Pecnika.
Bolje nije prošao ni Ivo Sanader
I bivši premijer Ivo Sanader također je zbog spomenutog Pecnikovog teksta podigao tužbu, ali je ona bila adresirana na nakladnika, riječki Novi list. No, odvjetnica Ana Holjar, koja zastupa tu izdavačku kuću, kaže za Telegram kako je sredinom prošle godine Sanader izgubio parnicu, te da se potom nije žalio.
Politički analitičar Jaroslav Pecnik za sada – s obzirom da su ga tužila nekoć trojica iznimno moćnih političara – može biti zadovoljan oslobađajućim presudama koje se odnose na njegov tekst ‘Dok je laž norma istina je nemoćna’, jer je jedna (protiv nakladnika Novi list) pravomoćna, dok su druge dvije (tužbe Šeksa i Glavaša) također oslobađajuće, ali još nepravomoćne.