Veliko istraživanje: hrvatski učenici od pandemije su još više u digitalnom svijetu. Rastu problemi s učenjem, čitanjem i pisanjem
Učenici pritom iskazuju da učestalije korištenje digitalnih tehnologija negativno utječe na njihovu psihu
Većina učenika sedmih razreda osnovne i trećih razreda srednje škole radnim će danima provesti više od tri sata uronjeni u digitalnu sferu i tako utrošiti svoje slobodno vrijeme. Dok s jedne strane tako troše sate i sate, s druge strane drastično se smanjuje vrijeme koje posvećuju ispunjenju školskih obaveza ili sportskim aktivnostima. Značajan broj hrvatskih srednjoškolaca uopće se ne bavi sportom ili rekreacijom, a skoro 15 posto njih tijekom radnoga dana ne provede niti minutu vremena u radu i pripremi za školu.
Oni koji su češće uz digitalne uređaje, svoja psihološka stanja procjenjuju manje pozitivnima pa navode depresivnost, anksioznost, usamljenost, a više od 40 posto mladih kaže da korištenje digitalne tehnologije negativno utječe na njihovo učenje. Rezultati su ovo istraživanja, koje je proveo tim Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu (IDIZ), u kojemu je sudjelovalo 17.472 učenika te 3634 učitelja i nastavnika iz 165 škola u RH. Izrazito velik broj ispitanih ovo važno istraživanje čini jednim od najopsežnijih u ovom dijelu Europe, priopćili su iz IDIZ-a.
Dominantno u slobodnom vremenu
Istraživanje, koje potpisuju znanstvenici Boris Jokić, Zrinka Ristić Dedić i Jana Šimon, nalazi da djeca i mladi u Republici Hrvatskoj – u odnosu na razdoblje prije pandemije – znatno više vremena provode ispred digitalnih ekrana. To se, pritom, posebno odnosi na učenike srednjih škola te na djevojke. Korištenje digitalnih uređaja u ovom je periodu, nalaze znanstvenici, postala dominantna aktivnost u slobodnom vremenu učenika, posebno onih iz starijih generacija.
Tako više od 50 posto učenika 7. razreda osnovnih te 3. razreda srednjih škola koristi digitalne uređaje tri i više sata tijekom radnoga dana. U to se vrijeme pred digitalnim ekranima ne računa rad na školskim obavezama koje zahtijevaju digitalne tehnologije. Izrazito je, pritom, smanjeno vrijeme koje ovi učenici posvećuju izvršavanju školskih obaveza ili sportskim aktivnostima. Precizni podaci govore o 14,6 posto srednjoškolaca koji dnevno niti minutu svog vremena ne posvete radu za školu i o 28,5 posto njih koji se uopće ne bave sportom ili rekreacijom.
Negativan utjecaj na sfere života
Kada umjereno koriste digitalne tehnologije tijekom dana, učenici iskazuju pozitivnije ishode što se tiče njihovih psiholoških stanja; oni, pak, koji više od četiri sata dnevno provedu uz digitalne ekrane, iskazuju negativnije ishode svojih psiholoških stanja. Ističu negativan utjecaj na osobnu dobrobit i zadovoljstvo životom, a navode i depresivnost, anksioznost, usamljenost. 42,9 posto mladih negativnim procjenjuje utjecaj korištenja digitalnih uređaja na vlastito učenje, 37,3 posto na kvalitetu slobodnog vremena, 30,5 posto na fizičko i 29,4 posto na mentalno zdravlje.
U svemu ovome, indikativno je da su učenici itekako svjesni problema koje im donosi boravak u online sferi; 69,5 posto učenika 7. razreda značajnim problemom ističe količinu vremena koje provode online, a 62,1 posto problematičnim smatra zaokupljenost irelevantnim sadržajima u online okruženju. Dok s jedne strane sve više vremena provode zaokupljeni svojim digitalnim uređajima, učenici i dalje iskazuju da daleko više uživaju u druženju s drugima uživo, a ne online.
Alarmantne procjene učitelja
Učitelji i nastavnici ispitani u sklopu ovog istraživanja, kao značajne probleme današnjih učenika navode njihov gubitak interesa za aktivnost čitanja (tako apostrofira 89,1 posto učitelja), njihovu nedovoljnu razvijenost u govornoj i pisanoj komunikaciji (tako iskazuje 87,2 posto učitelja) te njihovo smanjenje fizičkih aktivnosti (89,3 posto učitelja), sve ovo zbog vremena provedenog online. Na tragu rezultata, znanstvenici daju i preporuke. Smatraju da javne politike moraju potaknuti široku raspravu stručne i opće javnosti o dobrobitima i rizicima korištenja digitalnih tehnologija.
Obrazovnom sustavu preporučuju da dobi djeteta prilagodi izloženost digitalnim tehnologijama u školi, kao i da je nužno direktno poučavati kompetenciju “učiti kako učiti u digitalnom okružju”. Preporuka gospodarstvu jest da tvrtke u svoje društveno odgovorno poslovanje uključe ovu problematiku te da sudjeluju u izradi inovativnih digitalnih rješenja usmjerenih promjeni obrasca ponašanja mladih u smjeru stvaralaštva, kreativnosti i suradnje.
Roditelji bi trebali osigurati okružje u domu bez digitalnih uređaja, što se posebno odnosi na dječje sobe, kao i obiteljske aktivnosti koje ne uključuju uporabu digitalnih uređaja. Djeca i mladi, preporučuje se, trebali bi dogovoriti pravila korištenja digitalnih uređaja i pri korištenju ih što više koristiti na kreativan i stvaralački način, a ne samo pasivno. Za djecu i mlade potrebno je naći mjeru u korištenju digitalnih tehnologija, zaključuju Jokić, Ristić Dedić i Šimon. Dodaju da za tom mjerom nadležni trebaju krenuti tragati žurno i u suradnji s mladima.