Portal za društvena i kulturna pitanja. I svijet koji dolazi.

Rat u Ukrajini

Telegramov analitičar: Što nam govori stanje na ratištu? Ukrajinci bi zbilja uskoro mogli krenuti u snažnu protuofenzivu

Tijekom posljednjih 70 dana rata, ukrajinska vojska narasla je 50 posto

Ruski pokušaj blokiranja dopreme pomoći sa zapada ne daje značajne rezultate. Vlakovi su kasnili ali transport, iako otežano, opet ide prema istoku zemlje. Američke haubice M777 već pucaju po ruskim snagama. Izolacija bojišta vrlo je zahtjevan i mukotrpan posao.

Zapovjednik Oružanih snaga Ukrajine, general Valerij Zalužni, najavio je početak protuofenzive Vojske Ukrajine u smjeru Harkova i Izjuma. Prema dostupnim informacijama, radi se o protuudarima taktičke razine. Obrambene snage Ukrajine, u posljednja dva tjedna, provele su brojne protuudare taktičke razine u okolici Harkova čiji je centar udaljen svega tridesetak kilometara od granice s Ruskom Federacijom.

Oslobađanje prigradskog naselja Ruska Lazova, na sjeverom prilazu Harkovu, najvažniji je uspjeh u nizu akcija kojima je cilj bilo odbacivanje ruskih snaga sjeverno i istočno od grada. Ukrajinske snage uspjele su odbaciti ruske snage tako da njihova trupna artiljerija nije više u mogućnosti svakodnevno tući po drugom najvećem gradu Ukrajine. Istočno od Harkova, ukrajinska vojska oslobodila je važna mjesta uz desnu obalu rijeke Sjeverni Donjeck. Pod kontrolom Ukrajinaca je i grad Stari Saltiv, mjesto iz kojeg se kontrolira jedini prijelaz preko rijeke u tom rajonu.

Ruskih snaga nominalno je više, ali…

Interesantno je da je po prvi puta ukrajinska vojska snagom svoje artiljerije izbacila Ruse iz grada. Ruske trupe u povlačenju srušile su most tako da je njegova ponovna upotreba upitna. Pored jedinica teritorijalne obrane, zapovjedništvo ukrajinskih snaga u rajonu Harkova prikupilo je tri mehanizirane brigade s oko 12.000 boraca.

Raspored ruskih snaga u rajonu Harkova, nominalno je nešto veći. Jedna motorizirana gardijska divizija i jedna samostalna motorizirana brigada. Međutim, kako jedinice ruske vojske ratuju u tom dijelu već od početka rata, a popuna baš ne ide kako treba, za pretpostaviti je da je broj borbeno raspoloživih ruskih vojnika značajno manji. Ostale trupe ruske vojske izvlače se sjeverno prema rusko-ukrajinskoj granici.

Prevelik zalogaj za branitelje Ukrajine

Jugoistočno od Harkova, snage ukrajinske vojske nalaze se na 70 kilometara od grada Kupjansk. Taj je grad ključan za snabdijevanje snaga ruske vojske koje, sa sjevera, iz rajona grada Izjum pokušavaju odsjeći snage ukrajinske vojske u donbaškoj izbočini. Naime, rajon Kupjanska je komunikacijsko čvorište gdje se sastaju logistički pravci koji iz Belgoroda i Voronježa vode prema Izjumu. Ipak, prodor od 70 kilometara, unutar dobro branjene teritorije, još je uvijek preveliki zalogaj za branitelje Ukrajine.

Prema dostupnim informacijama, Vojska Ruske Federacije koncentrirala je 22 bataljunske taktičke grupe na mostobranu južno od Izjuma. Tu se, na desnoj obali rijeke Sjeverni Donjeck nalazi oko 18.000 ruskih vojnika s 220 tenkova i oko 800 borbenih vozila pješaštva. Ukupan broj artiljerijskog oružja sigurno prelazi organski sastav bataljunskih taktičkih grupa jer im je pridodana divizijska artiljerija. Ovo je najveća pojedinačna grupacija snaga ruske vojske na tlu Ukrajine. Na ukrajinskoj strani suprotstavljaju im se četiri mehanizirane brigade i nepoznati broj pripadnika teritorijalne obrane.

Ukrajinska vojska narasla 50 posto

Ruska vojska je vršila intenzivne artiljerijske pripreme za proboj ovog dijela fronta. Iako je ispaljeno desetine tona granata, značajniji pomak nije se desio. Kako bi kompromitirali položaj ruskih snaga kod Izjuma, ukrajinska vojska je pokušala izvršiti taktički prodor sa zapada u pravcu sela Vesele. Nema informacija o rezultatima. Rusi su vjerojatno očekivali protunapad pa su kod Izjuma koncentrirali 40 helikoptera.

Zbog čega Vojska Ukrajine kreće u protunapade na dva ključna dijela fronta gdje se sukobljavaju sa Rusima? Tijekom posljednjih 70 dana rata, ukrajinska vojska narasla je 50 posto u odnosu na predratno brojno stanje. Od početka agresije mobilizirano je, opremljeno i organizirano u nove postrojbe dodatnih stotinu tisuća vojnika. Nedostatak naoružanja, pogotovo teškog, zadnjih tjedana sve se manje osjeća. Poljska isporučuje preko dvije stotine tenkova istočnoga porijekla T-72 koji se relativno lako uvode u naoružanje.

Baltičke zemlje, Poljska, Češka i Slovačka dostavile su značajnu količinu artiljerije ruskog kalibra od 122 i 152 milimetra. Samohodke Gvozdika i Akacija te vučne haubice D-20 i D-30 brzo su ukomponirane u ukrajinski sustav obrane. Od teškog naoružanja sa zapada prvo je stigla pomoć iz Sjedinjenih Američkih Država i Kanade. Navodno se u Ukrajini već nalazi 90 haubica M777 kalibra od 155 milimetra sa 140.000 granata. Artiljerijski radari američke proizvodnje AN/TPQ-37 zasigurno su povećali učinkovitost vatrenih udara ukrajinskih tobdžija.

Moćni dronovi su opet u akciji

Činilo se neko vrijeme da su Rusi uspjeli neutralizirati legendarne turske dronove Bayraktar-TB2. Međutim, radilo se o zastoju zbog nedostatka pametne municije koja se lansira s drona. Zalihe su obnovljene i Bayraktari su opet u akciji. Na povećanje efikasnosti djelovanja ukrajinske strane znatno je utjecala činjenica da su Amerikanci odlučili s Kijevom razmjenjivati obavještajne podatke na taktičkoj razini, u realnom vremenu. Pored likvidacije visokih časnika kad dolaze na sastanke u zapovjedništva, takvi podaci sprječavaju veća taktička iznenađenja.

Razmjenu podataka u realnom vremenu glavom su platila i dva brza patrolna broda Crnomorske flote klase Raptor. Iako su brzinom od gotovo devedeset kilometara na sat jurili prema Zmijskom otoku, kojeg Rusi još drže pod okupacijom, završili su na dnu mora. Na obavještajnu dojavu, poletjeli su Bayraktari kirurški preciznim pogocima skratili Crnomorsku flotu za još dva plovila.

Važnost obavještajnih podataka

Presudnu važnost obavještajnih podataka, u suvremenom ratovanju, najbolje pokazuje primjer iz Yom Kippur rata iz 1973. godine, kad su Egipat i Sirija simultano napali Izrael. Pritisnut iznenadnim napadom na dva fronta, Izrael se borio za opstanak uz ogromne gubitke. Američki špijunski avion SR-71 poznatiji kao Crna ptica, koji je poletio iz baze Mildenhall u Velikoj Britaniji, otkrio je “rupu” na spoju prve i druge egipatske armije.

Tu je informaciju iskoristio izraelski tenkovski zapovjednik, general Ariel Sharon, probio se na suprotnu stranu kanala, odsjekao egipatske snage na jugu i prisilio Egipat da izađe iz rata. Nakon toga, Izrael je bez problema porazio sirijsku vojsku na Golanskoj visoravni.

Zauzimanje ima svoju cijenu

Protuzračna obrana branitelja, oboružana velikim brojem prijenosnih raketnih protuzrakoplovnih sustava, očito je zasitila zračni prostor iznad Ukrajine na malim visinama. Ruska avijacija i helikopterske jedinice gotovo isključivo djeluju uz liniju fronta. Zanimljivo je da Ukrajinci uspijevaju eliminirati značajan broj ruskih dronova. Pored klasičnih sustava protuzračne obrane koriste se i najsuvremenijim uređajima za elektronsko ometanje koje su dobili od Amerikanaca. Očigledno ruski dronovi ne primjenjuju efikasne mjere zaštite protiv elektronskog ometanja.

Na drugoj pak strani ruska vojska, i pored angažirane 92 bataljunske taktičke grupe uz pomoć lokalnih pobunjenika, još uvijek ne uspijeva ovladati Donbasom što im je primarni cilj “druge faze specijalne operacije”. Prema ruskim izvorima, ruska vojska stavila je pod kontrolu dva susjedna sela južno od Severodonjecka. Međutim, pritisak na Severodonjeck je izuzetno snažan jer se grad napada s tri strane. Ne bi bilo iznenađenje da se Ukrajinci povuku s ove najistočnije točke obrane Donbasa na desnu obalu rijeke Severni Donjeck.

Nakon višednevnih granatiranja i borbi, Rusi su zauzeli selo Troitske sjeveroistočno od Donjecka. U okolici Popasna u Luhanskoj oblasti i dalje se vode teške borbe, ali bez većih pomaka. Dakle, potrošeni borbeni dani i tone utrošene municije za male probitke. Zauzimanje, i tako malih mjesta, ima svoju cijenu. Ukrajinci, prije svega preciznim udarima, nanose stalne gubitke agresorskim snagama. Mnoge informacije govore o vrlo niskom moralu okupatorskih vojnika.

Izolacija bojišta mukotrpan je posao

Ruski pokušaj blokiranja dopreme pomoći sa zapada ne daje značajne rezultate. Vlakovi su kasnili ali transport, iako otežano, opet ide prema istoku zemlje. Američke haubice M777 već pucaju po ruskim snagama. Izolacija bojišta vrlo je zahtjevan i mukotrpan posao. Kako bi izolirali zonu iskrcavanja u Normandiji 1944. godine, saveznici su prekinuli strategijske napade bombardera na Njemačku. Sve zrakoplovne snage usmjerili su na komunikacije koje vode prema francuskoj obali kanala La Manche.

U tome naumu, u velikoj mjeri, su i uspjeli. Međutim, za to im je trebalo tri mjeseca i podrška od 12.000 aviona! Dakle, ruski napadi na komunikacije u dubini teritorija ometaju, ali ne zaustavljaju pomoć koja stiže sa zapada.

Ispravne procjene ukrajinske vojske

Za pokretanje vojnih operacija vrlo je važno odabrati pravi trenutak i pravo mjesto. Prvo, Ukrajinci ne gomilaju snage u donbaškoj izbočini gdje bi mogle doći u okruženje. Brane se uglavnom raspoloživim snagama uz neznatna pojačanja. Za protunapade ne idu u čelo glavnih neprijateljskih snaga, nego napadaju s boka. Na taj način razvlače snage neprijatelja i slabe udarnu snagu glavnine oklopa koji želi odsjeći Donbas. Dakle, mjesta izvođenja taktičkih protuudara ukrajinske vojske čine se logičnim.

Kad će biti pravi trenutak za ukrajinsku protuofenzivu većih razmjera, teško je prognozirati. Sigurno ne prije nego što se osigura barem ravnoteža u vatrenoj moći i oklopu. Do tada treba izdržati strahoviti ruski pritisak na frontu od gotovo 900 kilometara. Dosadašnje procjene ukrajinskog vojnog vrha, na čelu s generalom Valerijem Zalužnim bile su ispravne. Ako procijene trenutak u kojemu spremnost ruske vojske ne odgovara razini zadatka, situacija bi mogla postati kritična za ruskog okupatora na ovom dijelu fronta.