Situacija je toliko jasna da okolišanje nema nikakvog smisla. Odbijanjem dolaska na saborski Odbor za pravosuđe sadašnja zamjenica glavne državne odvjetnice Vanja Marušić uključila se u zataškavanje pravih razloga svoje ostavke na mjesto ravnateljice USKOK-a. Time, dakako, Marušić ostaje bez zadnje mrvice kredibiliteta nužnog da obnaša tako važnu dužnost u toliko važnom istražnom tijelu.
Kako je, međutim, bez zadnje mrvice kredibiliteta odavno ostala i sama glavna državna odvjetnica, Zlata Hrvoj Šipek, tako će i pristanak Vanje Marušić na zavjeru šutnje oko svog odlaska proći bez ikakvih posljedica. Osim, naravno, onih posljedica koje će značiti daljnji pad povjerenja u rad domaćih istražnih tijela i strukturu vlasti u zemlji.
Lošije od lošeg
Cijela priča je, podsjetimo, odrađena lošije od lošeg zapleta u loše napisanom wannabe kriminalističkom romanu. Jedva da je prošlo sat vremena otkad je službeno objavljeno da Marušić odlazi sa čela USKOK-a iz osobnih razloga, a u medijima bliskim vlastima krenuli su curiti detalji navodne priče o prometnoj nesreći njenog vozača kao pravom razlogu ostavke.
Detalji tog scenarija potpuno su se rasplinuli u rekordnom roku. Niti je vozač vozio službeni automobil u privatno vrijeme, niti je do prometne nesreće došlo zbog njegovog teškog nemara, niti je ona zataškavana, niti je Marušić o tom incidentu trebala izvijestiti glavnu državnu odvjetnicu.
Krajnja nepažnja
Hrvoj Šipek je, doduše, inzistirala na tome da je razlog odlaska prometna nesreća o kojoj je Marušić nije obavijestila. Štoviše, tvrdila je kako se, po njenom mišljenju vozačev prekršaj “ima izjednačiti s krajnjom nepažnjom, a koja povlači pitanje stegovne odgovornosti i pitanje naknade štete”.
S obzirom na tad već odavno donesenu presudu u prekršajnom postupku protiv vozača koji je platio oko 2000 kuna kazne, jasno je da nema govora o “krajnjoj nepažnji”. A samo šest dana nakon istupa Hrvoj Šipek, Telegram je doznao da nadležno ministarstvo pravosuđa i uprave odustaje i od stegovnog postupka.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Oni kojima se ne može vjerovati
Da se ne radi o glavnoj državnoj odvjetnici koja je već više puta javno – pritom i u Saboru – lagala o politički najnabijenijem slučaju u posljednjih desetak godina (Gabrijela Žalac, afera softver, AP…) samo “njeno mišljenje” o odgovornosti vozača ravnateljice USKOK-a bila bi dovoljna da se preispituje koliko je uopće sposobna za obavljanje svoje dužnosti. Ovako, nema smisla. Ionako je odavno razvidno da je Hrvoj Šipek vrlo bliska trenutnoj političkoj vlasti i da joj se ne može vjerovati.
U toj kategoriji – onih kojima se ne može vjerovati – sad je i Marušić. Dosadašnja ravnateljica USKOK-a, dakle, unatoč javnom poniženju s lažnom pričom o vozaču, ostaje na priči da je otišla iz osobnih razloga i da stoga ne misli da bi o tome trebalo raspravljati pred nadležnim saborskim tijelom.
Korupcija & organizirani kriminalitet
Naravno da je nulto pitanje ono posve praktično – koji bi to mogao biti osobni razlog koji joj priječi da radi na mjestu ravnateljice USKOK-a, ali ne predstavlja problem za svakodnevni odlazak na posao zamjenice glavne državne odvjetnice? Postoje, međutim, i ozbiljnija pitanja oko samonametnute zavjere šutnje jedne od ključnih figura u hrvatskim istražnim tijelima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jer, očito je da su i “prometna nesreća” i “osobni razlozi” tek šareni papirići amaterski pušteni u javnost u svrhu distrakcije od stvarnog razloga smjene ravnateljica tijela koje se zove, podsjetimo, Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta. Da nije tako, i da Marušić stvarno odlazi iz nekog osobnog razloga, kakav bi bio problem u tome da sat-dva odgovara na pitanja saborskih zastupnika i tako njih i – mnogo, mnogo važnije – cijelu javnost uvjeri da u cijeloj priči nema nikakvog dubljeg razloga u korist, je li, korupcije ili organiziranog kriminaliteta?
Upute za cirkus
Ukratko, osoba koja očito kani dalje raditi na mjestu zamjenice glavne državne odvjetnice, čak i zemlji devastiranih institucija poput Plenkovićeve Hrvatske, ne bi smjela imati luksuz šutnje. Pogotovo uz ovako uvredljivo plitka obrazloženja koja javnost mora slušati već nekoliko tjedana.
Stvar će se, nema nikakve sumnje, odigrati upravo onako kako odgovara HDZ-u i koalicijskim saučesnicima. Hrvoj Šipek će na Odboru za pravosuđe opet muljati i kolutati očima na pitanja iz oporbe. Možda će se pojaviti i Hrvoje Zekanović s uputama iz HDZ-a o izazivanju cirkusa pogodnog za prvi plan informativnih emisija, a svaka buduća akcija USKOK-a i DORH-a bit će presretana sa sve većom sumnjom javnosti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
“Ionako su svi isti”
Onom sumnjom koja u područje uvjerljivosti opako smješta ideju o tome da Andrej Plenković računa na to da će biti dovoljno da se pred izbore otvori kakvu efektnu istragicu protiv ljudi povezanih s oporbom kako bi se, je li, podcrtao dojam da su “ionako svi isti”. Ili možda malo ozbiljnije zaključa ona ladica u kojoj se mjesecima kiselio slučaj Žalac i s njim povezani nezgodni inicijali.
U takvoj Hrvatskoj, međutim, u kojoj glavna državna odvjetnica ne govori istinu, a njena zamjenica glasno šuti o pravim razlozima svoje iznuđene ostavke, jedno bijesno pitanje postaje posve izlišno. Andrej Plenković, naime, ne mora ljutito tražiti razloge negativnog odgovora skoro više od 70 posto ispitanika na pitanje o smjeru u kojem ide država. Ide u njegovom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vanja Marušić sudjeluje u zataškavanju razloga svoje ostavke. Osoba bez kredibiliteta ne može raditi u DORH-u
Čelnica DORH-a ne govori istinu, zamjenica šuti. Svaka buduća akcija istražnih tijela bit će, stoga, dočekivana sa sumnjom javnosti
Stvar će se, nema nikakve sumnje, odigrati upravo onako kako odgovara HDZ-u i koalicijskim saučesnicima. Hrvoj Šipek će na Odboru za pravosuđe opet muljati i kolutati očima na pitanja iz oporbe. Možda će se pojaviti i Hrvoje Zekanović s uputama iz HDZ-a o izazivanju cirkusa pogodnog za prvi plan informativnih emisija, a svaka buduća akcija USKOK-a i DORH-a bit će presretana sa sve većom sumnjom javnosti.
Situacija je toliko jasna da okolišanje nema nikakvog smisla. Odbijanjem dolaska na saborski Odbor za pravosuđe sadašnja zamjenica glavne državne odvjetnice Vanja Marušić uključila se u zataškavanje pravih razloga svoje ostavke na mjesto ravnateljice USKOK-a. Time, dakako, Marušić ostaje bez zadnje mrvice kredibiliteta nužnog da obnaša tako važnu dužnost u toliko važnom istražnom tijelu.
Kako je, međutim, bez zadnje mrvice kredibiliteta odavno ostala i sama glavna državna odvjetnica, Zlata Hrvoj Šipek, tako će i pristanak Vanje Marušić na zavjeru šutnje oko svog odlaska proći bez ikakvih posljedica. Osim, naravno, onih posljedica koje će značiti daljnji pad povjerenja u rad domaćih istražnih tijela i strukturu vlasti u zemlji.
Lošije od lošeg
Cijela priča je, podsjetimo, odrađena lošije od lošeg zapleta u loše napisanom wannabe kriminalističkom romanu. Jedva da je prošlo sat vremena otkad je službeno objavljeno da Marušić odlazi sa čela USKOK-a iz osobnih razloga, a u medijima bliskim vlastima krenuli su curiti detalji navodne priče o prometnoj nesreći njenog vozača kao pravom razlogu ostavke.
Detalji tog scenarija potpuno su se rasplinuli u rekordnom roku. Niti je vozač vozio službeni automobil u privatno vrijeme, niti je do prometne nesreće došlo zbog njegovog teškog nemara, niti je ona zataškavana, niti je Marušić o tom incidentu trebala izvijestiti glavnu državnu odvjetnicu.
Krajnja nepažnja
Hrvoj Šipek je, doduše, inzistirala na tome da je razlog odlaska prometna nesreća o kojoj je Marušić nije obavijestila. Štoviše, tvrdila je kako se, po njenom mišljenju vozačev prekršaj “ima izjednačiti s krajnjom nepažnjom, a koja povlači pitanje stegovne odgovornosti i pitanje naknade štete”.
S obzirom na tad već odavno donesenu presudu u prekršajnom postupku protiv vozača koji je platio oko 2000 kuna kazne, jasno je da nema govora o “krajnjoj nepažnji”. A samo šest dana nakon istupa Hrvoj Šipek, Telegram je doznao da nadležno ministarstvo pravosuđa i uprave odustaje i od stegovnog postupka.
Oni kojima se ne može vjerovati
Da se ne radi o glavnoj državnoj odvjetnici koja je već više puta javno – pritom i u Saboru – lagala o politički najnabijenijem slučaju u posljednjih desetak godina (Gabrijela Žalac, afera softver, AP…) samo “njeno mišljenje” o odgovornosti vozača ravnateljice USKOK-a bila bi dovoljna da se preispituje koliko je uopće sposobna za obavljanje svoje dužnosti. Ovako, nema smisla. Ionako je odavno razvidno da je Hrvoj Šipek vrlo bliska trenutnoj političkoj vlasti i da joj se ne može vjerovati.
U toj kategoriji – onih kojima se ne može vjerovati – sad je i Marušić. Dosadašnja ravnateljica USKOK-a, dakle, unatoč javnom poniženju s lažnom pričom o vozaču, ostaje na priči da je otišla iz osobnih razloga i da stoga ne misli da bi o tome trebalo raspravljati pred nadležnim saborskim tijelom.
Korupcija & organizirani kriminalitet
Naravno da je nulto pitanje ono posve praktično – koji bi to mogao biti osobni razlog koji joj priječi da radi na mjestu ravnateljice USKOK-a, ali ne predstavlja problem za svakodnevni odlazak na posao zamjenice glavne državne odvjetnice? Postoje, međutim, i ozbiljnija pitanja oko samonametnute zavjere šutnje jedne od ključnih figura u hrvatskim istražnim tijelima.
Jer, očito je da su i “prometna nesreća” i “osobni razlozi” tek šareni papirići amaterski pušteni u javnost u svrhu distrakcije od stvarnog razloga smjene ravnateljica tijela koje se zove, podsjetimo, Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta. Da nije tako, i da Marušić stvarno odlazi iz nekog osobnog razloga, kakav bi bio problem u tome da sat-dva odgovara na pitanja saborskih zastupnika i tako njih i – mnogo, mnogo važnije – cijelu javnost uvjeri da u cijeloj priči nema nikakvog dubljeg razloga u korist, je li, korupcije ili organiziranog kriminaliteta?
Upute za cirkus
Ukratko, osoba koja očito kani dalje raditi na mjestu zamjenice glavne državne odvjetnice, čak i zemlji devastiranih institucija poput Plenkovićeve Hrvatske, ne bi smjela imati luksuz šutnje. Pogotovo uz ovako uvredljivo plitka obrazloženja koja javnost mora slušati već nekoliko tjedana.
Stvar će se, nema nikakve sumnje, odigrati upravo onako kako odgovara HDZ-u i koalicijskim saučesnicima. Hrvoj Šipek će na Odboru za pravosuđe opet muljati i kolutati očima na pitanja iz oporbe. Možda će se pojaviti i Hrvoje Zekanović s uputama iz HDZ-a o izazivanju cirkusa pogodnog za prvi plan informativnih emisija, a svaka buduća akcija USKOK-a i DORH-a bit će presretana sa sve većom sumnjom javnosti.
“Ionako su svi isti”
Onom sumnjom koja u područje uvjerljivosti opako smješta ideju o tome da Andrej Plenković računa na to da će biti dovoljno da se pred izbore otvori kakvu efektnu istragicu protiv ljudi povezanih s oporbom kako bi se, je li, podcrtao dojam da su “ionako svi isti”. Ili možda malo ozbiljnije zaključa ona ladica u kojoj se mjesecima kiselio slučaj Žalac i s njim povezani nezgodni inicijali.
U takvoj Hrvatskoj, međutim, u kojoj glavna državna odvjetnica ne govori istinu, a njena zamjenica glasno šuti o pravim razlozima svoje iznuđene ostavke, jedno bijesno pitanje postaje posve izlišno. Andrej Plenković, naime, ne mora ljutito tražiti razloge negativnog odgovora skoro više od 70 posto ispitanika na pitanje o smjeru u kojem ide država. Ide u njegovom.