Sadržaj i količina “”procurjelih”” povjerljivih obavještajnih dokumenata nesumnjivo predstavlja ozbiljnu sramotu za Sjedinjene Države i njihov obrambeni i sigurnosni sustav. Međutim, osim očite političke štete i sigurnosne blamaže, tajni dokumenti američke vojske, koji su preko društvenih mreža pušteni u opticaj, mogu imati simboličan negativni utjecaj na vođenje obrambenog rata u Ukrajini.
Za sada je za neovlašteno kopiranje i distribuciju ukradenih obavještajnih izvještaja uhapšen i optužen Jack Douglas Teixeira, 21-godišnji pripadnik Zrakoplovne nacionalne garde iz države Massachusetts. Trenutno nema informacija o mogućim pomagačima.
Ipak nisu ruski obavještajci?
Pregled sadržaja do sada dostupnih kopija podudara se s analizama i promjenama stanja temeljem informacija dostupnih iz otvorenih izvora. Normalno, obavještajni izvještaji američke vojske profesionalno su obrađeni i namjenski sistematizirani, ali nisu pokazali ništa spektakularno novo.
Dakle, iz „supertajnih papira“ ne može se iščitati ništa bitno do čega nije mogla doći ruska obavještajna služba. Neki dijelovi izvještaja jako su neugodni za rusku stranu. Ta činjenica vrlo vjerojatno isključuje ruske obavještajce kao moguće pokretače tajne subverzivne operacije.
Američki “crni telefoni” za RH
Informacija da Sjedinjene Države nadziru komunikaciju ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog može iznenaditi samo naivnog promatrača. Ameri su, svo vrijeme Domovinskog rata, nadzirali naše političko i vojno rukovodstvo.
Negdje 1992. ili 1993. godine Hrvatska je dobila od američke strane na poklon takozvane „crne telefone“. To su bili kripto uređaji koji su osiguravali tajnu komunikaciju između dva sugovornika koji koriste javne telefonske linije, ali preko „crnog telefona“.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Na početku rata, po pitanju tajnog prijenosa podataka, Hrvatska vojska, policija i državni organi nisu ni znali gdje im sve cure informacije. Za razliku od JNA, mi nismo imali svoju neovisnu mrežu za tajno zapovijedanje trupama. JNA, to jest KOS, skidala je većinu naših razgovora.
Očekivano je da SAD ‘slušaju’
Ograničeni broj „crnih telefona“ omogućio je sigurnu komunikaciju na višim razinama zapovijedanja. Nakon njihovog uvođenja protivnička strana nije mogla slušati telefonske komunikacije zapovjednog lanca. Normalno, mogli su nas slušati jedino Amerikanci. U konačnici i nije bilo tako loše. Bez njih se nikad ne bi okončao rat između Armije BiH i HVO-a.
Dakle, Ukrajina je na svim razinama, vertikalno i horizontalno, bila premrežena suradnicima ruskih tajni službi, civilne FSB i vojne GRU. Jedini način izvlačenja iz smrtonosnog stiska ruske špijunske hobotnice bio je stvaranje paralelnog sustava komunikacija. Normalno pod američkim nadzorom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Amerikanci su, za pomoć Ukrajini, do sada uložili svoj međunarodni ugled i preko 45 milijardi dolara. Logično je da će nadzirati realizaciju te pomoći. Predsjednik Zelenski, kao vrhovni zapovjednik Združenih snaga Ukrajine, važan je dionik u nadzoru i realizaciji pomoći.
Kakvi su to uopće dokumenti?
No krenimo redom. Na temelju sadržaja, forme, namjene, razine detalja i datuma proizvodnje objavljenih dokumenata može se procijeniti mogući krajni učinak. Dokumenti, koje je fotografirao i dijelio nesretni Jack Teixeira, predstavljaju skupne izvještaje za više razine vođenja i zapovijedanja unutar vojske i politike.
To su obavještajne informacije namijenjene za praćenje situacije, a ne s ciljem suportiranja donošenja operativnih odluka na terenu. Na jednom dokumentu točno je naznačeno da je to informacija namijenjena Združenom stožeru američkih snaga i to J3, J4 i J5.
Članak se nastavlja ispod oglasa
To u prijevodu znači za direktora operacija, direktora logistike i direktora strategijskog planiranja združenog stožera. Obavještajni direktorat američkog združenog stožera, skraćeno J2, koji priprema izvještaje, nije na listi jer su njima dostupne daleko detaljnije, obimnije i brojnije informacije.
Nasumično preslikani izvještaji
Izvještaji nemaju formu obavještajnog dokumenta koji služi za donošenje borbene zapovjedi. Izrađeni su po tematskim cjelinama koje se kreću od stanja Ukrajinske PZO do procjene smrzavanja tla u pojedinim ukrajinskim oblastima.
Dokumenti podijeljeni na društvenim mrežama predstavljaju nasumično preslikane izvještaje bez tematske, vremenske ili operativne konzistentnosti i cjelovitosti. Očito je da su kopirane kako su bile dostupne. Radi se o preslikama „tvrdih kopija“.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Na osnovu toga, s velikom vjerojatnošću, da se zaključiti kako zaljubljenik vojnih video igrica, Jack Teixeira, ili neki njegov pomagač, nije imao pristup tajnim dokumentima u elektronskom obliku. To znači da nije uspio prodrijeti u sustav koji obrađuje, generira i distribuira takve vrste obavještajnih izvještaja. Dakle, bila mu je dostupna samo obrađena korisnička informacija.
Pristup ima milijun i pol ljudi
Kako je tako nisko rangirani pripadnik nacionalne garde uspio doći u posjed tajnih dokumenata? Moguće objašnjenje iznio je umirovljeni zrakoplovni general-bojnik Sean Bell. Osobe koje su fotografirale dokument vjerojatno su u njihov kratkotrajni posjed dolazile nakon što su papirnati ispisi ostajali u sali za brifinge.
Vidljivo je da su dokumenti presavijani, izneseni u neki privatni prostor, odmotavani i nakon toga na brzinu fotografirani. Procjena je da u američkom vojnom, obavještajnom, sigurnosnom i administrativnom sustavu radi oko 1,5 milijuna ljudi koji imaju pristup tajnim dokumentima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Imaju povijesnu vrijednost
Zbirni obavještajni izvještaji stari su četiri do šest tjedana. Kao takvi, u uvjetima intenzivnih oružanih događanja, imaju manje-više povijesnu vrijednost.
Stanje ukrajinske protuzračne obrane, kako ga prezentira američki obavještajni sažetak od 28. veljače 2023. godine, izazvalo je posebnu zabrinutost. Izvještaj navodi i da će Ukrajina, ako nastavi s trenutnim stopama potrošnje, potpuno iscrpiti svoje zalihe projektila za Buk, samohodni PZO sustav srednjeg dometa, do 13. travnja i projektila S-300 do 3. svibnja ove godine.
Prema tvrdnjama Pentagona od istog dana, do svibnja većina ukrajinske kritične nacionalne infrastrukture izvan Kijeva i dva druga područja u jugozapadnoj Ukrajini više neće imati protuzračnu obrambenu zaštitu. Broj nezaštićenih objekata kritične infrastrukture, sa sadašnjih šest, povećat će se na preko četrdeset.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Informacije poznate Rusima
Ove informacije nisu nepoznate Rusima. Ruska vojna korporacija Almaz-Antey proizvođač je oba PZO sustav. Imaju podatke o svakoj proizvedenoj raketi, bilo da se nalazi u Ukrajini, Slovačkoj ili Bugarskoj. Također svaka ispaljena raketa ostavlja svoj elektronički i toplinski „potpis“.
Nema sumnje da Rusi imaju jako dobru statistiku utrška ukrajinskih zaliha raketa zemlja-zrak. Također nije nikakva novost da su Ukrajinci većinu radarski navođenih sustava PZO povukli s linije fronta za obranu kritične infrastrukture. To je omogućilo ruskoj borbenoj avijaciji upotrebu planirajućih bombi, dometa od 20 do 50 kilometara, sa svog teritorija. O tome je Telegram već odavno pisao.
Američki prikaz isporuke PZO sustava po državama saveznicama je politička, a ne vojna vrijedna statistika. Tim putem vrše pritisak na saveznike koji razvlače dostavu PZO sustava. Talijani se rastežu već devet mjeseci da isporuče neki upotrebljiv PZO sustav.
Pritisak na Bijelu kuću
Također, dramatičan raport predstavlja i svojevrsni pritisak Pentagona na sadašnju administraciju u Bijeloj kući da dozvoli isporuku višenamjenskih borbenih zrakoplova F-16. Naime, istoga dana, u razgovoru za TV kuću ABC, predsjednik Biden je odbacio mogućnost snabdijevanja Ukrajine borbenim zrakoplovima, rekavši da Ukrajina “sada ne treba F-16”.
Ipak, ruskoj avijaciji još uvijek ne pada na pamet izvršavati prodore unutar zračnog prostora slobodnog dijela Ukrajine. Stari jurišni avioni, iz vremena SSSR, Suhoj Su-24 i Su-25 u brišućem letu djeluju po ciljevima uz samu liniju fronta, dok suvremeni dio ruske borbene zrakoplovne flote, kao što su Su-30, Su-34 i Su-35, djeluje sa sigurne udaljenosti, planirajućim bombama po taktičkoj dubini.
Špijuni pokvarili posao Egiptu
Nedovoljne količine streljiva za provođenje masovnih topničkih udara vojnih operacija nije nikakva novost. Vojska Ruske Federacije nastoji užicati raketu i granate gdje je to god moguće. Novost je da su 40.000 projektila tražili od Egipta.
Vjerojatno se radilo od raketama kalibra od 122 milimetra za višecijevni bacač raketa BM-21 Grad. Tržišna cijena jedne rakete je oko 1000 američkih dolara. Očito su američki špijuni pokvarili posao egipatskog predsjednika Abdel Fattah el-Sisia u vrijednosti od 40 milijuna dolara.
Srbija izvozi oružje od 2014.
Vijest da Srbija izvozi streljiva u Ukrajinu također je poznata stvar. O tome je Telegram već dva puta pisao. Krušik iz Valjeva i Sloboda iz Čačka, srbijanske su tvornice za proizvodnju minobacačkih mina, raketa i topovskih granata. Preko posrednika izvoze svoje proizvode u Ukrajinu sigurno još od 2014. godine.
Posljednja isporuka, od 3500 raketa za VBR Grad, ukazuje na činjenicu da se Ukrajina snabdijeva iz skladišta Vojske Srbije, a ne samo iz tvornica. Naime, tvornice streljiva nikad ne stvaraju tolike zalihe gotovih proizvoda.
Dokument koje je procurio otkrio je „super čuvanu tajnu“ da će helikopteri Mi-8, koje je Hrvatska donirala Ukrajini, preletjeti kroz zračni prostor susjedne Mađarske. Kao, mađarski premijer Viktor Orban javno govori jedno, a u stvarnosti čini nešto drugo. I to izuzeće radi baš u slučaju hrvatskih „zrakomlata“!
Prelet hrvatskih helikoptera
Članice NATO saveza, od početka ruske agresije, koriste zračni prostor naših susjeda, ne samo za dostavu vojne pomoći Ukrajini, nego za stotine špijunskih letova kojima se nadzire situacija u Ukrajini, Bjelorusiji i Rusiji. Također, kroz isti zračni prostor izvode se demonstrativni letovi prema ukrajinskom ratištu američkih strategijskih bombardera B-52 Stratofortress i B-1 Lancer .
To je počelo i prije ruske invazije u 2022. godini. Sve je vidljivo putem aplikacije Radar 24, dostupne preko svakog pametnog telefona. U odnosu na vrstu i broj operativnih letova ostalih NATO članica, prelet sedam transportnih helikoptera Mi-8 iz Hrvatske, ne čini mi se baš kao neko posebno izuzeće.
Američki ‘freelancer’ kod nas
Informacija da na teritoriju Ukrajine djeluje specijalne snage NATO članica, samo je potvrda onoga što svi očekuju. To je u svakom ratu. Sjećam se kad se u redakciji Globusa, 1991. godine pojavio američki fotograf koji se predstavljao kao James.
Iako je za sebe tvrdio da je freelancer, svi smo znali da radi za američku vladu. On je također znao, da mi znamo. No bio je šarmantan i zanimljiv. Pokojni Denis Kuljiš, glavni urednik Globusa, slao ga je, preko Beograda, čak do Knina da za nas napravi neku reportažu.
Zbog toga se ne treba čuditi da su Amerikanci, Francuzi, Britanci i Estonci poslali vlastito osoblje da, za svoje države, a ne za Ukrajinu, obavljaju određene zadaće. Osobno me začudio tako mali broj od svega 97 specijalaca iz NATO država.
Tajna izvješća vs. otvoreni izvori
Nema velike razlike u sastavu i kompoziciji ukrajinskih snaga koje se generiraju za protuudar, između onoga što je objavio Telegram i “supertajni” američki obavještajni dokumenti. Slične su i procjene uglednog profesora Roberta Barića. Zaključak na temelju otvorenih izvora je da će Združene snage Ukrajince formirati mehanizirane, a ne oklopne brigade. To potvrđuju i tajna izvješća.
Također, identičan je zaključak da će za uvođenje novih zapadnih tenkova i oklopnih transportera obučavati već prekaljene borce koji su povučeni s fronta radi preobuke na novu tehniku. To potvrđuju detaljniji opisi novoformirane 82. samostalne zračno jurišne brigade.
U svom sastavu brigada će imati 150 oklopnih i borbenih vozila pješadije, što uključuje 90 američki Strykera, 40 njemačkih Mardera i 24 američka veterana, oklopna transportera M113. Udarna snage brigade iznosit će satniju od 14 britanskih tenkova Challenger 2 mase 70 tona.
Neće biti miješanja tehnike
Za popunu brigade prikupljeni su veterani iz ostalih zračno desantnih postrojbi. Ukupno 32 tenka Leopard 2, donirani iz Njemačke, Kanade i Poljske, koncentrirat će se u ponovno aktiviranu 33. mehaniziranu brigadu. Pored tenkova u brigadi će biti i 90 američkih MRAP oklopnih vozila za prijevoz trupa. Ovo samo potvrđuje raniju pretpostavku da neće doći do miješanja tehnike zapadnog i istočnog porijekla.
Od opreme donirane sa zapada, tajni dokumenti predviđaju obuku i formiranje devet novih brigada. Telegram je predvidio osam. Američki obavještajci predviđaju ukupno formiranje 12 novih brigada, a do kraja travnja šest. Telegram je procijenio da će Ukrajinci do proljeća početi s tri nove mehanizirane brigade. Do sada su kompletirane samo dvije.
Ne otkrivaju puno novoga
Dakle, u slučaju procjena mogućih narastanja snaga ne radi se o nikakvoj „atomskoj fizici“. Broj planirane tehnike iz donacija rasporedi se po formaciji mehanizirane brigade. U usporedbi za tempo isporuke i kapacitetom izobrazbe daje približan tempo rasta vojnih kapaciteta. Tko god misli da ruski obavještajni analitičari to ne mogu napraviti sami, grdno se vara.
Ovo je samo jedna od ilustracija da ukradeni izvještaji, iako etiketirani kao „stroge tajne“, ne otkrivaju puno novoga. Posljedično, nije potrebno pročitati izvještaj američkih obavještajaca da se zaključi kako ukrajinske snage neće biti potpuno spremne za provođenje velike oslobodilačke ofenzive početkom svibnja.
Cilj je isporuka i stavljanje u borbenu upotrebu 253 tenka, 381 borbeno vozilo pješadije i najmanje 480 ostalih motornih vozila. Za to je potrebno vrijeme.
Dosad nepoznata informacija
Priča o prevelikoj potrošnji topničkog streljiva, od strane Ukrajinaca, povlači se mjesecima. Dnevni prosječan ukrajinski utrošak granata, kalibra od 155 milimetara, na istoku iznosi 7700 komada. Kod Rusa je trostruko veći. Zbog toga i oni imaju problema sa snabdijevanjem.
Ipak jedna informacija posebno je zanimljiva i do sada nepoznata. Prema objavljenim dokumentima, američke obavještajne agencije prodrle su u zapovjedni lanac ruske vojske.
Američki obavještajci su u mogućnosti pribaviti na dnevnoj bazi upozorenja u realnom vremenu o rasporedu i objektu ruskih napada. Kao jedan od primjera navodi se nedavni ruski napad na vojno skladište u Odesi, za koji su Amerikanci znali dva dana ranije.
Prodor u obavještajni sustav
Općenito, zapadni saveznici pravovremeno su snabdijevali Ukrajince upotrebljivim operativnim informacijama. Osobno sam bio uvjeren kako potrebne obavještajne podatke Amerikanci prikupljaju uglavnom tehničkim sredstvima, a ne putem ljudskih izvora.
Također govori se o dubokoj infiltraciji unutar ruske vojne obavještajne službe GRU. Ako je američki prodor u obavještajni i zapovjedni sustav istina, onda je to za rusku stranu vrlo nezgodan podatak. Međutim, jedno tumačenje ovog „curenja“ kazuje da je ovo namjerno podmetnuta obmana kako bi se stvorio dodatni kaos u ruskim vojnim i sigurnosnim strukturama.
Koliko je vojnika stradalo?
Ipak, najveća pomutnja u ruskoj javnosti nastala je zbog podataka o broju ratnih žrtava. Prvi objavljeni podatak govori o 189.500 do 223.000 stradalih ruskih vojnika, od toga 43.000 poginulih u borbi. Za ukrajinske gubitke navodi se da iznose između 124.500 i 131.000 stradalih, uključujući 17.500 poginulih vojnika.
Nedugo iza toga, na proruskim kanalima, pojavio se očito prepravljeni dokument koji kazuje da su ukrajinski gubici veći u odnosu 4:1. Navodni ruske gubici kreću se od 16.000 do 17.500 stradalih, dok je broj smrtno stradalih Ukrajinaca povećan na 71.000 poginulih.
Ovi podaci su u kontradikciji sa svim izjavama američkih dužnosnika tako da je očiti falsifikat ruskog Agitpropa. Nakon toga krenule su oštre polemike, kao i osude ruskog ministarstva obrane da fabricira podatke o stradalima. U žrtve uopće ne unosi plaćeničke formacije, lokalnu prorusku miliciju kao ni tisuće nestalih ruskih vojnika.
Tisuće zanimljivih detalja
Objavljeni izvještaji imaju na tisuće zanimljivih detalja. Nedvojbena je istinitost većine objavljenih informacija. Međutim, izvješće s vrlo sličnim zaključcima, bez toliko detalja, moglo se sastaviti i na temelju otvorenih izvora.
Tabele, pregledi i karte koji su rađeni s ciljem praćenja situacije, s vremenskom zadrškom, nemaju operativnu upotrebnu vrijednost. Uvjeren sam da ruska analitika raspolaže s mnogo podrobnijim informacijama. Ono što Rusima nedostaje, za optimalno donošenje odluka o djelovanju snaga, jesu pravovremene operativne i taktičke informacije.
Šlamperaj ili smišljena podvala
Stoga objavljeni dokumenti ne mogu operativno ugroziti provođenje ukrajinskih priprema za najavljenu kontraofenzivu. Amerikanci koji su na početku rata unaprijed okarakterizirali Ukrajince kao nepouzdane partnere, barem će se neko vrijeme morati priklopiti ušima.
S druge strane, ukrajinsko vojno i civilno vodstvo imat će neoboriv argument za uskraćivanje svih informacija koje traže zapadni saveznici. I konačno, naša generacija vjerojatno neće dočekati nedvojbenu potvrdu radi li se o najobičnijem šlamperaju unutar američkog vojnog obavještajnog sustava ili dobro smišljenoj obavještajnoj podvali.
Velika analiza: ovo su najvažniji momenti iz Pentagonovih supertajnih dokumenata. Njihov sadržaj iznenadio je samo naivne
Izvještaji američke vojske nisu otkrili puno novoga. Njihovo curenje neće ugroziti ukrajinske pripreme za ofenzivu
Jedna informacija posebno je zanimljiva i do sada nepoznata. Prema objavljenim dokumentima, američke obavještajne agencije prodrle su u zapovjedni lanac ruske vojske. Ako je američki prodor u obavještajni i zapovijedni sustav istina, onda je to za rusku stranu vrlo nezgodan podatak
Sadržaj i količina “”procurjelih”” povjerljivih obavještajnih dokumenata nesumnjivo predstavlja ozbiljnu sramotu za Sjedinjene Države i njihov obrambeni i sigurnosni sustav. Međutim, osim očite političke štete i sigurnosne blamaže, tajni dokumenti američke vojske, koji su preko društvenih mreža pušteni u opticaj, mogu imati simboličan negativni utjecaj na vođenje obrambenog rata u Ukrajini.
Za sada je za neovlašteno kopiranje i distribuciju ukradenih obavještajnih izvještaja uhapšen i optužen Jack Douglas Teixeira, 21-godišnji pripadnik Zrakoplovne nacionalne garde iz države Massachusetts. Trenutno nema informacija o mogućim pomagačima.
Ipak nisu ruski obavještajci?
Pregled sadržaja do sada dostupnih kopija podudara se s analizama i promjenama stanja temeljem informacija dostupnih iz otvorenih izvora. Normalno, obavještajni izvještaji američke vojske profesionalno su obrađeni i namjenski sistematizirani, ali nisu pokazali ništa spektakularno novo.
Dakle, iz „supertajnih papira“ ne može se iščitati ništa bitno do čega nije mogla doći ruska obavještajna služba. Neki dijelovi izvještaja jako su neugodni za rusku stranu. Ta činjenica vrlo vjerojatno isključuje ruske obavještajce kao moguće pokretače tajne subverzivne operacije.
Američki “crni telefoni” za RH
Informacija da Sjedinjene Države nadziru komunikaciju ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog može iznenaditi samo naivnog promatrača. Ameri su, svo vrijeme Domovinskog rata, nadzirali naše političko i vojno rukovodstvo.
Negdje 1992. ili 1993. godine Hrvatska je dobila od američke strane na poklon takozvane „crne telefone“. To su bili kripto uređaji koji su osiguravali tajnu komunikaciju između dva sugovornika koji koriste javne telefonske linije, ali preko „crnog telefona“.
Na početku rata, po pitanju tajnog prijenosa podataka, Hrvatska vojska, policija i državni organi nisu ni znali gdje im sve cure informacije. Za razliku od JNA, mi nismo imali svoju neovisnu mrežu za tajno zapovijedanje trupama. JNA, to jest KOS, skidala je većinu naših razgovora.
Očekivano je da SAD ‘slušaju’
Ograničeni broj „crnih telefona“ omogućio je sigurnu komunikaciju na višim razinama zapovijedanja. Nakon njihovog uvođenja protivnička strana nije mogla slušati telefonske komunikacije zapovjednog lanca. Normalno, mogli su nas slušati jedino Amerikanci. U konačnici i nije bilo tako loše. Bez njih se nikad ne bi okončao rat između Armije BiH i HVO-a.
Dakle, Ukrajina je na svim razinama, vertikalno i horizontalno, bila premrežena suradnicima ruskih tajni službi, civilne FSB i vojne GRU. Jedini način izvlačenja iz smrtonosnog stiska ruske špijunske hobotnice bio je stvaranje paralelnog sustava komunikacija. Normalno pod američkim nadzorom.
Amerikanci su, za pomoć Ukrajini, do sada uložili svoj međunarodni ugled i preko 45 milijardi dolara. Logično je da će nadzirati realizaciju te pomoći. Predsjednik Zelenski, kao vrhovni zapovjednik Združenih snaga Ukrajine, važan je dionik u nadzoru i realizaciji pomoći.
Kakvi su to uopće dokumenti?
No krenimo redom. Na temelju sadržaja, forme, namjene, razine detalja i datuma proizvodnje objavljenih dokumenata može se procijeniti mogući krajni učinak. Dokumenti, koje je fotografirao i dijelio nesretni Jack Teixeira, predstavljaju skupne izvještaje za više razine vođenja i zapovijedanja unutar vojske i politike.
To su obavještajne informacije namijenjene za praćenje situacije, a ne s ciljem suportiranja donošenja operativnih odluka na terenu. Na jednom dokumentu točno je naznačeno da je to informacija namijenjena Združenom stožeru američkih snaga i to J3, J4 i J5.
To u prijevodu znači za direktora operacija, direktora logistike i direktora strategijskog planiranja združenog stožera. Obavještajni direktorat američkog združenog stožera, skraćeno J2, koji priprema izvještaje, nije na listi jer su njima dostupne daleko detaljnije, obimnije i brojnije informacije.
Nasumično preslikani izvještaji
Izvještaji nemaju formu obavještajnog dokumenta koji služi za donošenje borbene zapovjedi. Izrađeni su po tematskim cjelinama koje se kreću od stanja Ukrajinske PZO do procjene smrzavanja tla u pojedinim ukrajinskim oblastima.
Dokumenti podijeljeni na društvenim mrežama predstavljaju nasumično preslikane izvještaje bez tematske, vremenske ili operativne konzistentnosti i cjelovitosti. Očito je da su kopirane kako su bile dostupne. Radi se o preslikama „tvrdih kopija“.
Na osnovu toga, s velikom vjerojatnošću, da se zaključiti kako zaljubljenik vojnih video igrica, Jack Teixeira, ili neki njegov pomagač, nije imao pristup tajnim dokumentima u elektronskom obliku. To znači da nije uspio prodrijeti u sustav koji obrađuje, generira i distribuira takve vrste obavještajnih izvještaja. Dakle, bila mu je dostupna samo obrađena korisnička informacija.
Pristup ima milijun i pol ljudi
Kako je tako nisko rangirani pripadnik nacionalne garde uspio doći u posjed tajnih dokumenata? Moguće objašnjenje iznio je umirovljeni zrakoplovni general-bojnik Sean Bell. Osobe koje su fotografirale dokument vjerojatno su u njihov kratkotrajni posjed dolazile nakon što su papirnati ispisi ostajali u sali za brifinge.
Vidljivo je da su dokumenti presavijani, izneseni u neki privatni prostor, odmotavani i nakon toga na brzinu fotografirani. Procjena je da u američkom vojnom, obavještajnom, sigurnosnom i administrativnom sustavu radi oko 1,5 milijuna ljudi koji imaju pristup tajnim dokumentima.
Imaju povijesnu vrijednost
Zbirni obavještajni izvještaji stari su četiri do šest tjedana. Kao takvi, u uvjetima intenzivnih oružanih događanja, imaju manje-više povijesnu vrijednost.
Stanje ukrajinske protuzračne obrane, kako ga prezentira američki obavještajni sažetak od 28. veljače 2023. godine, izazvalo je posebnu zabrinutost. Izvještaj navodi i da će Ukrajina, ako nastavi s trenutnim stopama potrošnje, potpuno iscrpiti svoje zalihe projektila za Buk, samohodni PZO sustav srednjeg dometa, do 13. travnja i projektila S-300 do 3. svibnja ove godine.
Prema tvrdnjama Pentagona od istog dana, do svibnja većina ukrajinske kritične nacionalne infrastrukture izvan Kijeva i dva druga područja u jugozapadnoj Ukrajini više neće imati protuzračnu obrambenu zaštitu. Broj nezaštićenih objekata kritične infrastrukture, sa sadašnjih šest, povećat će se na preko četrdeset.
Informacije poznate Rusima
Ove informacije nisu nepoznate Rusima. Ruska vojna korporacija Almaz-Antey proizvođač je oba PZO sustav. Imaju podatke o svakoj proizvedenoj raketi, bilo da se nalazi u Ukrajini, Slovačkoj ili Bugarskoj. Također svaka ispaljena raketa ostavlja svoj elektronički i toplinski „potpis“.
Nema sumnje da Rusi imaju jako dobru statistiku utrška ukrajinskih zaliha raketa zemlja-zrak. Također nije nikakva novost da su Ukrajinci većinu radarski navođenih sustava PZO povukli s linije fronta za obranu kritične infrastrukture. To je omogućilo ruskoj borbenoj avijaciji upotrebu planirajućih bombi, dometa od 20 do 50 kilometara, sa svog teritorija. O tome je Telegram već odavno pisao.
Američki prikaz isporuke PZO sustava po državama saveznicama je politička, a ne vojna vrijedna statistika. Tim putem vrše pritisak na saveznike koji razvlače dostavu PZO sustava. Talijani se rastežu već devet mjeseci da isporuče neki upotrebljiv PZO sustav.
Pritisak na Bijelu kuću
Također, dramatičan raport predstavlja i svojevrsni pritisak Pentagona na sadašnju administraciju u Bijeloj kući da dozvoli isporuku višenamjenskih borbenih zrakoplova F-16. Naime, istoga dana, u razgovoru za TV kuću ABC, predsjednik Biden je odbacio mogućnost snabdijevanja Ukrajine borbenim zrakoplovima, rekavši da Ukrajina “sada ne treba F-16”.
Ipak, ruskoj avijaciji još uvijek ne pada na pamet izvršavati prodore unutar zračnog prostora slobodnog dijela Ukrajine. Stari jurišni avioni, iz vremena SSSR, Suhoj Su-24 i Su-25 u brišućem letu djeluju po ciljevima uz samu liniju fronta, dok suvremeni dio ruske borbene zrakoplovne flote, kao što su Su-30, Su-34 i Su-35, djeluje sa sigurne udaljenosti, planirajućim bombama po taktičkoj dubini.
Špijuni pokvarili posao Egiptu
Nedovoljne količine streljiva za provođenje masovnih topničkih udara vojnih operacija nije nikakva novost. Vojska Ruske Federacije nastoji užicati raketu i granate gdje je to god moguće. Novost je da su 40.000 projektila tražili od Egipta.
Vjerojatno se radilo od raketama kalibra od 122 milimetra za višecijevni bacač raketa BM-21 Grad. Tržišna cijena jedne rakete je oko 1000 američkih dolara. Očito su američki špijuni pokvarili posao egipatskog predsjednika Abdel Fattah el-Sisia u vrijednosti od 40 milijuna dolara.
Srbija izvozi oružje od 2014.
Vijest da Srbija izvozi streljiva u Ukrajinu također je poznata stvar. O tome je Telegram već dva puta pisao. Krušik iz Valjeva i Sloboda iz Čačka, srbijanske su tvornice za proizvodnju minobacačkih mina, raketa i topovskih granata. Preko posrednika izvoze svoje proizvode u Ukrajinu sigurno još od 2014. godine.
Posljednja isporuka, od 3500 raketa za VBR Grad, ukazuje na činjenicu da se Ukrajina snabdijeva iz skladišta Vojske Srbije, a ne samo iz tvornica. Naime, tvornice streljiva nikad ne stvaraju tolike zalihe gotovih proizvoda.
Dokument koje je procurio otkrio je „super čuvanu tajnu“ da će helikopteri Mi-8, koje je Hrvatska donirala Ukrajini, preletjeti kroz zračni prostor susjedne Mađarske. Kao, mađarski premijer Viktor Orban javno govori jedno, a u stvarnosti čini nešto drugo. I to izuzeće radi baš u slučaju hrvatskih „zrakomlata“!
Prelet hrvatskih helikoptera
Članice NATO saveza, od početka ruske agresije, koriste zračni prostor naših susjeda, ne samo za dostavu vojne pomoći Ukrajini, nego za stotine špijunskih letova kojima se nadzire situacija u Ukrajini, Bjelorusiji i Rusiji. Također, kroz isti zračni prostor izvode se demonstrativni letovi prema ukrajinskom ratištu američkih strategijskih bombardera B-52 Stratofortress i B-1 Lancer .
To je počelo i prije ruske invazije u 2022. godini. Sve je vidljivo putem aplikacije Radar 24, dostupne preko svakog pametnog telefona. U odnosu na vrstu i broj operativnih letova ostalih NATO članica, prelet sedam transportnih helikoptera Mi-8 iz Hrvatske, ne čini mi se baš kao neko posebno izuzeće.
Američki ‘freelancer’ kod nas
Informacija da na teritoriju Ukrajine djeluje specijalne snage NATO članica, samo je potvrda onoga što svi očekuju. To je u svakom ratu. Sjećam se kad se u redakciji Globusa, 1991. godine pojavio američki fotograf koji se predstavljao kao James.
Iako je za sebe tvrdio da je freelancer, svi smo znali da radi za američku vladu. On je također znao, da mi znamo. No bio je šarmantan i zanimljiv. Pokojni Denis Kuljiš, glavni urednik Globusa, slao ga je, preko Beograda, čak do Knina da za nas napravi neku reportažu.
Zbog toga se ne treba čuditi da su Amerikanci, Francuzi, Britanci i Estonci poslali vlastito osoblje da, za svoje države, a ne za Ukrajinu, obavljaju određene zadaće. Osobno me začudio tako mali broj od svega 97 specijalaca iz NATO država.
Tajna izvješća vs. otvoreni izvori
Nema velike razlike u sastavu i kompoziciji ukrajinskih snaga koje se generiraju za protuudar, između onoga što je objavio Telegram i “supertajni” američki obavještajni dokumenti. Slične su i procjene uglednog profesora Roberta Barića. Zaključak na temelju otvorenih izvora je da će Združene snage Ukrajince formirati mehanizirane, a ne oklopne brigade. To potvrđuju i tajna izvješća.
Također, identičan je zaključak da će za uvođenje novih zapadnih tenkova i oklopnih transportera obučavati već prekaljene borce koji su povučeni s fronta radi preobuke na novu tehniku. To potvrđuju detaljniji opisi novoformirane 82. samostalne zračno jurišne brigade.
U svom sastavu brigada će imati 150 oklopnih i borbenih vozila pješadije, što uključuje 90 američki Strykera, 40 njemačkih Mardera i 24 američka veterana, oklopna transportera M113. Udarna snage brigade iznosit će satniju od 14 britanskih tenkova Challenger 2 mase 70 tona.
Neće biti miješanja tehnike
Za popunu brigade prikupljeni su veterani iz ostalih zračno desantnih postrojbi. Ukupno 32 tenka Leopard 2, donirani iz Njemačke, Kanade i Poljske, koncentrirat će se u ponovno aktiviranu 33. mehaniziranu brigadu. Pored tenkova u brigadi će biti i 90 američkih MRAP oklopnih vozila za prijevoz trupa. Ovo samo potvrđuje raniju pretpostavku da neće doći do miješanja tehnike zapadnog i istočnog porijekla.
Od opreme donirane sa zapada, tajni dokumenti predviđaju obuku i formiranje devet novih brigada. Telegram je predvidio osam. Američki obavještajci predviđaju ukupno formiranje 12 novih brigada, a do kraja travnja šest. Telegram je procijenio da će Ukrajinci do proljeća početi s tri nove mehanizirane brigade. Do sada su kompletirane samo dvije.
Ne otkrivaju puno novoga
Dakle, u slučaju procjena mogućih narastanja snaga ne radi se o nikakvoj „atomskoj fizici“. Broj planirane tehnike iz donacija rasporedi se po formaciji mehanizirane brigade. U usporedbi za tempo isporuke i kapacitetom izobrazbe daje približan tempo rasta vojnih kapaciteta. Tko god misli da ruski obavještajni analitičari to ne mogu napraviti sami, grdno se vara.
Ovo je samo jedna od ilustracija da ukradeni izvještaji, iako etiketirani kao „stroge tajne“, ne otkrivaju puno novoga. Posljedično, nije potrebno pročitati izvještaj američkih obavještajaca da se zaključi kako ukrajinske snage neće biti potpuno spremne za provođenje velike oslobodilačke ofenzive početkom svibnja.
Cilj je isporuka i stavljanje u borbenu upotrebu 253 tenka, 381 borbeno vozilo pješadije i najmanje 480 ostalih motornih vozila. Za to je potrebno vrijeme.
Dosad nepoznata informacija
Priča o prevelikoj potrošnji topničkog streljiva, od strane Ukrajinaca, povlači se mjesecima. Dnevni prosječan ukrajinski utrošak granata, kalibra od 155 milimetara, na istoku iznosi 7700 komada. Kod Rusa je trostruko veći. Zbog toga i oni imaju problema sa snabdijevanjem.
Ipak jedna informacija posebno je zanimljiva i do sada nepoznata. Prema objavljenim dokumentima, američke obavještajne agencije prodrle su u zapovjedni lanac ruske vojske.
Američki obavještajci su u mogućnosti pribaviti na dnevnoj bazi upozorenja u realnom vremenu o rasporedu i objektu ruskih napada. Kao jedan od primjera navodi se nedavni ruski napad na vojno skladište u Odesi, za koji su Amerikanci znali dva dana ranije.
Prodor u obavještajni sustav
Općenito, zapadni saveznici pravovremeno su snabdijevali Ukrajince upotrebljivim operativnim informacijama. Osobno sam bio uvjeren kako potrebne obavještajne podatke Amerikanci prikupljaju uglavnom tehničkim sredstvima, a ne putem ljudskih izvora.
Također govori se o dubokoj infiltraciji unutar ruske vojne obavještajne službe GRU. Ako je američki prodor u obavještajni i zapovjedni sustav istina, onda je to za rusku stranu vrlo nezgodan podatak. Međutim, jedno tumačenje ovog „curenja“ kazuje da je ovo namjerno podmetnuta obmana kako bi se stvorio dodatni kaos u ruskim vojnim i sigurnosnim strukturama.
Koliko je vojnika stradalo?
Ipak, najveća pomutnja u ruskoj javnosti nastala je zbog podataka o broju ratnih žrtava. Prvi objavljeni podatak govori o 189.500 do 223.000 stradalih ruskih vojnika, od toga 43.000 poginulih u borbi. Za ukrajinske gubitke navodi se da iznose između 124.500 i 131.000 stradalih, uključujući 17.500 poginulih vojnika.
Nedugo iza toga, na proruskim kanalima, pojavio se očito prepravljeni dokument koji kazuje da su ukrajinski gubici veći u odnosu 4:1. Navodni ruske gubici kreću se od 16.000 do 17.500 stradalih, dok je broj smrtno stradalih Ukrajinaca povećan na 71.000 poginulih.
Ovi podaci su u kontradikciji sa svim izjavama američkih dužnosnika tako da je očiti falsifikat ruskog Agitpropa. Nakon toga krenule su oštre polemike, kao i osude ruskog ministarstva obrane da fabricira podatke o stradalima. U žrtve uopće ne unosi plaćeničke formacije, lokalnu prorusku miliciju kao ni tisuće nestalih ruskih vojnika.
Tisuće zanimljivih detalja
Objavljeni izvještaji imaju na tisuće zanimljivih detalja. Nedvojbena je istinitost većine objavljenih informacija. Međutim, izvješće s vrlo sličnim zaključcima, bez toliko detalja, moglo se sastaviti i na temelju otvorenih izvora.
Tabele, pregledi i karte koji su rađeni s ciljem praćenja situacije, s vremenskom zadrškom, nemaju operativnu upotrebnu vrijednost. Uvjeren sam da ruska analitika raspolaže s mnogo podrobnijim informacijama. Ono što Rusima nedostaje, za optimalno donošenje odluka o djelovanju snaga, jesu pravovremene operativne i taktičke informacije.
Šlamperaj ili smišljena podvala
Stoga objavljeni dokumenti ne mogu operativno ugroziti provođenje ukrajinskih priprema za najavljenu kontraofenzivu. Amerikanci koji su na početku rata unaprijed okarakterizirali Ukrajince kao nepouzdane partnere, barem će se neko vrijeme morati priklopiti ušima.
S druge strane, ukrajinsko vojno i civilno vodstvo imat će neoboriv argument za uskraćivanje svih informacija koje traže zapadni saveznici. I konačno, naša generacija vjerojatno neće dočekati nedvojbenu potvrdu radi li se o najobičnijem šlamperaju unutar američkog vojnog obavještajnog sustava ili dobro smišljenoj obavještajnoj podvali.