Zašto je Plenković u izbornoj noći djelovao tako kiselo? Vlast s DP-om za njega je strahovita prijetnja

Andreju Plenkoviću ovakva situacija teško može konvenirati

Ivan Anušić je u mojoj izbornoj jedinici, natjecali smo se muški. Cijenim ga i drago mi je što je rekao da nema ništa protiv nas, nemam ni ja ništa protiv njega”. Zanimljiva je to sinoćnja izjava Marija Radića, jednog od šefova Domovinskog pokreta, osobito u kontekstu glasina koje su posljednjih tjedana kružile po političkim kuloarima.

Iz više izvora širile su se informacije kako su Mario Radić i Ivan Anušić u vrlo solidnim odnosima, te da su razgovori oko eventualne postizborne koalicije HDZ-a i DP-a bili vođeni upravo između njih dvojice.

Plenkoviću takva situacija teško može konvenirati: Ivan Anušić najjača je tiha opozicija Plenkoviću unutar HDZ-a, a njegova bliskost vodstvu DP-a dodatno komplicira postizborne kombinacije. Koje su i tako izuzetno zahtjevne, koliko god se na prvu činile da HDZ i DP tvore prirodnu trgovačku koaliciju na desnici i desnom centru.

Cijena bi bila izuzetno visoka

Prvo, gotovo je sigurno kako bi cijena DP-a za ulazak u koaliciju s Plenkovićem bila izuzetno visoka. Od Plenkovićeva HDZ-a tražili bi nekoliko ključnih resora u budućoj vladi, poput obrane, gospodarstva ili MUP-a, kao i niz poteza i zakona uz pomoć kojih bi vlastitim biračima mogli prodati suradnju s Plenkovićem.

Drugo, njihov bi utjecaj na politiku bio daleko veći nego što je bio Mostov u prvoj Plenkovićevoj vladi, i nemjerljivo veći od sitnih partnera, političkih mrtvaca i amoralnih žetona s kojima je sklapao kasnije saveze. Ako bi se održao kao jedinstven blok, DP bi bio u poziciji da vrlo ozbiljno diktira politički smjer nove vlade.

Problem s Miloradom Pupovcem

Treće, i Plenkoviću najopasnije, koalicija s desničarskim DP-om značila bi jačanje desnih struja unutar samog HDZ-a. Nad Plenkovićem bi se nadvila konstantna prijetnja scenarija Karamarko: da ga stranka u nekom trenutku odluči žrtvovati, ako tako zatraži njihov koalicijski partner.

Ili, manje radikalno, da će biti prisiljen raditi ozbiljne ustupke prema desnici i DP-ovim financijskim partnerima, ne samo zbog stabilnosti vlade, nego zbog vlastite pozicije unutar HDZ-a. Nije tajna kako postoje široke, trenutno utišane strukture unutar HDZ-a kojima Plenković ideološki ili osobno nije naročito prihvatljiv.

Četvrto, u kombinaciji s DP-om ostaje problem Milorada Pupovca i SDSS-a, kojeg bi Plenković morao izbaciti iz parlamentarne većine ili ih svesti na one koji daju podršku iz Sabora, bez direktnog sudjelovanja u novoj vlasti.

Bitno manje opasna kombinacija

Zato nisu neočekivane informacije iz Plenkovićeva tima kako se intenzivno pregovara sa strankama centra poput Fokusa, saveza Matije Posavca ili IDS-a. Ako bi Plenković uspio s nekima od njih sklopiti sporazum, onda mu više ne bi trebao cijeli DP, već svega troje, četvero njihovih zastupnika koji bi mu dali podršku.

Prema informacijama Tihane Tomičić iz Novog lista, Plenković bi bio spreman ponuditi im Turudićevu glavu, kako bi im koalicija s HDZ-om postala donekle prihvatljivija i politički obranjiva. Mogu objaviti kako su HDZ natjerali na ozbiljan ustupak, dok je Plenković već tijekom kampanje suptilno dao naznačiti da je Turudić nešto oko čega se može razgovarati.

Ovakva centristička kombinacija Plenkoviću je višestruko manje opasna od bilo kakve kombinacije u kojoj bi dobar dio stvarne politike moći prešao u ruke DP-a i HDZ-ovih desnih struja. Ustupak oko Turudića stoga je vrlo mala cijena za izbjegavanje tog scenarija. Ako, pak, taj manevar ne uspije, suradnja s DP-om početak je kraja apsolutne vlasti Andreja Plenkovića.