Opet, ima bombe, nema bombe? Što nam je otkrila press konferencija županijskog državnog odvjetnika. Pa krenimo od definicije. Avionska bomba sastoji se od tijela bombe ili košuljice bombe, upaljača, prednje i zadnje gene upaljača, stabilizatora i svakako eksplozivnog punjenja.
Sve ovo ranije navedeno služi da bi određena količina eksploziva detonirala sa svrhom uništenja žive sile, objekata ili materijalno tehničkih sredstava. Prema vještačenju bojnika Mile Tomića, eksperta za zrakoplovna ubojna sredstva, nađeni su dijelovi košuljice bombe, zadnja gena upaljača i upaljač. Nema stabilizatora. Ok, on u ovom slučaju nije ni važan.
Međutim, prema forenzičnom tumačenje Ivane Bačić u tijelu avionske bombe OFAB-100-120 nije se nalazio niti vojni eksploziv. Nisu nađeni tragovi eksplozije TNT-a niti jednog sličnog vojnog eksploziva. Dakle, nema govora o 42 kilograma eksploziva kako je to rečeno na press konferencije MORH-a. Također, nema govora o “djelovanju kumulativnog karaktera” kako je to izjavio vojni savjetnik ministra Banožića.
Zbog čega bi netko u bespilotnu letjelicu stavio košuljicu avionske bombe
Fragmenti tijela bombe, i to samo dva, odletjeli su svega pet metara od mjesta pada. Zadnji upaljač ostao je cijeli, to jest najvjerojatnije nije se ni aktivirao. Navodno je došlo do razaranja košuljice bombe od neke nepostojeće eksplozivne tvari? Sad se postavlja pitanje zbog čega bi netko u bespilotnu letjelicu stavio košuljicu avionske bombe bez namjenskog eksploziva? Vatromet, sigurno nije razlog.
Odgovor je vrlo jednostavan. Nešto je trebalo poslužiti kao balansna masa za podešavanje centra težišta drona. Zadaća letjelice Tu-141, koja je pala na Zagreb, očito nije bila izviđanje. Oprema za tu namjenu bila je izvađena. Pošto su iz letjelice izvađene prednja kosa i vertikalne aerofotokamere, potrebno je nadomjestiti izgubljenu masu u prednjem dijelu trupa. Bez toga je došlo do pomjeranja centra težišta letjelice.
Za razliku od suvremenih aviona, kojim upravljaju kompjuteri putem sustava fly-by-wire, starije generacije letjelica kao što je dron Tu-141 nemaju tu sposobnost. Rasporedom mase uzduž trupa mora se osigurati potreban razmak između aerodinamičnog fokusa i centra težišta. U protivnom letjelica postaje statički nestabilna, samim time i neupravljiva. Prazna košuljica bombe mogla je idealno poslužiti za fino podešavanje težišta jer se u nju može dodavati tekućina dok se ne postigne potrebna ravnoteža.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pravocrtna putanja ukazuje da izviđačka misija nije bila izvorna namjena
Pravocrtna putanje letjelice također je indikator koji ukazuje kako izviđačka misija nije bila izvorna namjena letjelice. Može se pretpostaviti da je žuto – plavo obojeni dron bio namijenjen za uzbunjivanje ruske protuzračne obrane negdje na jugoistoku. Međutim, zbog pogrešno unesenih koordinata završio je Jarunu.
Kad se u inercijski navigacijski sustav unosi zemljopisna dužina vrlo česta greška je da se uz brojčanu vrijednost umjesto istočno od početnog meridijana kao atribucija unese zapad, i obrnuto. Kao posljedica, letjelica umjesto na jugoistoku kod Krima završi na jugozapadu, na primjer u Zagrebu.
Kakve li su zrakoplovne reference ministra obrane i njegovog savjetnika?
Pad drona pokazao je nekompetentnost onih koji trebaju osigurati funkcioniranje državnih organa u izvanrednim prilikama. Kao prvo, voditi istragu i prikupljati dokaze počela je vojna policija. Vojni ekspert za zrakoplovna ubojna sredstva dobio je prikupljene dijelove bombe tek naknadno. Uz dužno poštovanje, vojna policija niti je nadležna niti kompetentna da vodi istrage zrakoplovnih nesreća. Samo svojim učešćem kontaminiraju mjesto nesreće.
Članak se nastavlja ispod oglasa
K tome su se u objašnjavanje zrakoplovne nesreće uključili sam ministar obrane i njegov vojni savjetnik. Kakve li su tek njihove zrakoplovne reference? Tek je naknadno, kako je i propisano, istragu preuzeo glavni zrakoplovni istražitelj sa svojim ekspertnim timom.
Nesreća poljoprivrednog aviona na Plesu, zbog blokade kočnice zabio se na nos
Sve me to podsjeća na slučaj s početka ovog stoljeća. Tu noć bio sam službujući u operativnom središtu glavnog stožera. Moje kolege izvodile su trenažne letove na aerodromu Pleso s poljoprivrednim avionom An-2. Došlo je do blokade kočnice, avion se nabio na nos. Zbog toga se savila elisa. Nitko nije stradao. Nije bilo značajne štete jer je elisi već izlazio resurs. Još dva sata leta i morala je na remont.
Da bi se izbjegla blokada međunarodne zračne luke Zagreb konzultirao sam zapovjednika zrakoplovstva generala Josipa Štimca i načelnika glavnog stožera pokojnog generala Petra Stipetića. Predložio sam da se An-2 make s piste kako bi mogli slijetati putnički avioni. Oni su to, kao razumni ljudi i odgovorni zapovjednici, prihvatili.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Šteta na avionu: 600kn, u zrakoplovnoj industriji: desetke tisuća maraka
Međutim, došla je aerodromska policija i zabranila micanje aviona s mjesta nesreće jer oni osiguravaju zagrebački aerodrom. Zatim se pojavila i vojna policija jer je to bio avion Hrvatske vojske. To je njihova nadležnost. Na to sve, pojavio se i istražni sudac iz Velike Gorice koje je rekao “ne ne dečki, ja sam ovdje glavni i ja vodim istragu.”
Šteta na An-2 bila je svega 600 kuna. Civilni avioni s putnicima morali su ići na alternativni aerodrom, mislim u Pulu. Šteta u zrakoplovnoj industriji mjerila se u desecima tisuća, ne kuna nego njemačkih maraka.
Da se ne bi ponavljale slične gluposti, donesena je potrebna regulativa, propisane su procedure i učinjene organizacijske promjene unutar sustava. Međutim, nema te regulative i takve procedura koja će spriječiti politički remetilački faktor, s ciljem vlastite samopromocije, da kompromitira procedure i bruka državu. Zaključak. Željezo bez eksploziva nije bomba.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vojni analitičar: Zašto bi netko u dron stavio košuljicu avionske bombe bez namjenskog eksploziva? Odgovor je jednostavan
Zaključak. Željezo bez eksploziva nije bomba
Zadaća letjelice Tu-141, koja je pala na Zagreb, očito nije bila izviđanje. Oprema za tu namjenu bila je izvađena
Opet, ima bombe, nema bombe? Što nam je otkrila press konferencija županijskog državnog odvjetnika. Pa krenimo od definicije. Avionska bomba sastoji se od tijela bombe ili košuljice bombe, upaljača, prednje i zadnje gene upaljača, stabilizatora i svakako eksplozivnog punjenja.
Sve ovo ranije navedeno služi da bi određena količina eksploziva detonirala sa svrhom uništenja žive sile, objekata ili materijalno tehničkih sredstava. Prema vještačenju bojnika Mile Tomića, eksperta za zrakoplovna ubojna sredstva, nađeni su dijelovi košuljice bombe, zadnja gena upaljača i upaljač. Nema stabilizatora. Ok, on u ovom slučaju nije ni važan.
Međutim, prema forenzičnom tumačenje Ivane Bačić u tijelu avionske bombe OFAB-100-120 nije se nalazio niti vojni eksploziv. Nisu nađeni tragovi eksplozije TNT-a niti jednog sličnog vojnog eksploziva. Dakle, nema govora o 42 kilograma eksploziva kako je to rečeno na press konferencije MORH-a. Također, nema govora o “djelovanju kumulativnog karaktera” kako je to izjavio vojni savjetnik ministra Banožića.
Zbog čega bi netko u bespilotnu letjelicu stavio košuljicu avionske bombe
Fragmenti tijela bombe, i to samo dva, odletjeli su svega pet metara od mjesta pada. Zadnji upaljač ostao je cijeli, to jest najvjerojatnije nije se ni aktivirao. Navodno je došlo do razaranja košuljice bombe od neke nepostojeće eksplozivne tvari? Sad se postavlja pitanje zbog čega bi netko u bespilotnu letjelicu stavio košuljicu avionske bombe bez namjenskog eksploziva? Vatromet, sigurno nije razlog.
Odgovor je vrlo jednostavan. Nešto je trebalo poslužiti kao balansna masa za podešavanje centra težišta drona. Zadaća letjelice Tu-141, koja je pala na Zagreb, očito nije bila izviđanje. Oprema za tu namjenu bila je izvađena. Pošto su iz letjelice izvađene prednja kosa i vertikalne aerofotokamere, potrebno je nadomjestiti izgubljenu masu u prednjem dijelu trupa. Bez toga je došlo do pomjeranja centra težišta letjelice.
Za razliku od suvremenih aviona, kojim upravljaju kompjuteri putem sustava fly-by-wire, starije generacije letjelica kao što je dron Tu-141 nemaju tu sposobnost. Rasporedom mase uzduž trupa mora se osigurati potreban razmak između aerodinamičnog fokusa i centra težišta. U protivnom letjelica postaje statički nestabilna, samim time i neupravljiva. Prazna košuljica bombe mogla je idealno poslužiti za fino podešavanje težišta jer se u nju može dodavati tekućina dok se ne postigne potrebna ravnoteža.
Pravocrtna putanja ukazuje da izviđačka misija nije bila izvorna namjena
Pravocrtna putanje letjelice također je indikator koji ukazuje kako izviđačka misija nije bila izvorna namjena letjelice. Može se pretpostaviti da je žuto – plavo obojeni dron bio namijenjen za uzbunjivanje ruske protuzračne obrane negdje na jugoistoku. Međutim, zbog pogrešno unesenih koordinata završio je Jarunu.
Kad se u inercijski navigacijski sustav unosi zemljopisna dužina vrlo česta greška je da se uz brojčanu vrijednost umjesto istočno od početnog meridijana kao atribucija unese zapad, i obrnuto. Kao posljedica, letjelica umjesto na jugoistoku kod Krima završi na jugozapadu, na primjer u Zagrebu.
Kakve li su zrakoplovne reference ministra obrane i njegovog savjetnika?
Pad drona pokazao je nekompetentnost onih koji trebaju osigurati funkcioniranje državnih organa u izvanrednim prilikama. Kao prvo, voditi istragu i prikupljati dokaze počela je vojna policija. Vojni ekspert za zrakoplovna ubojna sredstva dobio je prikupljene dijelove bombe tek naknadno. Uz dužno poštovanje, vojna policija niti je nadležna niti kompetentna da vodi istrage zrakoplovnih nesreća. Samo svojim učešćem kontaminiraju mjesto nesreće.
K tome su se u objašnjavanje zrakoplovne nesreće uključili sam ministar obrane i njegov vojni savjetnik. Kakve li su tek njihove zrakoplovne reference? Tek je naknadno, kako je i propisano, istragu preuzeo glavni zrakoplovni istražitelj sa svojim ekspertnim timom.
Nesreća poljoprivrednog aviona na Plesu, zbog blokade kočnice zabio se na nos
Sve me to podsjeća na slučaj s početka ovog stoljeća. Tu noć bio sam službujući u operativnom središtu glavnog stožera. Moje kolege izvodile su trenažne letove na aerodromu Pleso s poljoprivrednim avionom An-2. Došlo je do blokade kočnice, avion se nabio na nos. Zbog toga se savila elisa. Nitko nije stradao. Nije bilo značajne štete jer je elisi već izlazio resurs. Još dva sata leta i morala je na remont.
Da bi se izbjegla blokada međunarodne zračne luke Zagreb konzultirao sam zapovjednika zrakoplovstva generala Josipa Štimca i načelnika glavnog stožera pokojnog generala Petra Stipetića. Predložio sam da se An-2 make s piste kako bi mogli slijetati putnički avioni. Oni su to, kao razumni ljudi i odgovorni zapovjednici, prihvatili.
Šteta na avionu: 600kn, u zrakoplovnoj industriji: desetke tisuća maraka
Međutim, došla je aerodromska policija i zabranila micanje aviona s mjesta nesreće jer oni osiguravaju zagrebački aerodrom. Zatim se pojavila i vojna policija jer je to bio avion Hrvatske vojske. To je njihova nadležnost. Na to sve, pojavio se i istražni sudac iz Velike Gorice koje je rekao “ne ne dečki, ja sam ovdje glavni i ja vodim istragu.”
Šteta na An-2 bila je svega 600 kuna. Civilni avioni s putnicima morali su ići na alternativni aerodrom, mislim u Pulu. Šteta u zrakoplovnoj industriji mjerila se u desecima tisuća, ne kuna nego njemačkih maraka.
Da se ne bi ponavljale slične gluposti, donesena je potrebna regulativa, propisane su procedure i učinjene organizacijske promjene unutar sustava. Međutim, nema te regulative i takve procedura koja će spriječiti politički remetilački faktor, s ciljem vlastite samopromocije, da kompromitira procedure i bruka državu. Zaključak. Željezo bez eksploziva nije bomba.