Na slici se ponosno vijori višemetarska hrvatska zastava. Pače, čini se da je riječ o onoj najponosnijoj, s kninske tvrđave. A tekst kaže: “Let 3 je službeni predstavnik Hrvatske na Eurosongu. Tko je protiv Leta 3, taj je protiv Hrvatske”.
To je samo jedan detaljčić, začin velike rasprave koja tutnji domaćim javnim prostorom (dakle, uglavnom društvenim mrežama) o nastupu riječkih rockera na natjecanju za pjesmu Eurovizije u Liverpoolu. Rasprave koja se pogotovo zakuhala nakon što je postalo jasno da će izostati klasični efekt “A što smo vam rekli”, odnosno, da se šljokičasto-golišavi anarho-spektakl Leta 3 neće gledati samo u polufinalu.
Muke po utjerivačima
Utjerivanje domoljublja, praksa koja se na ovim prostorima marno upražnjava već više od tri desetljeća, tako je doletjelo, poput čepa ispaljenog iz stražnjice u prime-timeu javne televizije, ravno u lice samim utjerivačima. Pod svetom trobojnicom, eto, marširaju napadno našminkani muškarci s brčinama i haljama, skloni skidanju do što golije kože i plesu s crvenim ružama koje nehajno mlataraju viseći im iz istog onog dijela tijela iz kojeg povremeno prđenjem izbacuju čepove. I što, zaboga, sad?
Svi argumenti s kojima “državotvorni” dio javnosti desetljećima smara ostatak zemlje sad su se okrenuli protiv njih. Sve one priče u nužnosti idoliziranja, recimo, nogometaša koji su pred sudom odjednom izgubili pamćenje, o domovinskoj obvezi masovne ekstaze nad pobjedama reprezentacije koja je (pre)često bila tek izlog jedne kriminalne skupine i sve te argumentacije o “međunarodnom ugledu Hrvatske” koji se ne smije kvariti niti iznošenjem istine o onome što se u toj istoj Hrvatskoj događa – eksplodirale su u sudaru s “Mamom ŠČ”, izvedenom pod službenim državnim insignijama.
Quaresma 117.
Freak šou, LGBT propaganda, globalistička dekadencija, sve to i još mnogo više su epiteti koje rafalno ispaljuju oni koji su zgroženih time što državu, pardon, Državu, ne predstavljaju “vjera, ljubav i domovina”, već taj i takav Let 3. Da su se barem nakon ulaska u finale zahvalili Gospi i isticali vrline poniznosti i zajedništva nacije. Ma kakvi, manijaci su otišli u drag queen klub u Liverpoolu i napravili još luđi i razgolićeniji šou od onog na pozornici Eurosonga! Kao službeni predstavnici jedne i jedine Republike Hrvatske!
I što sad – jesu li oni kojima se gadi performans Leta 3 i koji se mole da barem u finalu ne postignu neki zapaženi rezultat isti kao i oni kojima srce zaigra kad vide napisano “Quaresma 117.” (strijelac i minuta gola kojim je nogometna reprezentacija Hrvatske izbačena s Eura 2016. godine)? Jesu li, stvarno, oni koji u subotu neće navijati za Let 3, pa makar doma imali krunicu i sliku Franje Tuđmana – protiv Hrvatske?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Mrletovo dupe i Marija Magdalena
Naravno da nisu – iako bi upravo njihova dosadašnja logika upućivala na suprotno. Domoljublje se, naime, kao i bilo koja druga razina ljubavi, ne može utjerivati, niti propisati za obavezno uzimanje, dva puta dnevno nakon jela. Teror obligatornog domoljublja je stoga, ne samo potpuno besmislen, nego i kontraproduktivan.
Nekome je njihova država suza u oku od ponosa. Nekome, pak, uglavnom tek alat kojim se jednostavnije i efikasnije može živjeti u zajednici s drugim ljudima. Nekome srce zaigra kad na Eurosongu nastupa prekrasna Hrvatica pjevajući “Mariju Magdalenu”, nekome kad Mrle, jebi ga, pokaže dupe.
Sloboda za utjerivače domoljublja
Stoga se svi silni konzervativni državotvorci, koji su se našli u nezgodi jer boje ljubljene Domovine brane progaylesboanarhomanijakalni autori hitova poput “Kurcem u čelo” ili “Angela Merkel sere”, mogu opustiti. Ljudi, jednostavno je – ne morate navijati za Let 3. To je stvar slobodnog odabira koji nikog ne čini manje vrijednim. Promijenite kanal. Navijajte za, štajaznam, Njemačku, Francusku, Srb… (okej, provociram) Španjolsku.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sloboda izbora je, naime, ono što čini život u bilo kojoj zajednici podnošljivim. A sloboda po kojoj je jasno da utjerivači domoljublja ne moraju navijati za ono što doživljavaju kao “freak show” iako on predstavlja Hrvatsku, izvire s potpuno istog mjesta kao i ona umjetnička sloboda koju Let 3 tako hedonistički neobuzdano konzumira svaki put na sceni. Stoga je lekcija o slobodi koju nam, napadno i u šljokicama, upravo daju iz Engleske, daleko, daleko vrjednija od bilo kakvog uspjeha na Eurosongu.
Zašto ne trebate navijati za Let 3 u finalu Eurosonga?
Čudesni manijaci iz Leta 3 službeni su predstavnici Domovine. Kakva nezgodancija za utjerivače domoljublja
Ljudi, jednostavno je - ne morate navijati za Let 3. To je stvar slobodnog odabira koji nikog ne čini manje vrijednim. Promijenite kanal. Navijajte za, štajaznam, Njemačku, Francusku, Srb… (okej, provociram) Španjolsku
Na slici se ponosno vijori višemetarska hrvatska zastava. Pače, čini se da je riječ o onoj najponosnijoj, s kninske tvrđave. A tekst kaže: “Let 3 je službeni predstavnik Hrvatske na Eurosongu. Tko je protiv Leta 3, taj je protiv Hrvatske”.
To je samo jedan detaljčić, začin velike rasprave koja tutnji domaćim javnim prostorom (dakle, uglavnom društvenim mrežama) o nastupu riječkih rockera na natjecanju za pjesmu Eurovizije u Liverpoolu. Rasprave koja se pogotovo zakuhala nakon što je postalo jasno da će izostati klasični efekt “A što smo vam rekli”, odnosno, da se šljokičasto-golišavi anarho-spektakl Leta 3 neće gledati samo u polufinalu.
Muke po utjerivačima
Utjerivanje domoljublja, praksa koja se na ovim prostorima marno upražnjava već više od tri desetljeća, tako je doletjelo, poput čepa ispaljenog iz stražnjice u prime-timeu javne televizije, ravno u lice samim utjerivačima. Pod svetom trobojnicom, eto, marširaju napadno našminkani muškarci s brčinama i haljama, skloni skidanju do što golije kože i plesu s crvenim ružama koje nehajno mlataraju viseći im iz istog onog dijela tijela iz kojeg povremeno prđenjem izbacuju čepove. I što, zaboga, sad?
Svi argumenti s kojima “državotvorni” dio javnosti desetljećima smara ostatak zemlje sad su se okrenuli protiv njih. Sve one priče u nužnosti idoliziranja, recimo, nogometaša koji su pred sudom odjednom izgubili pamćenje, o domovinskoj obvezi masovne ekstaze nad pobjedama reprezentacije koja je (pre)često bila tek izlog jedne kriminalne skupine i sve te argumentacije o “međunarodnom ugledu Hrvatske” koji se ne smije kvariti niti iznošenjem istine o onome što se u toj istoj Hrvatskoj događa – eksplodirale su u sudaru s “Mamom ŠČ”, izvedenom pod službenim državnim insignijama.
Quaresma 117.
Freak šou, LGBT propaganda, globalistička dekadencija, sve to i još mnogo više su epiteti koje rafalno ispaljuju oni koji su zgroženih time što državu, pardon, Državu, ne predstavljaju “vjera, ljubav i domovina”, već taj i takav Let 3. Da su se barem nakon ulaska u finale zahvalili Gospi i isticali vrline poniznosti i zajedništva nacije. Ma kakvi, manijaci su otišli u drag queen klub u Liverpoolu i napravili još luđi i razgolićeniji šou od onog na pozornici Eurosonga! Kao službeni predstavnici jedne i jedine Republike Hrvatske!
I što sad – jesu li oni kojima se gadi performans Leta 3 i koji se mole da barem u finalu ne postignu neki zapaženi rezultat isti kao i oni kojima srce zaigra kad vide napisano “Quaresma 117.” (strijelac i minuta gola kojim je nogometna reprezentacija Hrvatske izbačena s Eura 2016. godine)? Jesu li, stvarno, oni koji u subotu neće navijati za Let 3, pa makar doma imali krunicu i sliku Franje Tuđmana – protiv Hrvatske?
Mrletovo dupe i Marija Magdalena
Naravno da nisu – iako bi upravo njihova dosadašnja logika upućivala na suprotno. Domoljublje se, naime, kao i bilo koja druga razina ljubavi, ne može utjerivati, niti propisati za obavezno uzimanje, dva puta dnevno nakon jela. Teror obligatornog domoljublja je stoga, ne samo potpuno besmislen, nego i kontraproduktivan.
Nekome je njihova država suza u oku od ponosa. Nekome, pak, uglavnom tek alat kojim se jednostavnije i efikasnije može živjeti u zajednici s drugim ljudima. Nekome srce zaigra kad na Eurosongu nastupa prekrasna Hrvatica pjevajući “Mariju Magdalenu”, nekome kad Mrle, jebi ga, pokaže dupe.
Sloboda za utjerivače domoljublja
Stoga se svi silni konzervativni državotvorci, koji su se našli u nezgodi jer boje ljubljene Domovine brane progaylesboanarhomanijakalni autori hitova poput “Kurcem u čelo” ili “Angela Merkel sere”, mogu opustiti. Ljudi, jednostavno je – ne morate navijati za Let 3. To je stvar slobodnog odabira koji nikog ne čini manje vrijednim. Promijenite kanal. Navijajte za, štajaznam, Njemačku, Francusku, Srb… (okej, provociram) Španjolsku.
Sloboda izbora je, naime, ono što čini život u bilo kojoj zajednici podnošljivim. A sloboda po kojoj je jasno da utjerivači domoljublja ne moraju navijati za ono što doživljavaju kao “freak show” iako on predstavlja Hrvatsku, izvire s potpuno istog mjesta kao i ona umjetnička sloboda koju Let 3 tako hedonistički neobuzdano konzumira svaki put na sceni. Stoga je lekcija o slobodi koju nam, napadno i u šljokicama, upravo daju iz Engleske, daleko, daleko vrjednija od bilo kakvog uspjeha na Eurosongu.