Iračka vojska oslobodila je nedavno jako ISIS-ovo uporište Ramadi, Al-Jazeera analizira zašto je to važno
U borbama su sudjelovale postrojbe regularne iračke vojske
Iračani su u 2016. godinu ušli uspjehom svoje vojske koja je zauzela ISIS-ovo sjedište u Ramadiju, centru iračke pokrajine Anbar. U pogledu onoga što 2016. donosi, vojna dinamika koja je dovela do pada Ramadija poslužit će kao dugoročni nagovještaj ISIS-ove sposobnosti da opstane u Iraku, piše Al-Jazeera.
Na prvi pogled, pad Ramadija ne izgleda značajan za dugoročnu borbu protiv ISIS-a. Nedavna pobjeda vraća ISIS na status quo od svibnja 2015., kada su iračke snage preotele Tikrit od ISIS-a krajem travnja, ali su nedugo zatim izgubile Ramadi. Iračkim snagama je trebalo nekoliko mjeseci da se vrate na ovaj status quo. Sve u svemu, ova pobjeda je izgledala kao poraz, budući da je Irak uspio vratiti Ramadi, ali je pritom u velikoj mjeri uništio grad.
Ipak, dugoročno gledano, pad Ramadija jest pobjeda u pogledu lekcija primijenjenih na strateško-političkoj razini i evolucije taktike iračke vojske, što nagovještava značajan korak unatrag za ISIS.
Borbe duže no inače
U pogledu taktike na bojištu, bitka za Ramadi trajala je duže od ostalih bitaka za gradove, kao npr. za Tikrit, koja je trajala nešto više od mjesec dana.
U listopadu 2015. u Ramadiju su iračke sigurnosne snage (ISF), službena vojska iračke države, stigle do predjela Albu Farraj na sjeveru grada. Tijekom sljedećeg mjeseca, ISIS je oslabljen nakon što je koalicija sirijskih i iračkih kurdskih paravojnih formacija uspjela zauzeti Sinjar na sjeveru, što je prekinulo ISIS-ovu transportnu rutu od njihova centra u Al-Raqqi u Siriji do Mosula u Iraku.
Tek tri mjeseca kasnije, 22. prosinca, počeo je konačni napad da se dopre do centra Ramadija, a ISIS-ovo sjedište palo je 28. prosinca, pet dana kasnije. Razlog zbog kojeg je sve teklo sporo vjerovatno je pripremanje iračkih snaga za zadavanje konačnog udarca, kao i pokušaj da se to učini sa što manje civilnih žrtava.
Irački ratni zrakoplovi
https://www.youtube.com/watch?v=bFqx3BuEzWI
Dok su u bici za Tikrit sudjelovale prvenstveno šijitske paravojne formacije, u bici za Ramadi participirala je regularna vojska zajedno s borcima iz sunitskih plemena. Ovo nije bila toliko bitka za grad koliko bitka u kojoj će iračka država pokazati da i dalje ima nacionalnu vojsku i da je spremna surađivati sa sunitskim plemenima, piše analitičar Ibrahim Al-Marashi za Al-Jazeeru.
Prvi put su ratni zrakoplovi F-16 kojim su upravljali irački piloti iz iračkih zračnih snaga proveli napade na ISIS-ove pozicije. Njihovo je sudjelovanje možda bilo simbolično u usporedbi s američkim zračnim napadima, ali bez obzira na to, značajna je činjenica da postoje iračke zračne snage.
Sunitskim plemenskim borcima je dozvoljeno sudjelovanje vjerojatno iz političkih razloga, budući da je Ramadi grad sa sunitskom većinom. Bio je to pokušaj da se ublaže sektaške tenzije kada su većinom šijitski borci zauzeli grad Tikrit sa sunitskom većinom.
Ponovna izgradnja nacionalne institucije Iraka
https://www.youtube.com/watch?v=d7iOn6e1Uyg
Na drugoj razini, uloga koju su odigrale iračke nacionalne snage u padu Ramadija također ima implikacije za kreiranje inkluzivnog osjećaja pripadništva iračkoj naciji. Od ljeta 2014. počelo se raspravljati o tome može li se tvrditi da iračka nacija i dalje postoji.
S padom Ramadija iračka vojska sada može tvrditi i da predstavlja nacionalne težnje Iraka. Svaki Iračanin će znati da je nacija podijeljena između kurdskih Pešmergi i šijitskih paravojski. Za legitimnost premijera Haidera al-Abbadija iračka vojna pobjeda u Ramadiju je pokazatelj njegove sposobnosti da bude na čelu onoga što je ostalo od iračke države i nacije, piše Al-Jazeera.
Ono što ostaje za vidjeti nakon pada Ramadija je sposobnost iračke vojske da razvije doktrinu ili niz lekcija naučenih u borbi koje se mogu primijeniti na bitku za Mosul. U članku koji je objavio BBC piše da je iračka vojska imala koristi od krivulje učenja tokom višemjesečne kampanje da se ISIS istjera iz Ramadija.
Gerilski oblik ratovanja
Irački pobunjenici su u pobuni koja je izbila 2003. koristili protiv američkih i iračkih snaga prvenstveno tzv. taktiku “napadni i bježi”, koja je tipična za gerilsko ratovanje namijenjeno da oslabi neprijateljevu odlučnost. Stoga se američka misija obuke fokusirala na to da se pobrine da se nova iračka vojska može nositi s ovim tipom borbe.
ISIS predstavlja drugačiji tip pobunjeničke grupe, koja drži gradove i teritorij, zbog čega su iračke vojne snage morale biti obučene za ustrajnu urbanu borbu gdje se oslobađaju jedna po jedna ulica, jedna po jedna kuća.
Ova transformacija obuke iračke vojske od kontrapobunjeničkih taktika do urbane borbe objašnjava zašto je tako dugo trebalo da ih počnu primjenjivati na bojištu, napravivši pritom sigurnosni vakuum koji su popunile kurdske Pešmerge i iračke šijitske milicije.
Iračka vojska u suradnji s Pešmergama
ISIS drži teritorije u Iraku i Siriji od 2014. zbog brojnih državnih i nedržavnih aktera koji se bore protiv ISIS-a i zbog njihovog neuspjeha da se udruže u borbi protiv ove grupe.
No, do pada Ramadija ISIS-u su teritorij oduzimali nedržavni akteri kao što su sirijske kurdske milicije i iračke šijitske milicije. Iračka vojska se tek pridružila decentraliziranoj vojnoj koaliciji zajedno s kurdskim Pešmergama i iračkim šijitskim paravojskama na terenu, u kombinaciji sa stranim nacijama koje pokrivaju većinu zračnog prostora. U 2016. ostaje za vidjeti mogu li iračke sigurnosne snage oduzeti ISIS-u teritorij.