Zašto je poljski zakon, koji će kažnjavati sve koji kažu da su oni sudjelovali u holokaustu, dubinski problematičan

“Nije bilo poljskih logora smrti, nije bilo poljskog Gestapoa, nije bilo poljskih plinskih komora. Poljaci zajedno sa židovskim narodom, Srbima i Grcima, jedini nisu surađivali s nacistima. Jevreji su najteže pogođeni, a Poljaci su pretrpjeli nezamislive gubitke”.

Zakon protumačen kao pokušaj revidiranja povijesti

Donošenjem Zakona o Institutu za pamćenje naroda, vladajuća radikalno desna konzervativna stranka Pravo i Pravda, PiS, želi spriječiti daljnje optuživanje Poljaka za sudjelovanje u holokaustu i suradnju s nacistima.

Jedna od prvih žrtava tog kontroverznog zakona postao je izraelski ministar obrazovanja Naftali Bennett. Njemu je vlada u Varšavi u posljednji trenutak otkazala posjet jer je, komentirajući taj novi zakon, izjavio kako su “mnogi Poljaci proganjali, odavali ili aktivno sudjelovali u ubojstvima 200.000 Židova za vrijeme i nakon holokausta”. Nakon što mu je otkazan posjet Bennett je izjavio kako je počašćen tom odlukom poljske vlade.

U većem dijelu svjetske javnosti taj je zakon protumačen pokušajem nacionalističke vlade u Varšavi za revidiranjem povijesne istine, ali nastojanjem da se preživjelim žrtvama holokausta zabrani iznošenje svojih iskustava o stradanjima kroz koja su prošli. Naime, Poljska je prije Drugog svjetskog rata imala najveću jevrejsku zajednicu u Europi, čak 3,2 milijuna ljudi, no većina je likvidirana u logorima smrti.

Netanyahu kaže da zakon nema utemeljenja

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu izjavio je kako novi poljski zakon nema utemeljenja te da mu se snažno protivi. “Nitko ne može promijeniti povijest, i nitko ne može negirati Holokaust”, zaključio je Netanyahu.

Memorijalni centar holokausta Jad Vašem u Jeruzalemu upozorio je da bi taj problematični zakon mogao “dovesti do iskrivljavanja povijesne istine, a odnosi se na suradnju dijela stanovništva Poljske koje je, izravno ili neizravno, surađivalo s nacistima u počinjenju zločina za vrijeme holokausta”. Američki State Department upozorio je pak vladu u Varšavi da bi donošenje tog zakona moglo ugroziti odnose Poljske s Izraelom i SAD-om.

Reagirali potpredsjednik Europske komisije i papa

Frans Timmermans, prvi potpredsjednik Europske komisije poručio je pak Varšavi da su u svim državama koje je okupirala nacistička Njemačka postojali kolaboracionisti. “Moramo se suočiti s činjenicom da je u svim zemljama koje su bile pod nacističkom okupacijom tijekom Drugog svjetskog rata bilo puno heroja koji su se borili protiv okupatora. Ali tužno, u svim tim zemljama uvijek je bilo i ljudi koju su surađivali s nacističkim okupatorima.”

Papa Franjo pozvao je u povodu izglasavanja tog zakona u poljskom Sejmu sve države da se bore protiv antisemitizma upozoravajući da “virus indiferentnosti” prijeti izbrisati sjećanje na Holokaust. “Neprijatelj protiv kojeg se borimo nije samo mržnja, nego i fundamentalna indiferentnost, koja nas priječi i ometa učiniti ono što je ispravno čak i kad znamo da tako valja učiniti”. Na kraju je papa Franjo zatražio od kršćana i Jevreja da grade “zajedničko sjećanje” na holokaust “jer naša je odgovornost da se zbog mladih naraštaja premu tomu odnosimo s dignitetom”.

Desničarski nastrojena poljska vlada na udaru EU

Uvod u donošenje tog kontroverznog zakona bile su velike demonstracije u studenome prošle godine u Varšavi kad je oko 60.000 desničara i neonacista nosilo transparente s natpisima “Bijela Europa, Europa mora biti bijela” i “Molimo za islamski holokaust”. Po ocjenama koje stižu iz Europske unije najveću odogovornost za širenje mržnje, rasizma i netrpeljivosti snosi dio najviših poljskih dužnosnika koji otvoreno propagiraju ksenofobiju, šalju rasističke poruke te pozivaju na progon izbjeglica i muslimana.

Po podacima Centra za monitoring rasističkog i ksenofobičnog ponašanja, u Poljskoj su 2014. počinjena 1.062 zločina iz mržnje, a 2016. bilo ih je već 1.314. Dakako, riječ je o nepotpunim podacima jer mnoge žrtve ne žele prijaviti nasilje zbog straha od odmazde. Poljska vlada radikalno desničarske, nacionalnističke stranke Pravo i pravda, već je duže vrijeme na udaru Europske unije zbog nepoštivanja temeljnih demokratskih standarda, zbog gušenja slobode medija, zbog ukidanja samostalnosti pravosudnog sustava.

Zbog toga ta nekadašnja miljenica EU, danas ima jedan od najlošijih imagea u Europi. Vladu u Varšavi prati glas netolerantne, antidemokratske, autokratske vlasti, koja se ne uklapa u vrijednosne i političke standarde Europske unije. Zbog toga je Komisija EU zaprijetila Poljskoj da će joj oduzeti pravo glasa u Europskoj uniji, što se još nije dogodilo u povijesti te institucije.

Hrvatska predsjednica ne krije potporu Varšavi

I dok Poljskoj prijete sankcije i sve veća izoliranost, hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović ne krije potporu i simpatije spram režima u Varšavi. Dok se premijer Andrej Plenković zalaže za čvršću integraciju Hrvatske u EU, Kolinda Grabar Kitarović, zdušno podupire inicijativu Tri mora koje je osmislila Poljska te je pokušava realizirati zajedno sa Češkom, Mađarskom i Slovačkom, dakle, državama članicama Višegradske skupine.

Tu inicijativu većina članica EU doživljava kao produženu ruku Washingtona koji njome želi oslabiti jedinstvo Europske unije. Pri tomu se ističe kako su te četiri države više ili manje deficitarne s demokratskom praksom i standardima Europske unije. Unatoč truda predsjednice da se približi tim iliberalnim zemljama, kako ih još nazivaju, Poljska, Mađarska, Slovačka i Češka ne pokazuju nikakvu želja da u svoje redove uključe i Hrvatsku.

Pokušava li poljska vlada prikriti istinu?

Kako bi donekle ublažio kritike upućene svojoj zemlji, početkom ove godine predsjednik Poljske Andžej Duda smijenio je pet ministara za koje se drži da su bili najradikalniji u promociji radikalno desnih, nacionalističkih stajališta i širenja rasizma i ksenofobije. Točno je da je Poljska tijekom Drugog svjetskog rata bila pod nacističkom okupacijom, ali da nije imala kolaboracionističku vladu.

Međutim, postoje i brojni dokazi o suradnji dijela stanovništva s nacistima u progonu, teroriziranju i likvidacijama poljskih Židova. Premda je velika većina poljskih Židova stradala u koncentracijskim logorima, mnogi su bili i žrtve svojih susjeda Poljaka. Zbog toga prevladava uvjerenje da poljska vlada pokušava zakonom spriječiti istinu o Drugom svjetskom ratu u kojemu su stradali milijuni Poljaka, ali u kojem su i brojni Poljaci počinili zločine nad Židovima i Romima.

Stravični zločini za koje su optuženi Nijemci i nacisti

Jedan od takvih zločina, koji je izazvao najviše zgražanja, dogodio se 10. srpnja 1941., dakle, na početku njemačke okupacije, u istočnopoljskom gradića Jedwabne. Najprije je skupina od četrdesetak Židova zlostavljana i pretučena, potom je natjerana da sruši spomenik Lenjinu, a na kraju su morali u koloni prolaziti ulicama i pjevati sovjetske pjesme. Potom su svi oni hladno pobijeni, a razularena rulja nakon toga je opljačkala njihovu imovinu.

No, ni to im nije bilo dovoljno pa su ubrzo na isto mjesto doveli još jednu skupinu Židova od 300 žena, djece i staraca. Svi su oni zaključani u jednu baraku, koju su napadači zalili benzinom i zapalili. Taj su grozan zločin do nedavno poljske vlasti stavljale na teret Nijemcima. Jedan drugi masovni zločin dogodio se nakon završetka rata, 1946., u gradu Kielce. Tu je likvidirano 40 Židova, a sve su pobili njihovi susjedi Poljaci. I taj se zločin pripisivao nacistima.

Nije malo stranih analitičara i povjesničara koji tvrde da se korijeni današnje mržnje u jednoj od najkatoličkijih država svijeta spram izbjeglica, muslimana i demokraciji, mogu pronaći u ponašanju manjeg broja ljudi za nedavne poljske prošlosti. Time, dakako, nitko ne osporava da je u Poljskoj postojao jedan od najvećih pokreta otpora protiv njemačkog fašizma te da je na tisuće Poljaka ugrožavalo vlastitite živote spašavajući živote desetina tisuća Jevreja.

Poljska je bila dom najvećim koncentracijskim logorima

Inače, u Poljskoj je tijekom Drugog svjetskog rata bilo šest velikih i na desetke manjih nacističkih logora smrti. U blizini grada Oświęcima, njemačkog naziva Auschwitz, nalazio se najveći koncentracijski logor nacističke Njemačke. U toj tvornici smrti ubijeno je oko 1,1 milijuna ljudi, od toga su 90 posto bili Židovi. Većina je likvidirana u plinskim komorama, dok su drugi umirali od gladi, iscrpljivanja prisilnim radom, a bilo je i puno onih koje su stražari pobili ili su umrli za medicinskih eksperimenata.

Drugi veliki logor nalazio se u blizini mjesta Treblinka i tu je ubijeno između 750.000 i 850.000 Židova te oko 2000 Roma. U logoru Bełżec ubijeno je između 500.000 i 600.000 Židova, Poljaka, Rusa i Roma, dok je u koncentracijskom logoru Majdanek smrtno stradalo 79.000 ljudi, od kojih su 59.000 bili poljski Jevreji. U logoru Chełmno ubijeno je oko 153.000 ljudi, uglavnom Poljaka, Jevreja, Roma, Čeha i sovjetskih ratnih zarobljenika.

U eksperimentalnim plinskim komorama u Sobibóru likvidirano je oko 250.000 poljskih Jevreja i Roma. Sveukupno u nacističkim logorima u Poljskoj smrtno je stradalo oko 2.700.000 ljudi. Pretpostavlja se da je Hitler osnovao logore smrti u Poljskoj jer je tu živjelo najviše Židova u Europi. Ovih dana predsjednik poljskog Senata Stanislaw Karczewski, član stranke Pravo i Pravda, u nastojanju da se promijeni slika Poljske u svijetu, pozvao je Poljake koji žive u inozemstvu da šire istinu o svojoj zemlji te da prijave “svako iskaživanje protupoljskog raspoloženja”.

Goleme razlike u stajalištima Poljske i Njemačke

Za zajedničkoj press konferenciji kancelarke Angele Merkel i poljskog premijera Mateuša Moravjeckog koja je u petak održana u Berlinu, razlike u političkim stajalištima dviju država došle su do punog izražaja. To je potvrdila i sama kancelarka Merkel kazavši kako premijer Moravjecki i ona “imaju drugačije poglede, posebno na temu izbjeglica”.

Premijer Moravjecki upozorio je kako bi projekt plinovoda Nord Stream 2, koji bi povezivao Rusiju i Njemačku, mogao ugroziti diverzifikaciju nabavke energije i da je važno da “nijedna strana nema monopol na cijene”, jasno aludirajući na suradnju Rusije i Njemačke. Iste primjedbe na projekt Nord Stream II ima već duže vrijeme i Washington. Merkel je odmah odgovorila kako Njemačka smatra da je posrijedi “gospodarski projekt” koji “ne predstavlja opasnost za diverzifikaciju”.

Spor oko obeštećenja za štetu iz Drugog svjetskog rata

Prije toga Poljska je, na tragu onoga što stalno ponavlja američki predsjednik Donald Trump, kritizirala Njemačku da nedovoljno doprinosi rješavanju sigurnosnih problema u Europi, jer ne želi odvojiti više fiancijskih sredstava za obranu. Poljska za razliku od Njemačke i velike većine država članica EU, odbija primiti izbjeglice tvrdeći da nema potrebne kapacitete za njih te istodobno upozorava da Bruxelles nema pravo prisiljavati Varšavu da radi protiv svojih nacionalnih interesa. Tako se Poljska po svim tim pitanjima postavlja kao glasnogovornik Trumpove politike.

Prošlog ljeta, vodeći političari vladajuće stranke Pravo i pravda najavili su da će Varšava zatražiti od Njemačka dodatno financijsko obeštećenje za štetu koja je napravljena Poljskoj tijekom Drugog svjetskog rata. Dok Berlin tvrdi da je ta odšteta već plaćena, u Varšavi traže da se ponovno otvori to pitanje.

Eksponirani Poljaci imaju problema i s Velikom Britanijom

Zbog javnog izražavanja homofobičnih i antisemitskih stajališta Rafału Ziemkijevicu, poznatom poljskom publicisti i novinaru, otkazani su nastupi u Velikoj Britaniji. On je tijekom vikenda trebao govoriti u Bristolu, Cambridgeu i Londonu, ali organizatori tih događanja otkazali su mu gostoprimostvo nakon što su postali svjesni prirode njegovih javnih istupa. Ziemkijevic je optužio Britance i rekao da u takvoj situaciji njegova posjeta nema smisla.

Daniel Zeichner, predstavnik u gradskom vijeću Cambridgea izjavio je kako “niti jedna osoba koja podržava islamofobiju, antisemitizam ili rasnu diskriminaciju, nije dobrodošla u Veliku Britaniju”. Ziemkiejevic, međutim, nije prvi javno eksponirani Poljak koji ima problema s britanskim vlastima.

U veljači prošle godine, Jacek Międlar, bivši svećenik, bio je u pritvoru u zračnoj luci Stansted jer je optužio muslimane da su vođe bandi u Velikoj Britaniji. Weyman Bennett, tajnik udruženja za brobu protiv fašizma, upozorio je da se svi “moramo boriti protiv rasta antisemitizma, ksenofobije i islamofobije u Europi. Sjajna je vijest da su osobi poput Ziemkijevica, koji se “šalio” na račun Auschwitza te optužio Židove da su sami krivi zbog patnji kroz koje su prošli, otkazani nastupi u Velikoj Britaniji”.