Na ukrajinskom ratištu nastavljaju se iscrpljujuće borbe bez izgleda za brzo okončanje sukoba. Na vidiku još nisu značajni teritorijalni dobici strategijskog, pa ni operativnog značaja. Također, niti jedna od strana, ne pokazuje kritičnu razinu iscrpljenosti snaga koja bi vodila do presudnih gubitaka na bojnom polju.
Ukrajinske snage nastavljaju sa svojom taktikom napada malih skupina. Uspijevaju održavati inicijativu, ali bez većeg sinergijskog učinka. Smjer od Orhiva prema jugu i dalje je težište ofenzivnih djelovanja Oružanih snaga Ukrajine dok je pomoćni pravac, od Velike Novosilke prema jugu gotovo utihnuo. Dio fronta u Donjecku, oko Avdiivke i Bahmuta očito služi Ukrajincima za vezivanje ruskih snaga. Južno od Bahmuta, između nedavno oslobođenih mjesta Kliscivka i Andriivka, ukrajinske snage nastoje presjeći putnu komunikaciju T0513 koja u pravcu sjever-jug povezuju gradove Bahmuta i Gorlivka.
Ukrajinska djelovanja u delti Dnjepar, čini se, služe istoj svrsi. Snage pod zapovjedništvom Kijeva dominiraju na većini otoka u delti Dnjepra. Čak su na tri mjesta uspjeli osigurati uporišta ne lijevoj obali rijeke. Ipak, količina angažiranih snaga, raspoloživa tehnika kao i veličine vodenih prepreka ne ukazuju na mogući ozbiljan nasilni prelazak rijeke nizvodno od Nove Kahovke. Borbe se nastavljaju, ali na razini nižih taktičkih formacija uz obostranu razmjenu artiljerijske vatre.
Iako su rezerve ograničene, Rusi za sada njima uspješno manevriraju duž cijele linije fronta od oko 1200 kilometara. Osim kolapsa pojedinih rovova i uporišta, nema slučajeva raspada većih dijelova ruskog obrambenog pojasa. Za svaki metar utvrđenih položaja obje strane moraju voditi duge i iscrpljujuće borbe.
Ako se što može priznati ruskoj strani, to je vrlo uspješno obavljen posao njihovih inženjeraca, o čemu je Telegram već ranije pisao. Uređenje poljskih fortifikacija i organizacija obrane bili su kao po udžbeniku. Doduše, za to su imali dovoljno vremena , pogotovo u Zaporožju. Na tom dijelu fronta, prije početka ofenzivnih djelovanja, nije bilo nikakvih borbenih aktivnosti gotovo pola godine.
Ruska inženjerija nesmetano je mogla graditi Surovikinovu obrambenu liniju. I upravo takva, fortifikacijski uređena obrana po dubini, i dalje je nepremostiva prepreka za Ukrajinske snage. Ukrajinci su na jednom dijelu, zapadno od Verbove, uspjeli prodrijeti preko betonskih protuoklopnih prepreka, takozvanih „zmajevih zuba“, minskih polja i protutenkovskih rovova. Međutim, to ih je koštalo dvadeset i osam oklopnih transportera i vozila.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Uskakanje u osvojene rovove
Ruska obrana uglavnom je bila troslojno zaposjednuta od borbenih trupa različitih razina borbene spremnosti. Prednju crtu obrane, koje je bila prva na udaru Ukrajinaca, činile su takozvane jurišne Z jedinice sastavljene od kažnjenika koji oprost kazne odrađuju ugovor s ministarstvom obrane. Sa stajališta Moskve, kriminalci su potrošna roba. Vrlo niske razine discipline i upitne motivacije, bivši robijaši, nekad bi bez razloga napustili položaje, a nekad bi se borili do zadnjega.
Na tim položaja bila je i daleko najveća zasićenost različitih minsko-eksplozivnih sredstava. Rusi su čak namjerno napuštali prethodno minirane rovove da bi aktivirali skrivene eksplozivne naprave kada bi Ukrajinci uskočili u netom zauzeti ruski rov. Osnovni je princip snažan i neprekidan vatreni udar po izgubljenom obrambenim položaju, dok se ne organizira protunapad.
Osnovnu obrambenu liniju, kao i rezervni položaj, držala je motorizirana i mornarička pješadija. Pored obrane vlastitih položaja, pomagali su prednjim položajima u organizaciji protuudara. Oklopno mehanizirane jedinice i padobranci predstavljali su mobilnu rezervu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Međutim, dugotrajnost i intenzitet borbi, na pojedini segmentima fronta, potrošio je kažnjeničke borbene skupine i iscrpio regularne snage motorizirane pješadije. Zbog toga su se kod Orhiva, Velike Novosilke i Bahmuta pojavili dijelovi zračno desantnih postrojbi kao prva crta obrane i kao snage za izvođenje aktivne obrane. U tim uvjetima njihovi gubici počeli su znatnije rasti.
Ruski nedostatak zapovijedanja
Oružane snage Ukrajine nisu u mogućnosti kontinuirano izvoditi veće napadne operacije na dva pravca. Za sada to omogućava ruskim snagama lateralno premještanje dodatnih snaga na kritične dijelove, bez opasnosti kolapsa drugih segmenata fronta. Čak i u uvjetima kad su Rusi uveli u borbu neiskusne jedinice novoformirane 25. armije na Luhanskom frontu, Ukrajinske snage nisu u mogućnosti provoditi ofenzivne operacije.
Rusko zapovjedništvo uspijeva organizirati prikupljanje i analizu ratnih iskustava u relativno kratkom roku, od oko 15 dana. Preporuke i upute, bazirane na naučenim lekcijama, redovito dolaze u borbene postrojbe. Međutim, nekoherentnost ruskih postrojbi, koje su sastavljene od dijelova različitih jedinica, prilično limitira primjenu neposrednih ratnih iskustava. Drugi problem je očit nedostatak efikasnog i neprekidnog neposrednog zapovijedanja. Osim u profesionalnim postrojbama, časnici vrlo često izdaju zapovjedi, a da nisu svjesni stvarne situacije na prvoj crti. Dočasnički kadar ili ne postoji, ili je potpuno nesposoban provoditi često sulude zapovijedi ruskih oficira koji sjede u bunkerima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Obavezni protuudari, u duhu aktivne obrane, nerijetko se izvode bez prave pripreme i vatrene podrške. Iz tih razloga gubitak naoružanja i vojne opreme Vojske Ruske Federacije i dalje znatno prelazi gubitke koje trpi ukrajinska strana. Neki analitičari navode da je odnos gubitaka u korist Ukrajinca jedan naprema tri. U nekim elementima taj odnos gotovo je četiri puta povoljniji za ukrajinsku stranu.
Povećanje aktivnosti ruske avijacije
Ipak, prema dokumentiranim neovisnom izvoru Oryx, od početka ofenzive do 26. rujna Rusi su izgubili 200, a ukrajinska strana 100 komada artiljerijskog oružja raznih vrsta. Gotovo identičan odnos je i u gubicima tenkova. Iz stroja je izbačeno 210 ukrajinskih naspram 440 ruskih oklopnjaka. Relativni odnos gubitaka oklopnih transportera povoljniji je za Ruse, ali su apsolutne brojke izuzetno male. Ukrajinci su ostali bez 75, a Rusi su u minusu za 42 oklopna transportera. Razlog je vrlo jednostavan: oružane snage Ukrajine masovno koriste oklopne transportere, kao što je američki M113, za transport manjih skupina vojnika do linije borbenog dodira.
Ipak, zbog intenziviranja ruskih protunapada, pogotovu u predjelu izbočine južno od Orhiva, povećan je negativan odnos gubitka za Ruse. U razdoblju od 14. do 29. rujna, prema istom izvoru, vizualno je dokumentirano izbacivanje iz upotrebe 197 ruskih naspram 87 ukrajinskih jedinica borbene tehnike.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nakon modifikacije klasičnih gravitacijskih razornih avio-bombi FAB-500 i FAB-1500, povećana je aktivnost ruske avijacije s distance. Domet takvih bombi, vrlo upitne preciznosti ali zastrašujuće razorne sposobnosti, kreće se od deset do pedeset kilometara. Takve bombe nemaju vlastiti pogon. Njihov domet ovisi prije svega od visina s koje se izbacuju.
Međutim, povećanje intenziteta aktivnosti ruske avijacije neminovno je dovelo do nedavnog obaranja vlastitog aviona. Ruska zemaljska protuzračna obrana srušila je, u okolici Tokmaka, vlastiti avion tipa Suhoj Su-35S. Ovo je već peti potvrđeni gubitak ovog najsuvremenijeg i najskupljeg ruskog višenamjenskog zrakoplova u operativnoj upotrebi. Procijenjena cijena iznosi preko 40 milijuna dolara po komadu. Ipak, još je veći gubitak pogibija pilota.
Vjerojatnost ponavljanja greške
Telegram je već ranije pisao o ruskim slabostima u integraciji trupne i teritorijalne protuzračne obrane kao i problemima s elektroničkom identifikacijom prijateljskih u odnosu na protivničke letjelice. Na relativno malom prostoru, na različitim visinama i brzinama lete ruski avioni i helikopteri. Kroz isti zračni prostor prolijeću planirajuće bombe i krstareći projektili obje strane.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Za to vrijeme po nebu se mota stotine dronova. Uz to, posade PZO sustava, pored operativnog stresa, stalno su u brizi i za vlastiti život. Svakog trenutka mogu biti pogođene nekim od ukrajinskih pametnih raketa ili dronova kamikaza. U takvim uvjetima pozitivna identifikacija ciljeva u zraku jako je kompleksna zadaća i za sofisticiranije oružane snage nego što je Vojska Ruske Federacije. Dalje intenziviranje zrakoplovnih operacija povećava vjerojatnost ponavljanja greške.
Nisu ostvarili značajan prodor
Ukupno gledajući, Ukrajinci još uvijek nisu ostvarili značajan prodor kako bi mogli do kraja eksploatirati svoje ofenzivne napore. Na suprotnoj strani Rusi postepeno ali permanentno gube obrambene položaje uz veće gubitke u ljudstvu i tehnici što je čudno za ovu fazu obrambenih operacija.
Vrijeme za izvođenje napadnih operacija nije na strani Kijeva, ali mnogi trendovi, po pitanju količine i vrste naoružanja, opremljenosti jedinica i borbenoj taktici indiciraju porast borbenih sposobnosti Oružanih snaga Ukrajine. Ruska strana brzo uočava nedostatke.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Međutim, primjena naučenih lekcija nije bas uvijek moguća. Pokušavaju iskoristiti do sada „zaključane“ borbene kapacitete kao što su borbena avijacija i dalekometna raketna artiljerija. Ipak, dva ključna faktora oružane borbe ne pokazuju pozitivne trendove za Ruse. Loša i nedostatna logistika te nizak borbeni moral i dalje su najslabije karike ruskog ratnog stroja.
Zašto Rusi gube toliko oružja i tenkova: dočasnika ili nema, ili su nesposobni provoditi često sulude zapovijedi oficira koji sjede u bunkerima
Loša i nedostatna logistika te nizak borbeni moral i dalje su najslabije karike ruskog ratnog stroja
Ukupno gledajući, Ukrajinci još uvijek nisu ostvarili značajan prodor kako bi mogli do kraja eksploatirati svoje ofenzivne napore. Na suprotnoj strani Rusi postepeno ali permanentno gube obrambene položaje uz veće gubitke u ljudstvu i tehnici što je čudno za ovu fazu obrambenih operacija
Na ukrajinskom ratištu nastavljaju se iscrpljujuće borbe bez izgleda za brzo okončanje sukoba. Na vidiku još nisu značajni teritorijalni dobici strategijskog, pa ni operativnog značaja. Također, niti jedna od strana, ne pokazuje kritičnu razinu iscrpljenosti snaga koja bi vodila do presudnih gubitaka na bojnom polju.
Ukrajinske snage nastavljaju sa svojom taktikom napada malih skupina. Uspijevaju održavati inicijativu, ali bez većeg sinergijskog učinka. Smjer od Orhiva prema jugu i dalje je težište ofenzivnih djelovanja Oružanih snaga Ukrajine dok je pomoćni pravac, od Velike Novosilke prema jugu gotovo utihnuo. Dio fronta u Donjecku, oko Avdiivke i Bahmuta očito služi Ukrajincima za vezivanje ruskih snaga. Južno od Bahmuta, između nedavno oslobođenih mjesta Kliscivka i Andriivka, ukrajinske snage nastoje presjeći putnu komunikaciju T0513 koja u pravcu sjever-jug povezuju gradove Bahmuta i Gorlivka.
Teške borbe za svaki metar
Ukrajinska djelovanja u delti Dnjepar, čini se, služe istoj svrsi. Snage pod zapovjedništvom Kijeva dominiraju na većini otoka u delti Dnjepra. Čak su na tri mjesta uspjeli osigurati uporišta ne lijevoj obali rijeke. Ipak, količina angažiranih snaga, raspoloživa tehnika kao i veličine vodenih prepreka ne ukazuju na mogući ozbiljan nasilni prelazak rijeke nizvodno od Nove Kahovke. Borbe se nastavljaju, ali na razini nižih taktičkih formacija uz obostranu razmjenu artiljerijske vatre.
Iako su rezerve ograničene, Rusi za sada njima uspješno manevriraju duž cijele linije fronta od oko 1200 kilometara. Osim kolapsa pojedinih rovova i uporišta, nema slučajeva raspada većih dijelova ruskog obrambenog pojasa. Za svaki metar utvrđenih položaja obje strane moraju voditi duge i iscrpljujuće borbe.
Ako se što može priznati ruskoj strani, to je vrlo uspješno obavljen posao njihovih inženjeraca, o čemu je Telegram već ranije pisao. Uređenje poljskih fortifikacija i organizacija obrane bili su kao po udžbeniku. Doduše, za to su imali dovoljno vremena , pogotovo u Zaporožju. Na tom dijelu fronta, prije početka ofenzivnih djelovanja, nije bilo nikakvih borbenih aktivnosti gotovo pola godine.
Ruska inženjerija nesmetano je mogla graditi Surovikinovu obrambenu liniju. I upravo takva, fortifikacijski uređena obrana po dubini, i dalje je nepremostiva prepreka za Ukrajinske snage. Ukrajinci su na jednom dijelu, zapadno od Verbove, uspjeli prodrijeti preko betonskih protuoklopnih prepreka, takozvanih „zmajevih zuba“, minskih polja i protutenkovskih rovova. Međutim, to ih je koštalo dvadeset i osam oklopnih transportera i vozila.
Uskakanje u osvojene rovove
Ruska obrana uglavnom je bila troslojno zaposjednuta od borbenih trupa različitih razina borbene spremnosti. Prednju crtu obrane, koje je bila prva na udaru Ukrajinaca, činile su takozvane jurišne Z jedinice sastavljene od kažnjenika koji oprost kazne odrađuju ugovor s ministarstvom obrane. Sa stajališta Moskve, kriminalci su potrošna roba. Vrlo niske razine discipline i upitne motivacije, bivši robijaši, nekad bi bez razloga napustili položaje, a nekad bi se borili do zadnjega.
Na tim položaja bila je i daleko najveća zasićenost različitih minsko-eksplozivnih sredstava. Rusi su čak namjerno napuštali prethodno minirane rovove da bi aktivirali skrivene eksplozivne naprave kada bi Ukrajinci uskočili u netom zauzeti ruski rov. Osnovni je princip snažan i neprekidan vatreni udar po izgubljenom obrambenim položaju, dok se ne organizira protunapad.
Osnovnu obrambenu liniju, kao i rezervni položaj, držala je motorizirana i mornarička pješadija. Pored obrane vlastitih položaja, pomagali su prednjim položajima u organizaciji protuudara. Oklopno mehanizirane jedinice i padobranci predstavljali su mobilnu rezervu.
Međutim, dugotrajnost i intenzitet borbi, na pojedini segmentima fronta, potrošio je kažnjeničke borbene skupine i iscrpio regularne snage motorizirane pješadije. Zbog toga su se kod Orhiva, Velike Novosilke i Bahmuta pojavili dijelovi zračno desantnih postrojbi kao prva crta obrane i kao snage za izvođenje aktivne obrane. U tim uvjetima njihovi gubici počeli su znatnije rasti.
Ruski nedostatak zapovijedanja
Oružane snage Ukrajine nisu u mogućnosti kontinuirano izvoditi veće napadne operacije na dva pravca. Za sada to omogućava ruskim snagama lateralno premještanje dodatnih snaga na kritične dijelove, bez opasnosti kolapsa drugih segmenata fronta. Čak i u uvjetima kad su Rusi uveli u borbu neiskusne jedinice novoformirane 25. armije na Luhanskom frontu, Ukrajinske snage nisu u mogućnosti provoditi ofenzivne operacije.
Rusko zapovjedništvo uspijeva organizirati prikupljanje i analizu ratnih iskustava u relativno kratkom roku, od oko 15 dana. Preporuke i upute, bazirane na naučenim lekcijama, redovito dolaze u borbene postrojbe. Međutim, nekoherentnost ruskih postrojbi, koje su sastavljene od dijelova različitih jedinica, prilično limitira primjenu neposrednih ratnih iskustava. Drugi problem je očit nedostatak efikasnog i neprekidnog neposrednog zapovijedanja. Osim u profesionalnim postrojbama, časnici vrlo često izdaju zapovjedi, a da nisu svjesni stvarne situacije na prvoj crti. Dočasnički kadar ili ne postoji, ili je potpuno nesposoban provoditi često sulude zapovijedi ruskih oficira koji sjede u bunkerima.
Obavezni protuudari, u duhu aktivne obrane, nerijetko se izvode bez prave pripreme i vatrene podrške. Iz tih razloga gubitak naoružanja i vojne opreme Vojske Ruske Federacije i dalje znatno prelazi gubitke koje trpi ukrajinska strana. Neki analitičari navode da je odnos gubitaka u korist Ukrajinca jedan naprema tri. U nekim elementima taj odnos gotovo je četiri puta povoljniji za ukrajinsku stranu.
Povećanje aktivnosti ruske avijacije
Ipak, prema dokumentiranim neovisnom izvoru Oryx, od početka ofenzive do 26. rujna Rusi su izgubili 200, a ukrajinska strana 100 komada artiljerijskog oružja raznih vrsta. Gotovo identičan odnos je i u gubicima tenkova. Iz stroja je izbačeno 210 ukrajinskih naspram 440 ruskih oklopnjaka. Relativni odnos gubitaka oklopnih transportera povoljniji je za Ruse, ali su apsolutne brojke izuzetno male. Ukrajinci su ostali bez 75, a Rusi su u minusu za 42 oklopna transportera. Razlog je vrlo jednostavan: oružane snage Ukrajine masovno koriste oklopne transportere, kao što je američki M113, za transport manjih skupina vojnika do linije borbenog dodira.
Ipak, zbog intenziviranja ruskih protunapada, pogotovu u predjelu izbočine južno od Orhiva, povećan je negativan odnos gubitka za Ruse. U razdoblju od 14. do 29. rujna, prema istom izvoru, vizualno je dokumentirano izbacivanje iz upotrebe 197 ruskih naspram 87 ukrajinskih jedinica borbene tehnike.
Nakon modifikacije klasičnih gravitacijskih razornih avio-bombi FAB-500 i FAB-1500, povećana je aktivnost ruske avijacije s distance. Domet takvih bombi, vrlo upitne preciznosti ali zastrašujuće razorne sposobnosti, kreće se od deset do pedeset kilometara. Takve bombe nemaju vlastiti pogon. Njihov domet ovisi prije svega od visina s koje se izbacuju.
Međutim, povećanje intenziteta aktivnosti ruske avijacije neminovno je dovelo do nedavnog obaranja vlastitog aviona. Ruska zemaljska protuzračna obrana srušila je, u okolici Tokmaka, vlastiti avion tipa Suhoj Su-35S. Ovo je već peti potvrđeni gubitak ovog najsuvremenijeg i najskupljeg ruskog višenamjenskog zrakoplova u operativnoj upotrebi. Procijenjena cijena iznosi preko 40 milijuna dolara po komadu. Ipak, još je veći gubitak pogibija pilota.
Vjerojatnost ponavljanja greške
Telegram je već ranije pisao o ruskim slabostima u integraciji trupne i teritorijalne protuzračne obrane kao i problemima s elektroničkom identifikacijom prijateljskih u odnosu na protivničke letjelice. Na relativno malom prostoru, na različitim visinama i brzinama lete ruski avioni i helikopteri. Kroz isti zračni prostor prolijeću planirajuće bombe i krstareći projektili obje strane.
Za to vrijeme po nebu se mota stotine dronova. Uz to, posade PZO sustava, pored operativnog stresa, stalno su u brizi i za vlastiti život. Svakog trenutka mogu biti pogođene nekim od ukrajinskih pametnih raketa ili dronova kamikaza. U takvim uvjetima pozitivna identifikacija ciljeva u zraku jako je kompleksna zadaća i za sofisticiranije oružane snage nego što je Vojska Ruske Federacije. Dalje intenziviranje zrakoplovnih operacija povećava vjerojatnost ponavljanja greške.
Nisu ostvarili značajan prodor
Ukupno gledajući, Ukrajinci još uvijek nisu ostvarili značajan prodor kako bi mogli do kraja eksploatirati svoje ofenzivne napore. Na suprotnoj strani Rusi postepeno ali permanentno gube obrambene položaje uz veće gubitke u ljudstvu i tehnici što je čudno za ovu fazu obrambenih operacija.
Vrijeme za izvođenje napadnih operacija nije na strani Kijeva, ali mnogi trendovi, po pitanju količine i vrste naoružanja, opremljenosti jedinica i borbenoj taktici indiciraju porast borbenih sposobnosti Oružanih snaga Ukrajine. Ruska strana brzo uočava nedostatke.
Međutim, primjena naučenih lekcija nije bas uvijek moguća. Pokušavaju iskoristiti do sada „zaključane“ borbene kapacitete kao što su borbena avijacija i dalekometna raketna artiljerija. Ipak, dva ključna faktora oružane borbe ne pokazuju pozitivne trendove za Ruse. Loša i nedostatna logistika te nizak borbeni moral i dalje su najslabije karike ruskog ratnog stroja.