Prije godinu dana, kad je izdao naredbu za pokretanje “specijalne vojne operacije”, predsjednik Vladimir Vladimirovič Putin nije mogao ni sanjati koliko će njegova avantura u Ukrajini vojno i geopolitički unazaditi položaj Ruske Federacije. Službena Moskva na sve moguće načine nastoji prikriti katastrofalne razmjere ljudskih i materijalnih gubitaka invazijskih snaga u Ukrajini.
Prema posljednje objavljenim službenim podacima ruskog ministarstva obrane, iz rujna 2022. godine, gubici Vojske Ruske Federacije još su uvijek na razini 5937 poginulih! Međutim, stvarni gubici u ljudstvu višestruko nadmašuju službenu statistiku. Broj poginulih, ranjenih i nestalih, dosegao je razinu od gotovo 200.000 vojnika izbačenih iz borbenog stroja.
Ruski neovisni izvori navode da je najmanje 90.000 vojnika nepovratno izgubljeno. U tu se brojku računaju poginuli i teško ranjeni. Britanska vojna obavještajna služba procjenjuje najmanje 45.000 poginulih pripadnika regularne vojske.
Rusija ne može sakriti istinu
Ruske vlasti ne dozvoljavaju nikakvu slobodu pisanja o zbrojnim gubicima koje ruska strana trpi u Ukrajini. Zabranjuju zajedničke ukope vojnika poginulih iz istog mjesta. Ipak, istina se ne može sakriti. Preko 52 posto ruskog stanovništva ima nekoga poznatog ili člana obitelji koji se bori u Ukrajini. Iako ratuju na račun Moskve, vojska odbija dati bilo kakve podatke o pripadnicima privatne vojske Wagner.
Tijela poginulih kriminalaca, koji su se priključili Wagner formaciji, ostaju napuštena na bojištu ili se sahranjuju u kolektivne grobnice. Oni za službenu Moskvu ne postoje. Prema ruskom izvoru, preko 22.000 plaćenika poginulo je ili ranjeno u Ukrajini. Stopa smrtnosti ruskih vojnika naglo se povećala nakon rujanske mobilizacije. Na brzinu prikupljeni, nedovoljno osposobljeni, neiskusni, slabo opremljeni i loše vođeni ruski rezervisti najviše su stradavali od topničke paljbe.
Tukli su ih Ukrajinci, a vrlo često i vlastita artiljerija zbog strahovito loše koordinacije. Nedostatna sanitetska služba, kao i manjak kompleta prve pomoći, dodatno je povećao smrtnost rezervista nakon ranjavanja. U nedostatku prvog zavoja, rezervistima je savjetovano da si osiguraju higijenske uloške kako bi zaustavili krvarenje u slučaju ranjavanja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prepolovljen je broj elitnih postrojbi
Nakon godinu dana invazije, broj poginulih, nestalih i ranjenih vojnika premašio je broj Putinovih soldata koji su krenuli s namjerom paradiranja glavnim gradom Ukrajine. Kad se vrši procjena borbenih sposobnosti, pored kvantitativne potrebno je vrišti i usporednu kvalitativnu prosudbu “ljudskog materijala”. Elitne ruske postrojbe zračno desantnih snaga, mornaričke pješadije i Specnaza u borbama su gotovo neprestano dvanaest mjeseci.
U obzir treba uzeti da je njihovo prikupljanje, uz ukrajinsku granicu, počelo tri mjeseca prije invazije. Uz relativno kratke stanke, najspremniji vojnici Ruske Federacije već su petnaest mjeseci na terenu. U odnosu na početak agresije, zbog pogibije, ranjavanja, zarobljavanja, bolesti i premještaja u ostale jedinice, u sastavu je ostalo oko pedeset posto vrhunski obučenih profesionalaca od prije godinu dana. Manjak se popunjava mobiliziranim rezervistima koji su definitivno razvodnili prijeratnu dobru reputaciju tih postrojbi.
Uz to, kao privremene ljudske gubitke, nikako ne treba zaboraviti i preko milijun ruskih vojnih obveznika koji su zbog prijetnje mobilizacijom napustili teritorij Ruske Federacije. Uglavnom se radi o mladim obrazovanim ljudima. Najviše je informatičara čiji se manjak već odavno osjeti u gospodarstvu kao i u državnoj upravi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Rusi nemaju dovoljno centara za obuku vojske
Nadoknada ljudskih gubitaka ne svodi se na jednostavno oduzimanje poginulih i ranjenih te dodavanje mobiliziranih. Ruska vojska odugovlačila je s masovnom mobilizacijom sve do rujna 2022. godine. Za to vrijeme digli su sve raspoložive profesionalne vojnike. Kopnena vojska poslala je 85 posto raspoloživih snaga. Zračno desantne snage i postrojbe Specnaza bile su angažirane gotovo 100 posto. Ruske “mirovne” trupe u Siriji, Zakavkazju i središnjoj Aziji svedene su na minimum.
Pored marinaca, ruska mornarica angažirala je za rat i posade ratnih brodova. Strategijske nuklearne snage u borbu su slale jedinice zadužene za čuvanje vojnih nuklearnih instalacija. Krajnje
neslavno prošao je angažman Rosgvardije, ruske žandarmerije. Sve je to profesionalni sastav koji je nemilosrdno trošen do početka mobilizacije. U realnom odnosu, borbena vrijednost jednog
profesionalnog vojnika višestruko nadmašuje učinkovitost mobiliziranih rezervista.
Ruska obučna središta nemaju kapacitete koji mogu zadovoljiti potrebe mobilizacije. Zbog toga Vojska Ruske Federacije koristi poligone za obuku u Bjelorusiji. U odnosu na početak rata, kad su ruske oružane snage brojale 900.000 pripadnika, njihov broj je narastao između 25 i 30 posto. Krajnji cilj Moskve je povećanje ruske armije na milijun i pol pripadnika u narednim godinama. Međutim, povećanje broja oružanih snaga izravno ovisi i o mogućnosti njihovog opremanja odgovarajućim naoružanjem i vojnom opremom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Rusija je izgubila nevjerojatnih 1746 tenkova
Ruski gubici izgledaju još katastrofalnije kad se analiziraju kroz domenu naoružanja i vojne opreme. Prema dokumentiranim neovisnim podacima, Vojska Ruske Federacije do sada je izgubila nevjerojatnih 1746 tenkova. To je ekvivalent od preko pet sovjetskih tenkovskih divizija. U odnosu na početno stanje pred agresiju, ruski oklop izgubio je 60 posto operativnih tenkova u prvih godinu dana rata. Najviše su stradali tenkovi T-72 B3, najbrojniji u ruskom naoružanju.
Međutim, dokumentiran je gubitak 51 komada T-90, najsuvremenijeg ruskog tenka u upotrebi. Stvarni gubici su mnogo veći jer se ne mogu neovisno verificirati gubici koji nemaju video i foto potvrdu. Zamjena tenkovskih gubitaka vrši se iz nekoliko izvora. Od Bjelorusije Rusi su “užicali” najmanje 120 tenkova T-72, najstarije A serije. Za borbu u Ukrajini dovlače se tenkovi iz svih krajeva Ruske Federacije. Čak su angažirali i tenkove T-80 opremljene s plinskom turbinom i prilagođene ratovanju u arktičkim uvjetima.
Remont starih tenkova iz rezerve je pravi fušeraj
Ruske tenkovske rezerve procijenjene su na 7000 komada. Ponovno su se u naoružanje počeli uvoditi tenkovi T-62 , stari šezdeset godina. Iako je opremljen za rusku vojsku nestandardnim tenkovskim topom kalibra od 115 milimetara, bolje išta nego ništa. Kapaciteti tenkovskih zavoda, prije rata, iznosili su oko 300 remonta za godinu dana. S prelaskom na ratnu proizvodnju, pretpostavlja se da su Rusi podigli godišnje remontne kapacitete na 600 tenkova.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Međutim, informacije koje dolaze s fronta potvrđuju da je remont starih tenkova iz rezerve u velikoj mjeri pravi fušeraj. Vrlo često nedostaju nišanske naprave, a one za noćno gađanje gotovo se i ne ugrađuju. Radio-komunikacijska oprema je stara i vrlo nepouzdana. Snimci dolaska novih jedinica često prikazuju da jedan tenk šlepa drugi.
Situacija podsjeća na onu s Kosova 1982. godine
Što se moglo očekivati od ruskih oklopnjaka, koji su preko trideset godina uskladišteni na otvorenom, u vrlo teškim vremenskim uvjetima, kakvi vladaju u Ruskoj Federaciji? To me podsjeća na pokušaj intervencije JNA 1982. godine na Kosovu kad su u glavnom gradu tadašnje autonomne pokrajine krenule masovne studentske demonstracije. Iz Niša prema Prištini krenula je cijela tenkovska brigada.
Na kraju se do prištinskog aerodroma, nakon prevaljenih 120 kilometara, dovuklo jedva pet ispravnih tenkova. Ostali su razasuti po putu na čuđenje seljaka čekali “šlep službu”. Većina njih stajala je u skladištima uz povremeno paljenje motora.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Uz to, ruski mediji javljaju nastavak proizvodnje T-90M, najboljeg i najskupljeg ruskog tenka u serijskoj proizvodnji. Najvjerojatnije će ti tenkovi ići već ugovorenim kupcima izvan Ruske Federacije. Ukupan ruski proizvodni kapacitet tenkova iznosi oko 250 komada na godinu. Pretpostavka je da će ruska vojska tražiti veću proizvodnju, tehnološki i tehnički manje zahtjevnih i jeftinijih tenkova T-72B3.
Veliki gubici borbenih vozila pješadije
Gubitak borbenih vozila pješadije prešao je brojku od 2000 komada. To je preko 40 posto u odnosu na procijenjeno operativno stanje prije početka rata. Od prijeratnih 640 komada BMP-3, najsuvremenijih borbenih vozila pješadije, vizualno je dokumentiran gubitak 231 borbenog vozila što iznosi 40 posto od proizvedenih sredstava.
Broj dokumentiranih samohodnih topničkih sustava, kojim više ne raspolaže Vojska Ruske Federacije, relativno je mali – svega 345 komada. Ipak, najveći gubitak ruske artiljerije nije nastao vatrenim djelovanjem ukrajinskih snaga. Zbog intenzivne upotrebe artiljerije potrošeno je najmanje 1200 topovskih cijevi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nepovratan gubitak Su-25
Od ruskog zrakoplovstva, najviše su stradale borbene letjelice za neposrednu podršku na frontu. Od ukupno 72 izgubljena borbena aviona, prednjači Suhoj Su-25. Pred rat ruska borbena avijacija raspolagala je sa 189 aviona ovog tipa. Do sada je dokumentiran gubitak 25 komada ovih moćnih strojeva za protuoklopnu borbu i neprodornu potporu trupama na frontu. Uzimajući u obzir da se ovaj avion više ne proizvodi, gubici su nepovratni.
Rusko ratno zrakoplovstvo kraće je za 30 suvremenih taktičkih bombardera i lovac-bombardera Suhoj Su-30/34. Njihov prijeratni broj u naoružanju nije bio impresivan. Operativno je bilo 110 aviona Su-30 i 124 aviona Su-34. Proizvodna linija, kad raspolaže svim komponentama, godišnje isporuči 12 do 24 komada ovih zrakoplova.
Ipak, najgore su prošli jurišni helikopteri. Ukupno je izgubljena 51 letjelica. Prednjači helikopter tipa Kamom Ka-51. Od ukupno 133 isporučena helikoptera ruskom ratnom zrakoplovstvu, oborena je 31 letjelica ovog tipa. Helikopter Ka-51 izuzetno je moćan i skup borbeni stroj, sposoban za djelovanje danju i noću. Međutim, nakon nedavnih gubitak u okolici Bahmuta, kad su u jednoj noći oborena čak tri Ka-51, Rusi su u borbu ponovo ubacili hladnoratovske jurišne helikopter Mi-24 i njihovu suvremeniju verziju Mi-35.
Putin nije uspio razjediniti Europu
Gubitak na geostrateškom planu predstavlja najveći sunovrat ruske države od kad je SSSR izgubio Hladni rat. Htjeli su demilitarizirati susjednu državu. Nakon dvanaest mjeseci, Ukrajina nikad u svoj povijesti nije bila bolje naoružana. Putin je želio razjediniti Europu. Dobio je potpuno suprotno. Po prvi put u svojoj povijesti Europska unija izravno financira ratne napore. Moskva je
mislila iskoristiti energente kao sredstvo ucjene europskih država. Na sva usta najavljivali su da će se Europa smrzavati ove zime. Europa je preživjela, nikad jedinstvenije. Rusija svoje energente prodaje ispod cijene Kini i Indiji.
I konačno, htjeli su navodno spriječiti širenje NATO saveza. Dvije bogate i vojno relevantne države, Švedska i Finska, na pragu su članstva. Granica sa Sjevernoatlantskim savezom povećava se za 1200 kilometra. Čeznuli su za razjedinjenim NATO savezom oko pitanja Ukrajine. Umjesto toga, NATO nikad nije bio jedinstveniji po pitanju odnosa prema Rusiji. NATO članice nikad više nisu ulagale u naoružanje još od vremena Hladnog rata. NATO se ozbiljno naoružava suvremenim borbenim sredstvima što Ruska Federacija ni približno nije u stanju pratiti.
Rusija je postala drugorazredna sila
Citiram američkog načelnika Združenog stožera, generala armije Marka Milleya: “Rusija je već izgubila strategijski, operativno i taktički”. Zanimljivo, Telegram je od samog početka rata pretpostavio moguće negativne posljedice koje će pretrpjeti “druga” po snazi vojna sila na svijetu. Združene snage Ukrajine, već godinu dana, vrše intenzivnu demilitarizaciju Ruske Federacije.
Rusiji je definitivno postala drugorazredna sila po pitanju mogućnosti vođenja konvencionalnog rata i sposobnosti projekcije svoje moći u zonama svog interesa. Na drugoj pak strani, oružanom intervencijom, Ruska Federacija preko noći izgubila je “soft power”, koji je, uz velika sredstva, građen godinama.
Vojni komentator: Putin se u godinu dana preračunao oko pet ključnih stvari, Rusiji prijeti najveći sunovrat od raspada SSSR-a
Ovo su zastrašujuće brojke koje Putin pokušava sakriti. Ruski gubici su toliki da su postali drugorazredna sila
Telegram je od samog početka rata pretpostavio moguće negativne posljedice koje će pretrpjeti "druga" po snazi vojna sila na svijetu. Združene snage Ukrajine, već godinu dana, vrše intenzivnu demilitarizaciju Ruske Federacije
Prije godinu dana, kad je izdao naredbu za pokretanje “specijalne vojne operacije”, predsjednik Vladimir Vladimirovič Putin nije mogao ni sanjati koliko će njegova avantura u Ukrajini vojno i geopolitički unazaditi položaj Ruske Federacije. Službena Moskva na sve moguće načine nastoji prikriti katastrofalne razmjere ljudskih i materijalnih gubitaka invazijskih snaga u Ukrajini.
Prema posljednje objavljenim službenim podacima ruskog ministarstva obrane, iz rujna 2022. godine, gubici Vojske Ruske Federacije još su uvijek na razini 5937 poginulih! Međutim, stvarni gubici u ljudstvu višestruko nadmašuju službenu statistiku. Broj poginulih, ranjenih i nestalih, dosegao je razinu od gotovo 200.000 vojnika izbačenih iz borbenog stroja.
Ruski neovisni izvori navode da je najmanje 90.000 vojnika nepovratno izgubljeno. U tu se brojku računaju poginuli i teško ranjeni. Britanska vojna obavještajna služba procjenjuje najmanje 45.000 poginulih pripadnika regularne vojske.
Rusija ne može sakriti istinu
Ruske vlasti ne dozvoljavaju nikakvu slobodu pisanja o zbrojnim gubicima koje ruska strana trpi u Ukrajini. Zabranjuju zajedničke ukope vojnika poginulih iz istog mjesta. Ipak, istina se ne može sakriti. Preko 52 posto ruskog stanovništva ima nekoga poznatog ili člana obitelji koji se bori u Ukrajini. Iako ratuju na račun Moskve, vojska odbija dati bilo kakve podatke o pripadnicima privatne vojske Wagner.
Tijela poginulih kriminalaca, koji su se priključili Wagner formaciji, ostaju napuštena na bojištu ili se sahranjuju u kolektivne grobnice. Oni za službenu Moskvu ne postoje. Prema ruskom izvoru, preko 22.000 plaćenika poginulo je ili ranjeno u Ukrajini. Stopa smrtnosti ruskih vojnika naglo se povećala nakon rujanske mobilizacije. Na brzinu prikupljeni, nedovoljno osposobljeni, neiskusni, slabo opremljeni i loše vođeni ruski rezervisti najviše su stradavali od topničke paljbe.
Tukli su ih Ukrajinci, a vrlo često i vlastita artiljerija zbog strahovito loše koordinacije. Nedostatna sanitetska služba, kao i manjak kompleta prve pomoći, dodatno je povećao smrtnost rezervista nakon ranjavanja. U nedostatku prvog zavoja, rezervistima je savjetovano da si osiguraju higijenske uloške kako bi zaustavili krvarenje u slučaju ranjavanja.
Prepolovljen je broj elitnih postrojbi
Nakon godinu dana invazije, broj poginulih, nestalih i ranjenih vojnika premašio je broj Putinovih soldata koji su krenuli s namjerom paradiranja glavnim gradom Ukrajine. Kad se vrši procjena borbenih sposobnosti, pored kvantitativne potrebno je vrišti i usporednu kvalitativnu prosudbu “ljudskog materijala”. Elitne ruske postrojbe zračno desantnih snaga, mornaričke pješadije i Specnaza u borbama su gotovo neprestano dvanaest mjeseci.
U obzir treba uzeti da je njihovo prikupljanje, uz ukrajinsku granicu, počelo tri mjeseca prije invazije. Uz relativno kratke stanke, najspremniji vojnici Ruske Federacije već su petnaest mjeseci na terenu. U odnosu na početak agresije, zbog pogibije, ranjavanja, zarobljavanja, bolesti i premještaja u ostale jedinice, u sastavu je ostalo oko pedeset posto vrhunski obučenih profesionalaca od prije godinu dana. Manjak se popunjava mobiliziranim rezervistima koji su definitivno razvodnili prijeratnu dobru reputaciju tih postrojbi.
Uz to, kao privremene ljudske gubitke, nikako ne treba zaboraviti i preko milijun ruskih vojnih obveznika koji su zbog prijetnje mobilizacijom napustili teritorij Ruske Federacije. Uglavnom se radi o mladim obrazovanim ljudima. Najviše je informatičara čiji se manjak već odavno osjeti u gospodarstvu kao i u državnoj upravi.
Rusi nemaju dovoljno centara za obuku vojske
Nadoknada ljudskih gubitaka ne svodi se na jednostavno oduzimanje poginulih i ranjenih te dodavanje mobiliziranih. Ruska vojska odugovlačila je s masovnom mobilizacijom sve do rujna 2022. godine. Za to vrijeme digli su sve raspoložive profesionalne vojnike. Kopnena vojska poslala je 85 posto raspoloživih snaga. Zračno desantne snage i postrojbe Specnaza bile su angažirane gotovo 100 posto. Ruske “mirovne” trupe u Siriji, Zakavkazju i središnjoj Aziji svedene su na minimum.
Pored marinaca, ruska mornarica angažirala je za rat i posade ratnih brodova. Strategijske nuklearne snage u borbu su slale jedinice zadužene za čuvanje vojnih nuklearnih instalacija. Krajnje
neslavno prošao je angažman Rosgvardije, ruske žandarmerije. Sve je to profesionalni sastav koji je nemilosrdno trošen do početka mobilizacije. U realnom odnosu, borbena vrijednost jednog
profesionalnog vojnika višestruko nadmašuje učinkovitost mobiliziranih rezervista.
Ruska obučna središta nemaju kapacitete koji mogu zadovoljiti potrebe mobilizacije. Zbog toga Vojska Ruske Federacije koristi poligone za obuku u Bjelorusiji. U odnosu na početak rata, kad su ruske oružane snage brojale 900.000 pripadnika, njihov broj je narastao između 25 i 30 posto. Krajnji cilj Moskve je povećanje ruske armije na milijun i pol pripadnika u narednim godinama. Međutim, povećanje broja oružanih snaga izravno ovisi i o mogućnosti njihovog opremanja odgovarajućim naoružanjem i vojnom opremom.
Rusija je izgubila nevjerojatnih 1746 tenkova
Ruski gubici izgledaju još katastrofalnije kad se analiziraju kroz domenu naoružanja i vojne opreme. Prema dokumentiranim neovisnim podacima, Vojska Ruske Federacije do sada je izgubila nevjerojatnih 1746 tenkova. To je ekvivalent od preko pet sovjetskih tenkovskih divizija. U odnosu na početno stanje pred agresiju, ruski oklop izgubio je 60 posto operativnih tenkova u prvih godinu dana rata. Najviše su stradali tenkovi T-72 B3, najbrojniji u ruskom naoružanju.
Međutim, dokumentiran je gubitak 51 komada T-90, najsuvremenijeg ruskog tenka u upotrebi. Stvarni gubici su mnogo veći jer se ne mogu neovisno verificirati gubici koji nemaju video i foto potvrdu. Zamjena tenkovskih gubitaka vrši se iz nekoliko izvora. Od Bjelorusije Rusi su “užicali” najmanje 120 tenkova T-72, najstarije A serije. Za borbu u Ukrajini dovlače se tenkovi iz svih krajeva Ruske Federacije. Čak su angažirali i tenkove T-80 opremljene s plinskom turbinom i prilagođene ratovanju u arktičkim uvjetima.
Remont starih tenkova iz rezerve je pravi fušeraj
Ruske tenkovske rezerve procijenjene su na 7000 komada. Ponovno su se u naoružanje počeli uvoditi tenkovi T-62 , stari šezdeset godina. Iako je opremljen za rusku vojsku nestandardnim tenkovskim topom kalibra od 115 milimetara, bolje išta nego ništa. Kapaciteti tenkovskih zavoda, prije rata, iznosili su oko 300 remonta za godinu dana. S prelaskom na ratnu proizvodnju, pretpostavlja se da su Rusi podigli godišnje remontne kapacitete na 600 tenkova.
Međutim, informacije koje dolaze s fronta potvrđuju da je remont starih tenkova iz rezerve u velikoj mjeri pravi fušeraj. Vrlo često nedostaju nišanske naprave, a one za noćno gađanje gotovo se i ne ugrađuju. Radio-komunikacijska oprema je stara i vrlo nepouzdana. Snimci dolaska novih jedinica često prikazuju da jedan tenk šlepa drugi.
Situacija podsjeća na onu s Kosova 1982. godine
Što se moglo očekivati od ruskih oklopnjaka, koji su preko trideset godina uskladišteni na otvorenom, u vrlo teškim vremenskim uvjetima, kakvi vladaju u Ruskoj Federaciji? To me podsjeća na pokušaj intervencije JNA 1982. godine na Kosovu kad su u glavnom gradu tadašnje autonomne pokrajine krenule masovne studentske demonstracije. Iz Niša prema Prištini krenula je cijela tenkovska brigada.
Na kraju se do prištinskog aerodroma, nakon prevaljenih 120 kilometara, dovuklo jedva pet ispravnih tenkova. Ostali su razasuti po putu na čuđenje seljaka čekali “šlep službu”. Većina njih stajala je u skladištima uz povremeno paljenje motora.
Uz to, ruski mediji javljaju nastavak proizvodnje T-90M, najboljeg i najskupljeg ruskog tenka u serijskoj proizvodnji. Najvjerojatnije će ti tenkovi ići već ugovorenim kupcima izvan Ruske Federacije. Ukupan ruski proizvodni kapacitet tenkova iznosi oko 250 komada na godinu. Pretpostavka je da će ruska vojska tražiti veću proizvodnju, tehnološki i tehnički manje zahtjevnih i jeftinijih tenkova T-72B3.
Veliki gubici borbenih vozila pješadije
Gubitak borbenih vozila pješadije prešao je brojku od 2000 komada. To je preko 40 posto u odnosu na procijenjeno operativno stanje prije početka rata. Od prijeratnih 640 komada BMP-3, najsuvremenijih borbenih vozila pješadije, vizualno je dokumentiran gubitak 231 borbenog vozila što iznosi 40 posto od proizvedenih sredstava.
Broj dokumentiranih samohodnih topničkih sustava, kojim više ne raspolaže Vojska Ruske Federacije, relativno je mali – svega 345 komada. Ipak, najveći gubitak ruske artiljerije nije nastao vatrenim djelovanjem ukrajinskih snaga. Zbog intenzivne upotrebe artiljerije potrošeno je najmanje 1200 topovskih cijevi.
Nepovratan gubitak Su-25
Od ruskog zrakoplovstva, najviše su stradale borbene letjelice za neposrednu podršku na frontu. Od ukupno 72 izgubljena borbena aviona, prednjači Suhoj Su-25. Pred rat ruska borbena avijacija raspolagala je sa 189 aviona ovog tipa. Do sada je dokumentiran gubitak 25 komada ovih moćnih strojeva za protuoklopnu borbu i neprodornu potporu trupama na frontu. Uzimajući u obzir da se ovaj avion više ne proizvodi, gubici su nepovratni.
Rusko ratno zrakoplovstvo kraće je za 30 suvremenih taktičkih bombardera i lovac-bombardera Suhoj Su-30/34. Njihov prijeratni broj u naoružanju nije bio impresivan. Operativno je bilo 110 aviona Su-30 i 124 aviona Su-34. Proizvodna linija, kad raspolaže svim komponentama, godišnje isporuči 12 do 24 komada ovih zrakoplova.
Ipak, najgore su prošli jurišni helikopteri. Ukupno je izgubljena 51 letjelica. Prednjači helikopter tipa Kamom Ka-51. Od ukupno 133 isporučena helikoptera ruskom ratnom zrakoplovstvu, oborena je 31 letjelica ovog tipa. Helikopter Ka-51 izuzetno je moćan i skup borbeni stroj, sposoban za djelovanje danju i noću. Međutim, nakon nedavnih gubitak u okolici Bahmuta, kad su u jednoj noći oborena čak tri Ka-51, Rusi su u borbu ponovo ubacili hladnoratovske jurišne helikopter Mi-24 i njihovu suvremeniju verziju Mi-35.
Putin nije uspio razjediniti Europu
Gubitak na geostrateškom planu predstavlja najveći sunovrat ruske države od kad je SSSR izgubio Hladni rat. Htjeli su demilitarizirati susjednu državu. Nakon dvanaest mjeseci, Ukrajina nikad u svoj povijesti nije bila bolje naoružana. Putin je želio razjediniti Europu. Dobio je potpuno suprotno. Po prvi put u svojoj povijesti Europska unija izravno financira ratne napore. Moskva je
mislila iskoristiti energente kao sredstvo ucjene europskih država. Na sva usta najavljivali su da će se Europa smrzavati ove zime. Europa je preživjela, nikad jedinstvenije. Rusija svoje energente prodaje ispod cijene Kini i Indiji.
I konačno, htjeli su navodno spriječiti širenje NATO saveza. Dvije bogate i vojno relevantne države, Švedska i Finska, na pragu su članstva. Granica sa Sjevernoatlantskim savezom povećava se za 1200 kilometra. Čeznuli su za razjedinjenim NATO savezom oko pitanja Ukrajine. Umjesto toga, NATO nikad nije bio jedinstveniji po pitanju odnosa prema Rusiji. NATO članice nikad više nisu ulagale u naoružanje još od vremena Hladnog rata. NATO se ozbiljno naoružava suvremenim borbenim sredstvima što Ruska Federacija ni približno nije u stanju pratiti.
Rusija je postala drugorazredna sila
Citiram američkog načelnika Združenog stožera, generala armije Marka Milleya: “Rusija je već izgubila strategijski, operativno i taktički”. Zanimljivo, Telegram je od samog početka rata pretpostavio moguće negativne posljedice koje će pretrpjeti “druga” po snazi vojna sila na svijetu. Združene snage Ukrajine, već godinu dana, vrše intenzivnu demilitarizaciju Ruske Federacije.
Rusiji je definitivno postala drugorazredna sila po pitanju mogućnosti vođenja konvencionalnog rata i sposobnosti projekcije svoje moći u zonama svog interesa. Na drugoj pak strani, oružanom intervencijom, Ruska Federacija preko noći izgubila je “soft power”, koji je, uz velika sredstva, građen godinama.