Ruski vatreni odgovor na nedavne ponižavajuće poraze od Združenih snaga Ukrajine su masovni teroristički udari po civilnoj kritičnoj infrastrukturi Ukrajine. Napadom dalekometnih projektila na elektroenergetsku infrastrukturu “isključili su struju” cijeloj sjeverozapadnoj Ukrajini. Napadi se i dalje nastavljaju, a Rusija je posljednji izvela na transportnu i hidrotehničku infrastrukturu u gradu Krivij Rih, u Dnjepropetrovskoj oblasti.
Rusi su uništili branu na akumulacijskom jezeru Karačunov na rijeci Ingulets u blizini Krivog Riha. Akumulacija se nalazi u dolini rijeke Ingulets i pitkom vodom snabdijeva 250.000 stanovnika. Zamjenik šefa Ureda predsjednika Ukrajine izjavio je da 100 kubičnih metara vode u sekundi istječe kroz probijenu branu.
Kako nisu u stanju zaustaviti ukrajinsko napredovanje preko mostobrana na rijeci Ingulets kod Andrijevka, Rusi podizanjem vodostaja rijeke pokušavaju poplaviti pontonske mostove i tako prekinuti snabdijevanje ukrajinskih trupa.
Rusi koriste neprecizne stare rakete
Napad je izveden zastarjelim protubrodskim raketama iz šezdesetih godina prošlog stoljeća – Kh-22 Kitchen. Ovaj tip rakete javnosti je postao poznat nakon napada na trgovački centar u gradu Kremenčuk u Poltavskoj oblasti.
Projektil je 27. lipnja 2022. godine lansiran s nadzvučnog bombardera Tu-22 M3. Točno u 19:30 sati izravno je pogođen civilni objekt, šoping centar pun kupaca. Tom prilikom je ubijeno 20 posjetitelja, 56 ih je bilo ozlijeđeno, a 36 civila smatra se nestalima.
Raketa Kh-22 je izvorno namijenjena za uništavanja američkih nosača zrakoplova nuklearnom bojevom glavom od 350 do 1000 kilotona. Za potrebe napada na ciljeve u Ukrajini koristi bojevu glavu punjenu klasičnim eksplozivom mase od 1000 kilograma. Međutim, raketa je neprecizna, jer koristi staru tehnologiju. U Kremenčuku pala je “samo” 600 metara od planiranog cilja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Brutalnost i bezobzirnost Moskve
Pored očite impotentnosti ruskih snaga na bojnom polju, ciljevi i način izvođenja napada na civilnu infrastrukturu jasno razotkrivaju bezobzirnost i brutalnost Moskve. Ruski pristup je vrlo jednostavan. Ako ne mogu poraziti Ukrajince na bojnom polju, učinit će im život nesnošljivim bez obzira na materijalna razaranja i civilne žrtve.
Naime, ruska vojska ispraznila je većinu zaliha suvremenih preciznih taktičkih balističkih projektila i krstarećih raketa. Za ubrzanu proizvodnju novih, Rusi nemaju rezervnih dijelova. A i da imaju, proizvodni kapaciteti ne mogu ni približno zadovoljiti potražnju.
Hladnoratovska zamjenska neprecizna oružja dalekog dometa neminovno će uzrokovati dodatne civilne žrtve. Međutim, Rusi zaboravljaju lekcije iz povijesti – rat se dobiva na bojnom polju a ne teroriziranjem stanovništva!
Članak se nastavlja ispod oglasa
Organizirano povlačenje kod Dnjepra
Budući da su ukrajinske snage definitivno preuzele stratešku inicijativu na bojištu, svi se pitaju koji će sljedeći potez povući zapovjedništvo u Kijevu. Iako je na sjeveroistoku izvojevana epska pobjeda, hersonski front ima daleko veće strategijsko značenje za obje strane. Zbog toga se ukrajinske ofenzivne operacije na hersonskom frontu nastavljaju prema prvotnoj zamisli.
Nastoji se maksimizirati nepovoljan operativni položaj u kojem se našlo oko 20.000 ruskih snaga. Tempo se prilagođava što manjim gubicima napadačkih snaga u odnosu na postizanje zadanih ciljeva. Prema dostupnim informacijama počelo je povlačenje jedinica ruske vojske zapadno od rijeke Dnjepar. Već je potvrđeno izvlačenje ruske 20. Tamanske divizije iz mjesta Kiselivka prema Hersonu.
Rusi će sljedeću crtu obrane pokusati organizirati na samim prilazima gradu. Isto se događa na središnjem i sjevernom dijelu hersonskog fronta. Za razliku od rasula u harkivskoj oblasti, koje je nastalo nakon brzog prodora ukrajinskih oklopno mehaniziranih sastava, povlačenje zapadno od Dnjepra, zasad, provodi se organizirano.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jedina racionalna odluka – povlačenje
Povlačenje sa sadašnjih linija obrane je jedina racionalna odluka koju su mogli donijeti ruski zapovjednici. Naime, napadima na mostove, pontone, skele i barže na rijeci Dnjepar, drastično je reducirana mogućnost logističke potpore ruskih snaga na desnoj obali. Uništenjem mosta kod grada Darivka, na rijeci Ingulets, presječena je najznačajnija rokadna komunikacija ruskih snaga.
Iako je dio ruskih snaga iz sastava elitnih zračno-desantnih divizija, nedostatak streljiva i goriva neminovno umanjuje borbene sposobnosti ruskih padobranaca. Pitanje je do koje će se linije povlačiti ruske snage? Prema jednoj pretpostavci povlačenje okupatora bilo bi djelomično. Nove obrambene linije uspostavile bi se oko kritičnih lokacija i objekata na desnoj obali Dnjepra, ali unutar dosega ruske dalekometne artiljerije s lijeve obale rijeke.
Skraćenjem fronta izvršila bi se koncentracija postojećih snaga i sredstava. Takva koncentracija snaga sigurno bi bila značajna prepreka za ukrajinske prodore. Također, mostobran zapadno od Dnjepra, još uvijek bi podgrijavao nadu, mada samo teoretsku, za ruski prodor prema Odesi. Međutim, grupiranje snaga na malom prostoru stvara pogodne uvjete za djelovanja protivničke artiljerije. Budući da vatrena moć ukrajinske artiljerije stalno raste, pitanje je koliko je isplativo koncentrirati snage na desnoj obali Dnjepra.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Odgoda neminovnog poraza
Druga, radikalnija pretpostavka povlačenja ruskih snaga, razmatra potpuno napuštanje okupiranog područja zapadno od Dnjepra. U tom slučaju ruska vojska bi morala napustiti većinu teške tehnike na desnoj obali. Organizirano izvlačenje većine ljudstva na lijevu obalu rijeke smatrao bi se povoljnim ishodom za Ruse.
Uz to, opcija potpunog povlačenja osigurala bi zapadno krilo ruske obrambene linije od prodora ukrajinskih snaga. Ukrajinci, kao ni Rusi, nemaju kapacitete za nasilni prelazak velike vodene prepreke kao što je Dnjepar. Linija fronta naslonjena na rijeku Dnjepar mogla bi se braniti relativno malim snagama.
Prva opcija samo bi odgodila neminovan poraz ruskih snaga uz povećanje ljudske gubitke. Druga varijanta bila bi priznanje poraza na hersonskom frontu bez odlaganja. Međutim, potpuno povlačenje spasilo bi mnoge živote i dalo predaha demoraliziranoj ruskoj vojsci za konsolidaciju svojih redova.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nepoznat je novi smjer Ukrajinaca
No, pitanje je gdje će zapovjedništvo iz Kijeva usmjeriti glavninu svojih snaga, koje su upravo očistile harkivsku oblast od okupatora. Kao prvo, brzo napredovanje ukrajinskih oklopno-mehaniziranih snaga prema istoku moralo je biti privremeno usporeno zbog organizacije logistike, zamjene i popune snage.
Iako je oslobođeno 300 naselja, 3800 četvornih kilometara i oko 150.000 stanovnika, ruske snage pod okupacijom drže velika područja Ukrajine. Cijeli poluotok Krim i Luganska oblast još su okupirani. Tek je počelo oslobađanje hersonske oblasti, koja je gotovo cijela bila pod ruskom kontrolom. Potrebno je osloboditi oko 72 posto teritorija Zaporožja i 65 posto Donjecke oblasti.
Prema ruskim, a i ukrajinskim izvorima, Ukrajinci prebacuju snage na lijevu obalu rijeke Oskil. Hoće li se zaustaviti na granicama harkivske oblasti ili će smjer napredovanja ukrajinske vojske usmjeriti prema istoku i jugoistoku Luganske oblasti još je nepoznanica.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Rusi bolje organizirani na jugu
Druge procjene govore kako bi se ukrajinsko nastupanje, nakon oslobađanja Kremine, moglo nastaviti prema Severodonecku u Luganskoj oblasti čime bi se postigao sinkretički učinak sa snagama koje pokušavaju osloboditi Jampil i Liman gdje Rusi šalju mehanizirane snage kao dodatno pojačanje.
Prema ruskim izvorima, Ukrajina je počela koncentrirati snage u rajonu Vugledara u Donjeckoj i oko Orihiva u Zaporoškoj oblasti. One bi trebale poslužiti za prodor prema jugu – Mariopolju i Tokamaku. Međutim, nekoliko nasilnih izviđanja koje su poduzele ukrajinske snage pokazale su da je ruska obrana u Donjecku i Zaporožju puno bolje organizirana.
Kod Bahmuta plaćenička Wagner grupa zauzela je još dva sela. Lokalni protuudar kod sela Piski, sjeverno od Donjecka ruske snage su odbile. Pokušaj prodora kod sela Nesterjanka u Zaporožju Ukrajinci su platili gubitkom jednog tenka T-72 i oklopnog transporter M -113, koji je naletio na minu. Ovo su indikatori koji pokazuju mnogo bolju organizaciju ruske obrane nego u harkivskoj oblasti.
Rusi su još uvijek u ‘knockdownu’
U svakom slučaju, zapovjedništvo iz Kijeva nastojat će iskoristiti momentum nastao nakon pobjeda na sjeveroistoku zbog poduzimanja daljnjih oslobodilačkih akcija. Također, neminovan ruski poraz na zapadnoj obali Dnjepra biti će dodatni poticaj daljnjim oslobodilačkim akcijama.
Gledajući dosadašnji način vođenja rata Ukrajinci nisu ulazili u pretjerane rizike, nastojali su postići iznenađenje u mjestu i vremenu uz minimalne gubitke vlastitih snaga. Nažalost, to nije uvijek bilo moguće. I pored neizbježnih žrtava i patnje civila, njihov moral i volja za borbom i dalje je na visokoj razini.
Na drugoj pak strani Rusi su još uvijek u stanju “knock downa“. Kod Izjuma su izgubili oko 125 tenkova, a razbježalo se 20.000 vojnika. Vjerojatno će za toliko oklopa ostati kraći kad se povuku sa zapadne obale Dnjepra. A i snage koje se izvuku neće biti za borbenu upotrebu najmanje mjesec dana.
Svatko ima svog Ratka Mladića
Dakle, ruska vojska ima manjak za oko 40.000 borbeno sposobnih vojnika. I pored svih poduzetih mjera popune i dopreme novih snaga, ruska vojska stvarnu ofenzivnu moć neće uspjeti obnoviti prije siječnja 2023. godine. Nedostatak borbenog morala agresorskih trupa pitanje je za sebe.
Dok se ruske snage još nisu konsolidirale, Ukrajinci imaju oko mjesec dana povoljnih vremenskih uvjeta za postizanje značajnih uspjeha prije sezone jesenje rasputice kad se černozem pretvara u nepreglednu blatnu kaljužu.
S ruske strane, osim pokušaja konsolidacije obrane kako bi spasili što se spasiti može, u narednom periodu možemo očekivati intenziviranje udara po kritičnoj infrastrukturi uz dodatne civilne žrtve. Svatko ima svoga Ratka Mladića.
Vojni analitičar: Rusi imaju dvije mogućnosti u bitki za Herson. Jedna znači strašne gubitke, druga priznavanje poraza
Uz povlačenje ruskih snaga može se očekivati intenziviranje napada na civilnu infrastrukturu
Pored očite impotentnosti ruskih snaga na bojnom polju, ciljevi i način izvođenja napada na civilnu infrastrukturu jasno razotkrivaju bezobzirnost i brutalnost Moskve. Ruski pristup je vrlo jednostavan. Ako ne mogu poraziti Ukrajince na bojnom polju, učinit će im život nesnošljivim bez obzira na materijalna razaranja i civilne žrtve.
Ruski vatreni odgovor na nedavne ponižavajuće poraze od Združenih snaga Ukrajine su masovni teroristički udari po civilnoj kritičnoj infrastrukturi Ukrajine. Napadom dalekometnih projektila na elektroenergetsku infrastrukturu “isključili su struju” cijeloj sjeverozapadnoj Ukrajini. Napadi se i dalje nastavljaju, a Rusija je posljednji izvela na transportnu i hidrotehničku infrastrukturu u gradu Krivij Rih, u Dnjepropetrovskoj oblasti.
Rusi su uništili branu na akumulacijskom jezeru Karačunov na rijeci Ingulets u blizini Krivog Riha. Akumulacija se nalazi u dolini rijeke Ingulets i pitkom vodom snabdijeva 250.000 stanovnika. Zamjenik šefa Ureda predsjednika Ukrajine izjavio je da 100 kubičnih metara vode u sekundi istječe kroz probijenu branu.
Kako nisu u stanju zaustaviti ukrajinsko napredovanje preko mostobrana na rijeci Ingulets kod Andrijevka, Rusi podizanjem vodostaja rijeke pokušavaju poplaviti pontonske mostove i tako prekinuti snabdijevanje ukrajinskih trupa.
Rusi koriste neprecizne stare rakete
Napad je izveden zastarjelim protubrodskim raketama iz šezdesetih godina prošlog stoljeća – Kh-22 Kitchen. Ovaj tip rakete javnosti je postao poznat nakon napada na trgovački centar u gradu Kremenčuk u Poltavskoj oblasti.
Projektil je 27. lipnja 2022. godine lansiran s nadzvučnog bombardera Tu-22 M3. Točno u 19:30 sati izravno je pogođen civilni objekt, šoping centar pun kupaca. Tom prilikom je ubijeno 20 posjetitelja, 56 ih je bilo ozlijeđeno, a 36 civila smatra se nestalima.
Raketa Kh-22 je izvorno namijenjena za uništavanja američkih nosača zrakoplova nuklearnom bojevom glavom od 350 do 1000 kilotona. Za potrebe napada na ciljeve u Ukrajini koristi bojevu glavu punjenu klasičnim eksplozivom mase od 1000 kilograma. Međutim, raketa je neprecizna, jer koristi staru tehnologiju. U Kremenčuku pala je “samo” 600 metara od planiranog cilja.
Brutalnost i bezobzirnost Moskve
Pored očite impotentnosti ruskih snaga na bojnom polju, ciljevi i način izvođenja napada na civilnu infrastrukturu jasno razotkrivaju bezobzirnost i brutalnost Moskve. Ruski pristup je vrlo jednostavan. Ako ne mogu poraziti Ukrajince na bojnom polju, učinit će im život nesnošljivim bez obzira na materijalna razaranja i civilne žrtve.
Naime, ruska vojska ispraznila je većinu zaliha suvremenih preciznih taktičkih balističkih projektila i krstarećih raketa. Za ubrzanu proizvodnju novih, Rusi nemaju rezervnih dijelova. A i da imaju, proizvodni kapaciteti ne mogu ni približno zadovoljiti potražnju.
Hladnoratovska zamjenska neprecizna oružja dalekog dometa neminovno će uzrokovati dodatne civilne žrtve. Međutim, Rusi zaboravljaju lekcije iz povijesti – rat se dobiva na bojnom polju a ne teroriziranjem stanovništva!
Organizirano povlačenje kod Dnjepra
Budući da su ukrajinske snage definitivno preuzele stratešku inicijativu na bojištu, svi se pitaju koji će sljedeći potez povući zapovjedništvo u Kijevu. Iako je na sjeveroistoku izvojevana epska pobjeda, hersonski front ima daleko veće strategijsko značenje za obje strane. Zbog toga se ukrajinske ofenzivne operacije na hersonskom frontu nastavljaju prema prvotnoj zamisli.
Nastoji se maksimizirati nepovoljan operativni položaj u kojem se našlo oko 20.000 ruskih snaga. Tempo se prilagođava što manjim gubicima napadačkih snaga u odnosu na postizanje zadanih ciljeva. Prema dostupnim informacijama počelo je povlačenje jedinica ruske vojske zapadno od rijeke Dnjepar. Već je potvrđeno izvlačenje ruske 20. Tamanske divizije iz mjesta Kiselivka prema Hersonu.
Rusi će sljedeću crtu obrane pokusati organizirati na samim prilazima gradu. Isto se događa na središnjem i sjevernom dijelu hersonskog fronta. Za razliku od rasula u harkivskoj oblasti, koje je nastalo nakon brzog prodora ukrajinskih oklopno mehaniziranih sastava, povlačenje zapadno od Dnjepra, zasad, provodi se organizirano.
Jedina racionalna odluka – povlačenje
Povlačenje sa sadašnjih linija obrane je jedina racionalna odluka koju su mogli donijeti ruski zapovjednici. Naime, napadima na mostove, pontone, skele i barže na rijeci Dnjepar, drastično je reducirana mogućnost logističke potpore ruskih snaga na desnoj obali. Uništenjem mosta kod grada Darivka, na rijeci Ingulets, presječena je najznačajnija rokadna komunikacija ruskih snaga.
Iako je dio ruskih snaga iz sastava elitnih zračno-desantnih divizija, nedostatak streljiva i goriva neminovno umanjuje borbene sposobnosti ruskih padobranaca. Pitanje je do koje će se linije povlačiti ruske snage? Prema jednoj pretpostavci povlačenje okupatora bilo bi djelomično. Nove obrambene linije uspostavile bi se oko kritičnih lokacija i objekata na desnoj obali Dnjepra, ali unutar dosega ruske dalekometne artiljerije s lijeve obale rijeke.
Skraćenjem fronta izvršila bi se koncentracija postojećih snaga i sredstava. Takva koncentracija snaga sigurno bi bila značajna prepreka za ukrajinske prodore. Također, mostobran zapadno od Dnjepra, još uvijek bi podgrijavao nadu, mada samo teoretsku, za ruski prodor prema Odesi. Međutim, grupiranje snaga na malom prostoru stvara pogodne uvjete za djelovanja protivničke artiljerije. Budući da vatrena moć ukrajinske artiljerije stalno raste, pitanje je koliko je isplativo koncentrirati snage na desnoj obali Dnjepra.
Odgoda neminovnog poraza
Druga, radikalnija pretpostavka povlačenja ruskih snaga, razmatra potpuno napuštanje okupiranog područja zapadno od Dnjepra. U tom slučaju ruska vojska bi morala napustiti većinu teške tehnike na desnoj obali. Organizirano izvlačenje većine ljudstva na lijevu obalu rijeke smatrao bi se povoljnim ishodom za Ruse.
Uz to, opcija potpunog povlačenja osigurala bi zapadno krilo ruske obrambene linije od prodora ukrajinskih snaga. Ukrajinci, kao ni Rusi, nemaju kapacitete za nasilni prelazak velike vodene prepreke kao što je Dnjepar. Linija fronta naslonjena na rijeku Dnjepar mogla bi se braniti relativno malim snagama.
Prva opcija samo bi odgodila neminovan poraz ruskih snaga uz povećanje ljudske gubitke. Druga varijanta bila bi priznanje poraza na hersonskom frontu bez odlaganja. Međutim, potpuno povlačenje spasilo bi mnoge živote i dalo predaha demoraliziranoj ruskoj vojsci za konsolidaciju svojih redova.
Nepoznat je novi smjer Ukrajinaca
No, pitanje je gdje će zapovjedništvo iz Kijeva usmjeriti glavninu svojih snaga, koje su upravo očistile harkivsku oblast od okupatora. Kao prvo, brzo napredovanje ukrajinskih oklopno-mehaniziranih snaga prema istoku moralo je biti privremeno usporeno zbog organizacije logistike, zamjene i popune snage.
Iako je oslobođeno 300 naselja, 3800 četvornih kilometara i oko 150.000 stanovnika, ruske snage pod okupacijom drže velika područja Ukrajine. Cijeli poluotok Krim i Luganska oblast još su okupirani. Tek je počelo oslobađanje hersonske oblasti, koja je gotovo cijela bila pod ruskom kontrolom. Potrebno je osloboditi oko 72 posto teritorija Zaporožja i 65 posto Donjecke oblasti.
Prema ruskim, a i ukrajinskim izvorima, Ukrajinci prebacuju snage na lijevu obalu rijeke Oskil. Hoće li se zaustaviti na granicama harkivske oblasti ili će smjer napredovanja ukrajinske vojske usmjeriti prema istoku i jugoistoku Luganske oblasti još je nepoznanica.
Rusi bolje organizirani na jugu
Druge procjene govore kako bi se ukrajinsko nastupanje, nakon oslobađanja Kremine, moglo nastaviti prema Severodonecku u Luganskoj oblasti čime bi se postigao sinkretički učinak sa snagama koje pokušavaju osloboditi Jampil i Liman gdje Rusi šalju mehanizirane snage kao dodatno pojačanje.
Prema ruskim izvorima, Ukrajina je počela koncentrirati snage u rajonu Vugledara u Donjeckoj i oko Orihiva u Zaporoškoj oblasti. One bi trebale poslužiti za prodor prema jugu – Mariopolju i Tokamaku. Međutim, nekoliko nasilnih izviđanja koje su poduzele ukrajinske snage pokazale su da je ruska obrana u Donjecku i Zaporožju puno bolje organizirana.
Kod Bahmuta plaćenička Wagner grupa zauzela je još dva sela. Lokalni protuudar kod sela Piski, sjeverno od Donjecka ruske snage su odbile. Pokušaj prodora kod sela Nesterjanka u Zaporožju Ukrajinci su platili gubitkom jednog tenka T-72 i oklopnog transporter M -113, koji je naletio na minu. Ovo su indikatori koji pokazuju mnogo bolju organizaciju ruske obrane nego u harkivskoj oblasti.
Rusi su još uvijek u ‘knockdownu’
U svakom slučaju, zapovjedništvo iz Kijeva nastojat će iskoristiti momentum nastao nakon pobjeda na sjeveroistoku zbog poduzimanja daljnjih oslobodilačkih akcija. Također, neminovan ruski poraz na zapadnoj obali Dnjepra biti će dodatni poticaj daljnjim oslobodilačkim akcijama.
Gledajući dosadašnji način vođenja rata Ukrajinci nisu ulazili u pretjerane rizike, nastojali su postići iznenađenje u mjestu i vremenu uz minimalne gubitke vlastitih snaga. Nažalost, to nije uvijek bilo moguće. I pored neizbježnih žrtava i patnje civila, njihov moral i volja za borbom i dalje je na visokoj razini.
Na drugoj pak strani Rusi su još uvijek u stanju “knock downa“. Kod Izjuma su izgubili oko 125 tenkova, a razbježalo se 20.000 vojnika. Vjerojatno će za toliko oklopa ostati kraći kad se povuku sa zapadne obale Dnjepra. A i snage koje se izvuku neće biti za borbenu upotrebu najmanje mjesec dana.
Svatko ima svog Ratka Mladića
Dakle, ruska vojska ima manjak za oko 40.000 borbeno sposobnih vojnika. I pored svih poduzetih mjera popune i dopreme novih snaga, ruska vojska stvarnu ofenzivnu moć neće uspjeti obnoviti prije siječnja 2023. godine. Nedostatak borbenog morala agresorskih trupa pitanje je za sebe.
Dok se ruske snage još nisu konsolidirale, Ukrajinci imaju oko mjesec dana povoljnih vremenskih uvjeta za postizanje značajnih uspjeha prije sezone jesenje rasputice kad se černozem pretvara u nepreglednu blatnu kaljužu.
S ruske strane, osim pokušaja konsolidacije obrane kako bi spasili što se spasiti može, u narednom periodu možemo očekivati intenziviranje udara po kritičnoj infrastrukturi uz dodatne civilne žrtve. Svatko ima svoga Ratka Mladića.