Budimo realni, Zagreb ne izgleda dobro. Zagreb je zapušten, fasade su prljave i oštećene, promet često zagušen, jedan kvart svaki čas nema vode, a u drugom kvartu pukne magistralna vodovodna cijev. Veliki simbolički gradski problemi, poput statusa nesnošljivo ružnog Dinamova stadiona, i dalje se ne rješavaju.
Pojedini kvartovi izvan šireg centra i dalje izgledaju kao favele, a unutar užeg središta grada i dalje postoje rugla poput Paromlina i obližnje, poluraspadnute zgrade, u kojoj se svojedobno nalazila Zagrebačka banka.
Odgovoran je gradonačelnik
Zagrebu, definitivno, nije dobro i ne može se uspoređivati s ozbiljnim srednjoeuropskim metropolama. Kad dođete u Budimpeštu, gdje inflacija divlja (trenutno je na 21,5 posto) i gdje je kupovna moć slabija nego u glavnom gradu Hrvatske, imate dojam da ste bliže Parizu nego Zagrebu. Uspoređivati, pak, Zagreb i Beč potpuno je bespredmetno.
Zagrebu, dakle, nije dobro, i zato je, prirodno, odgovoran ili bitno suodgovoran gradonačelnik. Međutim, usprkos neprijepornoj činjenici da Zagrebu nije dobro, Tomislav Tomašević definitivno je dobar gradonačelnik.
Evo zašto. Zagreb je najrazvijeniji dio Hrvatske, s prosječno najvišim plaćama, s uvjerljivo najvećim obrtajem novca, s najviše velikih i najviše uspješnih tvrtki, s najviše državnih institucija, i s daleko najvećim gradskim proračunom. Zagreb je, očigledno, idealan teren za političku korupciju.
Glavni grad političke korupcije
Zagreb je, dapače, punih dvadeset godina predstavljao samo središte političko korupcijske mreže pokojnog gradonačelnika Milana Bandića, koji je, ustvari, bio predsjedavajući jedne dosta kompleksne kriminalne organizacije. Bandićeva kriminalna organizacija nije uključivala samo white collar crime, nego je bila povezana s klasičnim, nasilnim kriminalom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zagreb, znači, od početka ovog stoljeća pa sve do Bandićeve smrti, nije bio samo glavni grad Republike Hrvatske, nego i glavni grad političke korupcije i organiziranog kriminala u Hrvatskoj. To su tvrde, materijalne činjenice.
U dvije godine niti jedan skandal
I što se odjednom dogodilo? U tom i takvom, korupcijsko kriminalnom Zagrebu na vlast dolazi aktivist srednjih godina Tomislav Tomašević, koji pokušava vladati u skladu sa svojim uvjerenjima. U dvije godine Tomaševićeve vladavine, novim se zagrebačkim vlastima nije dogodio doslovno ni jedan korupcijski skandal. Ni jedan.
Ta činjenica označava stratešku, uistinu povijesnu kvalitativnu promjenu za cijelu hrvatsku političku pozornicu. Tomislav Tomašević pokazao je da je moguće upravljati velikim, kompleksnim, skupim i korupciji prirodno izloženim organizmom kao što je Grad Zagreb, bez dodira s korupcijom i organiziranim kriminalom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
To nije uspjelo niti jednoj hrvatskoj Vladi, uključujući obje socijaldemokratske (opterećene korumpiranim političarima iz koalicijskih stranaka, ali i iz samog SDP-a), kao ni jednoj gradskoj upravi bilo kojeg većeg hrvatskog grada.
Vlada prema skandinavskim kriterijima
Tomislav Tomašević prvi je hrvatski političar koji uspijeva vladati prema skandinavskim etičkim političkim kriterijima. Za hrvatsku politiku, hrvatsku javnost i sve hrvatske građane, takvo je postignuće čisti kvantni skok. Utoliko Tomislav Tomašević jest najprirodniji kandidat za novog hrvatskog premijera.
Uoči izborne godine Hrvatska se nalazi na jednoj od brojnih povijesnih prekretnica, tipičnih za nesređene, razmjerno nove države, koje se društveno i politički još oblikuju, i koje ne posjeduju čvrste standarde prihvatljivog i neprihvatljivog u javnim poslovima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Početak novih društvenih i političkih odnosa
Nova pobjeda HDZ-a, čija Vlada jest ekonomski uspješna, što je bedasto negirati i prikrivati, približila bi Hrvatsku autoritarnom, duboko korumpiranom populizmu, kakav je na sceni u Mađarskoj ili Srbiji.
Pobjeda Tomaševićeve koalicije, sudeći prema zagrebačkom iskustvu, znači izlazak Hrvatske iz sfere korupcije kao dominantnog društvenog modela, i početak građenja novih korupcijom i kriminalom neopterećenih društvenih i političkih odnosa.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zagreb ne izgleda dobro, ali Tomašević u ove dvije godine nije imao jednu korupcijsku aferu. To je kvantni skok
Zagreb je idealan teren za političku korupciju
To nije uspjelo niti jednoj hrvatskoj Vladi, uključujući obje socijaldemokratske (opterećene korumpiranim političarima iz koalicijskih stranaka, ali i iz samog SDP-a), kao ni jednoj gradskoj upravi bilo kojeg većeg hrvatskog grada
Budimo realni, Zagreb ne izgleda dobro. Zagreb je zapušten, fasade su prljave i oštećene, promet često zagušen, jedan kvart svaki čas nema vode, a u drugom kvartu pukne magistralna vodovodna cijev. Veliki simbolički gradski problemi, poput statusa nesnošljivo ružnog Dinamova stadiona, i dalje se ne rješavaju.
Pojedini kvartovi izvan šireg centra i dalje izgledaju kao favele, a unutar užeg središta grada i dalje postoje rugla poput Paromlina i obližnje, poluraspadnute zgrade, u kojoj se svojedobno nalazila Zagrebačka banka.
Odgovoran je gradonačelnik
Zagrebu, definitivno, nije dobro i ne može se uspoređivati s ozbiljnim srednjoeuropskim metropolama. Kad dođete u Budimpeštu, gdje inflacija divlja (trenutno je na 21,5 posto) i gdje je kupovna moć slabija nego u glavnom gradu Hrvatske, imate dojam da ste bliže Parizu nego Zagrebu. Uspoređivati, pak, Zagreb i Beč potpuno je bespredmetno.
Zagrebu, dakle, nije dobro, i zato je, prirodno, odgovoran ili bitno suodgovoran gradonačelnik. Međutim, usprkos neprijepornoj činjenici da Zagrebu nije dobro, Tomislav Tomašević definitivno je dobar gradonačelnik.
Evo zašto. Zagreb je najrazvijeniji dio Hrvatske, s prosječno najvišim plaćama, s uvjerljivo najvećim obrtajem novca, s najviše velikih i najviše uspješnih tvrtki, s najviše državnih institucija, i s daleko najvećim gradskim proračunom. Zagreb je, očigledno, idealan teren za političku korupciju.
Glavni grad političke korupcije
Zagreb je, dapače, punih dvadeset godina predstavljao samo središte političko korupcijske mreže pokojnog gradonačelnika Milana Bandića, koji je, ustvari, bio predsjedavajući jedne dosta kompleksne kriminalne organizacije. Bandićeva kriminalna organizacija nije uključivala samo white collar crime, nego je bila povezana s klasičnim, nasilnim kriminalom.
Zagreb, znači, od početka ovog stoljeća pa sve do Bandićeve smrti, nije bio samo glavni grad Republike Hrvatske, nego i glavni grad političke korupcije i organiziranog kriminala u Hrvatskoj. To su tvrde, materijalne činjenice.
U dvije godine niti jedan skandal
I što se odjednom dogodilo? U tom i takvom, korupcijsko kriminalnom Zagrebu na vlast dolazi aktivist srednjih godina Tomislav Tomašević, koji pokušava vladati u skladu sa svojim uvjerenjima. U dvije godine Tomaševićeve vladavine, novim se zagrebačkim vlastima nije dogodio doslovno ni jedan korupcijski skandal. Ni jedan.
Ta činjenica označava stratešku, uistinu povijesnu kvalitativnu promjenu za cijelu hrvatsku političku pozornicu. Tomislav Tomašević pokazao je da je moguće upravljati velikim, kompleksnim, skupim i korupciji prirodno izloženim organizmom kao što je Grad Zagreb, bez dodira s korupcijom i organiziranim kriminalom.
To nije uspjelo niti jednoj hrvatskoj Vladi, uključujući obje socijaldemokratske (opterećene korumpiranim političarima iz koalicijskih stranaka, ali i iz samog SDP-a), kao ni jednoj gradskoj upravi bilo kojeg većeg hrvatskog grada.
Vlada prema skandinavskim kriterijima
Tomislav Tomašević prvi je hrvatski političar koji uspijeva vladati prema skandinavskim etičkim političkim kriterijima. Za hrvatsku politiku, hrvatsku javnost i sve hrvatske građane, takvo je postignuće čisti kvantni skok. Utoliko Tomislav Tomašević jest najprirodniji kandidat za novog hrvatskog premijera.
Uoči izborne godine Hrvatska se nalazi na jednoj od brojnih povijesnih prekretnica, tipičnih za nesređene, razmjerno nove države, koje se društveno i politički još oblikuju, i koje ne posjeduju čvrste standarde prihvatljivog i neprihvatljivog u javnim poslovima.
Početak novih društvenih i političkih odnosa
Nova pobjeda HDZ-a, čija Vlada jest ekonomski uspješna, što je bedasto negirati i prikrivati, približila bi Hrvatsku autoritarnom, duboko korumpiranom populizmu, kakav je na sceni u Mađarskoj ili Srbiji.
Pobjeda Tomaševićeve koalicije, sudeći prema zagrebačkom iskustvu, znači izlazak Hrvatske iz sfere korupcije kao dominantnog društvenog modela, i početak građenja novih korupcijom i kriminalom neopterećenih društvenih i političkih odnosa.