Postaje li Europa, ako Finska i Švedska uđu u NATO, opasnije ili sigurnije mjesto? Stručnjaci analiziraju na Telegramu

Tektonski pomaci na karti

Pristupe li dvije skandinavske države NATO-u, bit će to tektonski pomak na geopolitičkoj karti Europe. Finska i Švedska odustat će od desetljeća neutralnosti – ono što je do prije koji mjesec djelovalo nezamislivo, zbog ruske invazije na Ukrajinu sada postaje praktički neizbježno. NATO će dobiti dvije demokratski visoko razvijene i gospodarski jake države, s dobro opremljenim i obučenim vojnim snagama.

Umjesto 1300 kilometara, Rusija će s NATO-om dijeliti dvostruko dužu kopnenu granicu. Baltičko more bit će gotovo sasvim okruženo članicama NATO-a. Vladimir Putin i njegovi strateški ciljevi – zaustavljanje širenja vojnog saveza prema granicama Rusije – doživjet će fijasko, a njegov rat u Ukrajini u tom će se kontekstu pokazati kao teška pogreška.

Očekivana reakcija iz Rusije

Najava iz Helsinkija izazvala je predvidljivu, verbalno agresivnu reakciju Rusije koja prijeti odmazdom, „vojno-tehničke i druge prirode“ kako bi zaustavili „prijetnje svojoj nacionalnoj sigurnosti“. Što, međutim, Rusija doista može učiniti, znajući da su joj vojne snage angažirane u ratu u Ukrajini i pritom trpe ozbiljne gubitke?

Hoće li, s obzirom na ruske prijetnje, ulazak Finske i Švedske u NATO učiniti Europu sigurnijom ili manje sigurnom? Finska i Švedska računaju na kolektivnu obranu – ali što NATO dobiva pristupanjem tih dviju država? O tim pitanjima razgovarali smo s troje istaknutih stručnjaka čije analize i procjene donosimo u nastavku.

Barić: Sigurnost Europe u padu od 2014.

Štogod da se dogodi, „dosadašnji koncept europske sigurnosti je gotov“, rezolutan je Robert Barić, profesor s Fakulteta političkih znanosti i Hrvatskog vojnog učilišta.

Europa je „manje sigurna“, ali to nema veze s ulaskom Finske i Švedske u NATO. „Gotovo je razdoblje mira i stabilnosti koje je trajalo do 2014., mada je već i Gruzija bila dovoljno upozorenje“, ističe Barić (Gruzija i Rusija su ratovale 2008., dok je 2014. Rusija anketirala Krim).

Sada se „svi naoružavaju“, a to je „negativan trend koji bi bio prisutan i da Švedska i Finska ne uđu u NATO“. Vojni čimbenik ponovno se vraća kao ključan element u europskoj sigurnosti, iako se nakon 1991. mislilo da je ta priča završena, objašnjava Barić. Pokazalo se, međutim, da to nije tako. „Sigurnost Europe je u silaznom trendu od 2014. godine i taj trend će se nastaviti“, procjenjuje.

Izložene ključne vojne instalacije

No, ulazak dviju skandinavskih zemalja u NATO za Rusiju će biti jako nepovoljna situacija, ističe profesor, čak i ako se uzme u obzir samo vojni faktor. „Ključne ruske strateške vojne instalacije, pomorske i zračne, sada su doslovno izložene manje od 150 km od granice zemlje koja će biti članica NATO-a“, ističe Barić, napominjući da se Rusi jako plaše mogućnosti ugrožavanja tih vojnih instalacija.

Osim toga, značajno će se proširiti područje koje bi Rusija trebala pokrivati svojim vojnim snagama – kako smo napomenuli, kopnena granica između Rusije i NATO prostora će se udvostručiti – i to u trenutku kada su ruske snage zaokupljene ratom u Ukrajini.

Gubitak konvencionalnih snaga

Može li se onda, upravo zbog tog straha i nepovoljne situacije, očekivati agresivnija ruska reakcija? „Što može Rusija uraditi, osim da započne rat?“, uzvraća protupitanjem, dodajući da će Rusija prijetiti, da će možda zaustaviti isporuku energenata, ali da vojno „zapravo ne može ništa“.

Za to nema potrebnih konvencionalnih snaga i ne može nadoknaditi gubitke u Ukrajini, među ostalim i naoružanje jer praktički u svakom od njihovih sustava nalaze se zapadne komponente bez kojih se ti sustavi ne mogu proizvoditi.

(Rusija je, naravno, nuklearna sila i njezini dužnosnici i dežurni propagandisti režima povremeno plaše svijet nuklearnim oružjem. No, naši sugovornici smatraju da ta opcija nije realna – geopolitički stručnjak Vlatko Cvrtila, primjerice, procjenjuje da Putin, s obzirom na govor koji je održao na Danu pobjede, „ne želi globalni rat“).

Bitno za nadmetanje za Arktik

Pristupanjem Finske i Švedske, ističe profesor Barić, NATO će dobiti dvije izuzetno sposobne članice. „U NATO-u se zadnjih 15 godina raspravlja oko proširenja i činjenice da većina novih članica nije ništa vojno pridonijela sposobnosti NATO-a, da se NATO i dalje mora oslanjati na nekoliko članica, primarno na SAD, Veliku Britaniju, u neku ruku Francusku“, objašnjava.

Finska i Švedska bit će iznimke. Uz razvijenu demokraciju i ekonomiju te snažne vojne organizacije, njihovo pristupanje je veliki doprinos za NATO, „posebno sada kada se sve više počinje pričati o tome o geopolitičkom sukobljavanju Rusije i zapadnih zemalja na području Arktika“, zaključuje Barić.

Cvrtila: Umnožavanje moći Zapada

I Finska i Švedska nesumnjivo pripadaju zapadnom krugu zemalja, razvijenih demokracija. Ako se njihovo pristupanje gleda iz te perspektive, onda se „radi o umnožavanju političke, ali i vojno-strateške moći Zapada“, komentira stručnjak za geopolitička pitanja Vlatko Cvrtila, ujedno i rektor Sveučilišta Vern.

Da su okolnosti drugačije, možda bi se vodile drugačije rasprave o ulasku dviju skandinavskih država u NATO, ali „situacija je specifična“. „Rusija je samu sebe isključila iz rasprava o sigurnosnim promjenama, odnosno o promjenama u gravitaciji moći u Europi koja je bila relativno stabilna sve do agresije Rusije na Ukrajinu“, napominje Cvrtila.

Ključna paradigma – svrstavanje

Hoće li taj potez, na koji su iz Moskve već stigle prijetnje, pogoršati sigurnosnu situaciju u Europi? Profesor Cvrtila u ovom trenutku ne smatra da će se tako nešto dogoditi.

Finska i Švedska dobit će dodatna sigurnosna jamstva kroz članak 5. Sjevernoatlantskog ugovora, a što se tiče sigurnosne situacije „ona je već pogoršana“, napominje, „i sada je ključna paradigma svrstavanje – jesmo li na pravoj strani“.

Standardni ‘biznis’ na Baltiku

Sa strane Rusije, očekuje diplomatsko-verbalne reakcije i „standardni biznis“, cyber napade, ulaske aviona u zračni prostor i slične incidente. U baltičkoj regiji je toga bilo i dosad, no pristupanjem Finske i Švedske vojnom savezu kontekst u kojem se događaju incidenti bi se promijenio jer to više ne bi bile neutralne države.

Cvrtila se slaže da, s obzirom na angažman ruskih snaga u Ukrajini – koji, kako proizlazi iz svakodnevnih vijesti, ne ide ni približno u skladu s ranijim planovima – Rusija „nema vojne kapacitete kojim bi mogli ugroziti Finsku i Švedsku“ (ako se, ponovimo, ne uzme u obzir nuklearni arsenal, no Putinov govor od prije neki dan Cvrtila vidi kao svojevrsnu deeskalaciju).

Unijet će ‘skandinavsku mirnoću’

Kao i ostali Telegramovi sugovornici, i on vidi niz prednosti od ulaska Finske i Švedske u NATO: radi se o dvije vojne organizacije koje ne treba transformirati, koje su usklađene s NATO-ovim standardima, imaju zapadno naoružanje, jake obrambene sposobnosti.

Uz to, imaju „visoku razinu demokratske liberalne svijesti, unose u rasprave skandinavsku mirnoću, skupa s Norveškom i Danskom, i dati će doprinos političkim raspravama o budućnosti NATO-a, s naglaskom na konceptu ljudske sigurnosti“ koji dosad nije bio tako izražen u okviru NATO-a.

Redžepović: Europa postaje sigurnija

Na pitanje hoće li ulaskom Finske i Švedske u NATO Europa postati sigurniji ili opasniji kontinent, Goran Redžepović, vojni analitičar i bivši pilot, bez krzmanja odgovara: „Sigurniji“.

„NATO dobiva dvije članice koje imaju razvijenu demokraciju, gospodarski su jake, imaju ozbiljne oružane snage, države koje su spremne braniti demokraciju, ljudska prava i ljudske slobode“, ističe Redžepović čije analize rata u Ukrajini Telegram redovito objavljuje.

Dobro uvježbane i opremljene vojske

Finska, napominje, ima izvrsne, dobro opremljene i uvježbane oružane snage, još 200 tisuća vojnika u rezervi, i „vrlo, vrlo su odlučni braniti svoj teritorij u slučaju bilo kakve agresije“. Švedska ima izvrsnu vojnu industriju, obučenu i dobro opremljenu vojsku.

I prije ruskog napada na Ukrajinu, Šveđani su odlučili povećati svoje vojne snage. Finci su, pak, s godinama zamijenili rusko oružje koje su koristili – poput MiG-ova 21 i protuzračnog sustava Buk – zapadnim sustavima i cijelo svoje naoružanje i infrastrukturu preveli na zapadne standarde.

Pristupanje tih dviju država NATO-u moglo bi stoga, što se tiče zajedničkih standarda, biti najjednostavnije proširenje u povijesti Saveza. „Po pitanju interoperabilnosti, a to je sposobnost da dva sustava skupa funkcioniraju, oni su svoje snage doveli u plug-in poziciju“, ističe Redžepović.

Ukrajina – kap koja je prelila čašu

Iako se o pristupanju dviju skandinavskih država NATO-u intenzivno raspravlja u zadnja dva mjeseca, njihova odluka nije ishitrena niti „od jučer“, podsjeća Telegramov analitičar. Godinama su detaljno analizirali situaciju, procjenjivali, radili simulacije, pogotovo nakon ruske aneksije Krima 2014.

„To su ozbiljne, zrele države, u kojima je pitanje nacionalne sigurnosti i nacionalnih interesa znanost, a ne prepucavanje predsjednika i ministra“, napominje. Invazija Rusije na Ukrajinu bila je tek „kap koja je prelila čašu“ i okrenula javno mnijenje u te dvije zemlje na stranu sustava kolektivne obrane.

Što će, međutim, poduzeti Rusija? „Za neku vrstu konvencionalnog napada, šanse su minimalne. Rusija za to nema snaga. Bilo kakva ruska akcija bila bi još manje racionalna nego napad na Ukrajinu“, kaže Telegramov analitičar, napominjući da je Rusija morala čak povući dio svojih snaga iz Murmanska, pograničnog područja s Finskom, a te su jedinice u Ukrajini „pretrpjele teške gubitke“.

Bez snaga za klasičnu prijetnju

Redžepović sumnja da bi Rusija doista upotrijebila nuklearno naoružanje te procjenjuje da će, moguće, na sjeveru „demonstrativno rasporediti neke snage“, pojačati obavještajne aktivnosti i cyber napade, ali „za klasičnu, ozbiljnu vojnu prijetnju“, uvjeren je, „nemaju snaga“.

Baltik je za Rusiju važno strateško područje, no u slučaju eskalacije mogli bi se naći u delikatnoj poziciji. „Svi imaju pravo prolaza u Baltičkom moru, Rusi mogu isplovljavati, uplovljavati. Ali u slučaju zaoštravanja odnosa, NATO bi mogao zatvoriti izlaz iz Baltičkog mora“, kaže Redžepović, što bi oslabilo značaj ruske baltičke flote.