Na kraju dana, možda ćete željeti pročitati NYT-ovu božićnu reportažu iz izbjegličkog kampa Moria na Lezbosu
Božićna priča je priča o izbjeglicama, o ljudima koji su prisiljeni napustiti dom
U gradu Mytilene, na grčkom otoku Lezbos, vlada božićna atmosfera. Novinarka New York Timesa Stephanie Saldana opisuje atmosferu u centru grada: “Na glavnom gradskom trgu postavljen je bor s plavim lampicama, a ispod njega štalica s Josipom i Marijom pokraj bebe Isusa”. Lokalno stanovništvo juri u potrazi za božićnim darovima ili ispija kavu u kafićima.
Samo 15 minuta laganog hoda od centra mjesta nalazi se kamp za izbjeglice Moria. U njemu trenutačno boravi oko 6 tisuća ljudi, izbjeglih iz država u kojima se odvijaju najžešći ratni sukobi: Sirije, Iraka, Afganistana, Jemena i Konga.
Smeće, bodljikava žica i jeftini šatori
U kampu vlada ogromna gužva jer u njemu ima prostora za samo 2330 ljudi. Situacija je stravična. “Zatekla sam hrpe smeća, bodljikavu žicu, uplakanu djecu i redove jeftinih ljetnih šatora. Sve preplavljuje odvratan smrad”, piše Stephanie Saldana.
Do sada je posjetila brojne izbjegličke kampove na Bliskom istoku, ali nigdje se nije susrela s mjestom kao što je Moria, koje je i papa Franjo usporedio s koncentracijskim kampom. “Do sada nisam razumjela pravo značenje Božića, priče u kojoj se Isus ustvari rađa u obitelji koja vrlo brzo postaje izbjeglička. To sam shvatila tek kada sam posjetila ljude koji su prisiljeni Moriu zvati domom”, piše NYT.
‘Da sam znala, ne bih došla, umrla bih u vlastitoj zemlji’
U kampu je susrela Karemu, koja ovdje živi s mamom Kamilom. Njih dvije su posljednjih nekoliko godina provele u sirijskom gradu Deir al-Zour, koji je bio pod kontrolom Islamske države. “Nismo imale struju, pa smo koristili uljne lampe. Osjećale smo se kao da živimo u kamenom dobu”, rekla joj je Karema.
Izbjegle su jer u gradu više nije bilo doktora i bolnica. Karema tvrdi da je nitko nije pripremio na uvjete koji će je dočekati u Morii. “Da sam znala, nikada ne bih došla. Umrla bih u vlastitoj zemlji”, priznaje. Kamp Moria otvoren je 2015. godine, u vrijeme kada je više od milijun izbjeglica ušlo u Europu. Svi koji su ovdje došli moraju čekati da im Europska Unija dozvoli ulazak u Europu. Tek nakon toga smiju napustiti kamp i otići u drugi dio Grčke.
Kamp s nekoliko malih WC-a
Proces može trajati mjesecima, a da im pritom nitko ne garantira da će biti uspješan, odnosno da će dobiti azil. “Mislim da je namjerno stvorena ta grozna kombinacija iščekivanja, nesigurnosti i života u nemogućim uvjetima. Zbog te kombinacije izbjeglice postaju očajni i prestaju Europu doživljavati kao sigurno utočište”, piše New York Times.
Unatoč tome što je novinarima zabranjen ulazak u Moriu, Saldana se početkom mjeseca u njega uspjela probiti. Najprije je primijetila da u kampu ima premalo zahoda, pa izbjeglice vrše nuždu u rupama koje su iskopale uz bodljikavu ogradu. Zbog toga je cijeli kompleks kampa doslovno okružen ljudskim izmetom. Neki ljudi su se zbog nasilja i nedostatka higijene i preselili u obližnji šumarak.
Noćne more zbog slika iz rata
“Tamo sam pričala izbeglicama iz Iraka i Sirije”, piše Saldana. Murta je pobjegao iz iračkog grada Basre i sada se plaši da će biti uhićen. Mustafa iz Gaze joj je prepričao svoj izbjeglički put. Kada ga je novinarka pitala kako je došao iz Turske, objasnio joj je da se nije bojao, jer je navikao na rat i zna plivati. Anvar iz Mosula je govorio jako tiho. On je stigao iz Iraka i sada pomaže mladim izbjeglicama u kampu.
Njegova obitelj generacijama je živjela u Iraku. “Naš život je nestao u lipnju 2014. godine kada je Islamska država preuzela kontrolu gradom. U borbama je sve uništeno”, objašanjava. Anvar se žali kako noću ne može spavati zbog slika mrtve djece kojima je svjedočio u Iraku.
Sveta izbjeglička obitelj
“Božična priča je njihova priča više nego ičija druga. To je priča o izbjeglicama. Govori o napuštanju doma, o napuštanju doma Marije i Josipa i rođenju Isusa u čudnom gradu. Prema Lukinom Evanđelju, Isus se rodio na marginama društva, siromašan, zamotan u platno i položen u jaslice, jer za njih nije bilo mjesta u prenočištu.
U Matejevom evanđelju piše da je anđeo upozorio Josipa kako kralj Herod planira ubiti njegovog sina: “Diži se, uzmi dijete i njegovu majku, pa bježi u Egipat”. Sveta obitelj ustvari predstavlja izbjegličku obitelj”, piše Saldana za NYT.
Moria kao današnji Betlehem
“Ako želimo zamisliti betlehemsku štalicu, možemo se zaustaviti u šatoru u kojem živi Alaa Adin iz Sirije, koji je napustio svoju kuću nekoliko dana nakon što se oženio. Njegova žena je sada trudna. Kada sam ih upoznala, spavali su u šatoru izvan kampa, jer u njemu nije bilo sobe za njih”, piše Saldana. Svete obitelj je bježala u Egipat. Oni su, poput ljudi u Morii, također bili izbjeglice. Svaki čovjek koji živi u Morii ima svoju priču o tome kako je tijekom noći bio prisiljen na bijeg.
“Ako želite čudo, predlažem da pogledate Anvara. On se u jednom trenutku, dok je pričao o rušenju Mosula, zaustavio kako bi me ponudio klementinom”, svjedoči novinarka New York Timesa. “Kamp Moriaa nudi pravu poruku Božića: naše spasenje ovisi o onima koji najviše trpe. Moria je danas Betlehem. A oni koji se u kampu nalaze nisu samo izbjeglice, ljudi koje treba nekako zbrinuti, nego Emanuel, Bog s nama”, zaključuje NYT.