Nevjerojatno je kakvih se sve bravura laćaju naši političari zaduženi za funkcioniranje pojedinih poluga sustava kad ih se suoči s njihovim pogrešnim postupcima. Jednu je izveo ministar unutarnjih poslova i potpredsjednik Vlade Davor Božinović kad su ga medijski izvjestitelji pitali za načelnika splitske policije Slobodana Marendića, koji je u subotu podnio ostavku.
Marendić je zatražio razrješenje kad su njemu podređeni policajci uhvatili njegova 17-godišnjeg sina i nekoliko njegovih prijatelja u bijegu nakon noćne tučnjave u kojoj su bestijalno isprebijali 23-godišnjeg mladića. Hitna je pokupila žrtvu s teškim ozljedama glave i nagnječenog mozga, u kritičnom stanju opasnom po život. I što na tu situaciju ima reći Božinović?
Kaže da je ostavka zbog rečenih okolnosti prihvaćena iako Marendić ”ni po čemu nije pravno odgovoran” za to što se dogodilo. Novinari su, međutim, podsjetili Božinovića i nas ostale da je Marendiću ovo već druga ostavka s istog visokog položaja. Prethodnu je dao 2018. godine, tada zbog drugog sina. Taj je sinak uzeo službeni policijski Ford Focus koji je dan na korištenje ocu, dobro se nakresao i zaletio se u neku ogradu. Što, dakle, ima značiti to Božinovićevo ”nije ni po čemu pravno odgovoran”?
Točno, nije se moglo predvidjeti, ali…
Zakonska odgovornost oca, načelnika policijske uprave, ovdje, naime, uopće nije tema. Kako bi rekao Plenković, to je u potpunosti ne-tema jer je tema nešto posve drugo. Tema je ta trulež i izvrnutost svih kriterija unutar državnih struktura. To jest: zašto je ministar Božinović, par godina nakon prve ostavke, još jednom odobrio da se na funkciju načelnika policijske uprave postavi baš Slobodana Marendića?
Božinović ga opisuje kao vrsnog profesionalca koga se valjda nije moglo odbiti kad se opet – nakon skandala sa sinom i državnim automobilom – javio na natječaj. I napominje da se ovo sada, s drugim sinom i momkom koji se u bolnici bori sa smrću, nije moglo predvidjeti.
Točno, nije se moglo predvidjeti jer se budućnost ne može izgatati iz karata i bijelog graha. Ali posve je sigurno i svakome kristalno jasno da načelnik policijske uprave ne smije ponovno postati osoba u čijoj su najužoj obitelji počinjena kaznena djela.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kao roditelj je odgovoran za devijantno ponašanje sinova
Prvo krađa službenog automobila od vlastitog oca. Zatim pijanstvo. Zatim prometni udes u kome je netko mogao stradati iako srećom nije. Tada je, štoviše, Marendić branio sina koji je zatečen za volanom u slupanom vozilu s 1,7 promila tvrdeći da je popio samo dva pića, a ostavku je podnio tek nakon pritiska javnosti.
I onda bude ponovno postavljen. I onda i drugi sin počini drugo kazneno djelo. Pretučeni mladić od petka navečer polumrtav leži na odjelu i liječnici još ne znaju hoće li se izvući, a Božinović ima potrebu naglasiti da otac, načelnik Policije, Marendić, za to ”nije pravno odgovoran”. Tako je, pravno nije, ali je krajnje odgovoran kao roditelj za devijantno ponašanje svojih sinova.
Naša djeca ne kradu automobile, pogotovo ne policijske. Ne mlate se na ulicama do krvi i raskoljenih glava. Pa zašto bismo kao građani tolerirali takve stvari pod obiteljskim krovom jednog načelnika policije? Njega plaćamo da hvata prijestupnike, nasilnike i kriminalce. On može udariti pendrekom. Može protiv bilo koga podnijeti prijavu i poslati ga na sud. Može te strpati u maricu i odvesti u zatvor.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nema baš nitko drugi tako sposoban?
Ali kod sebe doma, u svojoj vlastitoj kući, ne zna odgojiti pristojnu djecu koja se neće upuštati u kaznena djela, pa evo čak i tako divljačka u kojima će drugu osobu dovesti do toga da joj život visi o koncu. Djecu koja ne smatraju da su važnija i vrjednija od drugih i da im je sve na svijetu dopušteno.
No, takav Božinovićev ”visoki profesionalac”, nakon prvog ozbiljnog alarma da mu na šefovskoj funkciji nije mjesto, svejedno dobiva novu šansu da naređuje svim policajcima u županiji. Jer nema baš nitko drugi tako sposoban? Ili jer je naprosto HDZ-ov? Koliko je to nakaradno, pa to se vidi iz aviona.
Visokopozicionirani policajci, suci, ministri, rektori, generali, to su figure koje u svakom normalnom društvu moraju biti društveni uzori, ne samo osobno nego i obiteljski, a mi posvuda imamo sindrom Turudić i skandale koji vrište do neba. Hrvatska vonja na kaljužu. I neka se ne filozofira o uzrocima iseljavanja iz ove države dok se to drastično ne promijeni.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto je Božinović nakon prvog ozbiljnog alarma opet odobrio Marendića za šefa splitske policije?
Ovo mu je već druga ostavka s istog visokog položaja, no Božinović ističe da Marendić 'nije pravno odgovoran'
Božinović ga opisuje kao vrsnog profesionalca kojeg se valjda nije moglo odbiti kad se opet - nakon skandala sa sinom i državnim automobilom - javio na natječaj. I napominje da se ovo sada, s drugim sinom i momkom koji se u bolnici bori sa smrću, nije moglo predvidjeti. Točno, nije se moglo predvidjeti jer se budućnost ne može izgatati iz karata i bijelog graha. Ali posve je sigurno i svakome kristalno jasno da načelnik policijske uprave ne smije ponovno postati osoba u čijoj su najužoj obitelji počinjena kaznena djela
Nevjerojatno je kakvih se sve bravura laćaju naši političari zaduženi za funkcioniranje pojedinih poluga sustava kad ih se suoči s njihovim pogrešnim postupcima. Jednu je izveo ministar unutarnjih poslova i potpredsjednik Vlade Davor Božinović kad su ga medijski izvjestitelji pitali za načelnika splitske policije Slobodana Marendića, koji je u subotu podnio ostavku.
Marendić je zatražio razrješenje kad su njemu podređeni policajci uhvatili njegova 17-godišnjeg sina i nekoliko njegovih prijatelja u bijegu nakon noćne tučnjave u kojoj su bestijalno isprebijali 23-godišnjeg mladića. Hitna je pokupila žrtvu s teškim ozljedama glave i nagnječenog mozga, u kritičnom stanju opasnom po život. I što na tu situaciju ima reći Božinović?
Kaže da je ostavka zbog rečenih okolnosti prihvaćena iako Marendić ”ni po čemu nije pravno odgovoran” za to što se dogodilo. Novinari su, međutim, podsjetili Božinovića i nas ostale da je Marendiću ovo već druga ostavka s istog visokog položaja. Prethodnu je dao 2018. godine, tada zbog drugog sina. Taj je sinak uzeo službeni policijski Ford Focus koji je dan na korištenje ocu, dobro se nakresao i zaletio se u neku ogradu. Što, dakle, ima značiti to Božinovićevo ”nije ni po čemu pravno odgovoran”?
Točno, nije se moglo predvidjeti, ali…
Zakonska odgovornost oca, načelnika policijske uprave, ovdje, naime, uopće nije tema. Kako bi rekao Plenković, to je u potpunosti ne-tema jer je tema nešto posve drugo. Tema je ta trulež i izvrnutost svih kriterija unutar državnih struktura. To jest: zašto je ministar Božinović, par godina nakon prve ostavke, još jednom odobrio da se na funkciju načelnika policijske uprave postavi baš Slobodana Marendića?
Božinović ga opisuje kao vrsnog profesionalca koga se valjda nije moglo odbiti kad se opet – nakon skandala sa sinom i državnim automobilom – javio na natječaj. I napominje da se ovo sada, s drugim sinom i momkom koji se u bolnici bori sa smrću, nije moglo predvidjeti.
Točno, nije se moglo predvidjeti jer se budućnost ne može izgatati iz karata i bijelog graha. Ali posve je sigurno i svakome kristalno jasno da načelnik policijske uprave ne smije ponovno postati osoba u čijoj su najužoj obitelji počinjena kaznena djela.
Kao roditelj je odgovoran za devijantno ponašanje sinova
Prvo krađa službenog automobila od vlastitog oca. Zatim pijanstvo. Zatim prometni udes u kome je netko mogao stradati iako srećom nije. Tada je, štoviše, Marendić branio sina koji je zatečen za volanom u slupanom vozilu s 1,7 promila tvrdeći da je popio samo dva pića, a ostavku je podnio tek nakon pritiska javnosti.
I onda bude ponovno postavljen. I onda i drugi sin počini drugo kazneno djelo. Pretučeni mladić od petka navečer polumrtav leži na odjelu i liječnici još ne znaju hoće li se izvući, a Božinović ima potrebu naglasiti da otac, načelnik Policije, Marendić, za to ”nije pravno odgovoran”. Tako je, pravno nije, ali je krajnje odgovoran kao roditelj za devijantno ponašanje svojih sinova.
Naša djeca ne kradu automobile, pogotovo ne policijske. Ne mlate se na ulicama do krvi i raskoljenih glava. Pa zašto bismo kao građani tolerirali takve stvari pod obiteljskim krovom jednog načelnika policije? Njega plaćamo da hvata prijestupnike, nasilnike i kriminalce. On može udariti pendrekom. Može protiv bilo koga podnijeti prijavu i poslati ga na sud. Može te strpati u maricu i odvesti u zatvor.
Nema baš nitko drugi tako sposoban?
Ali kod sebe doma, u svojoj vlastitoj kući, ne zna odgojiti pristojnu djecu koja se neće upuštati u kaznena djela, pa evo čak i tako divljačka u kojima će drugu osobu dovesti do toga da joj život visi o koncu. Djecu koja ne smatraju da su važnija i vrjednija od drugih i da im je sve na svijetu dopušteno.
No, takav Božinovićev ”visoki profesionalac”, nakon prvog ozbiljnog alarma da mu na šefovskoj funkciji nije mjesto, svejedno dobiva novu šansu da naređuje svim policajcima u županiji. Jer nema baš nitko drugi tako sposoban? Ili jer je naprosto HDZ-ov? Koliko je to nakaradno, pa to se vidi iz aviona.
Visokopozicionirani policajci, suci, ministri, rektori, generali, to su figure koje u svakom normalnom društvu moraju biti društveni uzori, ne samo osobno nego i obiteljski, a mi posvuda imamo sindrom Turudić i skandale koji vrište do neba. Hrvatska vonja na kaljužu. I neka se ne filozofira o uzrocima iseljavanja iz ove države dok se to drastično ne promijeni.