Herson je oslobođen! Jedino regionalno središte, koje je palo u ruske ruke nakon 14. veljače, sad je ponovno u ukrajinskim rukama. Prošlo je svega šest tjedana od kada je predsjednik Ruske Federacije i vrhovni zapovjednik Vojske Ruske Federacije, Vladimir Vladimirovič Putin, izjavio da će Herson zauvijek biti dio Ruske Federacije.
Ovo je još jedan snažan, kako vojni tako i politički, udarac za drugu vojnu silu svijeta. Sva moskovska propagandna mašinerija udružila se kako bi relativizirala i opravdala ovaj poraz, ali činjenice su neosporne. Ukrajina je pod svoj suverenitet povratila više od 4000 četvornih kilometara okupiranog područja i oslobodila 40 naselja.
Gubici ruske vojske još su nepoznati. Iako je zadnji dan ruskog povlačenja izgledao kao kolaps, vjerojatno se većina vojnika uspjela izvući. Međutim, dio ratne tehnike nesumnjivo je ostao na desnoj obali Dnjepra.
Odlaganje plaćeno tisućama života ruskih vojnika
Povlačenje vojske Ruske Federacije s okupiranih teritorija zapadno od rijeke Dnjepar bila je očekivana odluka, vođena isključivo odnosom snaga na bojištu. Nemogućnost urednog snabdijevanja okupacijskih trupa, na desnoj obali Dnjepra, pogubno je djelovala na ruske postrojbe. Iscrpljenost ljudi u neprestanim dvomjesečnim borbama, uz stalne udare s ukrajinske strane, snizila je borbenu moć elitnih ruskih padobranskih postrojbi ispod razine koja bi mogla spriječiti totalni poraz u slučaju nove ukrajinske ofenzive.
Još krajem ljeta, ruski vojni zapovjednici predlagali su povlačenje snaga na istočnu obalu Dnjepra. Politika Kremlja tada očito nije imala razumijevanja za racionalne vojne prijedloge. Pripremao se kvazi referendum o pripojenju Ruskoj Federaciji, a zatim je domaću publiku trebala zadiviti groteskna ceremonija potpisivanja ukaza o pripojenju okupiranih područja majci Rusiji.
Sve su to za Putina bili politički važni događaji u koje se nikako nije uklapalo napuštanje osvojenih područja zapadno od Dnjepra. Uz već katastrofalni poraz ruskih snaga u Harkovskoj oblasti u rujnu, to bi bilo politički prevelik udarac. Odlaganje povlačenja plaćeno je tisućama života ruskih vojnika.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Odluka o povlačenju donesena je mnogo ranije
Informacija o povlačenju ruske vojske iz Hersona nije došla bez upozorenja. General Sergej Surovikin još je u listopadu nagovijestio mogućnost “teške odluke”. Nedugo prije toga, lokalne samoproglašene vlasti, odane Kremlju, objavile su mjere za evakuaciju civila s desne obale rijeke Dnjepar, gdje se nalazi i grad Herson.
Kako bi objasnio evakuaciju, Surovikin je naveo poteškoće u transportu zaliha preko Antonovskog mosta, koji je oštećen ukrajinskim granatiranjem u kolovozu i stoga je neupotrebljiv. Dakle, odluka o evakuaciji Hersona vjerojatno je već bila donesena u listopadu, kad i datira prva izjava generala Surovikina.
Ubrzo nakon toga, ruske su trupe počele prevoziti lokalne civile, dragocjenosti, dokumente i zalihe iz grada. Paralelno se vršilo inženjerijsko uređenje obrambenih linija na lijevoj obali i prebacivanje teške artiljerije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Još jedan od loših igrokaza ruske propagande
Zbog toga je naredba o povlačenju ruskih snaga s okupiranih područja zapadno od Dnjepra, koju je 9. studenog izdao ministar obrane Sergej Šojgu, samo još jedan od loših igrokaza ruske propagande jer je odluka donesena već mnogo ranije. Stvarno povlačenje trupa počelo je tjedan dana ranije.
Prema dostupnim informacijama, odstupanje ruskih snaga sa zapadne obale Dnjepra temeljito je pripremljena operacija još za vrijeme obrambenih djelovanja. Samo provođenje odstupanja počelo se izvoditi po pravilima struke, a sve je krenulo kao po knjizi.
Prvo se vršilo izvlačenje iz borbe radi odvajanja od neprijatelja, a nakon toga formirale su se kolone za povlačenje prema već utvrđenim prihvatnim rajonima. Samo povlačenje osiguravaju oklopno-mehanizirane jedinice i snage za zaprječavanje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Posijali minska polja na svim mogućim pravcima
Rusi su porušili sve mostove na rijeci Inhulets. Ukupno šest mostova, uključujući i one koji su bili oštećeni djelovanjem ukrajinskih snaga. Rijeka Inhulets, od mjesta Snigurivka do ušća u Dnjepar, okupirano područje zapadno od Dnjepra dijeli na dvije cjeline.
Zbog toga su ruske snage u odstupanju faktički bile razdvojene na dvije operativne prostorije. Vremenski uvjeti, odnosno stanje tla, usmjerili su povlačenje ruskih snaga asfaltnim cestovnim komunikacijama. Radi zaštite povlačenja, snage za zaprječavanje obilato su posijale minska polja na svim mogućim pravcima napredovanja ukrajinskih snaga.
Izbjegao se scenarij iz francuskog Dunkerquea 1940.
Ruske snage organizirale su prijelaze preko Dnjepra na osam točaka. Prema njima je usmjereno i povlačenje na najmanje osam odvojenih pravaca. Povlačenje u više kolona, na više prijelaza, daje veće šanse za izvlačenje barem dio snaga u slučaju da cijela operacija krene u krivom smjeru.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Izbjegao se scenarij kao kod Dunkerquea u Francuskoj krajem svibnja i početkom lipnja 1940. godine. Prilikom evakuacije Anglo-francuskih snaga s kontinenta sve jedinice tada su bile grupirane u maloj luci Dunkerque na kanalu La Manche. Veliki dio se uspio izvući ali su izgubili kompletnu opremu.
Na istočnoj strani Dnjepra, vojska Ruske Federacije uredila je obranu u tri paralelne utvrđene linije. Posljednja crta obrane proteže se dvadeset kilometara istočno od lijeve obale Dnjepra. Pored klasičnih rovova za pješadiju, na dijelovima tenkoprohodnog zemljišta, inženjerija je iskopala i protutenkovske rovove široke oko četiri metra.
Dok su se Rusi povlačili, Ukrajinci su tukli
Inženjerijski su pripremljeni i artiljerijski vatreni položaji kao i obrambeni položaji za tenkove. Rusi žele, po svaku cijenu, spriječiti ukrajinski nasilni prelazak rijeke Dnjepar iz neposrednog borbenog dodira. Pored svoje kompleksnosti, ruski plan odstupanja iz Hersonske oblasti ima i nekoliko kritičnih faza koje su ukrajinske snage nastojale iskoristiti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ruske kolone u povlačenju bile su kanalizirane na cestovne pravce, a samim time bile su i nezaštićena meta, idealna za vatrene udare ukrajinske rakete. To su ukrajinske snage i činile. Ukrajinci su tukli ruske kolone u povlačenju masovnim salvama iz višecijevnih raketnih bacača. Za napade na bliže ciljeve koristili si BM-21 Grad, te i njihovu poboljšanu češku verzije RM-70 kalibra od 122 milimetra.
U rajonima za prijelaz preko rijeke, neminovno dolazi do grupiranja ruskih snaga koje su usred povlačenja. Mada su te snage raspoređene u ‘rastresitom’ položaju, prikupljene snage nemaju vremena, a niti uvjeta, da urede svoje položaje. Tako prikupljene snaga predstavljale su zato jako unosan cilj ali ovaj put za dalekometnu artiljeriju.
Koristili su barže, brodove, čamce, skele
Za napade na rajone na obali Dnjepra, Ukrajinci su koristili višecijevne bacače raketa većeg kalibar tipa BM-27 Uragan. Raketa kalibra od 220 milimetara, koju ispaljuje Uragan, ima domet do 70 kilometara. Rusi su ipak svoje rajone od brzog prodora ukrajinskih snaga dodatno zaštitili minskim poljima, a artiljerijskom vatrom pokrivali su se s lijeve obale rijeke. U tu svrhu koristili su i Lancet, ruske dronove kamikaze.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Brane Nova Kahovka te pontonski prijelaz, postavljen uz Antonovski most kod Hersona, bili su jedini suhoputni prijelazi kojima se mogu povući. Nema pouzdanih informacija je li se i željeznički most preko Dnjepra koristio za povlačenje ruskih snaga.
Svi ostali kapaciteti za prelazak rijeke zavisili su od raznih transportnih plovila poput motornih skela, barži, manjih brodova i čamaca. Da bi povećali mobilnost preko rijeke, Rusi su doveli i manje patrolne brodove klase Raptor iz sastava Crnomorske flote.
Wehrmacht se povlačio prema zapadu, Rusi na istok
Veća transportna plovila, kao što su barže, vrlo često su bila na udaru preciznih raketa M31 ispaljivanje iz HIMARS-a. Zbog toga svaki ukrcaj ili iskrcaj iz barži predstavlja veliki rizik. Za sada nema potvrda, ali nije isključeno da su Ukrajinci koristili HIMARS za napad na transportna plovila tijekom povlačenja ruskih snaga preko Dnjepra.
Ipak, ponovno su onesposobili putni prijelaz preko brane hidroelektrane Nova Kahovka udarima HIMARS-a. Dok su se povlačili, Rusi su temeljito srušili i Antonovski cestovni i željeznički most kod Hersona.
Gotovo da i nema razlike između povlačenja nacista iz Hersona u ožujku 1944. godine i ruskih agresora iz studenog 2022. godine! Karakteristično za okupatore, i jedni i drugi, opljačkali su svu vrijednu pokretnu imovinu, uništili prometnu infrastrukturu, onesposobili energetsku mrežu.
Racionalna taktika ukrajinske vojske
Za vrijeme okupacije oba osvajača prisilno su preseljavali i lokalno stanovništvo. Na lijevu obalu Dnjepra prešlo je, što milom što silom, i 115.000 civila. U povlačenju obje okupatorske vojske za sobom su povele i lokalne kolaboracioniste, ali Wehrmacht se povlačio prema zapadu, a vojska Ruske Federacije izvlači svoje trupe, zajedno s domaćim izdajnicima, prema istoku.
Doduše, vojska Ruske Federacije djelovala je u dvadeset i prvom stoljeću te su imali zadatak i srušiti bazne stanice mobilne telefonije i dvije stotine metara visokog televizijskog tornja. Također, općepoznata karakteristika sljedbenika Crvene armije jest “šoping” bijele tehnike po privatnim kućama. Očito prate tehnološki napredak.
Počevši od kraja kolovoza, kad su krenula prva veća ofenzivna djelovanja ukrajinske vojske u Hersonskoj oblasti, taktika djelovanja ukrajinske vojske bila je krajnje racionalna. Nakon oslobođenja sjevernog dijela Hersonske oblasti, bilo je nekoliko pokušaja proboja novouspostavljenih ruskih obrambenih linija.
Povlačenje nema veze s tobožnjom zaštitom civila
No, kako se ruska obrana pokazala kao tvrd orah za daljnje napredovanje, Združene snage Ukrajine igrale su na kartu iscrpljivanja ruskih snaga. Napadana su sredstva opskrbe kao i artiljerijski vatreni položaji. Rezultat je očigledan – ruske snage napustile su okupirana područja zapadno od Dnjepra.
U prodoru zadnjih dana, ukrajinske snage također nisu bezglavo srljale naprijed. Svjesni brojnih minskih polja i mogućih zamki, napredovalo se vrlo oprezno. To je dalo više mogućnosti ruskim snagama za nesmetano povlačenje, ali je na drugoj strani preveniralo dodatne gubitke ukrajinskih snaga.
Što u vojnom smislu znači povlačenje ruskih snaga na istočnu obalu Dnjepra? S vojne točke gledišta, odluka o povlačenju jedino je ispravna. Razlozi su isključivo vojni i nemaju nikakve veze s tobožnjom zaštitom civila. Nema neovisnih potvrda za tvrdnje Moskve da niti jedan vojnik, a ni borbeno sredstvo nije ostalo na desnoj obali Dnjepra. Zbog toga se ta izjava treba uzeti s velikom rezervom.
Ukrajinci su se sad uspjeli malo približiti Krimu
Međutim, brzina izvođenja operacije povlačenja velikog broja snaga, na relativno niskom prostoru, uz savladavanja ogromne vodene prepreke, pokazuje zavidnu sposobnost profesionalnih postrojbi vojske Ruske Federacije. U tom smislu, nakon što se popune i odmore, na njih treba računati kao na ozbiljnu borbenu snagu. Do tada će proći nekoliko mjeseci.
Rusko napuštanje okupiranog područja predstavlja i definitivno odustajanje od bilo kakvog budućeg nastupanja prema Odesi. Lupetanje moskovskih propagandista o povratku na desnu obalu Dnjepra nitko ne treba uzeti za ozbiljno. Dakle, Dnjepar je, u sadašnjim uvjetima, nepremostiva vodena prepreka za Ruse, ali i za Ukrajince. Forsiranje Dnjepra, na branjenu lijevu obalu, za sada izgleda kao nemoguća misija.
Ipak, ukrajinske snage pomakle su se Krimu nekoliko desetaka kilometara. Perekopska prevlaka, jedan od dva kopnena prilaza Krimu, kao i većina prilaznih komunikacija, sad se nalazi u dometu HIMARS-a od 80 kilometara.
Sigurno će doći do pregrupiranja snaga s obje strane
Najava kako bi se Sjedinjene države mogle opskrbiti Ukrajinu s novom varijantom satelitski navođenih raketa produženog dometa za HIMARS, ER GMLRS, dovela bi ruske snage u krajnje nepovoljan položaj na prilazima Krimu. Naime, taj “Extended Range Guided Multiple Launch Rocket System” koristi iste lansere kao i sadašnje rakete za HIMARS, ali ima domet 150 kilometara.
Sigurno će uskoro doći do obostranog pregrupiranja snaga. Za obranu lijeve, odnosno desne obale Dnjepra potrebne su znatno manje snage nego što zaraćene strane trenutno imaju raspoređene uz rijeku. Za razliku od ruskih snaga, koje su krajnje iscrpljene i gotovo desetkovane, brigade Združenih snaga Ukrajine imale su redovne rotacije. Nisu iscrpljene i relativno brzo mogu se prebaciti na neki drugi dio ratišta.
Lugansk, Donjeck, ili Zaporožje samo su neki frontovi na kojima bi ukrajinske trupe ubrzo mogle prebaciti svoje snage i izraziti težište. Time bi Ukrajinci zadržali stratešku inicijativu, preuzetu krajem kolovoza. Uzimajući u obzir udaljenost koja se mora prevaliti, pregrupiranje ukrajinskih snaga moglo bi biti gotovo za najranije dva tjedna. Čim prvi mrazevi stvrdnu černozem, mogu se očekivati nove napadne operacije Združenih snaga Ukrajine.
Vojni komentator: Rusi su se povukli iz Hersona isto kao nacisti 1944. I pokazali umijeće koje će uskoro biti problem
Karakteristično za okupatore, opljačkali su svu vrijednu imovinu, uništili prometnu infrastrukturu, onesposobili mrežu...
Ipak, ukrajinske snage pomakle su se Krimu nekoliko desetaka kilometara. Perekopska prevlaka, jedan od dva kopnena prilaza Krimu, kao i većina prilaznih komunikacija, sad se nalazi u dometu HIMARS-a od 80 kilometara
Herson je oslobođen! Jedino regionalno središte, koje je palo u ruske ruke nakon 14. veljače, sad je ponovno u ukrajinskim rukama. Prošlo je svega šest tjedana od kada je predsjednik Ruske Federacije i vrhovni zapovjednik Vojske Ruske Federacije, Vladimir Vladimirovič Putin, izjavio da će Herson zauvijek biti dio Ruske Federacije.
Ovo je još jedan snažan, kako vojni tako i politički, udarac za drugu vojnu silu svijeta. Sva moskovska propagandna mašinerija udružila se kako bi relativizirala i opravdala ovaj poraz, ali činjenice su neosporne. Ukrajina je pod svoj suverenitet povratila više od 4000 četvornih kilometara okupiranog područja i oslobodila 40 naselja.
Gubici ruske vojske još su nepoznati. Iako je zadnji dan ruskog povlačenja izgledao kao kolaps, vjerojatno se većina vojnika uspjela izvući. Međutim, dio ratne tehnike nesumnjivo je ostao na desnoj obali Dnjepra.
Odlaganje plaćeno tisućama života ruskih vojnika
Povlačenje vojske Ruske Federacije s okupiranih teritorija zapadno od rijeke Dnjepar bila je očekivana odluka, vođena isključivo odnosom snaga na bojištu. Nemogućnost urednog snabdijevanja okupacijskih trupa, na desnoj obali Dnjepra, pogubno je djelovala na ruske postrojbe. Iscrpljenost ljudi u neprestanim dvomjesečnim borbama, uz stalne udare s ukrajinske strane, snizila je borbenu moć elitnih ruskih padobranskih postrojbi ispod razine koja bi mogla spriječiti totalni poraz u slučaju nove ukrajinske ofenzive.
Još krajem ljeta, ruski vojni zapovjednici predlagali su povlačenje snaga na istočnu obalu Dnjepra. Politika Kremlja tada očito nije imala razumijevanja za racionalne vojne prijedloge. Pripremao se kvazi referendum o pripojenju Ruskoj Federaciji, a zatim je domaću publiku trebala zadiviti groteskna ceremonija potpisivanja ukaza o pripojenju okupiranih područja majci Rusiji.
Sve su to za Putina bili politički važni događaji u koje se nikako nije uklapalo napuštanje osvojenih područja zapadno od Dnjepra. Uz već katastrofalni poraz ruskih snaga u Harkovskoj oblasti u rujnu, to bi bilo politički prevelik udarac. Odlaganje povlačenja plaćeno je tisućama života ruskih vojnika.
Odluka o povlačenju donesena je mnogo ranije
Informacija o povlačenju ruske vojske iz Hersona nije došla bez upozorenja. General Sergej Surovikin još je u listopadu nagovijestio mogućnost “teške odluke”. Nedugo prije toga, lokalne samoproglašene vlasti, odane Kremlju, objavile su mjere za evakuaciju civila s desne obale rijeke Dnjepar, gdje se nalazi i grad Herson.
Kako bi objasnio evakuaciju, Surovikin je naveo poteškoće u transportu zaliha preko Antonovskog mosta, koji je oštećen ukrajinskim granatiranjem u kolovozu i stoga je neupotrebljiv. Dakle, odluka o evakuaciji Hersona vjerojatno je već bila donesena u listopadu, kad i datira prva izjava generala Surovikina.
Ubrzo nakon toga, ruske su trupe počele prevoziti lokalne civile, dragocjenosti, dokumente i zalihe iz grada. Paralelno se vršilo inženjerijsko uređenje obrambenih linija na lijevoj obali i prebacivanje teške artiljerije.
Još jedan od loših igrokaza ruske propagande
Zbog toga je naredba o povlačenju ruskih snaga s okupiranih područja zapadno od Dnjepra, koju je 9. studenog izdao ministar obrane Sergej Šojgu, samo još jedan od loših igrokaza ruske propagande jer je odluka donesena već mnogo ranije. Stvarno povlačenje trupa počelo je tjedan dana ranije.
Prema dostupnim informacijama, odstupanje ruskih snaga sa zapadne obale Dnjepra temeljito je pripremljena operacija još za vrijeme obrambenih djelovanja. Samo provođenje odstupanja počelo se izvoditi po pravilima struke, a sve je krenulo kao po knjizi.
Prvo se vršilo izvlačenje iz borbe radi odvajanja od neprijatelja, a nakon toga formirale su se kolone za povlačenje prema već utvrđenim prihvatnim rajonima. Samo povlačenje osiguravaju oklopno-mehanizirane jedinice i snage za zaprječavanje.
Posijali minska polja na svim mogućim pravcima
Rusi su porušili sve mostove na rijeci Inhulets. Ukupno šest mostova, uključujući i one koji su bili oštećeni djelovanjem ukrajinskih snaga. Rijeka Inhulets, od mjesta Snigurivka do ušća u Dnjepar, okupirano područje zapadno od Dnjepra dijeli na dvije cjeline.
Zbog toga su ruske snage u odstupanju faktički bile razdvojene na dvije operativne prostorije. Vremenski uvjeti, odnosno stanje tla, usmjerili su povlačenje ruskih snaga asfaltnim cestovnim komunikacijama. Radi zaštite povlačenja, snage za zaprječavanje obilato su posijale minska polja na svim mogućim pravcima napredovanja ukrajinskih snaga.
Izbjegao se scenarij iz francuskog Dunkerquea 1940.
Ruske snage organizirale su prijelaze preko Dnjepra na osam točaka. Prema njima je usmjereno i povlačenje na najmanje osam odvojenih pravaca. Povlačenje u više kolona, na više prijelaza, daje veće šanse za izvlačenje barem dio snaga u slučaju da cijela operacija krene u krivom smjeru.
Izbjegao se scenarij kao kod Dunkerquea u Francuskoj krajem svibnja i početkom lipnja 1940. godine. Prilikom evakuacije Anglo-francuskih snaga s kontinenta sve jedinice tada su bile grupirane u maloj luci Dunkerque na kanalu La Manche. Veliki dio se uspio izvući ali su izgubili kompletnu opremu.
Na istočnoj strani Dnjepra, vojska Ruske Federacije uredila je obranu u tri paralelne utvrđene linije. Posljednja crta obrane proteže se dvadeset kilometara istočno od lijeve obale Dnjepra. Pored klasičnih rovova za pješadiju, na dijelovima tenkoprohodnog zemljišta, inženjerija je iskopala i protutenkovske rovove široke oko četiri metra.
Dok su se Rusi povlačili, Ukrajinci su tukli
Inženjerijski su pripremljeni i artiljerijski vatreni položaji kao i obrambeni položaji za tenkove. Rusi žele, po svaku cijenu, spriječiti ukrajinski nasilni prelazak rijeke Dnjepar iz neposrednog borbenog dodira. Pored svoje kompleksnosti, ruski plan odstupanja iz Hersonske oblasti ima i nekoliko kritičnih faza koje su ukrajinske snage nastojale iskoristiti.
Ruske kolone u povlačenju bile su kanalizirane na cestovne pravce, a samim time bile su i nezaštićena meta, idealna za vatrene udare ukrajinske rakete. To su ukrajinske snage i činile. Ukrajinci su tukli ruske kolone u povlačenju masovnim salvama iz višecijevnih raketnih bacača. Za napade na bliže ciljeve koristili si BM-21 Grad, te i njihovu poboljšanu češku verzije RM-70 kalibra od 122 milimetra.
U rajonima za prijelaz preko rijeke, neminovno dolazi do grupiranja ruskih snaga koje su usred povlačenja. Mada su te snage raspoređene u ‘rastresitom’ položaju, prikupljene snage nemaju vremena, a niti uvjeta, da urede svoje položaje. Tako prikupljene snaga predstavljale su zato jako unosan cilj ali ovaj put za dalekometnu artiljeriju.
Koristili su barže, brodove, čamce, skele
Za napade na rajone na obali Dnjepra, Ukrajinci su koristili višecijevne bacače raketa većeg kalibar tipa BM-27 Uragan. Raketa kalibra od 220 milimetara, koju ispaljuje Uragan, ima domet do 70 kilometara. Rusi su ipak svoje rajone od brzog prodora ukrajinskih snaga dodatno zaštitili minskim poljima, a artiljerijskom vatrom pokrivali su se s lijeve obale rijeke. U tu svrhu koristili su i Lancet, ruske dronove kamikaze.
Brane Nova Kahovka te pontonski prijelaz, postavljen uz Antonovski most kod Hersona, bili su jedini suhoputni prijelazi kojima se mogu povući. Nema pouzdanih informacija je li se i željeznički most preko Dnjepra koristio za povlačenje ruskih snaga.
Svi ostali kapaciteti za prelazak rijeke zavisili su od raznih transportnih plovila poput motornih skela, barži, manjih brodova i čamaca. Da bi povećali mobilnost preko rijeke, Rusi su doveli i manje patrolne brodove klase Raptor iz sastava Crnomorske flote.
Wehrmacht se povlačio prema zapadu, Rusi na istok
Veća transportna plovila, kao što su barže, vrlo često su bila na udaru preciznih raketa M31 ispaljivanje iz HIMARS-a. Zbog toga svaki ukrcaj ili iskrcaj iz barži predstavlja veliki rizik. Za sada nema potvrda, ali nije isključeno da su Ukrajinci koristili HIMARS za napad na transportna plovila tijekom povlačenja ruskih snaga preko Dnjepra.
Ipak, ponovno su onesposobili putni prijelaz preko brane hidroelektrane Nova Kahovka udarima HIMARS-a. Dok su se povlačili, Rusi su temeljito srušili i Antonovski cestovni i željeznički most kod Hersona.
Gotovo da i nema razlike između povlačenja nacista iz Hersona u ožujku 1944. godine i ruskih agresora iz studenog 2022. godine! Karakteristično za okupatore, i jedni i drugi, opljačkali su svu vrijednu pokretnu imovinu, uništili prometnu infrastrukturu, onesposobili energetsku mrežu.
Racionalna taktika ukrajinske vojske
Za vrijeme okupacije oba osvajača prisilno su preseljavali i lokalno stanovništvo. Na lijevu obalu Dnjepra prešlo je, što milom što silom, i 115.000 civila. U povlačenju obje okupatorske vojske za sobom su povele i lokalne kolaboracioniste, ali Wehrmacht se povlačio prema zapadu, a vojska Ruske Federacije izvlači svoje trupe, zajedno s domaćim izdajnicima, prema istoku.
Doduše, vojska Ruske Federacije djelovala je u dvadeset i prvom stoljeću te su imali zadatak i srušiti bazne stanice mobilne telefonije i dvije stotine metara visokog televizijskog tornja. Također, općepoznata karakteristika sljedbenika Crvene armije jest “šoping” bijele tehnike po privatnim kućama. Očito prate tehnološki napredak.
Počevši od kraja kolovoza, kad su krenula prva veća ofenzivna djelovanja ukrajinske vojske u Hersonskoj oblasti, taktika djelovanja ukrajinske vojske bila je krajnje racionalna. Nakon oslobođenja sjevernog dijela Hersonske oblasti, bilo je nekoliko pokušaja proboja novouspostavljenih ruskih obrambenih linija.
Povlačenje nema veze s tobožnjom zaštitom civila
No, kako se ruska obrana pokazala kao tvrd orah za daljnje napredovanje, Združene snage Ukrajine igrale su na kartu iscrpljivanja ruskih snaga. Napadana su sredstva opskrbe kao i artiljerijski vatreni položaji. Rezultat je očigledan – ruske snage napustile su okupirana područja zapadno od Dnjepra.
U prodoru zadnjih dana, ukrajinske snage također nisu bezglavo srljale naprijed. Svjesni brojnih minskih polja i mogućih zamki, napredovalo se vrlo oprezno. To je dalo više mogućnosti ruskim snagama za nesmetano povlačenje, ali je na drugoj strani preveniralo dodatne gubitke ukrajinskih snaga.
Što u vojnom smislu znači povlačenje ruskih snaga na istočnu obalu Dnjepra? S vojne točke gledišta, odluka o povlačenju jedino je ispravna. Razlozi su isključivo vojni i nemaju nikakve veze s tobožnjom zaštitom civila. Nema neovisnih potvrda za tvrdnje Moskve da niti jedan vojnik, a ni borbeno sredstvo nije ostalo na desnoj obali Dnjepra. Zbog toga se ta izjava treba uzeti s velikom rezervom.
Ukrajinci su se sad uspjeli malo približiti Krimu
Međutim, brzina izvođenja operacije povlačenja velikog broja snaga, na relativno niskom prostoru, uz savladavanja ogromne vodene prepreke, pokazuje zavidnu sposobnost profesionalnih postrojbi vojske Ruske Federacije. U tom smislu, nakon što se popune i odmore, na njih treba računati kao na ozbiljnu borbenu snagu. Do tada će proći nekoliko mjeseci.
Rusko napuštanje okupiranog područja predstavlja i definitivno odustajanje od bilo kakvog budućeg nastupanja prema Odesi. Lupetanje moskovskih propagandista o povratku na desnu obalu Dnjepra nitko ne treba uzeti za ozbiljno. Dakle, Dnjepar je, u sadašnjim uvjetima, nepremostiva vodena prepreka za Ruse, ali i za Ukrajince. Forsiranje Dnjepra, na branjenu lijevu obalu, za sada izgleda kao nemoguća misija.
Ipak, ukrajinske snage pomakle su se Krimu nekoliko desetaka kilometara. Perekopska prevlaka, jedan od dva kopnena prilaza Krimu, kao i većina prilaznih komunikacija, sad se nalazi u dometu HIMARS-a od 80 kilometara.
Sigurno će doći do pregrupiranja snaga s obje strane
Najava kako bi se Sjedinjene države mogle opskrbiti Ukrajinu s novom varijantom satelitski navođenih raketa produženog dometa za HIMARS, ER GMLRS, dovela bi ruske snage u krajnje nepovoljan položaj na prilazima Krimu. Naime, taj “Extended Range Guided Multiple Launch Rocket System” koristi iste lansere kao i sadašnje rakete za HIMARS, ali ima domet 150 kilometara.
Sigurno će uskoro doći do obostranog pregrupiranja snaga. Za obranu lijeve, odnosno desne obale Dnjepra potrebne su znatno manje snage nego što zaraćene strane trenutno imaju raspoređene uz rijeku. Za razliku od ruskih snaga, koje su krajnje iscrpljene i gotovo desetkovane, brigade Združenih snaga Ukrajine imale su redovne rotacije. Nisu iscrpljene i relativno brzo mogu se prebaciti na neki drugi dio ratišta.
Lugansk, Donjeck, ili Zaporožje samo su neki frontovi na kojima bi ukrajinske trupe ubrzo mogle prebaciti svoje snage i izraziti težište. Time bi Ukrajinci zadržali stratešku inicijativu, preuzetu krajem kolovoza. Uzimajući u obzir udaljenost koja se mora prevaliti, pregrupiranje ukrajinskih snaga moglo bi biti gotovo za najranije dva tjedna. Čim prvi mrazevi stvrdnu černozem, mogu se očekivati nove napadne operacije Združenih snaga Ukrajine.