Elementarna logika i inače često zna biti na niskoj cijeni kad je dnevna politika u pitanje. U svim tim frazama, spinovima, pokušajima zadobivanja povjerenja i autoriteta političari se često zapetljaju toliko da bi stari dobri Aristotel čupao kosu.
Evo, recimo Andrej Plenković. Neki dan je ustanovio kako smo, srećom, danas otporniji na vanjske šokove nego prije deset godina. “Hrvatska danas izgleda puno bolje nego prije četiri godine. Bez političke stabilnosti, to jest 76 ruku u Saboru to se ne bi dogodilo”, konstatirao je zadovoljno premijer koji priču o političkoj stabilnosti redovno koristi kao pokriće za činjenicu da je većina u Saboru, zapravo, formirana protiv volje građana, najprizemnijom političkom trgovinom s ostatkom HNS-a i Bandićevim “žetončićima”.
Zahvalnost i metak
Samo, ako je doista tako kako premijer kaže i ako bi morali biti gotovo egzistencijalno zahvalni za političku stabilnost, kako je moguće da je spreman na to da svog strateškog partnera pusti niz vodu političkog nestanka koja vrlo izgledno čeka stranku Ivana Vrdoljaka u slučaju samostalnog izlaska na izbore. “Sigurno nećemo s HNS-om ići na iste liste”, kazao je Plenković samo trenutčić prije nego je krenuo hvaliti političku stabilnost. Za koju se HNS dao sasvim isto (zapravo, vjerojatno i još više) nego premijerov HDZ.
HNS se, dakle, žrtvuje za političku stabilnost koju premijer hvali kao egzistencijalnu za Hrvatsku, a Plenković ih u isto vrijeme pušta niz vodu. Nešto tu debelo smrdi, zar ne, Aristotele?
Zašto Plenković neće koaliciju s HNS-om kad se hvali da je s njima spasio Hrvatsku?
Premijer tvrdi da Hrvatska ne bi bila ovako spreman za krizu da nema tih 76 ruku u Saboru
Plenković priču o političkoj stabilnosti redovno koristi kao pokriće za činjenicu da je većina u Saboru, zapravo, formirana protiv volje građana, najprizemnijom političkom trgovinom s ostatkom HNS-a i Bandićevim “žetončićima"
Elementarna logika i inače često zna biti na niskoj cijeni kad je dnevna politika u pitanje. U svim tim frazama, spinovima, pokušajima zadobivanja povjerenja i autoriteta političari se često zapetljaju toliko da bi stari dobri Aristotel čupao kosu.
Evo, recimo Andrej Plenković. Neki dan je ustanovio kako smo, srećom, danas otporniji na vanjske šokove nego prije deset godina. “Hrvatska danas izgleda puno bolje nego prije četiri godine. Bez političke stabilnosti, to jest 76 ruku u Saboru to se ne bi dogodilo”, konstatirao je zadovoljno premijer koji priču o političkoj stabilnosti redovno koristi kao pokriće za činjenicu da je većina u Saboru, zapravo, formirana protiv volje građana, najprizemnijom političkom trgovinom s ostatkom HNS-a i Bandićevim “žetončićima”.
Zahvalnost i metak
Samo, ako je doista tako kako premijer kaže i ako bi morali biti gotovo egzistencijalno zahvalni za političku stabilnost, kako je moguće da je spreman na to da svog strateškog partnera pusti niz vodu političkog nestanka koja vrlo izgledno čeka stranku Ivana Vrdoljaka u slučaju samostalnog izlaska na izbore. “Sigurno nećemo s HNS-om ići na iste liste”, kazao je Plenković samo trenutčić prije nego je krenuo hvaliti političku stabilnost. Za koju se HNS dao sasvim isto (zapravo, vjerojatno i još više) nego premijerov HDZ.
HNS se, dakle, žrtvuje za političku stabilnost koju premijer hvali kao egzistencijalnu za Hrvatsku, a Plenković ih u isto vrijeme pušta niz vodu. Nešto tu debelo smrdi, zar ne, Aristotele?