Utjecajni njemački list rekonstruira najbizarnije trenutke propalog puča kroz sudbinu otetog šefa oružanih snaga
Hulusi Akar, i s remenom vezanim oko vrata, odbio je pučiste
Priča generala, zapovjednika oružanih snaga, Hulusija Akara možda je najbizarnija priča propalog puča u Turskoj. Utjecajni general mogao postati bi kolateralnom žrtvom ove prilično konfuzne priče, piše Süddeutsche Zeitung.
Akara je, naime, izdao njegov bliski suradnik i pomoćnik. U noći s petka na subotu stavio mu je, doslovno, remen oko vrata i pritegnuo te ga na taj način učinio sudionikom u činu koji je turski predsjednik Erdogan proglasio izdajničkim. A pučistima čak ozbiljno prijeti i životna opasnost budući da se Erdogan, bez obzira na moguće posljedice, beskompromisno zauzima za ponovno uvođenje smrtne kazne, čemu se Zapad jasno protivi.
Akara su oteli vlastiti ljudi
Spomenutom generalu, doduše, nikad nije nedostajalo neprijatelja otkako se prošle godine nenadano uspeo do vrha turskog generalštaba. Njegova se zemlja trenutačno nalazi u ratu koji se vodi na nekoliko fronti: iz Sirije Turskoj prijeti ISIS, a kurdska stranka PKK uz pomoć svojih pristaša nesmetano na jugoistoku zemlje izvodi terorističke napade.
No, 64-godišnji turski general tek je u petak u noći upoznao svog pravog neprijatelja i to u svom vlastitom domu, tako reći. Bio je to njegov pomoćnik koji je u petak 15. srpnja upao u njegov ured kako bi ga oteo jer se njegov šef odbio pridružiti pučistima.
Akara su, dakle, oteli vlastiti ljudi iz zgrade generalštaba kako bi ga potom helikopterom prebacili u vojnu bazu nedaleko Ankare iz koje su operirali pučisti. Njegov zamjenik preuzeo je potom kontrolu nad situacijom jer je Akar bio onesposobljen. Turska vlada, u međuvremenu je, glavnim odgovornim za organizaciju puča proglasila generala Akina Oztürka.
Akar je Erdoganu ostao vjeran i pod prijetnjom smrću
Paralelno, uz Akanovu otmicu, vojni piloti napali su parlament. Pučisti su pod svoju kontrolu doveli nekoliko F-16 letjelica te par helikoptera. Turski predsjednik Recep Erdogan ljetovao je u tom trenutku u mediteranskom gradiću Marmarisu. Trebalo mu je nekoliko sati kako bi se vrati u Istanbul zbog toga što je zračni prostor bio nesiguran.
Akar je u međuvremenu završio u stožeru pučista. Htjeli su ga prisiliti da potpiše njihovu objavu puča. Priča se čak da mu je njegov pomoćnik, isti onaj koji mu je oko vrata svezao remen, prislonio pištolj uz glavu. No, Akar je to odbio. I upravo je to, uspostavilo se kasnije, bio jedan od ključnih momenata za propast puča. Ubrzo nakon toga pučistima je, naime, postalo jasno da im nedostaje potpore u vlastitim, vojnim redovima.
Nesretni general bio je, inače, za vrijeme dugačke karijere na nekoliko NATO-vih misija. Nekoliko se puta dokazao ga Erdoganov pristaša, no ni to mu, čini se, ne pruža nikakvu sigurnost. Čak se ne zna ni to hoće li se uspjeti zadržati na svojoj funkciji, unatoč činjenici što je rezultno odbio sudjelovati u puču. Erdogan, naime, više ne vjeruje vojsci. Ovo, naime, nije bio prvi put da su ga njegovi generali htjeli zaustaviti i zbog toga turski predsjednik trenutačno okreće svaki kamen u svom vojnom aparatu.
Puč je uništio i ono malo vjere u vojsku koja je ostala
Tisuće turskih vojnika uhićene su tijekom prošlog vikenda. Većim se dijelom, doduše, radi o običnim niskorangiranim vojnicima koji su jednostavno slijedili zapovijedi. No, činjenica je da odgovorni sjede na prilično visokim pozicijama. Ipak im je, barem nakratko, uspjelo osvojiti čitavu zemlju – što, svakako, ide tome u prilog.
Mnogo prije nego što se stranka AKP uspela na vlast vojska je bila jedina institucija kojoj su građani vjerovali. Tek je Erdogan, koji se osjećao ugroženim vojskom, uspio to promijeniti.
Vojnici, koji bi trebali štiti zemlju, okrenuli su svoje oružje protiv parlamenta, a generalštab koji to nije mogao spriječiti postao je znakom slabosti. I upravo je zbog toga budućnost generala Akara, ali i njegovih kolega koji su ostali vjerni Erdoganu, prilično neizvjesna.