Uznemirujući uvid u novu generaciju Rusa. Mladi, izolirani i zatrovani propagandom, veličaju fašizam, smrt i Putina

Profil joj pun teorija zavjere

No, početkom ruske invazije na Ukrajinu 24. veljače 2022. godine, Alinin profil na VK-u značajno se promijenio. Nestali su tipični pokazatelji konzumerističkog života. Poput stotina tisuća drugih Rusa, Alina se pridružila desecima vladinih i od vlade promoviranih internetskih grupa s imenima poput “REAL Ukraine”, “Antiterror Z”, “Z for Victory”, “The Russian Spring” i “Zstrength in Istina”. Bilo da se nalazi u svojoj spavaćoj sobi ili javlja s nastave, sa stražnjeg sjeda autobusa ili iz bara dok razgovara s prijateljima, Alinin interes za ruski rat protiv Ukrajine očito je golem i nepokolebljiv.

Naravno, Alina je uskoro počela i dijeliti objave proratnih skupina kojima se pridružila. Grupe gotovo svaki dan otkrivaju nove “istine” o navodnoj ukrajinskoj izopačenosti. Pišu i kako je Rusija pod stalnom prijetnjom tajnih snaga SAD-a i NATO-a, a Ukrajina mora biti uništena kako bi spasila sebe – i Rusiju – od “spektralne nacističke prijetnje”.

Alinin profil pun je apokaliptičnih slika Bijele kuće u plamenu u “Fašingtonu, DC”, pravoslavnih svećenika koji blagoslivljaju trupe na frontu i ruskog predsjednika Vladimira Putina prikazanog kao “spasitelja”. U njenoj alternativnoj verziji stvarnosti, “sveta Rusija je okružena neprijateljima koji žele njezino potpuno uništenje”.

Alina govori jezikom ruskog fašizma

Alina je uz objave ostavljala i indikativne komentare. Pa je tako pisala o “Koholim šupcima”, koristeći pogrdni izraz za Ukrajince. “Bijelo naše ruske zastave znači čistoću”; “Ukrofašisti, vi ste BIJESNI PSI”; “Da sam ja glavna vi bi seronje dobili što zaslužujete”; “Ukrajinci, bolje da ne pričate na ukrajinskom, samo zvuči glupo, kao sjebani ruski”. Alina za Putina kaže da je “božji dar” i dodaje – “svi smo mi Putin”.

Alina ne ponavlja samo propagandu vlastite vlade i grupa na društvenim mrežama kojima se pridružila. Analiza Foreign Policyja pokazuje kako je naučila govoriti jezikom nasilja — jezikom ruskog fašizma.

Ponavljaju propagandu kao papagaji

Alina nije izuzetak. Na tisuće Rusa sudjeluje u ovom javnom iskazivanju mržnje i ratnog huškanja na Runetu, internetu na ruskom jeziku koji ima vlastite društvene mreže, tražilice, stranice za blogove i širok raspon aplikacija. Mladi ruski korisnici interneta natječu se u izražavanju bijesa, tjerajući jedni druge u antiukrajinsko ludilo dok “vijesti o ratu”, mahom teorije zavjere, izjedaju svaki dio ruskog društva. Ukrajince napadaju kao podljude, a najnoviji narativ ruske vlade o zapadnom zlu ponavlja se ad nauseam. S druge strane, Putin i Bog su hvaljeni što su doveli Rusiju u Ukrajinu da unište fašističku prijetnju, dok se poginuli ruski vojnici hvale kao “sveti mučenici”.

Mladi Rusi, koji pokazuju obrasce sektaškog ponašanja, nešto su novo u postsovjetskom prostoru. Alinina agresivna nacionalistička retorika, kao i dijeljenje zavjerničkih memeova i demonstriranje podrške ruskom ratu u Ukrajini, dolazi iz srca. Za nju Rusija zaslužuje biti velika nacija, ali je okružena prijetnjama. Alina ubrzano gubi interes za zapadnjačkim filmovima i televizijom dok uočava sve strašnije zavjere skrivene unutar američke kulture, koju smatra trojanskim konjem zapadnih interesa.

Ona, i svi mlađi od nje, možda će u budućnosti jedino znati za Rusiju gotovo potpuno odsječenu od Zapada, Rusiju vođenu mesijanskim, apokaliptičnim i duhovnim ciljevima euroazijske dominacije. Ovo je Rusija koja obećava dublje duhovne nagrade od površnog, ali opasnog načina života “probuđenog” Zapada. To je, piše Foreign Policy, fašistička Rusija.

Rusija je postala fašistička zemlja

Foreign Policy ističe kako je Rusija 2022. utjelovila i prihvatila najmračnije elemente fašizma 20. stoljeća. Pod vodstvom navodno čudesnog vođe, to je država gdje niz ahistorijskih i kvazi religioznih razmišljanja, slika i mitova podupire potpunu militarizaciju države, ponovno osvajanje izgubljenog carstva i misiju brisanja rasnog neprijatelja – ukrajinskog naroda.

Optužbe i gušenje slobode govora postaju sve javnije i nasilnije. Posljednji neovisni mediji su nestali i svi žive u strahu od uhićenja i premlaćivanja, bojeći se reći što misle o onome što se još uvijek službeno ne naziva “rat”.

Foreign policy donosi i priču starije i bolesne gospođe, koju je uhitio FSB (današnja inkarnacija ozloglašenog KGB-a) u prvom tjednu rata u Ukrajini jer je na društvenim mrežama podijelila objavu koja je samo izvještavala o prosvjedu protiv rata. Nije čak ni prisustvovala događaju niti je poticala druge da to učine.

‘Ruski svijet’ ne može postajati ako se Ukrajina ne uništi

Rusi se bore u ratu kolonijalne agresije kako bi kontrolirali ono što je postalo poznato kao “russky mir” ili “Ruski svijet”, iluzornu sferu kontrole nad svim stvarima koje se kulturno, lingvistički ili na neki drugi način smatraju ruskim. Taj “Ruski svijet” podrazumijeva eliminirati Ukrajinu. Nestala je kultura multietničnosti i humanizma koja je, barem površno, upravljala sovjetskim životom.

Bivši predsjednik Dmitrij Medvedev javno je pozvao na brisanje Ukrajine i Ukrajinaca: “Mrzim ih. Oni su gadovi i nakaze. Žele smrt nama Rusima. Dok sam živ, činit ću sve što mogu da nestanu”. Medvedevljeve riječi ponavljaju državni propagandisti na internetu i u društvenim medijima: “Vojni uspjeh neće biti konačno rješenje. Denacifikacija Ukrajine moguća je samo brisanjem povijesti njezinih posljednjih 30 godina”.

Kulturni genocid, odnosno brisanje ukrajinskog jezika, kulture i tradicije, već odražava fizički genocid koji se provodi u mjestima kao što je ukrajinski grad Buča, u kojem je ubijen velik broj civila početkom rata.

Ruski internet prepun je memeova

Vizije teritorijalnog širenja potaknute su opsežnim aluzijama na velika povijesna carstva. Kao što je nacistički vođa Adolf Hitler sanjao o “Lebensraumu” za arijevske Nijemce, tako Putin i njegovi propagandisti govore o ponovnom stvaranju izgubljenih carstava iz prošlosti. Povremeno čak obećavaju da će vojno osvojiti Europu, a ekonomski Kinu i Sjedinjene Države. Foreign Policy ističe kako je nepotrebno reći da su te vizije osvajanja, žrtvovanja i državnosti koje pokreću ovaj projekt nedosljedne, nelogične i ahistorijske, te “više bajka nego stvarnost”.

Rusija je preplavljena slikama uniformne muškosti, religioznosti i nacionalnosti, dok je rat praktički izmaknuo kontroli ruske vojske. Slike izvučene iz sovjetske i carske prošlosti nacije, pomiješane s vjerskim simbolima, izvezene su na vojničkim jaknama ili automobilima, a naslikane su i na prozorima učionica.

“Z”, vladin kriptični simbol rata, je posvuda. Na televiziji se prikazuju vojne parade i “spontane” proratne demonstracije. Nepresušna količina memeova, videozapisa i slogana koji pozdravljaju rusku vojnu prošlost i sadašnjost razbacani su po cijelom ruskom internetu.

Rat je Rusima, paradoksalno, bitan za mir

U međuvremenu, u paravojnim omladinskim skupinama, u obveznoj obuci u školama i na sveučilištima, u stalnom prikazivanju filmova i emisija o prošlim i sadašnjim ratovima, te u vojnim paradama i kroz regrutaciju, mladi Rusi pripremaju se da odigraju “povijesnu ulogu nacije koja će biti spasitelj čovječanstva”. Svatko tko je mlađi od Aline odrastat će uz oksimoronsku frazu borbe za mir, slogana iz sovjetske ere koji se sada vraća i koja će im odzvanjati u ušima. U današnjoj Rusiji rat nije posljednje utočište, on je bitan dio života i paradoksalno je bitan za mir.

Pojam “fašizam” možda ima problematičnu povijest, ali ovaj paradoks – rat je mir – središnji je dio njegove političke filozofije. Umberto Eco, talijanski filozof, primijetio je da je jedan od ključnih aspekata fašizma bio stalni rat koji se morao voditi kako bi se dokazalo da je nacija uvijek na putu prema čistoj regeneraciji. “Pacifizam je loš, život je stalni rat”, napisao je sredinom 1990-ih.

Zašto je Putin privržen toj viziji?

No, zašto bi Putin, autokrat iz 21. stoljeća pred kojim naizgled nema stvarne unutarnje prijetnje, i vlada zemljom koju pokreću prihodi od bogatih prirodnih resursa, bio privržen takvoj viziji?

Roger Griffin , britanski profesor moderne povijesti i politički teoretičar na Sveučilištu Oxford Brookes u Engleskoj, tvrdi da fašizam želi regenerirati naciju kroz rat. Cilj fašizma je uništiti elemente modernosti kako bi se stvorio novi svjetski poredak kao odgovor na “degenerativne sile konzervativizma, individualističkog liberalizma i materijalističkog socijalizma”. Cilj uništavanje moralno degeneriranih neprijatelja i moralnih poredaka je donošenje nove ere povijesti.

To novo doba, međutim, samo ponovno stvara navodno izgubljenu prošlost. Za Rusiju, to fantastično doba rastavlja i ponovno sastavlja dijelove srednjovjekovne, carske i sovjetske prošlosti, gdje simbol i mit nadilaze povijesnu stvarnost. Priželjkivana utopija može postojati samo kao fiktivni spektakl, izveden za javnost i od strane javnosti.

Fašizam obećava zamijeniti prosječnost i slabost

Fašizam, objašnjava Griffin za Foreign Policy, neprestano obećava da će prosječnost i slabost zamijeniti “mladošću, herojstvom i nacionalnom veličinom”. Hitlerov arijski Übermensch trebao je predstavljati uređen, pročišćen ideal bez bolesti, slabosti, anarhije i dekadencije. Fašistički projekt usmjerava svu svoju vojnu, vjersku i kulturnu energiju na postizanje regeneracije, čak i ako to znači žrtvovanje vlastitog naroda, uništavanje gospodarskih resursa ili iracionalno djelovanje na bilo koji drugi način.

Fašistički režimi moraju održavati nasilje kako bi mogli uvući društvo u stalno čišćenje, što je situacija u kojoj se Putinova Rusija nalazi danas. Griffin dodaje da ako želimo razumjeti ruski fašizam, moramo pogledati kako država hrani ovu ideologiju svojim najmlađim generacijama i kako su se oni uključili i širili opasne, mitske vizije globalnog nemira i nacionalne regeneracije.

Foreign Policy ističe kako je Putinova Rusija je slabašna Potemkinova država. Njegov narod je vidio malo uspjeha tijekom 22 godine njegove vladavine. Bez stvarnih postignuća, ruski vladari moraju gledati dalje od masovne materijalne koristi kako bi zadovoljili stanovništvo gladno samopoštovanja i poštovanja.

Fašizam se širi internetskom kulturom

Putinova Rusija učvrstila je fašistički san u izrazito modernoj popularnoj kulturi. Moderna fašistička kultura, tvrdi danski profesor sveučilišta u Kopenhagenu Mikkel Bolt Rasmussen, ne širi se kroz formalne političke stranke i institucije, nekakve nacističke stranke 21. stoljeća ili smeđekošuljaše, već kroz popularnu i internetsku kulturu. Ne postoje zatvorena vrata iza kojih fašistička ideologija ne može doprijeti.

Stranke više nisu potrebne za stvaranje masovnih pokreta kada se grupe na društvenim mrežama mogu stvoriti, pridružiti im se i uništiti jednim klikom. Fašističke vlade i njihovi podanici neprestano se izgrađuju i rekonstruiraju, a čine suprotno svojim neprijateljima, bilo online ili u “stvarnom životu”. U online prostorima gdje performans i javni prikaz lako nadjačaju svakodnevnu stvarnost, fašizam je sklon uprizorivanju onoga što Rasmussen naziva “simulakrumom društva”.

Čak su i apatični članovi društva neizbježno uvučeni. U bilo kojem trenutku dana, Alina može uroniti u “toplinu kolektivne pripadnosti i glamura fašističkog spektakla”. Neki fašistički skup uvijek je dostupan jednim potezom palca ili miša. Uvijek dostupni spektakl društvenih medija prisiljava pojedince da se neprestano bave politikom i da se definiraju u odnosu na nju. Foreign Policy ističe da nas je moderna politika na Zapadu mnogočemu naučila. Fenomen Donalda Trumpa, Brexit i antivax pokret su nas naučili da se stvarnost oblikuje na društvenim mrežama. Društveni mediji su stvarni život. Alinina online persona je stvarna Alina.

Propagandisti hrane društvene medije

Putin se rijetko činio dosljednim ideologom, tvrdi Foreign Policy. Često prelistava ruske nacionalističke filozofske spise, spajajući ideje i citate bez konteksta u svojim govorima. Iznosi tvrdnje, a zatim ih pobija u korist postizanja dogovora kako bi brzo zaradio novac ili ponizio svoje zapadne protivnike. Za Putina je, kao i za nostalgično stanovništvo, svojstveno govoriti o stabilnosti, sigurnosti i kulturi sovjetske ere.

Danas se fašističke ideje otvoreno iznose ne samo u mračnim kutovima Runeta, već i u središtu nacionalnog političkog diskursa. Prosječan Rus ne žuri otvoriti državne novine ili uključiti non-stop propagandu koju emitiraju državni televizijski kanali od početka rata u Ukrajini. No, u vrtlogu Runeta, ideje brzo dopiru od izvora do periferije i natrag. Fašističko razmišljanje zrači prema van iz Kremaljske vojske medijskih stručnjaka, koji generaciji društvenih medija predstavljaju ekstremne ideologije u komadićima veličine zalogaja.

Sav taj propagandistički sadržaj je nezaobilazan. Ako ga odlučite ne konzumirati, vaši će ga prijatelji i obitelj ubaciti u vaš pametni telefon putem svojih feedova na društvenim mrežama. Suprotstaviti se znači ne biti dovoljno Rus, i stoga, po defaultu, biti izdajica.

Alina je dijelila video s nacističkim pozdravom

Foreign Policy je Alini poslao članak o liječnici koja je napustila Rusiju kako bi pomogla ukrajinskim izbjeglicama u Poljskoj. Na pitanje što misli o tome, Alinin odgovor je nedvosmislen: “Ona je izdajica. Neka se ne vraća”. Svijet u koji su ona i toliki drugi Rusi uronili ne dopušta nikakve nijanse, fleksibilnost ili razumijevanje alternativnih pogleda.

U travnju 2022. godine Alina je podijelila video skupine Rusa u Kursku koji bodre svoje trupe na frontu. U videu su vozila označena slovima “Z” i “V”, kojima se označava podrška ratu. Njihovi vlasnici stoje uz cestu, mašu ruskim zastavama i navijaju dok prolazi konvoj ruskih kamiona i vojne opreme.

Nekoliko sekundi nakon videozapisa, tridesetogodišnji muškarac u retro sovjetskoj sportskoj jakni uhvaćen je u kamerom. Podiže desnu ruku u nacistički pozdrav. Dalje u gomili, mali dječak, ne stariji od 5 ili 6 godina, u borbenoj uniformi drži se svog oca, koji podiže ruku u još jednom nacističkom pozdravu. Dječak pruža desnu ruku prema van u imitaciji.

Stariji indoktriniraju djecu

Poput Alininih objava na društvenim mrežama, ove osobe čine nešto više od pukog iskazivanja patriotizma ili pojavljivanja na skupu jer moraju ondje biti. Oni prihvaćaju simboliku koja označava njihovu odanost sovjetskoj prošlosti i militarističkoj sadašnjosti. Starije generacije ohrabruju svoju djecu da se uklope u ovu stvarnost. Ruska publika gutala je video, izražavajući svoju podršku ostavljajući komentare na Telegram kanalima sa stotinama tisuća korisnika: “Dečki, samo se držite!”; “Smrt ukronacistima”; “Neka vas Bog spasi”.

Simboli i ponašanja ruskog fašizma uvijek se iznova intenziviraju ponavljanjem—uključujući paradu mašućih vojnika, pozdrave i javnu odanosti gomile, snimanja i dijeljenja. U ovom malom, ali znakovitom primjeru, Foreign Policy tumači da možemo nazreti cijelo performativno izvođenje modernog ruskog fašizma.

Ruska kultura zaokupljena je smrću

No, ističe se kako ne smijemo zamijeniti gotovo vulgarnu banalnost ovih objava i postupaka s nedostatkom značenja. Riječ je o kulturi koja je zaokupljena smrću. Bilo da se radi o ubijanju “neruskih” elemenata unutar zemlje, slanju mladih iz zemlje da umru u ratovima u inozemstvu ili klanju civila u genocidnim vojnim kampanjama, smrt se veliča.

To veličanje nije ograničeno na državne institucije, govore političara ili državne medije. Ruska država je provela 20 godina formirajući nacionalni identitet fiksiran na žrtvu i smrt. Danas Alina i njezini sunarodnjaci kipe revolucionarnim žarom. Oni su spremni “očistiti” sebe, svoju djecu i svoje susjede kroz djela nasilja – i smrti.