Velimir Šonje analizira poreznu reformu; dobar sustav mora biti jasan, jednostavan i razborit. Ovaj to nije
Šonje nije siguran da smanjenje PDV-a na hranu u ugostiteljstvu jamči i smanjenje cijena
Premijer Andrej Plenković i ministar financija Zdravko Marić u petak su predstavili četvrti krug porezne reforme. Predložene izmjene proglasili su demografskim, socijalnim i gospodarskim mjerama za mlade koje bi trebale usporiti iseljavanje, a usto i potaknuti ekonomiju te Hrvate natjerati da žive zdravije. Smanjenje PDV-a na hranu u ugostiteljstvu pozdravile su strukovne udruge, proglasivši to vjetrom u jedra turističkom sektoru i pokazateljem da Vlada ipak sluša primjedbe iz privatnog sektora. Ipak, reforma nije izazvala opće oduševljenje među stručnjacima.
Prvo je ekonomist Guste Santini u analizi za Telegram konstatirao da Vlada poteze povlači bez ikakve analize, kao vatrogasne mjere koje neće “donijeti bog zna što”. Santini je Vladi zamjerio izostanak cost benefit analize koja bi pokazala da te najavljene promjene idu u smjeru dinamiziranja gospodarskog razvoja i socijalne sigurnosti. Pozvao se i na podatke Eurostata koji pokazuju da prethodna tri kruga reforme nisu donijela smanjenje porezne presije, dok je za smanjenje PDV-a na hranu u turizmu kazao da je ustupak turističkim djelatnicima proizašao iz toga „što nam je turizam sada perjanica“, te upozorio da su u teškoj situaciji i drugi sektori koje se ne sluša.
Potreban je jasan i jednostavan sustav
Još je oštrije nove mjere kritizirao ekonomski analitičar Velimir Šonje u velikoj analizi za Ekonomski lab. „Niža stopa PDV-a na organizirano posluživanje hrane prikriva ekonomsku suštinu najavljene porezne promjene“, piše Šonje, postavljajući pitanje koje smatra ključnim. „Tko i koliko dobiva kada se mijenjaju porezi na način kao što je najavljeno prošli tjedan?“ Dobar porezni sustav je jasan, jednostavan i umjereno opterećuje građane i poduzeća, vraćajući im uplaćeno kroz dobre javne usluge, smatra Šonje, koji upozorava da se Hrvatska djelomično udaljava od tog ideala.
Šonje nije siguran da smanjenje PDV-a na hranu u ugostiteljstvu jamči i smanjenje cijena, koje, piše, zavisi o složenim odnosima čiji je krajnji učinak teško predvidjeti. „Tamo gdje poduzetnik procjenjuje da bi nižom cijenom mogao privući nove kupce, morat će također procijeniti hoće li dodatno prodana količina po nižim cijenama, umanjena za dodatni trošak proizvodnje, dovesti do povećanja dobiti“, objašnjava Šonje.
Tržište je kompleksan sustav
Brojni su parametri uključeni u tu procjenu. Potrebno je predvidjeti reakcije kupaca na nižu cijenu, te odgovor konkurencije i način na koji će on utjecati na ponašanje kupaca. Uz to, treba procijeniti i koliko će rada osoblja poput kuhara i konobara trebati u novim okolnostima, te kako će dobavljači hrane reagirati na dodatnu potražnju. Uz nabrojane parametre, Šonje kao temeljni parametar koji će odrediti cijenu hrane za krajnje korisnike ističe želju ugostitelja da što više zarade. Na tu prirodnu težnju ne može se utjecati državnim uredbama, tako da će konačan rezultat novih mjera na kraju ovisiti o „složenom odnosu brojnih parametara ponude i potražnje na povezanim tržištima inputa i outputa, što utječe na dobit“.
Zbog svega nabrojanog, porezna podešavanja poput smanjenja stope PDV-a dugoročno gube važnost u usporedbi s najvažnijim silama koje oblikuju tržište. „Zbog toga treba zaključiti da je dobar onaj porezni sustav koji je jasan, jednostavan i razborit (umjereno opterećujući), koji se ne mijenja često (predvidivost), i koji prikupljeni novac vraća u vidu kvalitetnih javnih usluga“, objašnjava Šonje, te ističe da tu počinju pravi hrvatski problemi.
Slabo razumijevanje ekonomije
Najveći problem je, prema Šonji, „činjenica da političari i veći dio javnosti ta ekonomska i porezna načela ne razumiju. Zbog toga je mnogima teško shvatiti da poanta smanjenja PDV-a nije u tome da cijene u restoranima budu niže, nego u tome da se pomogne poduzetnicima koji se bave ugostiteljstvom. Neshvaćanje tržišnih mehanizama dovodi do nerazumijevanja posljedica promjena poreznih propisa, piše Šonje, ilustrirajući tu tezu primjerom cijene artikala na koje je PDV smanjen u prošlom krugu porezne reforme.
Usprkos smanjenju PDV-a na voće, povrće, meso, ribu, jaja, izvještaj Državnog zavoda za statistiku pokazuje da su se cijene u većini slučajeva neznatno promijenile. Čak i kada dođe do primjetnih promjena, poput pada cijena voća od 11 posto ovoga lipnja u odnosu na prošlogodišnji, tko može reći ono nije posljedica boljeg ovogodišnjeg uroda ili jeftinijeg uvoza, a ne promjene PDV-a, pita Šonje. Dakle, ukoliko do očekivanih promjena cijena nakon najnovijeg kruga reforme ne dođe, za to ne mora biti odgovorna pohlepa, nego „odnosi ponude, potražnje, stanja tržišta inputa, outputa, ukupnog gospodarstva“.
Promašena demografska mjera
Velimir Šonje jednako je kritičan i prema tzv. demografskoj mjeri porezne reforme, odluci da se za radnika do 26. godine ne plaća porez na dohodak, a da se za radnika između 26. i 30. godine plaća 50% porezne obveze. Šonje ovu mjeru naziva diskriminatornom po kriteriju starosti. „Možemo li uopće sagledati posljedice činjenice da dva jednako produktivna radnika koji rade isti posao u istom poduzeću imaju različite plaće jer jedan ima 30, a drugi 31 godinu?“, kaže Šonje.
Probleme vidi i u tome što će ova mjera ozbiljno zahvatiti samo prihode onih koji karijere počinju s većim plaćama, jer se do 3,800 neto mjesečno ionako ne plaća porez na dohodak, a zabrinjava ga i to kako će radnici reagirati kada im plaća padne nakon 30. godine. Na kraju krajeva, nema nikakvog dokaza da će rast prihoda dovesti do povećanja nataliteta, zaključuje analitičar, pa je i ova mjera promašena.
Političari ne žele jednostavan sustav
Prijedlog da nižu stopu poreza na dobit od 12% plaćaju poduzeća s godišnjim prihodom do 7,5 milijuna kuna Šonje ne smatra lošom, ali pita se zašto svi „ne plaćaju neku nižu stopu koja bi uz jednake uvjete za poduzetnike potakla dalja ulaganja“. Ni povećanja neoporezivih rashoda za smještaj, prehranu i putovanja radnika ne mogu se smatrati lošim potezom, kaže Šonje, ali uz to vezane propise smatra previše kompliciranima, pa predlaže da se svima daju jednaki poticaji za uzdržavane članove obitelji i uvede mogućnost neoporezivog sudjelovanja radnika u dobiti poduzeća do nekoga praga.
U zaključku, Šonje upozorava na to da su, bez obzira na kompleksne porezne promjene, rashodi države za 10 posto veći nego u istom razdoblju prošle godine. Značajnu ulogu u povećanju prihoda i rashoda imaju EU projekti, ali kada se njih ne gleda, postaje vidljivo koliko su beznačajna bila ranija porezna opterećenja. Šonje priznaje da su od 2017. godine naovamo donesene neke promjene u poreznom sustavu koje su utjecale na opću sliku gospodarstva. Pita se, međutim, koliko je prilika da se provedu značajnije promjene do sada propušteno.
Na kraju, još jednom ponavlja kakav bi porezni sustav trebao biti: „Jasan, jednostavan i razborit (umjereno opterećujući), koji se ne mijenja često (predvidivost), i koji prikupljeni novac vraća u vidu kvalitetnih javnih usluga.“ To nije moguće samo zbog toga što bi političari uz takav sustav izgubili privid velikih stručnjaka koji ljudima pomažu i rješavaju sve njihove probleme, zaključuje Šonje za Ekonomski lab.