Pod izgovorom zaštite stanovništva, Vojska Ruske Federacije, uz podršku savezne tajne službe FSB, otpočinje masovno etničko čišćenje nepoćudnih kategorija stanovnika na okupiranim dijelovima Ukrajine. Uvođenje ratnog stanja na okupiranim područjima Luganske, Donjecke, Hersonske i Zaporoške oblasti stvorilo je formalno pravni okvir za premještanje civilnog stanovništva po odluci vojnih zapovjednika.
Već nekoliko dana vojne i civilne okupacijske vlasti agitiraju za potrebom izmještanja stanovništva iz Hersonske oblasti zapadno od Dnjepra. Potrebno je isprazniti glavni grad oblasti Herson, i prigradska mjesta, radi očuvanja života nedužnih civila? Navodni razlozi su opasnost od ukrajinskog granatiranja grada i planovi vlasti u Kijevu za rušenje brane na Dnjepru kod grada Kahovka.
Ruska vojska i humane namjere
Otkud odjednom Vojska Ruske Federacije brine za civile? Pored korisnih idiota, samo naivni i neinformirani promatrač mogao bi povjerovati u humane namjere ruskih zavojevača. Svaka ruska vlast, carska, sovjetska pa tako i sadašnja nikad nije stavljala zaštitu civilnog stanovništva ispred operativnih potreba vojnih i sigurnosnih snaga.
Za vrijeme opsade Lenjingrada, današnjeg Sankt Peterburga, koja je trajala od 8. rujna 1941. godine do 18. siječnja 1944. godine, vlasti u Moskvi provele su djelomičnu evakuaciju maloljetne djece. Ostale civile su zadržali u opkoljenom gradu. Od gladi i studeni stradalo je preko milijun civila.
Čak ni masovna pojava kanibalizma među gladnim stanovnicima Lenjingrada nije ublažila kruti stav Moskve. Tijekom bitke za Staljingrad krajem 1942. godine i pored strašne zime, vojne vlasti Crvene armije nisu trošili posebne resurse za evakuaciju civila. Stradalo je samo malo više od četrdeset tisuća.
Brutalnost i surovost kao reference
Tijekom talačke krize u moskovskom Dubrovka kazalištu u listopada 2002. godine, ruske specijalne snage upotrijebile su anestetik u obliku aerosola kako bi neutralizirali čečenske teroriste. Međutim, od djelovanja plina stradalo je i 130 talaca a mnogi su ostali trajni invalidi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Naime, kako bi zaštitili tajnost akcije, FSB koji je vodio cijelu operaciju nije dozvolio pripremu medicinskih ekipa za reanimaciju talaca. Više od dvije trećine stradalih moglo je biti spašeno da su ekipe hitne pomoći imale sredstva i znale ispravan postupak reanimacije.
I konačno, sadašnji glavni zapovjednik ruskih snaga u Ukrajini general Sergej Surovikin, čije je osnovna referenca brutalnost i surovost iz Sirije, osobno je zapovijedao u operacijama zauzimanja ukrajinskog grada Lisičanska. Prije toga ruska vojska pokazala je svu svoju moć razaranja na Mariupolju i Severodonetsku. Sravnjeni su do temelja s vrlo malo razumijevanja za civilno stanovništvo.
Raseljavanje nepoćudnog stanovništva
Zašto general Sergej Surovikin želi evakuirati okupirana područja, a posebno Herson? Prije okupacije u Hersonu je živjelo većinsko ukrajinsko stanovništvo. Iako su ga ruske snage zauzele na početku rata, praktično bez otpora zbog izdaje, stanovništvo je nastavilo pružati otpor.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nitko od zapovjednika, pred početak ozbiljnih okršaja kakvi se očekuju na Hersonskom frontu, ne želi u svojoj pozadini imati nenaklonjeno stanovništvo. Raseljavanje nepoćudnog stanovništva ima veliku tradiciju na prostorima sadašnje Rusije.
Za vrijeme SSSR-a, samo zbog svoje etničke pripadnosti, prisilno je raseljeno oko šest milijuna sovjetskih građana. Povolški Nijemci, Kalmici, Čečeni, Inguši, Karačajci, Balkari, krimski Tatari i mešketski Turci iz svojih domova protjerani su u daleka azijska bespuća ili izravno u gulage, koncentracijske logore koje je organizirala sovjetska vlast. Računa se da je smrtno stradalo oko milijun i pol deportiranih građana. Sve je provodio NKVD, prethodnica KGB-a.
I Rusi uče svoje lekcije
Iako do sada nisu marili za civilne žrtve, gusto naseljeno područje Hersona ograničava, ali ne i sprječava, primjenu cijelog asortimana razornog naoružanja uključujući i kemijsko. Za podsjetnik, general Sergej Surovikin aktivni je sudionik borbi u Siriji kad se primjenjivalo kemijsko oružje. Navodno ga je koristila sirijska vojska bez znanja Rusa? Normalno, nitko nije vjerovao u takvu tvrdnju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Očita namjera generala Sergeja Surovikina jest eliminacija svih potencijalnih ograničavajućih čimbenika koji bi mogli biti smetnja maksimalnom korištenju raspoloživih ubojitih kapaciteta.
Hoće li od Hersona napraviti utvrđeni grad koji bi poslužio za iscrpljivanje i vezivanje ukrajinskih snaga to zavisi od situacije na frontu. I Rusi uče svoje lekcije. Uporna i odlučna jednomjesečna obrana Severodonetska sredinom ljeta, iako grad nije imao nikakav strategijski značaj, znatno je iscrpila ruske snage i kupila tako potrebno vrijeme braniteljima.
Slabost cijelog sustava
Ukrajinci sigurno nemaju namjeru razarati grad, a niti uništavati branu hidroelektrane Kahovka na Dnjepru. Dakle, cijela propagandna i zakonodavna aktivnost Moskve isključivo je vezana uz ratne planove novog ruskog zapovjednika. Proglašenje ratnog stanja ukazuje na slabosti cijelog sustava. Razina i obim ograničavanja ljudskih prava i sloboda na okupiranim područjima obrnuto je proporcionalan ruskim rezultatima na frontu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kad je počela agresija, Moskva je prvo zabranila rusku invaziju nazivati ratom. Nakon toga van snage je stavljena bilo kakva kritika Vojske Ruske Federacije. Poslije slijedi zabrana provođenja anketa vezanih za rat. Ubrzo je zabranjena i objava statističkih podataka koji se tiču ruskog gospodarstva i stanja financija.
Već početkom ljeta, privatnim tvrtkama oduzeta je mogućnost otkazivanja ugovora s vojnom industrijom što je bio početak prelaska na ratnu privredu. Pred samu mobilizaciju uvedene su drakonske kazne za izbjegavanje mobilizacija, predaju i neodaziv na vojne vježbe.
Glib privatnog Putinovog rata
Proglašena je i sama „djelomična“ mobilizacija koja sve vise liči na prisilnu regrutaciju. Posljednji zakonodavni okvir, koji bi trebao konačno okrenuti cijelu stvar u korist Moskve, jest proglašenje ratnog stanja. Prema ruskom zakonu, izvanredno stanje daje široke ovlasti vlastima, to jest vojsci. Uvođenje policijskog sata, ograničenje putovanja i boravka, vojna cenzura, praćenje, prisluškivanje, zatvaranje bez sudskog naloga, oduzimanje imovine za vojne potrebe, uvođenje radne obaveze, to jest prisilnog rada, i još dosta toga.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U dekretu piše kako Rusija može poduzeti i “druge mjere” prema postojećem vojnom stanju “ako bude potrebno”. Dakle mogu raditi što ih volja bez ikakvih zakonskih ograničenja.
Prema Putinovom dekretu, ruske regije Krasnodar, Belgorod, Brjansk, Voronjež, Kursk i Rostov, kao i anektirani poluotok Krim, trebale bi povećati svoju sigurnost, provesti poseban režim ulaska i ograničiti kretanje vozila preko svojih granica. Ove regije također imaju ovlasti za privremenu evakuaciju stanovnika u sigurna područja ma što to značilo. Očito da se i ostatak ruskog društva, sve obimnije i dublje, uvlači u glib privatnog Putinovog rata.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vojni komentator: Ratno stanje u anektiranim regijama nije uvedeno zato što Rusi brinu za civile. Vladar iz Kremlja ima zlokoban plan
Samo naivni i neinformirani promatrač mogao bi povjerovati u humane namjere ruskih zavojevača
Za vrijeme opsade Lenjingrada, današnjeg Sankt Peterburga, vlasti u Moskvi provele su djelomičnu evakuaciju maloljetne djece. Ostale su zadržali u opkoljenom gradu. Od gladi i studeni stradalo je preko milijun civila. Čak ni masovna pojava kanibalizma među gladnim stanovnicima nije ublažila kruti stav Moskve.
Pod izgovorom zaštite stanovništva, Vojska Ruske Federacije, uz podršku savezne tajne službe FSB, otpočinje masovno etničko čišćenje nepoćudnih kategorija stanovnika na okupiranim dijelovima Ukrajine. Uvođenje ratnog stanja na okupiranim područjima Luganske, Donjecke, Hersonske i Zaporoške oblasti stvorilo je formalno pravni okvir za premještanje civilnog stanovništva po odluci vojnih zapovjednika.
Već nekoliko dana vojne i civilne okupacijske vlasti agitiraju za potrebom izmještanja stanovništva iz Hersonske oblasti zapadno od Dnjepra. Potrebno je isprazniti glavni grad oblasti Herson, i prigradska mjesta, radi očuvanja života nedužnih civila? Navodni razlozi su opasnost od ukrajinskog granatiranja grada i planovi vlasti u Kijevu za rušenje brane na Dnjepru kod grada Kahovka.
Ruska vojska i humane namjere
Otkud odjednom Vojska Ruske Federacije brine za civile? Pored korisnih idiota, samo naivni i neinformirani promatrač mogao bi povjerovati u humane namjere ruskih zavojevača. Svaka ruska vlast, carska, sovjetska pa tako i sadašnja nikad nije stavljala zaštitu civilnog stanovništva ispred operativnih potreba vojnih i sigurnosnih snaga.
Za vrijeme opsade Lenjingrada, današnjeg Sankt Peterburga, koja je trajala od 8. rujna 1941. godine do 18. siječnja 1944. godine, vlasti u Moskvi provele su djelomičnu evakuaciju maloljetne djece. Ostale civile su zadržali u opkoljenom gradu. Od gladi i studeni stradalo je preko milijun civila.
Čak ni masovna pojava kanibalizma među gladnim stanovnicima Lenjingrada nije ublažila kruti stav Moskve. Tijekom bitke za Staljingrad krajem 1942. godine i pored strašne zime, vojne vlasti Crvene armije nisu trošili posebne resurse za evakuaciju civila. Stradalo je samo malo više od četrdeset tisuća.
Brutalnost i surovost kao reference
Tijekom talačke krize u moskovskom Dubrovka kazalištu u listopada 2002. godine, ruske specijalne snage upotrijebile su anestetik u obliku aerosola kako bi neutralizirali čečenske teroriste. Međutim, od djelovanja plina stradalo je i 130 talaca a mnogi su ostali trajni invalidi.
Naime, kako bi zaštitili tajnost akcije, FSB koji je vodio cijelu operaciju nije dozvolio pripremu medicinskih ekipa za reanimaciju talaca. Više od dvije trećine stradalih moglo je biti spašeno da su ekipe hitne pomoći imale sredstva i znale ispravan postupak reanimacije.
I konačno, sadašnji glavni zapovjednik ruskih snaga u Ukrajini general Sergej Surovikin, čije je osnovna referenca brutalnost i surovost iz Sirije, osobno je zapovijedao u operacijama zauzimanja ukrajinskog grada Lisičanska. Prije toga ruska vojska pokazala je svu svoju moć razaranja na Mariupolju i Severodonetsku. Sravnjeni su do temelja s vrlo malo razumijevanja za civilno stanovništvo.
Raseljavanje nepoćudnog stanovništva
Zašto general Sergej Surovikin želi evakuirati okupirana područja, a posebno Herson? Prije okupacije u Hersonu je živjelo većinsko ukrajinsko stanovništvo. Iako su ga ruske snage zauzele na početku rata, praktično bez otpora zbog izdaje, stanovništvo je nastavilo pružati otpor.
Nitko od zapovjednika, pred početak ozbiljnih okršaja kakvi se očekuju na Hersonskom frontu, ne želi u svojoj pozadini imati nenaklonjeno stanovništvo. Raseljavanje nepoćudnog stanovništva ima veliku tradiciju na prostorima sadašnje Rusije.
Za vrijeme SSSR-a, samo zbog svoje etničke pripadnosti, prisilno je raseljeno oko šest milijuna sovjetskih građana. Povolški Nijemci, Kalmici, Čečeni, Inguši, Karačajci, Balkari, krimski Tatari i mešketski Turci iz svojih domova protjerani su u daleka azijska bespuća ili izravno u gulage, koncentracijske logore koje je organizirala sovjetska vlast. Računa se da je smrtno stradalo oko milijun i pol deportiranih građana. Sve je provodio NKVD, prethodnica KGB-a.
I Rusi uče svoje lekcije
Iako do sada nisu marili za civilne žrtve, gusto naseljeno područje Hersona ograničava, ali ne i sprječava, primjenu cijelog asortimana razornog naoružanja uključujući i kemijsko. Za podsjetnik, general Sergej Surovikin aktivni je sudionik borbi u Siriji kad se primjenjivalo kemijsko oružje. Navodno ga je koristila sirijska vojska bez znanja Rusa? Normalno, nitko nije vjerovao u takvu tvrdnju.
Očita namjera generala Sergeja Surovikina jest eliminacija svih potencijalnih ograničavajućih čimbenika koji bi mogli biti smetnja maksimalnom korištenju raspoloživih ubojitih kapaciteta.
Hoće li od Hersona napraviti utvrđeni grad koji bi poslužio za iscrpljivanje i vezivanje ukrajinskih snaga to zavisi od situacije na frontu. I Rusi uče svoje lekcije. Uporna i odlučna jednomjesečna obrana Severodonetska sredinom ljeta, iako grad nije imao nikakav strategijski značaj, znatno je iscrpila ruske snage i kupila tako potrebno vrijeme braniteljima.
Slabost cijelog sustava
Ukrajinci sigurno nemaju namjeru razarati grad, a niti uništavati branu hidroelektrane Kahovka na Dnjepru. Dakle, cijela propagandna i zakonodavna aktivnost Moskve isključivo je vezana uz ratne planove novog ruskog zapovjednika. Proglašenje ratnog stanja ukazuje na slabosti cijelog sustava. Razina i obim ograničavanja ljudskih prava i sloboda na okupiranim područjima obrnuto je proporcionalan ruskim rezultatima na frontu.
Kad je počela agresija, Moskva je prvo zabranila rusku invaziju nazivati ratom. Nakon toga van snage je stavljena bilo kakva kritika Vojske Ruske Federacije. Poslije slijedi zabrana provođenja anketa vezanih za rat. Ubrzo je zabranjena i objava statističkih podataka koji se tiču ruskog gospodarstva i stanja financija.
Već početkom ljeta, privatnim tvrtkama oduzeta je mogućnost otkazivanja ugovora s vojnom industrijom što je bio početak prelaska na ratnu privredu. Pred samu mobilizaciju uvedene su drakonske kazne za izbjegavanje mobilizacija, predaju i neodaziv na vojne vježbe.
Glib privatnog Putinovog rata
Proglašena je i sama „djelomična“ mobilizacija koja sve vise liči na prisilnu regrutaciju. Posljednji zakonodavni okvir, koji bi trebao konačno okrenuti cijelu stvar u korist Moskve, jest proglašenje ratnog stanja. Prema ruskom zakonu, izvanredno stanje daje široke ovlasti vlastima, to jest vojsci. Uvođenje policijskog sata, ograničenje putovanja i boravka, vojna cenzura, praćenje, prisluškivanje, zatvaranje bez sudskog naloga, oduzimanje imovine za vojne potrebe, uvođenje radne obaveze, to jest prisilnog rada, i još dosta toga.
U dekretu piše kako Rusija može poduzeti i “druge mjere” prema postojećem vojnom stanju “ako bude potrebno”. Dakle mogu raditi što ih volja bez ikakvih zakonskih ograničenja.
Prema Putinovom dekretu, ruske regije Krasnodar, Belgorod, Brjansk, Voronjež, Kursk i Rostov, kao i anektirani poluotok Krim, trebale bi povećati svoju sigurnost, provesti poseban režim ulaska i ograničiti kretanje vozila preko svojih granica. Ove regije također imaju ovlasti za privremenu evakuaciju stanovnika u sigurna područja ma što to značilo. Očito da se i ostatak ruskog društva, sve obimnije i dublje, uvlači u glib privatnog Putinovog rata.