Vojni analitičar i bivši pilot piše izvrsne komentare o ratu u Ukrajini. Telegram će ih redovito objavljivati
Goran Redžepović ima 13 godina iskustva u oružanim snagama; od Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, Ministarstva obrane do Glavnog stožera
Kako se u veljači zgušnjavala kriza u Ukrajini, koja je eksplodirala ruskom invazijom, na društvenim mrežama često se dala pronaći šala kako se “stručnjaci” za epidemiologiju odjednom prekvalificiraju u “stručnjake” za geopolitiku.
Razvojem rata, postala je prava rijetkost pronaći analize poput onih koje piše Goran Redžepović. Precizne, stilski prohodne i stručne ocjene stanja na bojištu detaljno dočaravaju razvoj i ključne točke vojnog sukoba u Ukrajini.
Ništa čudno – naime, Redžepović je iskusni vojni analitičar, školovani pilot (završio vojnu akademiju u Zadru), s 13 godina radnog iskustva u hrvatskim oružanim snagama, od Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, Ministarstva obrane do Glavnog stožera. Od 1991. do 1995. bio je vojni analitičar tjednika Globus, a kasnije je pisao i za Jutarnji list. Njegove uvide o stanju na ukrajinskom bojištu objavljivat će u narednom razdoblju Telegram.
U medije ga doveo – napad na Banske dvore
“Napadom na Banske dvore 1991. godine počinje zapravo moja povijest u Globusu”, priča nam danas Redžepović. Pokojna velikanka hrvatskog novinarstva, Jasna Babić i on su radili analizu tog napada i otkrili kako je izveden, kao i cijeli zapovjedni lanac koji je sudjelovao u odluci i egzekuciji raketiranja zagrebačkog Gornjeg grada u pokušaju da se eliminiraju Franjo Tuđman (tadašnji predsjednik RH), Stipe Mesić (predsjednik predsjedništva SFRJ) i Ante Marković (predsjednik Saveznog izvršnog vijeća, de facto, tadašnji jugoslavenski premijer) koji su tog 7. listopada bili na sastanku u Banskim dvorima.
Vojni komentator Globusa bio je do 1995. godine, a iz tog razdoblja posebno ističe kako je krajem lipnja 1992. godine prvi u svijet donio vijest o koncentracijskim logorima u BiH. Nakon što je Globus objavio tu informaciju do nje je, kaže, njegovim tragom došao američki novinar Roy Gutman, koji je kasnije za svoje izvještavanje iz ratom zahvaćene BiH dobio Pulitzerovu nagradu.
Glavni motiv – da prestane rat
Redžepović kaže da inače nije aktivan na Facebooku, ali je počeo pisati analize o ratu u Ukrajini iz dva razloga. Jedan je nagovor prijatelja, posebno novinarki Ines Sabalić i Sanje Modrić, a drugi je njegov dobrovoljni antiratni angažman. “Pišući o stvarima o kojima drugi uglavnom ne pišu želim rasvijetliti što se stvarno događa na terenu kako bi se prije svega zaustavilo i spriječilo ubijanje civila”, veli Redžepović.
U tekstovima analizira bitke, njihov tijek i ishode, ključnu vojnu tehniku i cjelokupni smjer rata. “Ne ulazim u komentare tipa ‘tko je kriv’, je l’ to Biden, Staljin, Lenjin, Ivan Grozni. Ljudi vole puno, da tako kažem, palamuditi oko tih stvari, da se pročitati i da su Ukrajinci sami krivi jer se brane…”, zdvaja Redžepović i kaže kako je njegov glavni motiv da prestane rat, “a poslije neka se dogovaraju godinama”.
Višestoljetne tendencije Rusije
Kaže kako poznaje i kako je surađivao s mnogim Ukrajincima, kako ima kolege iz baltičkih zemalja, zatim Poljske, Finske, Gruzije… “Sve ove zemlje kojima je Putinova Rusija moguća prijetnja”. S obzirom na to da se ruska vojska baš i nije iskazala u prva dva tjedna napada na Ukrajinu pitamo ga koliko je realno da te zemlje postanu neke nove vojne mete.
“Točno, Vojska Ruske Federacije se nije dosad baš proslavila, ali nije ni Staljinova u Finskoj 1939. godine, pa su opet tamo bili zauzeli sve što su mogli”, kaže Redžepović i podsjeća da se u geopolitici velikih država ciljevi kroz generacije jako malo mijenjaju.
“Ivan Grozni je postavio načelo da je sigurnost Rusije dubina teritorija, pa ga je širio da osigura Moskvu. Petar Veliki je definirao potrebu Rusije da izađe na topla mora. Carska Rusija je krenula u Prvi svjetski rat za primarnim ciljem izići na Bospor i Dardanele. To su neke globalne, višestoljetne tendencije Rusije, bila ona carska, dio SSSR-a ili sad, Ruska Federacija. Te tendencije trebaju biti osujećene”, kaže Redžepović koji smatra da se nekakav napad na zemlje koje je spominjao neće dogoditi za godinu-dvije. “Ali, u ciklusu povijesnih zbivanja – tko zna. Ako imate takav način razmišljanja, to ostaje latentna prijetnja”, objašnjava.
Zemlje regije vode pametnu politiku
O eventualnom prekidu sadašnjih ratnih zbivanja kaže da ga je jako teško predviđati. “Prestanak rata, prije svega, zavisi od Moskve. A odluka o tome zavisi o dva faktora – razini prihvatljivih gubitaka za Ruse, koja je vrlo visoka i učinkovitosti sankcija, što ne mogu procijeniti”, kaže Redžepović. Ne misli da bi agresija u Ukrajini mogla “odmrznuti” sukobe u našoj regiji.
“Sumnjam da bi moglo biti otvorenih oružanih sukoba, ali sam siguran da će Rusi pokušati destabilizirati regiju, upotrijebiti svoj, da tako kažem, soft power, da na ovo područje skrene pažnju i resurse NATO saveza i Europske unije”, procjenjuje Redžepović. Smatra da je politika koju nakon izbijanja rata u Ukrajini vode zemlje regije, Srbija, Hrvatska, BiH, Makedonija – pametna. Nema naznaka za podgrijavanje lokalnih sukoba.
Lupetanja desničara su samo filter
Jedan od načina destabilizacije vidi u ruskom utjecaju na proruske demonstracije u Crnoj Gori. S obzirom na to da je Crna Gora članica NATO saveza, takva zbivanja daju argument ruskom agitpropu da kaže, pa evo, i NATO država podržava Rusiju. Ipak, smatra da pokušaji destabilizacije neće dati rezultata.
“Rusi bi to radili za svoju korist, a ne za korist naroda koji ovdje žive, a mislim, nadam se i uvjeren sam da su ti narodi naučili lekciju da rat ne vodi – ničemu”, kaže Redžepović. Kako kaže, “lupetanja desničara” na ovim prostorima ne smatra ozbiljnim problemom. “Moraš dati neki filter da se ispušu”, veli i još jednom naglašava odgovornu politiku zemalja regije u aktualnoj krizi za koju smatra kako obećava da eskalacije na ovim prostorima – za sada – neće biti.