Zašto Plenković mora srušiti incijativu za promjenu izbornog sustava? Jer bi to bio početak njegova kraja

Može li premijer uvjeriti građane da ne potpišu inicijativu za referendum?

Jedna od realnih političkih posljedica mogućeg uspjeha referenduma bila bi, među ostalim, trajna politička nestabilnost u zemlji čiji politički sustav ionako sve lošije funkcionira. Ako GI Narod odlučuje skupi dovoljno potpisa za referendum, bit će to težak udarac Andreju Plenkoviću i njegovoj verziji Hrvatske demokratske zajednice, jer se GI Narod odlučuje obraća pretežno desnim glasačima, onima koji načelno podržavaju HDZ. A HDZ ne može tolerirati predsjednika koji je izgubio većinu desnih glasača, od jedne manje 'građanske' inicijative (koju, doduše, svesrdno podupire velika Katolička Crkva)

Premijer Plenković pokrenuo je HDZ-ovu jadransku ofenzivu samo desetak dana prije početka prikupljanja potpisa za referendum o promjenama izbornog sustava. Iza akcije prikupljanja potpisa stoji desna Građanska inicijativa adekvatno populističkog imena Narod odlučuje, a cilj je referenduma navodno razbijanje dominacije velikih stranaka. Stvarni ciljevi referenduma jesu politička legitimacija dosad vaninstitucionalne radikalne kršćanske desnice, te smanjivanje prava nacionalnih manjina.

Jedna od realnih političkih posljedica mogućeg uspjeha referenduma bila bi, među ostalim, trajna politička nestabilnost u zemlji čiji politički sustav ionako sve lošije funkcionira. Ako GI Narod odlučuje skupi dovoljno potpisa za referendum, bit će to težak udarac Andreju Plenkoviću i njegovoj verziji Hrvatske demokratske zajednice, jer se GI Narod odlučuje obraća pretežno desnim glasačima, onima koji načelno podržavaju HDZ (doduše, nema nikakve sumnje da će njihove prijedloge prihvatiti i dio prosvjednih glasača drugih svjetonazorskih orijentacija).

U Dalmaciju je stigao kao Sanader, pun samopouzdanja

Budući da je Dalmacija jedna od najpostojanijih izbornih baza Hrvatske demokratske zajednice, logično je da je Plenković krenuo braniti baš Dalmaciju od penetracije desnih “građanskih” udruga, koje su mu postale otvoreni neprijatelji poslije izglasavanja Istanbulske konvencije. Andrej Plenković došao je u Dalmaciju u stilu Ive Sanadera. Pun samopouzdanja i pun obećanja. Pa je tako Split odjednom postao bogatiji za projekte vrijedne milijarde i milijarde kuna, a Vlada i gradska uprava skupa su podržali Ultru, što je svakako pozitivno.

Zatim je u Šibeniku, gradu koji postaje nova hrvatska turistička superzvijezda, održan sastanak HDZ-ovih župana, gradonačelnika i načelnika, na kojem je, dan poslije splitskih milijardi, potpredsjednik HDZ-a Gordan Jandroković žestoko napao inicijativu za referendum o promjeni izbornog sustava, dok je sam Plenković demantirao glasine o mogućim prijevremenim izborima, ili o rekonstrukciji Vlade.

Ako ne sruši referendum, to će mu biti najteži politički poraz

E sada, jasno je da će u idućih dvadesetak dana Plenković i HDZ učiniti sve što mogu da uvjere desne glasače kako nema smisla potpisati inicijativu za referendum o promjeni izbornog sustava. Ako uspije srušiti referendum, bit će to Plenkovićeva značajna pobjeda na desnici. Ako ne uspije, bit će to njegov dosad najteži politički poraz. No, Plenkovićeva pobjeda ili poraz neće zavisiti samo od trenutne premijerove političke inicijative, niti od obećanja za buduće projekte, nego od stvarnih rezultata dosadašnje politike HDZ-ove Vlade. A ti rezultati nisu dobri.

Prvo, u Hrvatskoj već mjesecima pada industrijska proizvodnja. Tako negativan trend nismo imali od 2014. godine. Drugo, Vlada je PDV-om opteretila najvažniji hrvatski gospodarski sektor, turizam i ugostiteljstvo. Hrvatski PDV na turizam i restorane, što ga je uvela Plenkovićeva Vlada, bitno je viši nego u većini konkurentskih turističkih zemalja. Tim je potezom Vlada spriječila dodatni rast turizma ugostiteljstva, izravno utjecala na smanjivanje investicija u turizmu, te gotovo dokinula efekt multiplikatora, kakav bi turizam mogao imati na veći dio hrvatskog gospodarstva. Vladina odluka o PDV-u za turizam i ugostiteljstvo zapravo je potpuno nerazumljiv, pomalo samoubilački, i svakako podrivački potez protiv najvitalnijeg dijela hrvatske ekonomije.

Konstantan trend pada industrijske proizvodnje

Kad je riječ o drugim ekonomskim rezultatima, smanjivanje javnog duga, lagani, premda još jako uvjetni rast kreditnog rejtinga, svakako jesu uspjesi, ali oni su manje bitni u usporedbi s konstantnim trendom pada industrijske proizvodnje. Nadalje, jedno od ključnih mjesta u inventuri dosadašnjih Plenkovićevih rezultat zauzima Lex Agrokor. I dok se Plenkoviću mora odati priznanje zbog toga što jest spriječio raspad Agrokora, koji bi imao katastrofalne posljedice na cijelo hrvatsko gospodarstvo, sve što se kasnije dešavalo pretvara Lex Agrokor u jedan veliki debakl, o čemu, uostalom, svjedoče i nedavne sudske presude protiv odluka Agrokorova posebnog upravitelja.

Vlada, nadalje, nije učinila ništa da počne stvarati uvjete za zaustavljanje iseljavanja iz Slavonije. Slavonija je, deklarativno, trebala spadati među apsolutne prioritete Plenkovićeve Vlade. Stanje u Slavoniji, međutim, nije niti milimetar bolje nego prije godinu dana. Andrej Plenković i njegova Vlada nemaju, dakle, niti jedan čvrsti ekonomski argument, osim smanjenja javnog duga, kojim se mogu pohvaliti. A glasači u Dalmaciji, koji, doslovno, žive isključivo od turizma i od proizvodnje roba vezanih uz turizam, svakodnevno proklinju PDV na hotele i restorane, jer izravno ugrožava njihovu egzistenciju.

Dugoročno najopasniji trend koji nas vodi na stranu gubitnika

Kad je, pak, riječ o Plenkovićevim “društvenim” rezultatima, koji bi premijeru mogli dati snažniju potporu centrističkih birača, kakvu je svojedobno bio uživao Ivo Sanader, ni tu stanje nije puno bolje. Naravno da moramo biti zadovoljni usvajanjem Istanbulske konvencije. Međutim, za vrijeme Plenkovićeva mandata nastavio se užasno opasan povijesno-društveno-politički proces što ga je bio potaknuo Tomislav Karamarko, dok je obavljao dužnost predsjednika HDZ-a. Radi se, naravno, o rehabilitaciji Nezavisne Države Hrvatske, koja se obavlja pod egidom brojanja žrtava u Jasenovcu, ili pod povezivanjem vrijednosti Domovinskog rata, s vrijednostima ustaškog pokreta.

Taj je trend dugoročno najopasniji za Hrvatsku, jer nas vodi na stranu gubitnika u Drugom svjetskom ratu, a cijeli je suvremeni Zapad nastao na temelju antifašističke pobjede u Drugom svjetskom ratu. Veliki dio radikalnih hrvatskih nacionalista, uključujući mnoge u HDZ-u, to nikada neće razumjeti.
Osim toga, Hrvatska stoji prilično jadno u svim mogućim međunarodnim izvještajima o stanju demokracije i slobode medija. Radi se o tvrdim činjenicama, a ne o proizvoljnim ocjenama. Pravosuđe je grozno, kao što je uvijek i bilo, dok državna uprava spada među najgore i najneefikasnije u Europi. Zdravstvo, kao i uvijek , gomila milijardske dugove, problemi mirovinskog sustava se ne rješavaju, dok reforma obrazovanja i dalje ima posve nejasan oblik, budući da nedostaje čvrsta politička volja da bi se ušlo u njenu provedbu.

Kako tolerirati premijera koji je izgubio većinu desnih glasača

Jedini sektor u kojem se Andrej Plenković zaista dobro snalazi jest vanjska politika: skoro svi njegovi potezi u konstantno napetim odnosima sa Srbijom i Slovenijom nesporno su inteligentni, dobro odmjereni , te dovode obje susjedne države u prilično inferioran i neuvjerljiv položaj. Recimo, nimalo zlobno, kako bi Andrej Plenković bio vrlo dobar ministar vanjskih poslova u Vladi Zorana Milanovića.

Ključno je pitanje može li Andrej Plenković, s rezultatima koji su jednako neprihvatljivi i desnim i lijevim biračima, s relativno slabim stranačkim i još gorim osobnim rejtingom, uvjeriti građane da ne potpišu inicijativu za referendum o promjeni izbornog sustava. Ako Plenkoviću ne uspije onemogućiti tu inicijativu, moći će se, vjerojatno, govoriti o početku njegova kraja na čelu HDZ-a, ali i u hrvatskoj državnoj politici. Jer HDZ ne može tolerirati predsjednika koji je izgubio većinu desnih glasača, od jedne manje “građanske” inicijative (koju, doduše, svesrdno podupire velika Katolička Crkva).