Dok Združene snage Ukrajine sistematski uništavaju ruska skladišta streljiva, Vojska Ruske Federacije zaokupljena je uništavanjem pšenice i graška uskladištenog za izvoz. Brutalnim napadima na ukrajinske lučke instalacije za izvoz žitarica u Odesi i Mikolajivu, Moskva izravno doprinosi eskalaciji sukoba na višu razinu. Zašto? Odgovor je vrlo jednostavan. Režim, čiji poglavar stoluje u Kremlju, mora slijediti princip odmazde jer nema drugih opcija.
Činjenica da stotine tona uništene pšenice u lučkim spremištima Čornomorska nemaju nikakve veze s ukrajinskim ratnima naporima za Moskvu ne igra nikakvu značajnu ulogu. Nečim se moralo za domaću javnost ublažiti javno sramoćenje od 17. srpnja. Tada je ponovno izvršen uspješan napad na Krimski most. Međutim, iza svega stoje i prikrivene ruske namjere. Čak i u slučaju obnove sporazuma o izvozu žita, Ukrajinci neće imati kapacitete za izvoz koliko bi željeli zbog uništene infrastrukture.
Stvara se umjetna nestašica na svjetskom tržištu. Cijena pšenice raste, a Ruska Federacija ostvaruje veći profit i značajniji utjecaj na globalnom tržištu pšenice.
Pitanje logistike u ovom ratu je ključno
“Pješaštvo dobiva bitke, logistika dobiva ratove”, poznata je izreka proslavljenog američkog generala Johna J. Pershinga, zapovjednika američkih ekspedicijskih snaga u Prvom svjetskom ratu na Zapadnom ratištu. Slične izjave o presudnom značaju logistike za vojne operacije mogu se naći kod mnogih proslavljenih vojskovođa, počev od Gaja Julija Cezara do Napoleona I Bonapartea.
Od vremena kad je obuhvaćala opskrbu vojske potrebnim sredstvima, prijevoz ratnog materijala i trupa te osiguranje prehrane i smještaja vojnika, danas je logistika uzdignuta na razinu znanstvene discipline, kako u vojnom, tako još više u civilnom sektoru.
Iz tih razloga pitanje logistike u rusko-ukrajinskom ratu nikako ne smije biti zanemareno u odnosu na izravne vatrene okršaje. U širem smislu, logistika podrazumijeva i proizvodnju za potrebe rata. U tom smislu, sposobnost namjenske industrije zaraćenih strana ključni je element procjene logističkih kapaciteta strana u sukobu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Mit o strašnim ruskim resursima
Na samom početku rata raspoloživi operativni materijalno-tehnički resursi Vojske Ruske Federacije, strategijske rezerve u streljivu i naoružanju kao i proizvodni kapaciteti namjenske industrije izgledali su zastrašujuće nadmoćno u odnosu na raspoložive ekvivalentne resurse Ukrajine.
Međutim, tijek rata vrlo brzo, na najbrutalniji način, razobličio je sve slabosti i obmane ruske vojne mašinerije. Početni gubici operativne tehnike, najelitnijih agresorski postrojbi, višestruko su nadmašili očekivanja i najvatrenijih „navijača“ Združenih snaga Ukrajine. Neovisno potvrđeni gubitak od 2146 tenkova te 3472 oklopna transportera i borbena vozila pješadije u samo šesnaest mjeseci ratovanja, brojke su od kojih se vrti u glavi.
Dokumentirani gubitak od 958 komada cijevne i raketne artiljerije samo je dio ruskih artiljerijskih kapaciteta velikog kalibra izbačenih iz upotrebe. Jednako velik dio odbitaka otpada na istrošene cijevi ruskog „boga rata“ uslijed prekomjerne upotrebe. Ipak, nije sve u brojevima. Kvaliteta zamjenskog naoružanja i vojne opreme koju je dobivala ruska vojska svakim danom bila je sve lošija. Na kraju su u zamjenu počeli stizati tenkovi T-55 i vučne haubice proizvedene pedesetih godina prošlog stoljeća. Slabiji oklop, kraći domet, manji kalibar, niža brzina paljbe, lošija preciznost, arhivski sustavi upravljanja vatrom: sve je to dovelo do značajnog pada ukupne vatrene učinkovitosti ruske kopnene vojske.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Gube više tenkova i aviona nego ih proizvode
Kakve su mogućnosti zamjene novim proizvodima? Iako ruska propaganda stalno ističe „nove radne pobjede“ ruske namjenske industrije, govori se samo o proporcijama, ali ne i o apsolutnim brojevima. A oni, u odnosu na gubitke, nisu baš sjajni za ruske vojne planere. Uralvagonzavod, najveći i jedini aktivni proizvođač tenkova u Rusiji, prije rata proizvodio je 20 komada mjesečno. Optimističan plan mjesečne proizvodnje, zajedno s remontom starih tenkova, računa na ukupno isporuku 90 tenkova mjesečno. Međutim, ruski presječeni gubici na mjesec iznose oko 150 oklopnjaka. U obrani, gubici su manji. Međutim, čim krenu u ofenzivne akcije, deficit ruskih oklopnjaka drastično se povećava.
Slično je i s ostalom proizvodnjom. Ruska zrakoplovna industrija u 2022. godini isporučila je 27 borbenih aviona tipa Suhoj. Isporučena su četiri višenamjenska jurišnika Su-30, a u ratu je izgubljeno 11 komada. S proizvodne trake ukupno je sišlo deset, dok je nepovratno izgubljen 21 avion Su-34. Rusi su u plusu jedino s avionima Su-35 jer su izgubili svega četiri dok je isporučeno sedam komada. Iako je završeno sedam aparata, nema neovisne potvrde o angažmanu lovaca pete generacije Su-57 na ratištu.
Ipak, glavne radilice ruske frontovske avijacije jesu hladnoratovski proizvodi tvornice Suhoj, modeli Su-24 i Su-25. Potvrđen je gubitak 31 komada. Odgovarajuće naknade nema jer se ovi tipovi više ne proizvode. Ukupno su Rusi izgubili potvrđenih 77 borbenih zrakoplova. Njihova proizvodnja ne može nadoknaditi taj gubitak ni pod uvjetom dupliranja produkcijskih kapaciteta. Uz to dolaze međunarodno prihvaćene obaveze isporuke suvremenijih višenamjenskih borbenih zrakoplova Su-35 Kini i Iranu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Morali žicati stare varijante T-72A od Lukašenka
Brzo se raspršila neutemeljena glasina o gotovo beskonačnim ruskim rezervama u naoružanju, streljivu i opremi. Rat je pokazao da je većina ruskih tenkova na skladištima i neupotrebljiva. Za ponovno uvođenje u operativnu upotrebu većine uskladištenih tenkova potrebni su obilni radovi obnove motora, sustava upravljanja vatrom te dogradnja komunikacijskih uređaja i reaktivnog oklopa. Za to su potrebne godine. Moskva je žicala najstarije varijante tenka T-72A od Bjelorusije.
Od kraja lipnja prošle godine vidjelo se kako zalihe granata velikog kalibra u ruskim skladištima nisu nepresušne. Na početku rata pretpostavka je bila da Rusija na skladištima drži 16 milijuna granata velikog kalibra. Međutim, dnevni utrošak upotrijebljenih granata s početnih 50.000 prvo je pao na 20.000 komada, da bi u nekim danima jedva dosegao svega 5000 upotrijebljenih metaka velikog kalibra.
Nakon prvih šest mjeseci na ratište su počele dolaziti granate kojima je istekao vijek trajanja. Oko 50 posto njih bilo je zahrđalo jer su u skladištu bez odgovarajućeg tretmana držane više od 40 godina. Prijeratna ruska proizvodnja iznosila je oko 20.000 granata na mjesec ili nešto manje od 700 dnevno. Dnevna proizvodnja dovoljna je za 15 minuta intenzivne vatre jedne baterije od šest haubica kalibra 152 milimetra. I kad bi utrostručila proizvodnju, ruska namjenska industrija ne može zadovoljiti zahtjevima ruskih artiljeraca. Iz tih razloga u upotrebu se ponovno uvode davno izbačeni artiljerijski kalibri od 100 i 115 milimetara.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Koliko su važni ukrajinski udari na ruska skladišta
Tek nakon sagledavanja stvarnih ruskih potencijala za popunu utrošenog streljiva može se ocijeniti značaj i važnost ukrajinskih udara po ruskim skladištima ubojnih sredstava. Samo u srpnju zabilježeno je oko 20 razaranja ruskih stovarišta municija različitih kapaciteta.
Poljsko skladište na poligonu Stari Krim, dvadeset kilometara zapadno od Feodosije na Krimu, nesumnjivo je pravi kapitalac na listi za “odstrel” ruskih stovarišta municije. Priručno skladište bilo je prepuno streljiva teškog kalibra. Granate su detonirale nekoliko dana. Evakuirana su četiri sela autobusima za Feodosiju. Autocesta Tavrida, koja vodi od Sevastopolja prema Krimskom mostu, zatvorena je zbog eksplozija i požara. Sve se dogodilo na oko 220 kilometara u dubini teritorija pod ruskom kontrolom. Na cijelom okupiranom teritoriju lete u zrak i gore skladišta pogonskog goriva. Posljednja eksplozija na aerodromu Oktjabrske, u središtu okupiranog Krima, dovela je do nove evakuacije civila u Krasnogvardijskom okrugu. Gorjelo je gorivo, a komadi eksplodiranog streljiva letjeli su do pet kilometara oko mjesta udara.
Paralelno, ukrajinska vojska planski udara po vitalnim komunikacijskim objektima kao što su mostovi i važna prometna čvorišta. Iako Rusi pronalaze alternativne pravce i grade priručne objekte na komunikacijama, Ukrajinci im ne dopuštaju neometano i kontinuirano snabdijevanje trupa potrebnim ratnim materijalom. Krimski most, prometno čvorište Džankoj, cestovni most Čongar koji vodi s Krima u Zaporošku oblast, željeznički most kod grada Jakimivka, na pruzi od Krima prema Melitopolju, samo su neki od ključnih objekata prometne infrastrukture pod ukrajinskim udarima. Brojna svjedočenja ruskih izvora kazuju o priličnom kaosu unutar ruske logistike.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Neke tvornice u SAD-u i Europi rade samo za Ukrajinu
Kako u svemu stoji ukrajinska strana? Kao i uvijek, kritično je streljivo. Amerikanci su umjesto kritičnih eksplozivnih granata od 155 milimetara u Ukrajinu poslali do sada neutrošeno kazetno streljivo istog kalibra. Osim što su osigurali popunu kritičnih granata, povećali su učinkovitost ukrajinskog topništva u protupješadijskoj borbi. Zasad jedna tvornica streljiva u Americi i dvije u Europi rade samo za Ukrajinu granate kalibra od 155 milimetara.
U Njemačkoj je pokrenuta proizvodnja protuzrakoplovnog streljiva kalibra od 35 milimetara samo za potrebe Ukrajine. Proizvodni kapacitet istočnoeuropskih država iznosio je 600.000 granata sovjetskog kalibra od 152 milimetra. Međutim, Ukrajina je pokrenula svoju proizvodnju takvih granata, a saveznici, pogotovo Sjedinjene Države i Velika Britanija, pronalaze, kupuju i dostavljaju rezerve iz svih krajeva svijeta. Pored Poljske i Češke Republike, Ukrajinci su potpisali posebne ugovore o proizvodnji naoružanja i vojne opreme s Francuskom i Švedskom.
Uskoro stižu Leopardi, s Česima dogovoren veliki remont
Ukrajina se još uvijek snabdijeva iz tenkovskih rezervi svojih saveznika. Za sada nije organizirana ciljana proizvodnja tenkova za Ukrajinu. Uskoro se očekuje dolazak na ratište prve ture od deset tenkova njemačkog porijekla Leopard 1. Pojavile su se i vijesti kako saveznici rade na prebacivanju tenkova Challenger 1 za potrebe ukrajinskih tenkista. Ovaj tenk služio je u britanskoj vojsci od 1983. do 2001. godine. Jordanska vojska, koja je preuzela oko 400 komada, sada povlači iz naoružanja tenk Challenger 1. U prvom valu radilo se o oko 170 jedinica ovog odličnog oklopnjaka. Pretpostavka je da bi oni mogli dopuniti raniju britansku isporuku od 14 tenkova Challenger 2. Naime, oba tenka koriste nestandardni NATO kalibar topa od 120 milimetara.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Također, vojna industrija Češke i Ukrajine dogovaraju suradnju za remont oko 900 trenutno neupotrebljivih tenkova koji stoje na skladištima u Ukrajini još od sovjetskog doba.
Manje troše od Rusa i postižu veći učinak na ratištu
Posljednji, 14. po redu, sastanak kontaktne skupine od 50 zemalja koje podržavaju Ukrajinu, još jednom je potvrdio njihovu odlučnost i spremnost u podršci Ukrajini. Prije ili kasnije, Ukrajina će dobiti svo potrebno naoružanje i vojnu opremu.
Već sad njihova artiljerija s manjim utroškom granata postiže veće učinke od ruske. Broj operativnih tenkova na bojištu lagano je prevagnuo na ukrajinsku stranu. Ruska nadmoć u avijaciji znala je odigrati značajnu ulogu na taktičkoj razini. Ipak, ruski avijatičari nikad nisu bili presudni za dostizanje strategijske prevage na frontu. I ta prednost lagano se topi. Općenito gledano, najveća stvarna prepreka ukrajinskom prodoru na okupirani teritorij jesu mnogobrojna minska polja.
Koliko će Rusija još izdržati ukrajinski pritisak teško je procijeniti. Međutim, njezina logistika i u slučaju potpunog prelaska na ratnu proizvodnju neće biti u stanju parirati Ukrajini i njezinim saveznicima. Prošle godine, Rusija je za rat u susjedstvu izdvojila 7 posto svog bruto društvenog proizvoda.
Čemu služe ruski napadi na skladišta graška i žita?
Ukrajinska vojna industrija ni približno nije dovoljna za uspješno vođenje rata. Međutim, njezini saveznici sa svojom industrijskom bazom i tehnološkom superiornošću lagano anuliraju početnu rusku superiornost u sve više elemenata oružane borbe, kao osnovnog sadržaja rata. Ukrajinski saveznici i pored intenziviranja vojne pomoći za rat na istoku Europe donirali su manje od 0,3 posto svoga bruto društvenog proizvoda. Vrlo neugodne brojke za Kremlj. Ipak, naprosto je nevjerojatno kako je režim u Moskvi sposoban ignorirati nepobitne činjenice.
Iz tih razloga, čisto sumnjam da će uništena pšenica i grašak, razvaljeni silosi i utovarna postrojenja za žito pomoći ruskim vojnicima u obrani Bahmuta ili zaustavljanju daljnjih ukrajinskih napada u Zaporožju. Čak suprotno. Ruski bjesomučni napadi po civilnoj infrastrukturi predstavljaju dodatnu eskalaciju nasilja. U konačnici, to će intenzivirati zapadnu pomoć Ukrajini u protuzračnoj obrani i naoružanju velikog dometa.
Dok Rusi mahnito raketiraju ukrajinske luke i silose pune žita, Ukrajinci im razvaljuju logističke dragulje i idu prema pobjedi
Ukrajinski udari duboko u teritoriju pod ruskom kontrolom stvaraju Rusima ogromne probleme
Koliko će Rusija još izdržati ukrajinski pritisak teško je procijeniti. Međutim, njezina logistika i u slučaju potpunog prelaska na ratnu proizvodnju neće biti u stanju parirati Ukrajini i njezinim saveznicima.
Dok Združene snage Ukrajine sistematski uništavaju ruska skladišta streljiva, Vojska Ruske Federacije zaokupljena je uništavanjem pšenice i graška uskladištenog za izvoz. Brutalnim napadima na ukrajinske lučke instalacije za izvoz žitarica u Odesi i Mikolajivu, Moskva izravno doprinosi eskalaciji sukoba na višu razinu. Zašto? Odgovor je vrlo jednostavan. Režim, čiji poglavar stoluje u Kremlju, mora slijediti princip odmazde jer nema drugih opcija.
Činjenica da stotine tona uništene pšenice u lučkim spremištima Čornomorska nemaju nikakve veze s ukrajinskim ratnima naporima za Moskvu ne igra nikakvu značajnu ulogu. Nečim se moralo za domaću javnost ublažiti javno sramoćenje od 17. srpnja. Tada je ponovno izvršen uspješan napad na Krimski most. Međutim, iza svega stoje i prikrivene ruske namjere. Čak i u slučaju obnove sporazuma o izvozu žita, Ukrajinci neće imati kapacitete za izvoz koliko bi željeli zbog uništene infrastrukture.
Stvara se umjetna nestašica na svjetskom tržištu. Cijena pšenice raste, a Ruska Federacija ostvaruje veći profit i značajniji utjecaj na globalnom tržištu pšenice.
Pitanje logistike u ovom ratu je ključno
“Pješaštvo dobiva bitke, logistika dobiva ratove”, poznata je izreka proslavljenog američkog generala Johna J. Pershinga, zapovjednika američkih ekspedicijskih snaga u Prvom svjetskom ratu na Zapadnom ratištu. Slične izjave o presudnom značaju logistike za vojne operacije mogu se naći kod mnogih proslavljenih vojskovođa, počev od Gaja Julija Cezara do Napoleona I Bonapartea.
Od vremena kad je obuhvaćala opskrbu vojske potrebnim sredstvima, prijevoz ratnog materijala i trupa te osiguranje prehrane i smještaja vojnika, danas je logistika uzdignuta na razinu znanstvene discipline, kako u vojnom, tako još više u civilnom sektoru.
Iz tih razloga pitanje logistike u rusko-ukrajinskom ratu nikako ne smije biti zanemareno u odnosu na izravne vatrene okršaje. U širem smislu, logistika podrazumijeva i proizvodnju za potrebe rata. U tom smislu, sposobnost namjenske industrije zaraćenih strana ključni je element procjene logističkih kapaciteta strana u sukobu.
Mit o strašnim ruskim resursima
Na samom početku rata raspoloživi operativni materijalno-tehnički resursi Vojske Ruske Federacije, strategijske rezerve u streljivu i naoružanju kao i proizvodni kapaciteti namjenske industrije izgledali su zastrašujuće nadmoćno u odnosu na raspoložive ekvivalentne resurse Ukrajine.
Međutim, tijek rata vrlo brzo, na najbrutalniji način, razobličio je sve slabosti i obmane ruske vojne mašinerije. Početni gubici operativne tehnike, najelitnijih agresorski postrojbi, višestruko su nadmašili očekivanja i najvatrenijih „navijača“ Združenih snaga Ukrajine. Neovisno potvrđeni gubitak od 2146 tenkova te 3472 oklopna transportera i borbena vozila pješadije u samo šesnaest mjeseci ratovanja, brojke su od kojih se vrti u glavi.
Dokumentirani gubitak od 958 komada cijevne i raketne artiljerije samo je dio ruskih artiljerijskih kapaciteta velikog kalibra izbačenih iz upotrebe. Jednako velik dio odbitaka otpada na istrošene cijevi ruskog „boga rata“ uslijed prekomjerne upotrebe. Ipak, nije sve u brojevima. Kvaliteta zamjenskog naoružanja i vojne opreme koju je dobivala ruska vojska svakim danom bila je sve lošija. Na kraju su u zamjenu počeli stizati tenkovi T-55 i vučne haubice proizvedene pedesetih godina prošlog stoljeća. Slabiji oklop, kraći domet, manji kalibar, niža brzina paljbe, lošija preciznost, arhivski sustavi upravljanja vatrom: sve je to dovelo do značajnog pada ukupne vatrene učinkovitosti ruske kopnene vojske.
Gube više tenkova i aviona nego ih proizvode
Kakve su mogućnosti zamjene novim proizvodima? Iako ruska propaganda stalno ističe „nove radne pobjede“ ruske namjenske industrije, govori se samo o proporcijama, ali ne i o apsolutnim brojevima. A oni, u odnosu na gubitke, nisu baš sjajni za ruske vojne planere. Uralvagonzavod, najveći i jedini aktivni proizvođač tenkova u Rusiji, prije rata proizvodio je 20 komada mjesečno. Optimističan plan mjesečne proizvodnje, zajedno s remontom starih tenkova, računa na ukupno isporuku 90 tenkova mjesečno. Međutim, ruski presječeni gubici na mjesec iznose oko 150 oklopnjaka. U obrani, gubici su manji. Međutim, čim krenu u ofenzivne akcije, deficit ruskih oklopnjaka drastično se povećava.
Slično je i s ostalom proizvodnjom. Ruska zrakoplovna industrija u 2022. godini isporučila je 27 borbenih aviona tipa Suhoj. Isporučena su četiri višenamjenska jurišnika Su-30, a u ratu je izgubljeno 11 komada. S proizvodne trake ukupno je sišlo deset, dok je nepovratno izgubljen 21 avion Su-34. Rusi su u plusu jedino s avionima Su-35 jer su izgubili svega četiri dok je isporučeno sedam komada. Iako je završeno sedam aparata, nema neovisne potvrde o angažmanu lovaca pete generacije Su-57 na ratištu.
Ipak, glavne radilice ruske frontovske avijacije jesu hladnoratovski proizvodi tvornice Suhoj, modeli Su-24 i Su-25. Potvrđen je gubitak 31 komada. Odgovarajuće naknade nema jer se ovi tipovi više ne proizvode. Ukupno su Rusi izgubili potvrđenih 77 borbenih zrakoplova. Njihova proizvodnja ne može nadoknaditi taj gubitak ni pod uvjetom dupliranja produkcijskih kapaciteta. Uz to dolaze međunarodno prihvaćene obaveze isporuke suvremenijih višenamjenskih borbenih zrakoplova Su-35 Kini i Iranu.
Morali žicati stare varijante T-72A od Lukašenka
Brzo se raspršila neutemeljena glasina o gotovo beskonačnim ruskim rezervama u naoružanju, streljivu i opremi. Rat je pokazao da je većina ruskih tenkova na skladištima i neupotrebljiva. Za ponovno uvođenje u operativnu upotrebu većine uskladištenih tenkova potrebni su obilni radovi obnove motora, sustava upravljanja vatrom te dogradnja komunikacijskih uređaja i reaktivnog oklopa. Za to su potrebne godine. Moskva je žicala najstarije varijante tenka T-72A od Bjelorusije.
Od kraja lipnja prošle godine vidjelo se kako zalihe granata velikog kalibra u ruskim skladištima nisu nepresušne. Na početku rata pretpostavka je bila da Rusija na skladištima drži 16 milijuna granata velikog kalibra. Međutim, dnevni utrošak upotrijebljenih granata s početnih 50.000 prvo je pao na 20.000 komada, da bi u nekim danima jedva dosegao svega 5000 upotrijebljenih metaka velikog kalibra.
Nakon prvih šest mjeseci na ratište su počele dolaziti granate kojima je istekao vijek trajanja. Oko 50 posto njih bilo je zahrđalo jer su u skladištu bez odgovarajućeg tretmana držane više od 40 godina. Prijeratna ruska proizvodnja iznosila je oko 20.000 granata na mjesec ili nešto manje od 700 dnevno. Dnevna proizvodnja dovoljna je za 15 minuta intenzivne vatre jedne baterije od šest haubica kalibra 152 milimetra. I kad bi utrostručila proizvodnju, ruska namjenska industrija ne može zadovoljiti zahtjevima ruskih artiljeraca. Iz tih razloga u upotrebu se ponovno uvode davno izbačeni artiljerijski kalibri od 100 i 115 milimetara.
Koliko su važni ukrajinski udari na ruska skladišta
Tek nakon sagledavanja stvarnih ruskih potencijala za popunu utrošenog streljiva može se ocijeniti značaj i važnost ukrajinskih udara po ruskim skladištima ubojnih sredstava. Samo u srpnju zabilježeno je oko 20 razaranja ruskih stovarišta municija različitih kapaciteta.
Poljsko skladište na poligonu Stari Krim, dvadeset kilometara zapadno od Feodosije na Krimu, nesumnjivo je pravi kapitalac na listi za “odstrel” ruskih stovarišta municije. Priručno skladište bilo je prepuno streljiva teškog kalibra. Granate su detonirale nekoliko dana. Evakuirana su četiri sela autobusima za Feodosiju. Autocesta Tavrida, koja vodi od Sevastopolja prema Krimskom mostu, zatvorena je zbog eksplozija i požara. Sve se dogodilo na oko 220 kilometara u dubini teritorija pod ruskom kontrolom. Na cijelom okupiranom teritoriju lete u zrak i gore skladišta pogonskog goriva. Posljednja eksplozija na aerodromu Oktjabrske, u središtu okupiranog Krima, dovela je do nove evakuacije civila u Krasnogvardijskom okrugu. Gorjelo je gorivo, a komadi eksplodiranog streljiva letjeli su do pet kilometara oko mjesta udara.
Paralelno, ukrajinska vojska planski udara po vitalnim komunikacijskim objektima kao što su mostovi i važna prometna čvorišta. Iako Rusi pronalaze alternativne pravce i grade priručne objekte na komunikacijama, Ukrajinci im ne dopuštaju neometano i kontinuirano snabdijevanje trupa potrebnim ratnim materijalom. Krimski most, prometno čvorište Džankoj, cestovni most Čongar koji vodi s Krima u Zaporošku oblast, željeznički most kod grada Jakimivka, na pruzi od Krima prema Melitopolju, samo su neki od ključnih objekata prometne infrastrukture pod ukrajinskim udarima. Brojna svjedočenja ruskih izvora kazuju o priličnom kaosu unutar ruske logistike.
Neke tvornice u SAD-u i Europi rade samo za Ukrajinu
Kako u svemu stoji ukrajinska strana? Kao i uvijek, kritično je streljivo. Amerikanci su umjesto kritičnih eksplozivnih granata od 155 milimetara u Ukrajinu poslali do sada neutrošeno kazetno streljivo istog kalibra. Osim što su osigurali popunu kritičnih granata, povećali su učinkovitost ukrajinskog topništva u protupješadijskoj borbi. Zasad jedna tvornica streljiva u Americi i dvije u Europi rade samo za Ukrajinu granate kalibra od 155 milimetara.
U Njemačkoj je pokrenuta proizvodnja protuzrakoplovnog streljiva kalibra od 35 milimetara samo za potrebe Ukrajine. Proizvodni kapacitet istočnoeuropskih država iznosio je 600.000 granata sovjetskog kalibra od 152 milimetra. Međutim, Ukrajina je pokrenula svoju proizvodnju takvih granata, a saveznici, pogotovo Sjedinjene Države i Velika Britanija, pronalaze, kupuju i dostavljaju rezerve iz svih krajeva svijeta. Pored Poljske i Češke Republike, Ukrajinci su potpisali posebne ugovore o proizvodnji naoružanja i vojne opreme s Francuskom i Švedskom.
Uskoro stižu Leopardi, s Česima dogovoren veliki remont
Ukrajina se još uvijek snabdijeva iz tenkovskih rezervi svojih saveznika. Za sada nije organizirana ciljana proizvodnja tenkova za Ukrajinu. Uskoro se očekuje dolazak na ratište prve ture od deset tenkova njemačkog porijekla Leopard 1. Pojavile su se i vijesti kako saveznici rade na prebacivanju tenkova Challenger 1 za potrebe ukrajinskih tenkista. Ovaj tenk služio je u britanskoj vojsci od 1983. do 2001. godine. Jordanska vojska, koja je preuzela oko 400 komada, sada povlači iz naoružanja tenk Challenger 1. U prvom valu radilo se o oko 170 jedinica ovog odličnog oklopnjaka. Pretpostavka je da bi oni mogli dopuniti raniju britansku isporuku od 14 tenkova Challenger 2. Naime, oba tenka koriste nestandardni NATO kalibar topa od 120 milimetara.
Također, vojna industrija Češke i Ukrajine dogovaraju suradnju za remont oko 900 trenutno neupotrebljivih tenkova koji stoje na skladištima u Ukrajini još od sovjetskog doba.
Manje troše od Rusa i postižu veći učinak na ratištu
Posljednji, 14. po redu, sastanak kontaktne skupine od 50 zemalja koje podržavaju Ukrajinu, još jednom je potvrdio njihovu odlučnost i spremnost u podršci Ukrajini. Prije ili kasnije, Ukrajina će dobiti svo potrebno naoružanje i vojnu opremu.
Već sad njihova artiljerija s manjim utroškom granata postiže veće učinke od ruske. Broj operativnih tenkova na bojištu lagano je prevagnuo na ukrajinsku stranu. Ruska nadmoć u avijaciji znala je odigrati značajnu ulogu na taktičkoj razini. Ipak, ruski avijatičari nikad nisu bili presudni za dostizanje strategijske prevage na frontu. I ta prednost lagano se topi. Općenito gledano, najveća stvarna prepreka ukrajinskom prodoru na okupirani teritorij jesu mnogobrojna minska polja.
Koliko će Rusija još izdržati ukrajinski pritisak teško je procijeniti. Međutim, njezina logistika i u slučaju potpunog prelaska na ratnu proizvodnju neće biti u stanju parirati Ukrajini i njezinim saveznicima. Prošle godine, Rusija je za rat u susjedstvu izdvojila 7 posto svog bruto društvenog proizvoda.
Čemu služe ruski napadi na skladišta graška i žita?
Ukrajinska vojna industrija ni približno nije dovoljna za uspješno vođenje rata. Međutim, njezini saveznici sa svojom industrijskom bazom i tehnološkom superiornošću lagano anuliraju početnu rusku superiornost u sve više elemenata oružane borbe, kao osnovnog sadržaja rata. Ukrajinski saveznici i pored intenziviranja vojne pomoći za rat na istoku Europe donirali su manje od 0,3 posto svoga bruto društvenog proizvoda. Vrlo neugodne brojke za Kremlj. Ipak, naprosto je nevjerojatno kako je režim u Moskvi sposoban ignorirati nepobitne činjenice.
Iz tih razloga, čisto sumnjam da će uništena pšenica i grašak, razvaljeni silosi i utovarna postrojenja za žito pomoći ruskim vojnicima u obrani Bahmuta ili zaustavljanju daljnjih ukrajinskih napada u Zaporožju. Čak suprotno. Ruski bjesomučni napadi po civilnoj infrastrukturi predstavljaju dodatnu eskalaciju nasilja. U konačnici, to će intenzivirati zapadnu pomoć Ukrajini u protuzračnoj obrani i naoružanju velikog dometa.