Uskrsna čestitka je potvrdila: Milanović je dosljedno na Tuđmanovom putu, zaglibio u retorici devedesetih

Skandali i afere na svakom koraku

Kad bi išao izlistati sve preglede tjedna koje sam napisao u proteklih godinu dana, teško da bi našao ijednoga bez neke velike političke i pravosudne afere. Što znači da sve to što se otkrije, dođe u
javnost i pod ingerenciju pravosuđa ni na koji način ne utječe na dokidanje takvih praksi, ali niti na promjenu raspoloženja unutar biračkog tijela. To pak dalje znači da imamo državu i vladajuću
politiku točno onakvu kakvu zaslužujemo.

Ovaj tjedan smo tako imali čak tri ogromne afere. Prvu oko WhatsApp policijskih grupa i protjerivanja migranata u Bosnu i Hercegovinu, drugu zahvaljujući Uredu europskog tužitelja koji
je pronašao sumnjivom izgradnju sortirnice otpada u Rijeci i treću koja se odnosi na vezu oca državnog tajnika u MUP-u koji se bavi izdavanjem radnih dozvola strancima i sina koji ima firmu
za dovođenje stranih radnika. I kao što smo mogli vidjeti, u aferama su zastupljeni ljudi različitih političkih opcija i ima ih na svakom koraku.

Izborne jedinice po mjeri vladajućih

Sve to govori da je sustav otporan na promjene, ali onaj izborni će se ipak morati mijenjati. I što god predlagali iz Možemo ili bilo koje druge opcije, i prije Jandrokovićevog istupa je bilo jasno da od velike reforme neće biti ništa. A sada je nakon toga još i jasnije da će se ići samo u najnužnije promjene i korekcije koje će izjednačiti vrijednost glasa, sasvim sigurno tako da najviše odgovara vladajućem HDZ-u. Kao što mu je na ruku išao i postojeći sustav.

Milanovićeva čestitka i Plenković u Skoplju

Rijetko se kada pak u istom tjednu moglo vidjeti do koje mjere u različitim vremenima žive premijer i predsjednik, kao ovog tjedna. Dok je Milanović još jednom iskazao dosljednost na
Tuđmanovom putu te retorici devedesetih, uputivši uskrsnu čestitku Hrvatima u domovini i inozemstvu, posebno onima u BiH, dotle je Plenković kao tipični sljedbenik europske birokratske
politike koja je ionako na izdisaju, posjetio Skoplje.

Sastao se tamo s premijerom Kovačevskim, iskazao nezadovoljstvo zbog toga što se Sjevernu Makedoniju stalno kočilo na europskom putu, ali i optimizam da će to biti riješeno, spomenuo da ne bi bilo loše i Hrvate staviti u novi Ustav te otišao. Drugim riječima, nema nikakvog efekta ni od jedne, ni od druge geste, obojica žive u raskoraku s vremenom, s tom razlikom što je Milanović odlučio uopće ne izlaziti u novi milenij.

Presuda premijeru Novaliću

Kad smo već kod Bosne i Hercegovine, proteklog tjedna je još uvijek tehnički premijer Federacije BiH Fadil Novalić osuđen na četiri godine zatvora zbog afere ‘respiratori’, odnosno skupe nabavke nepotrebnih i nekorisnih respiratora usred pandemije, putem firme za uvoz malina. Ovo je poslužilo za dodatnu histeriju u bošnjačkoj nacionalističkoj javnosti, uvjerenoj da je riječ o političkoj presudi.

Paralelno s tim SDA je preko novog potpredsjednika Federacije, Refika Lende blokirao imenovanje nove Vlade, kojoj je sada istekao zakonski rok za formiranje. Svi sada čekaju potez
Visokog predstavnika koji jedini može riješiti ovu situaciju i bez sumnje će što god da odluči naići na novi val osporavanja.

Bozanićev ideološki rat

Puno efektnija pak od Milanovićeve uskrsne čestitke je ona kardinala Bozanića, koji je upozorio obitelji da čuvaju djecu od štetnih ideoloških sadržaja koji razaraju obitelj, što je posebno važno u
situaciji u kojoj država ništa ne radi da zaustavi ‘spiralu očaja i zla’. Iako stvari nije otvoreno imenovao, jednostavno je za pretpostaviti da bi ti štetni ideološki sadržaji bili oni koji se tiču
nasljeđa prosvjetiteljstva, ljudskih prava i seksualnih sloboda. Ono što u čitavoj priči ohrabruje jest to što se na crkvene zahtjeve ovog tipa više nitko i ne osvrće.

U Splitu je živo

U Splitu pak gledamo sukob između ministra Vilija Beroša i Julija Meštrovića, ravnatelja KBC-a kojeg ministar očito želi smijeniti i na što se jedino svela bučno najavljivana reforma u zdravstvu. A imali smo priliku gledati i scenarij identičan zagrebačkom s jednodnevnim štrajkom radnika Čistoće i s malo više buke, i to na rubu fizičkog sukoba, nego što je to bio slučaj u Zagrebu. No, štrajk je u Splitu trajao samo jedan dan, a Puljkova vlast se već morala okrenuti novim izazovima.

Đukanović i Mamić otišli u povijest

Na koncu, bio je ovo tjedan definitivnog odlaska u povijest Mile Đukanovića i Zdravka Mamića. S bitnom razlikom da je Đukanović to napravio sa stilom, izgubivši na izborima, korektno priznavši
poraz i podnoseći ostavku na čelno mjestu u partiji par dana nakon toga. Dok je s Mamićem slučaj takav da ga je tek činjenica da nije fizički prisutan u Hrvatskoj, zbog toga što bi trebao biti
momentalno uhapšen s prelaskom granice, spriječila da napravi možda i više od onoga što je napravio pokušavajući se održati u Dinamu.

Smjenom Ante Čačića i dolaskom Igora Bišćana definitivno je završila Mamićeva era koju će se jednog dana ozbiljno proučavati. I na sceni je ostao još jedino Mirko Barišić, čovjek bez kojega Mamić u Dinamu ne bi bio moguć. To je valjda ta mirna tranzicija.