Privatna vojna organizacija Wagner, koja je bila centar pobune, stvorena je, financirana, opremana i naoružavana od strane ruske države. Povod oružanog ustanka bila je namjera ruskog ministarstva obrane da pod svoju nadležnost podvede sve privatne vojne organizacije, koje po zakonu Ruske Federacije nikad nisu bile legalne. O stvarnim razlozima oružane pobune postoje razne nevjerojatne teorije i lupetanja. Jedni proglašavanju cijeli slučaj kao rusku „maskirovku“, da bio se zavarao neprijatelja.
Ruska elita nezadovoljna invazijom
Navodni cilj je prebacivanje oružanih formacija Wagner u Bjelorusiju i otvaranje novog fronta protiv Ukrajine. Drugi zanesenjaci govorili su o insceniranoj pobuni, unutar plaćeničke vojske, kako bi država preuzela kontrolu nad neposlušnim „psima rata“. Stvarni razlozi su višeslojni i kompleksni. Ipak, svi se slažu da je Prigožin tek eksponent negativnih silnica ruske elite nezadovoljne načinom vođenja i posljedicama invazije na Ukrajinu.
Dok se mnogi bave raznim teorijama zavjere, Putina brine činjenica da se nitko, ama baš nitko, nije ozbiljno suprotstavio Wagnerovom „maršu pravice“ prema Moskvi. Na kraju je morao angažirati svoga vazala, bjeloruskog predsjednika Aleksandra Lukašenka da ispregovara zaustavljanje kolone oružanih formacija koje su se kretale prema glavnom radu.
Ruska vojska, i pored javnog poziva vrhovnog zapovjednika iz Kremlja, nije se pretrgla u zaustavljanju pobune. Uglavnom su pasivno promatrali događaje čekajući konačan raspleta. Pojedinačni pokušaji zaustavljanja „pohoda na Moskvu“ djelovanjem zrakoplovstva više su bili simboličan čin iskazivanja lojalnosti Putinu nego stvarna namjera. U konačnici, regularne snage ruskog ratnog zrakoplovstva pretrpjele su najveće gubitke u jednom danu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Najdraži Tuvanac zbrisao na vrijeme
Prva reakcija vojske bio je zračni napad na kolonu 23. lipnja. Tad je oboren helikopter Mi-8 MTPR. Već drugoga dana, sustav protuzračne obrane Pantsir-S koji je štitio kolonu, napravio je pravi masakr. Oboren je jedan helikopter Mi-8 MTPR, jedan transportni helikopter Mi-8, tri jurišna helikoptera te jedan avion Il-22M koji služi kao leteće zapovijedano mjesto. Računa se da je poginulo dvadesetak ruskih zrakoplovca, pilota i članova posade.
Pored vojske zakazale su i ostale, nemale sigurnosne komponente ruske države. Pokazalo je da je ruska žandarmerija potpuno beskorisna. Rosgvardia raspolaže sa 340.000 pripadnika, raspoređenih u 83 jedinice širom Rusije. Wagnerovci su prelazili granice pod njihovom zaštitom bez ikakve smetnje.
Savezna služba sigurnosti, FSB uspjela je u zadnji tren obavijestiti ministra Sergeja Šojgua o pobuni. Tako je najdraži Putinov Tuvanac, zbrisao na vrijeme. Međutim, FSB je navodno znao za pobunu dva dana ranije, ali je informacija zanemarena.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Regularni policajci ni prstom nisu mrdnuli
Federalna služba zaštite (skraćeno FSO) koja brine o sigurnosti predsjednika, pojma nije imala o pripremama pobune. Iako broji 50.000 pripadnika, njihova uloga bila je raspoređivanje pojačanog osiguranja oko rezidencija predsjednika, kad je pobuna već otpočela.
Regularni policajci iz sastava ministarstva unutrašnjih poslova, ni prstom nisu mrdnuli kontra Wagnera. Policija se dobrovoljno povukla s lokacija koje su zaposjedali plaćenici Jevgenija Prigožina dok je običan puk pozdravljao wagnerovce na ulicama Rostova-na-Donu.
Osnovni razlog neuspjeha pobune jest činjenica da se vojska nije priklonila Prigožinu. Međutim, umjesto silom kojom nominalno zapovijeda i raspolaže, Putin je morao, preko posrednika, pregovarati s bivšim robijašem da bi zaustavio pobunu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nuklearni potencijal jedina im je brana
Osim disfunkcionalnosti državnog sigurnosnog i obrambenog sustava, na vidjelo je izišla i činjenica da ruska država raspolaže s ograničenim operativnom pričuvama za obranu zemlje. Na cijelom teritoriju Ruske Federacije, površine od preko 17 milijuna četvornih kilometara, ne računajući ročne vojnike, na raspolaganju je između 25 i 35 tisuća borbeno spremnih pripadnika kopnene vojske. S takvim brojem vojnika, jedina brana od bilo kakve invazije jest ruski nuklearni potencijal.
Koje su, do sada, vidljive reakcija iz Kremlja? I prored svih jamstava, Putin je krenuo u obračun s formalnim vlasnikom privatne vojske Wagner, Jevgenijem Prigožinom. Otkazani su svi lukrativni ugovori Ministarstva obrane s njegovom tvrtkom Concorde. Ugašeni su brojni propagandni kanali organizacije Wagner. Ministarstvo vanjskih poslova objavilo je da poslove Wagnera u Siriji i Africi preuzima ruska država. Policija je preuzela nadzor nad Wagnerovim centrom u Sankt Peterburgu. Prigožin je još uvijek živ, mada je potpuno izoliran. Prema nekim ruskim izvorima, navodno, još uvijek tajno pregovara detaljne uvijete svoga povlačenja.
No, zanimljivo je da se i dalje nastavlja potpisivanje ugovora s novim plaćenicima po Wagnerovim regrutnim centrima širom Rusije. Također, iako je objavljeno da Wagnerove postrojbe napuštaju Rusiju, prelaze pod okrilje ministara obrane ili se gase, nema informacija o ozbiljnom razoružavanju njihovih formacija.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prve čistke oficira nelojalnih Putinu
Prema nekim tvrdnjama, 50 kilometara južno od Minska uređuje se napuštena vojna baza za njihov smještaj. Podignuti su vojnički šatori za „udomljavanje“ oko 8000 wagnerovaca ne teritoriju Bjelorusije. Putin je, po hitnom postupku, pokrenuo i prve čistke nelojalnih oficira Vojske Ruske Federacije. Za sada je poznato da je uhićen general armije Sergej Surovikin. On je navodno počasni član grupacije Wagner.
Pored funkcije zapovjednika ruskih Svemirskih i zračnih snaga, obavljao je i dužnost zamjenika generala-armije Valerija Gerasimova, kojem su izravno podređene sve ruske snage u Ukrajini. General Surovikin, nekadašnji Putinov omiljeni vojnik, zvani general Armagedon zbog demonstrirane brutalnosti u Siriji, navodno je zatvoren u poznatom zatvoru Lefortovo u Moskvi.
Prigožin stekao neprijatelje među generalima
Ruski izvori navode da je, zajedno s generalom Surovikinom, uhićen i po kratkom postupku otpušten iz vojske, njegov zamjenik i zapovjednik ruskog ratnog zrakoplovstva general-pukovnik Jidin Andrej Vječeslavovič. Zapovjedni kadar ruskih oružanih snaga nije monolitna cjelina. Brojne skupine stalno se nadmeću za položaje i dodatne načine zarade. Prigožin je stvorio veliki broj neprijatelja među generalima kad je dobio unosan ugovor snabdijevanja ruske vojske hranom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Mnogi generali, koji tako više nisu sklapali svoje, pojedinačne ugovore o nabavi hrane, ostali su bez dodatnih izvora prihoda. Radi se o poslu vrijednom oko milijardu dolara. Također, vladala je stalna netrpeljivost između oficira ruske regularne vojske i plaćeničkih formacija. Međutim, daleko od toga da su svi unutar vojnog vrha lojalni ministru obrane i načelniku Glavnog stožera Valeriju Gerasimovu. U skupinu odanih spadaju oficiri koji su u pravilu napredovali uz njihovu pomoć ili oni koji su dobili unosne ugovore povezane s Ministarstvom obrane.
Naime, nakon reforme ruske vojske , koju su od 2008. do 2012. godine provodili Anatolij Serdjukov i Nikolaj Makarov, iz oružanih snaga otpušteno je 80 posto pukovnika i 70 posto bojnika. Stvorene su prilike za napredovanje mladih i perspektivnih časnika. Svi su mislili da se prekinula praksa sovjetskog modela napredovanja u vojnoj hijerarhiji. Međutim, dolaskom Šojgua na čelo ministarstva obrane, napredovanje u ruskoj vojsci prilagodbeno je njegovim kriterijima.
Kako je pridobio ‘mesara iz Mariupolja’
Posljednjih mjeseci Prigožin je pokušavao pridobiti i skupinu generala nezadovoljnih svojim položajem pod ministrom obrane. Tu nesumnjivo spada i general Mihail Mizincev, „mesar iz Mariupolja“, koji je tijekom rata u Ukrajini napustio rusku vojsku i pridružio se privatnoj skupni Wagner.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U okolnostima kad se obavlja ‘diferencijacija’ između podobnih i nepodobnih časnika, najbolji način opstanka jest totalna pasivnost da se slučajno ne nepravi neka pogreška. Pod takvim pritiskom, poslovično troma, tradicionalno neefikasna i široko korumpirana ruska vojna birokracija počinje dodatno usporavati.
U uvjetima rata to može pogubno djelovati na dinamiku izvođenja borbenih djelovanja, pogotovo kad su Združene snage Ukrajine ponovo preuzele strategijsku inicijativu i diktiraju sljedeće poteze na bojnom polju. U kadrovskom pogledu, gledajući na duže staze, neuspio ustanak bivšeg kažnjenika imat će ozbiljne dugoročne negativne posljedice na ruski obrambeni sustav.
Politička lojalnost, a ne vojnička sposobnost
Kao prvo, zahtjev Jevgenij Prigožina za smjenu nesposobnog ruskog ministra obrane Sergeja Šojgua i načelnika glavnog stožera generala armije Gerasimova, odgodio je njihov odlazak. Samim time, osnovni kriteriji za ostanak časničkog kadar postaje politička lojalnost, a ne vojnička sposobnost i privrženost Ustavu.
Prvi je sa scene nestao sposobni general-armije Sergej Surovikin. Međutim, on je samo vrh ledenog brijega oficirskog kadra koji će biti procesuiran. Vojni sudovi, otpuštanje iz vojske, premještanje na beznačajne pozicije u udaljene lokacije ruskog carstva samo su neke od posljedica za oficire u čiju se lojalnost posumnja. Posebno će na udaru biti sustav logistike koji je za formaciju Wagner osiguravao najsuvremenije naoružanje, vojnu opremu i ogromne količine streljiva. Izuzetna briga za wagnerovce, nauštrb regularnih ruskih postrojbi, vjerojatno je posljedica „podmazivanja“ časnika unutar sustava logistike.
Dakle, umjesto da se bavi ratom u Ukrajini, ogromna ruska vojna birokracija pozabavit će se pročišćavanjem vlastitih redova. Slijedi prvenstveno promocija podobnih, a ne sposobnih. O pogubnim posljedicama uči nas povijest čistki koje je u Crvenoj armiji poduzeo ruski komunistički diktator Staljin.
Žandari pod Putinovom direktnom kontrolom
U vremenu od 1936. do 1938. uklonjeno je najmanje 30.000 časnika crvene armije od ukupno 120.000 pripadnika časničkog kadra, u činu bojnika i više, koji su uglavnom završili u sibirskim logorima. Katastrofalno vođenje osvajačkih operacija, Zimskog rata protiv Finske i nezapamćeni ljudski gubici Crvene armije u prvim godinama sukoba s Wehrmachtom bile su očite posljedice masovnih čistki u vojsci.
Na drugoj pak strani, diktator iz Kremlja najavljuje opremanje Rosgvardije teškim naoružanjem, tenkovima i artiljerijom. Žandarmerija, koje je nastala izdvajanjem naoružanih formacija iz sastava ruskog ministarstva obrane i FSB-a, formirana je 2016. i izravno podređena Putinu.
Kaos je već sada popriličan, a bit će i gore
Osnovna namjena Rosgvardije je suzbijanje političkih nemira i demonstracija. Međutim, posljednji događaji očito zahtijevaju proširenje njene namjene. Borba protiv oružanih pobuna vjerojatno će biti jedna od novih zadaća. Dodatno naoružavanje Rosgvardije, jedino je moguće na račun ruskih jedinica koje ratuju u Ukrajini.
Ukratko, za očekivati je pogoršanje učinkovitosti sustava vođenja i zapovijedanja, kao i snabdijevanja jedinica Vojske Ruske Federacije koje sudjeluju u agresiji na Ukrajinu. Kaos je već popriličan. Formalni zapovjednik ruskih snaga u Ukrajini, general armija Valerij Gerasimov, kao da je u zemlju propao. Stvarno zapovijedanje preuzeo je, iako formalno nije imenovan, zapovjednik ruskih zračno desantnih snaga general-pukovnik Mihail Teplinski. Vrlo sposoban vojnik i lider ipak teško može značajno popraviti negativne trendove u ruskoj vojsci, pogotovo kad je vrhovni zapovjednik okupiran poslovima osobnog opstanka.
Slijedi kaos u ruskoj vojsci. Uzdrmani Putin nakon puča upravo kreće u čistke; znamo kako je to sa Staljinom završilo
Umjesto na Ukrajinu, Putin je sada koncentriran na vraćanje poljuljanog političkog ugleda
Ukratko, za očekivati je pogoršanje učinkovitosti sustava vođenja i zapovijedanja vojskom, kao i snabdijevanja ruskih jedinica na ukrajinskom frontu
„Specijalna vojna operacija“ Vladimiru Vladimiroviču Putinu trenutno nije prioritet. Doskora neupitni vladar iz Kremlja svoje aktivnosti fokusirao je na vraćanje poljuljanog političkog ugleda, povratak autoriteta vrhovnog zapovjednika Vojske Ruske Federacije, hazjajina paramilitarnih organizacija i prikrivenog šefa svih sigurnosnih službi.
Nedavna kratkotrajna oružana pobuna, bivšeg robijaša Jevgenija Prigožina, dovela je u pitanje funkcioniranje cijelog sigurnosnog i vojničkog aparata ruske države koji je godinama prilagođavan i u konačnici oblikovan u cilju održavanja moći jednog čovjeka.
Privatna vojna organizacija Wagner, koja je bila centar pobune, stvorena je, financirana, opremana i naoružavana od strane ruske države. Povod oružanog ustanka bila je namjera ruskog ministarstva obrane da pod svoju nadležnost podvede sve privatne vojne organizacije, koje po zakonu Ruske Federacije nikad nisu bile legalne. O stvarnim razlozima oružane pobune postoje razne nevjerojatne teorije i lupetanja. Jedni proglašavanju cijeli slučaj kao rusku „maskirovku“, da bio se zavarao neprijatelja.
Ruska elita nezadovoljna invazijom
Navodni cilj je prebacivanje oružanih formacija Wagner u Bjelorusiju i otvaranje novog fronta protiv Ukrajine. Drugi zanesenjaci govorili su o insceniranoj pobuni, unutar plaćeničke vojske, kako bi država preuzela kontrolu nad neposlušnim „psima rata“. Stvarni razlozi su višeslojni i kompleksni. Ipak, svi se slažu da je Prigožin tek eksponent negativnih silnica ruske elite nezadovoljne načinom vođenja i posljedicama invazije na Ukrajinu.
Dok se mnogi bave raznim teorijama zavjere, Putina brine činjenica da se nitko, ama baš nitko, nije ozbiljno suprotstavio Wagnerovom „maršu pravice“ prema Moskvi. Na kraju je morao angažirati svoga vazala, bjeloruskog predsjednika Aleksandra Lukašenka da ispregovara zaustavljanje kolone oružanih formacija koje su se kretale prema glavnom radu.
Ruska vojska, i pored javnog poziva vrhovnog zapovjednika iz Kremlja, nije se pretrgla u zaustavljanju pobune. Uglavnom su pasivno promatrali događaje čekajući konačan raspleta. Pojedinačni pokušaji zaustavljanja „pohoda na Moskvu“ djelovanjem zrakoplovstva više su bili simboličan čin iskazivanja lojalnosti Putinu nego stvarna namjera. U konačnici, regularne snage ruskog ratnog zrakoplovstva pretrpjele su najveće gubitke u jednom danu.
Najdraži Tuvanac zbrisao na vrijeme
Prva reakcija vojske bio je zračni napad na kolonu 23. lipnja. Tad je oboren helikopter Mi-8 MTPR. Već drugoga dana, sustav protuzračne obrane Pantsir-S koji je štitio kolonu, napravio je pravi masakr. Oboren je jedan helikopter Mi-8 MTPR, jedan transportni helikopter Mi-8, tri jurišna helikoptera te jedan avion Il-22M koji služi kao leteće zapovijedano mjesto. Računa se da je poginulo dvadesetak ruskih zrakoplovca, pilota i članova posade.
Pored vojske zakazale su i ostale, nemale sigurnosne komponente ruske države. Pokazalo je da je ruska žandarmerija potpuno beskorisna. Rosgvardia raspolaže sa 340.000 pripadnika, raspoređenih u 83 jedinice širom Rusije. Wagnerovci su prelazili granice pod njihovom zaštitom bez ikakve smetnje.
Savezna služba sigurnosti, FSB uspjela je u zadnji tren obavijestiti ministra Sergeja Šojgua o pobuni. Tako je najdraži Putinov Tuvanac, zbrisao na vrijeme. Međutim, FSB je navodno znao za pobunu dva dana ranije, ali je informacija zanemarena.
Regularni policajci ni prstom nisu mrdnuli
Federalna služba zaštite (skraćeno FSO) koja brine o sigurnosti predsjednika, pojma nije imala o pripremama pobune. Iako broji 50.000 pripadnika, njihova uloga bila je raspoređivanje pojačanog osiguranja oko rezidencija predsjednika, kad je pobuna već otpočela.
Regularni policajci iz sastava ministarstva unutrašnjih poslova, ni prstom nisu mrdnuli kontra Wagnera. Policija se dobrovoljno povukla s lokacija koje su zaposjedali plaćenici Jevgenija Prigožina dok je običan puk pozdravljao wagnerovce na ulicama Rostova-na-Donu.
Osnovni razlog neuspjeha pobune jest činjenica da se vojska nije priklonila Prigožinu. Međutim, umjesto silom kojom nominalno zapovijeda i raspolaže, Putin je morao, preko posrednika, pregovarati s bivšim robijašem da bi zaustavio pobunu.
Nuklearni potencijal jedina im je brana
Osim disfunkcionalnosti državnog sigurnosnog i obrambenog sustava, na vidjelo je izišla i činjenica da ruska država raspolaže s ograničenim operativnom pričuvama za obranu zemlje. Na cijelom teritoriju Ruske Federacije, površine od preko 17 milijuna četvornih kilometara, ne računajući ročne vojnike, na raspolaganju je između 25 i 35 tisuća borbeno spremnih pripadnika kopnene vojske. S takvim brojem vojnika, jedina brana od bilo kakve invazije jest ruski nuklearni potencijal.
Koje su, do sada, vidljive reakcija iz Kremlja? I prored svih jamstava, Putin je krenuo u obračun s formalnim vlasnikom privatne vojske Wagner, Jevgenijem Prigožinom. Otkazani su svi lukrativni ugovori Ministarstva obrane s njegovom tvrtkom Concorde. Ugašeni su brojni propagandni kanali organizacije Wagner. Ministarstvo vanjskih poslova objavilo je da poslove Wagnera u Siriji i Africi preuzima ruska država. Policija je preuzela nadzor nad Wagnerovim centrom u Sankt Peterburgu. Prigožin je još uvijek živ, mada je potpuno izoliran. Prema nekim ruskim izvorima, navodno, još uvijek tajno pregovara detaljne uvijete svoga povlačenja.
No, zanimljivo je da se i dalje nastavlja potpisivanje ugovora s novim plaćenicima po Wagnerovim regrutnim centrima širom Rusije. Također, iako je objavljeno da Wagnerove postrojbe napuštaju Rusiju, prelaze pod okrilje ministara obrane ili se gase, nema informacija o ozbiljnom razoružavanju njihovih formacija.
Prve čistke oficira nelojalnih Putinu
Prema nekim tvrdnjama, 50 kilometara južno od Minska uređuje se napuštena vojna baza za njihov smještaj. Podignuti su vojnički šatori za „udomljavanje“ oko 8000 wagnerovaca ne teritoriju Bjelorusije. Putin je, po hitnom postupku, pokrenuo i prve čistke nelojalnih oficira Vojske Ruske Federacije. Za sada je poznato da je uhićen general armije Sergej Surovikin. On je navodno počasni član grupacije Wagner.
Pored funkcije zapovjednika ruskih Svemirskih i zračnih snaga, obavljao je i dužnost zamjenika generala-armije Valerija Gerasimova, kojem su izravno podređene sve ruske snage u Ukrajini. General Surovikin, nekadašnji Putinov omiljeni vojnik, zvani general Armagedon zbog demonstrirane brutalnosti u Siriji, navodno je zatvoren u poznatom zatvoru Lefortovo u Moskvi.
Prigožin stekao neprijatelje među generalima
Ruski izvori navode da je, zajedno s generalom Surovikinom, uhićen i po kratkom postupku otpušten iz vojske, njegov zamjenik i zapovjednik ruskog ratnog zrakoplovstva general-pukovnik Jidin Andrej Vječeslavovič. Zapovjedni kadar ruskih oružanih snaga nije monolitna cjelina. Brojne skupine stalno se nadmeću za položaje i dodatne načine zarade. Prigožin je stvorio veliki broj neprijatelja među generalima kad je dobio unosan ugovor snabdijevanja ruske vojske hranom.
Mnogi generali, koji tako više nisu sklapali svoje, pojedinačne ugovore o nabavi hrane, ostali su bez dodatnih izvora prihoda. Radi se o poslu vrijednom oko milijardu dolara. Također, vladala je stalna netrpeljivost između oficira ruske regularne vojske i plaćeničkih formacija. Međutim, daleko od toga da su svi unutar vojnog vrha lojalni ministru obrane i načelniku Glavnog stožera Valeriju Gerasimovu. U skupinu odanih spadaju oficiri koji su u pravilu napredovali uz njihovu pomoć ili oni koji su dobili unosne ugovore povezane s Ministarstvom obrane.
Naime, nakon reforme ruske vojske , koju su od 2008. do 2012. godine provodili Anatolij Serdjukov i Nikolaj Makarov, iz oružanih snaga otpušteno je 80 posto pukovnika i 70 posto bojnika. Stvorene su prilike za napredovanje mladih i perspektivnih časnika. Svi su mislili da se prekinula praksa sovjetskog modela napredovanja u vojnoj hijerarhiji. Međutim, dolaskom Šojgua na čelo ministarstva obrane, napredovanje u ruskoj vojsci prilagodbeno je njegovim kriterijima.
Kako je pridobio ‘mesara iz Mariupolja’
Posljednjih mjeseci Prigožin je pokušavao pridobiti i skupinu generala nezadovoljnih svojim položajem pod ministrom obrane. Tu nesumnjivo spada i general Mihail Mizincev, „mesar iz Mariupolja“, koji je tijekom rata u Ukrajini napustio rusku vojsku i pridružio se privatnoj skupni Wagner.
U okolnostima kad se obavlja ‘diferencijacija’ između podobnih i nepodobnih časnika, najbolji način opstanka jest totalna pasivnost da se slučajno ne nepravi neka pogreška. Pod takvim pritiskom, poslovično troma, tradicionalno neefikasna i široko korumpirana ruska vojna birokracija počinje dodatno usporavati.
U uvjetima rata to može pogubno djelovati na dinamiku izvođenja borbenih djelovanja, pogotovo kad su Združene snage Ukrajine ponovo preuzele strategijsku inicijativu i diktiraju sljedeće poteze na bojnom polju. U kadrovskom pogledu, gledajući na duže staze, neuspio ustanak bivšeg kažnjenika imat će ozbiljne dugoročne negativne posljedice na ruski obrambeni sustav.
Politička lojalnost, a ne vojnička sposobnost
Kao prvo, zahtjev Jevgenij Prigožina za smjenu nesposobnog ruskog ministra obrane Sergeja Šojgua i načelnika glavnog stožera generala armije Gerasimova, odgodio je njihov odlazak. Samim time, osnovni kriteriji za ostanak časničkog kadar postaje politička lojalnost, a ne vojnička sposobnost i privrženost Ustavu.
Prvi je sa scene nestao sposobni general-armije Sergej Surovikin. Međutim, on je samo vrh ledenog brijega oficirskog kadra koji će biti procesuiran. Vojni sudovi, otpuštanje iz vojske, premještanje na beznačajne pozicije u udaljene lokacije ruskog carstva samo su neke od posljedica za oficire u čiju se lojalnost posumnja. Posebno će na udaru biti sustav logistike koji je za formaciju Wagner osiguravao najsuvremenije naoružanje, vojnu opremu i ogromne količine streljiva. Izuzetna briga za wagnerovce, nauštrb regularnih ruskih postrojbi, vjerojatno je posljedica „podmazivanja“ časnika unutar sustava logistike.
Dakle, umjesto da se bavi ratom u Ukrajini, ogromna ruska vojna birokracija pozabavit će se pročišćavanjem vlastitih redova. Slijedi prvenstveno promocija podobnih, a ne sposobnih. O pogubnim posljedicama uči nas povijest čistki koje je u Crvenoj armiji poduzeo ruski komunistički diktator Staljin.
Žandari pod Putinovom direktnom kontrolom
U vremenu od 1936. do 1938. uklonjeno je najmanje 30.000 časnika crvene armije od ukupno 120.000 pripadnika časničkog kadra, u činu bojnika i više, koji su uglavnom završili u sibirskim logorima. Katastrofalno vođenje osvajačkih operacija, Zimskog rata protiv Finske i nezapamćeni ljudski gubici Crvene armije u prvim godinama sukoba s Wehrmachtom bile su očite posljedice masovnih čistki u vojsci.
Na drugoj pak strani, diktator iz Kremlja najavljuje opremanje Rosgvardije teškim naoružanjem, tenkovima i artiljerijom. Žandarmerija, koje je nastala izdvajanjem naoružanih formacija iz sastava ruskog ministarstva obrane i FSB-a, formirana je 2016. i izravno podređena Putinu.
Kaos je već sada popriličan, a bit će i gore
Osnovna namjena Rosgvardije je suzbijanje političkih nemira i demonstracija. Međutim, posljednji događaji očito zahtijevaju proširenje njene namjene. Borba protiv oružanih pobuna vjerojatno će biti jedna od novih zadaća. Dodatno naoružavanje Rosgvardije, jedino je moguće na račun ruskih jedinica koje ratuju u Ukrajini.
Ukratko, za očekivati je pogoršanje učinkovitosti sustava vođenja i zapovijedanja, kao i snabdijevanja jedinica Vojske Ruske Federacije koje sudjeluju u agresiji na Ukrajinu. Kaos je već popriličan. Formalni zapovjednik ruskih snaga u Ukrajini, general armija Valerij Gerasimov, kao da je u zemlju propao. Stvarno zapovijedanje preuzeo je, iako formalno nije imenovan, zapovjednik ruskih zračno desantnih snaga general-pukovnik Mihail Teplinski. Vrlo sposoban vojnik i lider ipak teško može značajno popraviti negativne trendove u ruskoj vojsci, pogotovo kad je vrhovni zapovjednik okupiran poslovima osobnog opstanka.