Ustavna ekspertica o zabrani rada nedjeljom: 'Odluku Ustavnog suda može razmontirati i brucoš'

U svojoj analizi, Horvat Vuković ističe važnost načela proporcionalnosti u ograničavanju ustavnih prava i sloboda. “Načelo proporcionalnosti temelj je svakog ograničavanja pojedinog ustavnog prava i slobode”, definira profesorica.

Pitanje sekularnosti

“Traži da se pravo ograniči isključivo radi 1) legitimnog cilja, koji može svojom važnošću opravdati narušavanje tog konkretnog temeljnog prava; 2) na način koji je prikladan zaštititi pravo za koje Sabor tvrdi da se štiti (kako bi se spriječila mogućnost da licemjerno tvrdi da štiti jedne, dok u stvarnosti podupire druge, skrivene interese); i da se pritom 3) koristi samo najblaža moguća mjera, dakle mjera koja u najmanjoj mogućoj mjeri ograničava to pravo od svih dostupnih (nećemo, jasno je, dinamitom loviti jednu jedinu ribu)”, piše.

Kritizira nedostatak legitimnog cilja za zabranu rada trgovina nedjeljom te ističe diskriminaciju određenih poduzetnika. “Trgovcima se rad zabranjuje, ali ne i kafićima, kladionicama, restoranima, muzejima, frizerima i sl. Zašto? Koje moguće opravdanje zakonodavac za takvo razlikovanje može dati? Jasno je, njega nema”, rekla je.

Dalje navodi kako se štiti zabranjeni “skriveni cilj” zaštite vjerskog osjećaja dijela naroda koji je pravno gledano nelegitiman u sekularnoj državi. Podsjetila je i da je Ustavni sud odbacio da bi legitiman cilj bila zaštita “statusa nedjelje” kao tradicionalnog, odnosno, vjerski određenog neradnog dana.

Brutalistička zabrana

Dodatno, profesorica istražuje navodne ciljeve zaštite radnika i ravnoteže između poslovnog i privatnog života. Smatra da su alternative, poput adekvatnog plaćanja radnika, bile zanemarene te da je usvojena mjera nedovoljno prikladna i nužna.

Profesorica piše da se upravo ovdje vide “slonovski” problemi koje bi lako razmontirao i student prve godine Pravnog fakulteta. “Ravnotežu poslovnog i privatnog života možete postići na čitav niz načina, od kojih su mnogi manje intruzivni od brutalističke zabrane rada – npr. adekvatnim plaćanjem radnika i učinkovitim funkcioniranjem inspekcije rada”, navodi.

Također, istaknula je nepremostivi argument arbitrarnog izdvajanja samo jedne podskupine radnika tj. poduzetnika. “Zašto drugi radnici ne zaslužuju jednaku skrb Države za ravnotežu svog poslovnog i privatnog života? Takva arbitrarna poduključivost jasno upućuje da usvojena mjera nije prikladna za ostvarenje navodnog cilja”, navodi.

Diskriminacija radnika

Posebno ističe arbitrarnost u izdvajanju samo jedne podskupine radnika i postavlja pitanje zašto drugi radnici ne zaslužuju jednaku pažnju. Kritizira i nedorečenost ciljeva, tvrdeći da su argumenti poput “16 radnih nedjelja” zapravo usmjereni na državni proračun, a ne zaštitu radnika.

U zaključku, Horvat Vuković smatra da Ustavni sud nije pružio valjanu odluku te da je odabrao tupu mjeru umjesto rafiniranog zakonodavnog odgovora. Svojim argumentima naglašava da je odluka suda nedorečena, netočna i nedopustivo politizirana.