Užas ruskih filtracijskih kampova: 'Jedan toalet na nas tisuću, širi se dizenterija, ljude muče u podrumu'
'To je bilo poput koncentracijskog logora'
Gotovo cijeli Mariupolj je pod ruskom kontrolom i Moskva je taj grad nakon više tjedana opsade prošlog tjedna proglasila “oslobođenim”, no ukrajinske snage i dalje pružaju otpor iz čeličane Azovstav. Svjedočanstva i snimke koje su se proširile iz Mariupolja ukazuju na stravične uvjete u kojima žive građani, njih 100.000 koliko ih se prema procjenama još uvijek nalazi u opkoljenom gradu.
Oleksandr i Olena, koji su uspjeli napustiti Mariupolj prošlog tjedna i probiti se do Lavova, za BBC su opisali svoja iskustva iz takozvanih “filtracijskih kampova”, u kojima ruske snage drže civile prije evakuacije iz razorenog grada. Kazali su kako su u jednom takvom kampu, u selu sjeverozapadno od Mariupolja, završili nakon što su pokušali pobjeći iz grada. “To je bilo poput koncentracijskog logora”, rekao je 49-godišnji Oleksandr.
Ukrajinski par je ustvrdio da su im časnici ruskih sigurnosnih službi uzeli otiske prstiju, slikali iz svih kutova i nekoliko sati ispitivali kao da su “u zatvoru”. Prije izlaska iz grada Oleksandr i Olena su iz svojih mobitela uklonili sve što ima veze s Ukrajinom, a smatraju da je dobro što su to učinili jer su im Rusi pregledali sve slike, popise poziva i kontakte u potrazi za bilo kakvom vezom s ukrajinskim vlastima, vojnim dužnosnicima i novinarima.
‘Uvjeti u kampu su bili grozni’
“Ako su sumnjali da je netko ‘ukrajinski nacist’ odveli bi ga Donjeck, gdje bi ga dodatno ispitivali ili ubili. Bilo je vrlo riskantno. Čak i najmanja sumnja, najmanji otpor i odveli bi nas u podrum za ispitivanje i mučenje. Svi su strahovali da ih ne odvedu u Donjeck”, ustvrdio je Oleksandr, no BBC nije mogao potvrditi te navode.
Uvjeti u kampu su bili stravični, ispričali su Ukrajinci. “Ne možete ni zamisliti koliko je bilo grozno”, kazala je Olena. Ustvrdila je kako su stariji ljudi spavali u hodnicima bez madraca ili deka, da je za tisuću ljudi bio dostupan samo jedan toalet i umivaonik te da se među njima ubrzo proširila dizenterija. “Nije bilo mogućnosti da se operemo i očistimo. Užasno je zaudaralo”, kazala je, dodavši da je sapuna i sredstva za dezinfekciju nestalo drugog dana njihovog boravka u kampu, a ubrzo nakon toga nije više bilo ni toaletnog papira i uložaka.
‘Nismo imali izbora’
Prije ispitivanja, ukrajinskom paru su neki ljudi ponudili da ih izvuku bez prolaska kroz “filtraciju”, no Olena i Oleksandr su ih odbili strahujući da se radi o Rusima ili njihovim suradnicima. Nakon što su ih ispitali dužnosnici kampa su im rekli da će regiju moći napustiti na 148. busu za evakuaciju. Tjedan dana kasnije kamp je napustilo tek 20 autobusa koji su išli prema ukrajinskom teritoriju, ali puno više onih koji su kretali za Rusiju.
Kada su ih dužnosnici kampa počeli nagovarati da krenu prema istoku, Olena i Oleksandr su odlučili riskirati i prihvatiti ponudu ljudi koji su im ranije ponudili da ih izvuku. “Nismo imali izbora – mogli smo birati da nas prisilno deportiraju u Rusiju ili riskirati s tim privatnim vozačima”, rekla je Olena.
S obzirom na to da nisu imali potrebne papire, vozač ih je preko polja, sporednih cesta i uskih putova proveo pokraj ruskih kontrolnih točaka do Berdjanska, gdje su tri dana tražili drugog vozača koji bi ih prebacio u teritorij pod ukrajinskom kontrolom. Na kraju su uspjeli doći do Zaporižja od kamo su vlakom stigli do Lavova.
‘Mariupolj više ne postoji’
Sličnu priču BBC-u su ispričali i Valentina i Evgenij, koji su manje vremena proveli u kampu za filtraciju zbog toga što su stariji i zato što je Evgenij invalid. “Bilo je puno gore za mlađe ljude. Filtracijski kampovi su kao geta. Rusi ljudi dijele u grupe i opasno je za bilo koga za kojeg sumnjaju da ima veze s ukrajinskom vojskom, novinarima ili vladom. Te ljude odvedu u Donjeck i muče”, ustvrdila je Valentina, potvrdivši navode Oleksandra i Olene.
Valentina i Evgenij su konstatirali da je puno ljudi iz kampova odvedeno u Rusiju te da je bilo slučajeva da su ljudima rekli da su na putu za Ukrajinu pa da bi autobus skrenuo prema Rusiji. Oni su, kažu, uspjeli pobjeći iz kampa zahvaljujući vozaču autobusa koji ih je odvezao do ukrajinskog teritorija. “Kad smo napokon vidjeli ukrajinske borce i zastavu, kad smo čuli ukrajinski jezik svi u autobusu su počeli plakati. Bilo je nevjerojatno da smo ostali živi i da smo napokon pobjegli iz pakla”, kazala je Valentina.
Oba ukrajinska para su ispričala kako su uvjeti u Mariupolju, prije njihovog bijega, bili užasni. Hrane je bilo jako malo i mnogi su preživljavali na konzervama i sličnim zalihama, a najveći problem je predstavljao nedostatak pitke vode. Ljudi su napuštali podrume u kojima su se sklonili kako bi iz bunara izvukli vodu i svaki put su riskirali da ih Rusi upucaju. Njihov grad je gotovo u potpunosti razoren nakon više tjedana granatiranja, kazali su. “Mariupolj više ne postoji. Ostale su samo ruševine. Nisam mogla zamisli takvo nasilje”, zaključila je Valentina.