Vijest je aktualna i ipak je registrirana, unatoč tome što je medijski prostor čitav dan bio okupiran Saborom i raspravom o Kujundžiću, Plenkovićevoj ponudi sindikatima i ostalim temama. Predsjednica je dakle nagradila Prljavo kazalište za 40. godišnjicu rada, rekavši tom prigodom sljedeće: “Dodjeljujem vam povelju Republike Hrvatske za izniman doprinos u promicanje domoljublja, vašeg humanitarnog djelovanja te ugleda rock-glazbe u povodu vaše 40. obljetnice.
Prljavo kazalište stvaralo i izvodilo skladbe koje su ostale dio naših osobnih ljubavi i boli, proslava i tugovanja, a posebno posveta majci koja se iz okvira tihog opraštanja prelila u gotovo nacionalnu budnicu. Niste se bojali dodirnuti i teške ožiljke naše prošlosti kao što ste uvijek bili kritični prema svakodnevici, a u oproštaju s onima koji su za Hrvatsku dali život bila je i tuga stihova Prljavog kazališta sa suzama koje smo za njih isplakali.”
Odmah da kažem kako me potez Kolinde Grabar Kitarović uopće ne čudi, a njen patetični govor pun općih mjesta još i manje. Od nje se takvo nešto i očekuje, posebno u posljednje vrijeme otkad je s punim kapacitetom ušla u kampanju, proizvodeći nepodnošljivu količinu patetičnog kiča, podilazeći najnižim nacionalističkim strastima i pretvarajući se u putujući cirkus, čime je izbila i posljednji adut iz ruke onih koji su smatrali da funkcija koju obnaša i dalje treba imati istu ulogu i da se na nju treba doći na općim izborima.
Od subverzivnog benda postali su grupa establišmenta
No, što ćemo s Prljavim kazalištem? Naizgled, ni oni nisu nikoga iznenadili, jer odavno su oni rani pankerski dani ostavljeni iza sebe, a bend se u posljednjih 30 godina, nakon što su dobili status nacionalnih ikona zbog pjesme ‘Mojoj majci’ i koncerta na Trgu Republike, pretvorio u srednjestrujašku skupinu, koja je imala zapaženih momenata, ali čije su se poruke u najkraćemu mogle svesti na konstruktivnu kritiku. Koliko god su se oni koji su ih voljeli trudili uspostaviti neku vrstu kontinuiteta, činjenica je da je Prljavo kazalište od subverzivnog benda postalo grupa establišmenta.
Stoga, postoji ozbiljan idejni rascjep između, primjerice ‘Heroja ulice’ i ‘Sretan Božić gladna djeco’. Da o pjesmi ‘Neki dječaci’, poznatijoj po stihovima ‘Ja sam za slobodnu mušku ljubav’ i ne govorimo. Bilo bi uostalom zanimljivo pitati predsjednicu što misli o porukama iz njihovih ranih radova. Nema dakle nikakve sumnje, da je Jasenko Houra odlučio legitimirati novo vrijeme, zbog čega se uostalom devedesetih i pojavio onaj kultni grafit, ‘Johnny vrati se, Jajo nas jebe’.
Međutim, svemu tome unatoč, ipak je iznenađujuće da su pristali primiti ovu nagradu upravo sada i upravo od Kolinde Grabar Kitarović. Istina je da već dugo vremena ne postoje iluzije oko toga da je rock muzika postala dio službene kulture i da njena uloga u pravilu nije ista kao što je bila u ranim danima. Ovdje možemo čak i za nastavak priče zanemariti činjenicu da je upravo pank predstavljao snažan glas otpora takvom razvoju događaja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Odluka o dodjeli morala je doći iz predsjedničina stožera
Logično je što je rock kanoniziran, jednako kao što je logično da su ključni protagonisti njegovih ranih dana doživjeli počast primanja u visoko društvo. Najbolji primjer ovoga o čemu govorim je činjenica da je Mick Jagger primio titulu sir, od strane britanske kraljice, što bi u Prljavom kazalištu mogli vaditi kao krunski argument za prihvaćanje ove počasti.
No, razlog zbog kojeg on ne može biti validan u ovom slučaju je taj što je Jagger primio nagradu od institucije koja u Velikoj Britaniji predstavlja isključivo folklornu činjenicu, zahvaljujući višestoljetnoj tradiciji, dok je Prljavo kazalište odlučilo primiti nagradu također od strane folklorne činjenice, ali usred njezine predizborne kampanje. To jednostavno ne može biti isto, posebno iz razloga što je posve sigurno kako je i njena odluka da ovu nagradu dodijeli došla iz stožera, odnosno s nekim ciljem. Što nas sve dovodi do najbitnijeg. Jedno je legitimirati novo doba u cjelini, što god netko mislio o tome, a sasvim drugo podržati konkretnu političarku u predizbornoj kampanji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto je Prljavo kazalište pristalo sudjelovati u kampanji Kolinde Grabar Kitarović?
Predsjednica je bendu u povodu 40. obljetnice dala povelju Republike Hrvatske
Mick Jagger od britanske je kraljice primio titulu sir, što bi u Prljavom kazalištu mogli vaditi kao krunski argument za prihvaćanje ove počasti. No, razlog zbog kojeg on ne može biti validan u ovom slučaju je taj što je Jagger primio nagradu od institucije koja u Velikoj Britaniji predstavlja isključivo folklornu činjenicu, zahvaljujući višestoljetnoj tradiciji, dok je Prljavo kazalište odlučilo primiti nagradu također od strane folklorne činjenice, ali usred njezine predizborne kampanje.
Vijest je aktualna i ipak je registrirana, unatoč tome što je medijski prostor čitav dan bio okupiran Saborom i raspravom o Kujundžiću, Plenkovićevoj ponudi sindikatima i ostalim temama. Predsjednica je dakle nagradila Prljavo kazalište za 40. godišnjicu rada, rekavši tom prigodom sljedeće: “Dodjeljujem vam povelju Republike Hrvatske za izniman doprinos u promicanje domoljublja, vašeg humanitarnog djelovanja te ugleda rock-glazbe u povodu vaše 40. obljetnice.
Prljavo kazalište stvaralo i izvodilo skladbe koje su ostale dio naših osobnih ljubavi i boli, proslava i tugovanja, a posebno posveta majci koja se iz okvira tihog opraštanja prelila u gotovo nacionalnu budnicu. Niste se bojali dodirnuti i teške ožiljke naše prošlosti kao što ste uvijek bili kritični prema svakodnevici, a u oproštaju s onima koji su za Hrvatsku dali život bila je i tuga stihova Prljavog kazališta sa suzama koje smo za njih isplakali.”
Odmah da kažem kako me potez Kolinde Grabar Kitarović uopće ne čudi, a njen patetični govor pun općih mjesta još i manje. Od nje se takvo nešto i očekuje, posebno u posljednje vrijeme otkad je s punim kapacitetom ušla u kampanju, proizvodeći nepodnošljivu količinu patetičnog kiča, podilazeći najnižim nacionalističkim strastima i pretvarajući se u putujući cirkus, čime je izbila i posljednji adut iz ruke onih koji su smatrali da funkcija koju obnaša i dalje treba imati istu ulogu i da se na nju treba doći na općim izborima.
Od subverzivnog benda postali su grupa establišmenta
No, što ćemo s Prljavim kazalištem? Naizgled, ni oni nisu nikoga iznenadili, jer odavno su oni rani pankerski dani ostavljeni iza sebe, a bend se u posljednjih 30 godina, nakon što su dobili status nacionalnih ikona zbog pjesme ‘Mojoj majci’ i koncerta na Trgu Republike, pretvorio u srednjestrujašku skupinu, koja je imala zapaženih momenata, ali čije su se poruke u najkraćemu mogle svesti na konstruktivnu kritiku. Koliko god su se oni koji su ih voljeli trudili uspostaviti neku vrstu kontinuiteta, činjenica je da je Prljavo kazalište od subverzivnog benda postalo grupa establišmenta.
Stoga, postoji ozbiljan idejni rascjep između, primjerice ‘Heroja ulice’ i ‘Sretan Božić gladna djeco’. Da o pjesmi ‘Neki dječaci’, poznatijoj po stihovima ‘Ja sam za slobodnu mušku ljubav’ i ne govorimo. Bilo bi uostalom zanimljivo pitati predsjednicu što misli o porukama iz njihovih ranih radova. Nema dakle nikakve sumnje, da je Jasenko Houra odlučio legitimirati novo vrijeme, zbog čega se uostalom devedesetih i pojavio onaj kultni grafit, ‘Johnny vrati se, Jajo nas jebe’.
Međutim, svemu tome unatoč, ipak je iznenađujuće da su pristali primiti ovu nagradu upravo sada i upravo od Kolinde Grabar Kitarović. Istina je da već dugo vremena ne postoje iluzije oko toga da je rock muzika postala dio službene kulture i da njena uloga u pravilu nije ista kao što je bila u ranim danima. Ovdje možemo čak i za nastavak priče zanemariti činjenicu da je upravo pank predstavljao snažan glas otpora takvom razvoju događaja.
Odluka o dodjeli morala je doći iz predsjedničina stožera
Logično je što je rock kanoniziran, jednako kao što je logično da su ključni protagonisti njegovih ranih dana doživjeli počast primanja u visoko društvo. Najbolji primjer ovoga o čemu govorim je činjenica da je Mick Jagger primio titulu sir, od strane britanske kraljice, što bi u Prljavom kazalištu mogli vaditi kao krunski argument za prihvaćanje ove počasti.
No, razlog zbog kojeg on ne može biti validan u ovom slučaju je taj što je Jagger primio nagradu od institucije koja u Velikoj Britaniji predstavlja isključivo folklornu činjenicu, zahvaljujući višestoljetnoj tradiciji, dok je Prljavo kazalište odlučilo primiti nagradu također od strane folklorne činjenice, ali usred njezine predizborne kampanje. To jednostavno ne može biti isto, posebno iz razloga što je posve sigurno kako je i njena odluka da ovu nagradu dodijeli došla iz stožera, odnosno s nekim ciljem. Što nas sve dovodi do najbitnijeg. Jedno je legitimirati novo doba u cjelini, što god netko mislio o tome, a sasvim drugo podržati konkretnu političarku u predizbornoj kampanji.