U trenutku kad se ruska zimska ofenziva bliži svome vrhuncu, predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski smijenio je generala Valerija Zalužnog s mjesta zapovjednika Oružanih snaga Ukrajine. Na njegovo mjesto imenovan je general-pukovnik Oleksandr Sirski, dosadašnji zapovjednik kopnene vojske. Dok se na istoku Ukrajine vodi odlučujuća bitka za Avdiivku, nije poznato tko će preuzeti dosadašnju poziciju general-pukovnika Sirskog.
U Moskvi baš i ne mare za kadrovska preslagivanja unutar ukrajinskog vojnog vrha. Punom žestinom nastavljaju s ofenzivom koja je započela 10. listopada 2023. godine napadom na Avdiivku. Od tog vremena ofenzivne operacije Vojske Ruske Federacije provode se na frontu u Donjeckoj i Luganskoj oblasti.
Dominantno izraženo težište ruskih napada je industrijski gradić Avdiivka, poznat po Avdiivskom kokso-kemijskom zavodu, najvećem pogonu za proizvodnju koksa u Donbasu. Prema posljednjim informacijama, ruske snage nastavljaju prodor u grad sa sjeveroistoka. Vode se ulične borbe. Branitelji više ne kontroliraju 25 posto urbanog dijela naselja. Više nije pitanje hoće li, nego kada će Rusi uspjeti osvojiti Avdiivku.
Pirova pobjeda za Ruse
Ukoliko Oružane snage Ukrajine uspiju spriječiti okruženje branitelja na jugu grada i uspješno izvuku većinu snaga i tehnike, osvajanje Avdiivke bit će još jedna ruska Pirova pobjeda. Naime, izbočina kod Avdiivke, pod kontrolom Oružanih snaga Ukrajine, sužena je nešto više od tri kilometra. Na raspolaganju je samo jedna pokrivena kopnena prometnica koja omogućava nesmetano snabdijevanje trupa i u uvjetima “debelog“ blata.
Iako snage 47. i 110. samostalne mehanizirane brigade junački brane prilaze gradu već gotovo četiri mjeseca, količina angažiranih ruskih snaga, raspoloživost sredstava i streljiva višestruko nadmašuje kapacitete branitelja. Samo od početka siječnja ove godine na grad je izvršeno oko 800 napada iz zraka.
Rusko ratno zrakoplovstvo koristi modificirane planirajuće avionske bombe FAB-500. U gradu ne postoje skloništa koja bi mogla izdržati udare pola tone teške bombe punjene s 300 kilograma eksploziva. Usporedbe radi, avionska bomba FAB-500 ima dvostruko veću masu, a time i razornu moć, od poznate “krmače“, kako su branitelji nazvali bombu FAB-250 što su je avioni JNA bacali po Hrvatskoj. Samo jedan udar bombe FAB-500 višekatnicu pretvara u ruševine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Što ako Rusija osvoji Avdiivku?
Istom taktikom Rusi su se služili pri pokušaju eliminacije ukrajinskih marinaca na lijevoj obali Dnjepra kod Krinke. Međutim, nakon što su nedavno u samo nekoliko minuta iznad okupiranog dijela Hersonske oblasti srušena tri taktička bombarderska aviona Suhoj Su-30, rusko zrakoplovstvo prestalo je s ovom vrstom napada. Nažalost, ukrajinska protuzračna obrana nema dovoljno sredstava za pokrivanje cijele linije fronta.
Avdiivka, udaljena svega 15 kilometara od središta Donjecka, nalazi se na prvoj liniji još od 2014. godine kad je krenula ruska pobuna u ovom dijelu Ukrajine. S tih pozicija ukrajinsko topništvo moglo je vatrom pokrivati veći dio donjeckog prometnog čvorišta. Naime, snop željezničkih i cestovnih komunikacija, koji iz Luganske oblasti vodi prema Zaporoškoj i poluotoku Krimu, prolazi kroz donjecko prometno čvorište. Jednostavnim jezikom rečeno, osvajanjem Avdiivke Rusi bi “izvadili trn iz pete” koji ozbiljno ugrožava komunikaciju između Ruske Federacije i okupiranog Krima preko ”kopnenoga mosta”.
Politički gledano, u slučaju osvajanja grada od prijeratnih 30.000 stanovnika, ruska propaganda iskoristit će to kao dokaz moći ruskog oružja i mudrog vodstva Vladimira Putina. Iako je svima jasno da će Vladimir Putin, bez ikakve konkurencije, biti ponovo ”izabran” za predsjednika Ruske Federacije, uvijek je lijepo u novi mandat zakoračiti s ”velikim” postignućem. A je li baš sve tako?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Neumoljive ukrajinske brojke
Avdiivka, kao i sva ostala naseljena mjesta koja pod borbom osvoji Vojska Ruske Federacije, predstavlja hrpu ruševina i ništa više. Industrijski pogoni, kao i stambena infrastruktura, srušeni su do temelja. Posljednje skupine od preostalih 900 stanovnika Avdiivke polako se evakuiraju.
Cijena koju je ruska vojska dosad platila potpuno se uklapa u strategiju obrane koju je opisao nekada prvi vojnik Ukrajine, general Valerij Zalužni. Ukratko, izvođenjem defanzivnih operacija neprijatelju treba nanijeti što veće gubitke, uz maksimalno čuvanje vlastitih borbenih sposobnosti.
U tom pogledu brojke su neumoljive. Od početka ruske ofenzive na Avdiivku do kraja siječnja ove godine, na jedan izgubljeni ukrajinski tenk Rusi su ostali bez gotovo deset vlastitih. Ukrajinci su kraći za 18, a Rusi za 174 tenka. Gubitak borbenih vozila pješaštva još su više poražavajući za rusku stranu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dominacija Rusije u zraku
Ruske oklopne formacije izgubile su 308, a ukrajinska 47. i 110. samostalna brigada ukupno 14 oklopnih borbenih vozila koje prevoze pješaštvo. Kad je u pitanju artiljerija, odnos gubitaka nešto je manje nepovoljan za napadače. Ukrajinci su izgubili jedan, a Rusi osam višecijevnih raketnih bacača. Ukrajinci su uspjeli razoriti 14, dok su Rusi uništili dva ukrajinska samohodna topnička sustava.
Pored dominacije u zraku i stalnih zračnih udara, na ovom dijelu fronta ruski artiljerci uspjeli su ostvariti nadmoć u broju ispaljenih granata. Odnos je sedam naprema jedan u korist napadača. Nedostatak topničkog streljiva i preciznih raketa za sustave HIMARS ograničava ukrajinsku artiljeriju u protupješadijskoj borbi i zadaćama kontrabatiranja. Također, rusko pješaštvo napade izvodi u brojnim, ali manjim skupinama od tri do pet vojnika. Tako male grupe neisplativi su ciljevi za tešku artiljeriju.
Slab pomak u zimskoj ofenzivi
Na drugoj strani, FPV-dronovi, poznatiji kao ”dronovi kamikaze”, u velikoj su mjeri supstituirali manjak topničkog streljiva u protuoklopnoj borbi. Nemilosrdno su uništavali oklope svih vrsta i namjena. Nažalost, zbog ograničenog radijusa djelovanja, od 10 do 15 kilometara, FPV-dronovi nisu mogli sudjelovati u napadu na ruske haubice velikog kalibra. Svoje dalekometno topništvo Rusi su izvukli na sigurno, izvan dometa ukrajinskih FPV-dronova, malih kvadrokoptera pogonjenih na struju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Procjenjuje se da na Avdiivku juriša oko 40.000 ruskih vojnika. Ostatak ruskih dobitaka, tijekom ove zimske ofenzive, još uvijek ne predstavlja bitan pomak u odnosu na početak ofenzive. Postoje još nepotvrđene informacije o pokretanju većeg ruskog napada iz okupiranog Bahmuta prema zapadu, u smjeru Časiva Jara, u Donjeckoj oblasti. Navodno su Rusi na tom dijelu ratišta koncentrirali 80.000 svojih vojnika naspram 12.000 branitelja.
Također, Rusija je navodno okupila 500 tenkova, preko 600 borbenih vozila, stotine haubica i 40.000 vojnika za kopnenu ofenzivu prema Kupjansku.
Rusi nadmoćni na frontu
Ukupno gledajući, nedostatak topničkog streljiva bitno utječe na sposobnosti izvođenja borbenih djelovanja Oružanih snaga Ukrajine. Odnos u broju raspoloživih granata na cijelom frontu iznosi pet naprema jedan u korist Rusa. Najveći zamah ruskim napadima dala je pošiljka od preko milijun topničkih granata kalibra od 122 i 152 milimetra, koja je stigla iz Sjeverne Koreje. Na drugoj pak strani, manjak streljiva sprečava Ukrajince ne samo u provođenju napadnih operacija, nego i u sveobuhvatnoj primjeni aktivne obrane.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kao što je Telegram ranije pretpostavio, Ukrajinci će izgubiti neke dijelove teritorija, ali će kupiti vrijeme za izgradnju utvrđenih obrambenih linija u pozadini fronta. Također, do sada su uspjeli sačuvati najveći dio svoje borbene tehnike, uz nanošenje ozbiljnih gubitaka protivniku. Sve dok ne bude riješeno redovito i dostatno snabdijevanje streljivom ukrajinske cijevne i raketne artiljerije, ruska strana održavat će inicijativu na ratištu.
Nadajmo se da kadrovska premetaljka na vrhu Ukrajinske vojske neće umanjiti njezine borbene sposobnosti, ionako ograničene neurednim snabdijevanjem ratnim materijalom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dok Ukrajinci smjenjuju vojni vrh, Rusi su na korak do osvajanja strateške i prevažne točke u Donbasu
Jednostavnim jezikom rečeno, osvajanjem Avdiivke Rusi bi 'izvadili trn iz pete'
Politički gledano, u slučaju osvajanja grada od prijeratnih 30.000 stanovnika, ruska propaganda iskoristit će to kao dokaz moći ruskog oružja i mudrog vodstva Vladimira Putina. Iako je svima jasno da će Vladimir Putin, bez ikakve konkurencije, biti ponovo "izabran" za predsjednika Ruske Federacije, uvijek je lijepo u novi mandat zakoračiti s "velikim" postignućem. A je li baš sve tako?
U trenutku kad se ruska zimska ofenziva bliži svome vrhuncu, predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski smijenio je generala Valerija Zalužnog s mjesta zapovjednika Oružanih snaga Ukrajine. Na njegovo mjesto imenovan je general-pukovnik Oleksandr Sirski, dosadašnji zapovjednik kopnene vojske. Dok se na istoku Ukrajine vodi odlučujuća bitka za Avdiivku, nije poznato tko će preuzeti dosadašnju poziciju general-pukovnika Sirskog.
U Moskvi baš i ne mare za kadrovska preslagivanja unutar ukrajinskog vojnog vrha. Punom žestinom nastavljaju s ofenzivom koja je započela 10. listopada 2023. godine napadom na Avdiivku. Od tog vremena ofenzivne operacije Vojske Ruske Federacije provode se na frontu u Donjeckoj i Luganskoj oblasti.
Dominantno izraženo težište ruskih napada je industrijski gradić Avdiivka, poznat po Avdiivskom kokso-kemijskom zavodu, najvećem pogonu za proizvodnju koksa u Donbasu. Prema posljednjim informacijama, ruske snage nastavljaju prodor u grad sa sjeveroistoka. Vode se ulične borbe. Branitelji više ne kontroliraju 25 posto urbanog dijela naselja. Više nije pitanje hoće li, nego kada će Rusi uspjeti osvojiti Avdiivku.
Pirova pobjeda za Ruse
Ukoliko Oružane snage Ukrajine uspiju spriječiti okruženje branitelja na jugu grada i uspješno izvuku većinu snaga i tehnike, osvajanje Avdiivke bit će još jedna ruska Pirova pobjeda. Naime, izbočina kod Avdiivke, pod kontrolom Oružanih snaga Ukrajine, sužena je nešto više od tri kilometra. Na raspolaganju je samo jedna pokrivena kopnena prometnica koja omogućava nesmetano snabdijevanje trupa i u uvjetima “debelog“ blata.
Iako snage 47. i 110. samostalne mehanizirane brigade junački brane prilaze gradu već gotovo četiri mjeseca, količina angažiranih ruskih snaga, raspoloživost sredstava i streljiva višestruko nadmašuje kapacitete branitelja. Samo od početka siječnja ove godine na grad je izvršeno oko 800 napada iz zraka.
Rusko ratno zrakoplovstvo koristi modificirane planirajuće avionske bombe FAB-500. U gradu ne postoje skloništa koja bi mogla izdržati udare pola tone teške bombe punjene s 300 kilograma eksploziva. Usporedbe radi, avionska bomba FAB-500 ima dvostruko veću masu, a time i razornu moć, od poznate “krmače“, kako su branitelji nazvali bombu FAB-250 što su je avioni JNA bacali po Hrvatskoj. Samo jedan udar bombe FAB-500 višekatnicu pretvara u ruševine.
Što ako Rusija osvoji Avdiivku?
Istom taktikom Rusi su se služili pri pokušaju eliminacije ukrajinskih marinaca na lijevoj obali Dnjepra kod Krinke. Međutim, nakon što su nedavno u samo nekoliko minuta iznad okupiranog dijela Hersonske oblasti srušena tri taktička bombarderska aviona Suhoj Su-30, rusko zrakoplovstvo prestalo je s ovom vrstom napada. Nažalost, ukrajinska protuzračna obrana nema dovoljno sredstava za pokrivanje cijele linije fronta.
Avdiivka, udaljena svega 15 kilometara od središta Donjecka, nalazi se na prvoj liniji još od 2014. godine kad je krenula ruska pobuna u ovom dijelu Ukrajine. S tih pozicija ukrajinsko topništvo moglo je vatrom pokrivati veći dio donjeckog prometnog čvorišta. Naime, snop željezničkih i cestovnih komunikacija, koji iz Luganske oblasti vodi prema Zaporoškoj i poluotoku Krimu, prolazi kroz donjecko prometno čvorište. Jednostavnim jezikom rečeno, osvajanjem Avdiivke Rusi bi “izvadili trn iz pete” koji ozbiljno ugrožava komunikaciju između Ruske Federacije i okupiranog Krima preko ”kopnenoga mosta”.
Politički gledano, u slučaju osvajanja grada od prijeratnih 30.000 stanovnika, ruska propaganda iskoristit će to kao dokaz moći ruskog oružja i mudrog vodstva Vladimira Putina. Iako je svima jasno da će Vladimir Putin, bez ikakve konkurencije, biti ponovo ”izabran” za predsjednika Ruske Federacije, uvijek je lijepo u novi mandat zakoračiti s ”velikim” postignućem. A je li baš sve tako?
Neumoljive ukrajinske brojke
Avdiivka, kao i sva ostala naseljena mjesta koja pod borbom osvoji Vojska Ruske Federacije, predstavlja hrpu ruševina i ništa više. Industrijski pogoni, kao i stambena infrastruktura, srušeni su do temelja. Posljednje skupine od preostalih 900 stanovnika Avdiivke polako se evakuiraju.
Cijena koju je ruska vojska dosad platila potpuno se uklapa u strategiju obrane koju je opisao nekada prvi vojnik Ukrajine, general Valerij Zalužni. Ukratko, izvođenjem defanzivnih operacija neprijatelju treba nanijeti što veće gubitke, uz maksimalno čuvanje vlastitih borbenih sposobnosti.
U tom pogledu brojke su neumoljive. Od početka ruske ofenzive na Avdiivku do kraja siječnja ove godine, na jedan izgubljeni ukrajinski tenk Rusi su ostali bez gotovo deset vlastitih. Ukrajinci su kraći za 18, a Rusi za 174 tenka. Gubitak borbenih vozila pješaštva još su više poražavajući za rusku stranu.
Dominacija Rusije u zraku
Ruske oklopne formacije izgubile su 308, a ukrajinska 47. i 110. samostalna brigada ukupno 14 oklopnih borbenih vozila koje prevoze pješaštvo. Kad je u pitanju artiljerija, odnos gubitaka nešto je manje nepovoljan za napadače. Ukrajinci su izgubili jedan, a Rusi osam višecijevnih raketnih bacača. Ukrajinci su uspjeli razoriti 14, dok su Rusi uništili dva ukrajinska samohodna topnička sustava.
Pored dominacije u zraku i stalnih zračnih udara, na ovom dijelu fronta ruski artiljerci uspjeli su ostvariti nadmoć u broju ispaljenih granata. Odnos je sedam naprema jedan u korist napadača. Nedostatak topničkog streljiva i preciznih raketa za sustave HIMARS ograničava ukrajinsku artiljeriju u protupješadijskoj borbi i zadaćama kontrabatiranja. Također, rusko pješaštvo napade izvodi u brojnim, ali manjim skupinama od tri do pet vojnika. Tako male grupe neisplativi su ciljevi za tešku artiljeriju.
Slab pomak u zimskoj ofenzivi
Na drugoj strani, FPV-dronovi, poznatiji kao ”dronovi kamikaze”, u velikoj su mjeri supstituirali manjak topničkog streljiva u protuoklopnoj borbi. Nemilosrdno su uništavali oklope svih vrsta i namjena. Nažalost, zbog ograničenog radijusa djelovanja, od 10 do 15 kilometara, FPV-dronovi nisu mogli sudjelovati u napadu na ruske haubice velikog kalibra. Svoje dalekometno topništvo Rusi su izvukli na sigurno, izvan dometa ukrajinskih FPV-dronova, malih kvadrokoptera pogonjenih na struju.
Procjenjuje se da na Avdiivku juriša oko 40.000 ruskih vojnika. Ostatak ruskih dobitaka, tijekom ove zimske ofenzive, još uvijek ne predstavlja bitan pomak u odnosu na početak ofenzive. Postoje još nepotvrđene informacije o pokretanju većeg ruskog napada iz okupiranog Bahmuta prema zapadu, u smjeru Časiva Jara, u Donjeckoj oblasti. Navodno su Rusi na tom dijelu ratišta koncentrirali 80.000 svojih vojnika naspram 12.000 branitelja.
Također, Rusija je navodno okupila 500 tenkova, preko 600 borbenih vozila, stotine haubica i 40.000 vojnika za kopnenu ofenzivu prema Kupjansku.
Rusi nadmoćni na frontu
Ukupno gledajući, nedostatak topničkog streljiva bitno utječe na sposobnosti izvođenja borbenih djelovanja Oružanih snaga Ukrajine. Odnos u broju raspoloživih granata na cijelom frontu iznosi pet naprema jedan u korist Rusa. Najveći zamah ruskim napadima dala je pošiljka od preko milijun topničkih granata kalibra od 122 i 152 milimetra, koja je stigla iz Sjeverne Koreje. Na drugoj pak strani, manjak streljiva sprečava Ukrajince ne samo u provođenju napadnih operacija, nego i u sveobuhvatnoj primjeni aktivne obrane.
Kao što je Telegram ranije pretpostavio, Ukrajinci će izgubiti neke dijelove teritorija, ali će kupiti vrijeme za izgradnju utvrđenih obrambenih linija u pozadini fronta. Također, do sada su uspjeli sačuvati najveći dio svoje borbene tehnike, uz nanošenje ozbiljnih gubitaka protivniku. Sve dok ne bude riješeno redovito i dostatno snabdijevanje streljivom ukrajinske cijevne i raketne artiljerije, ruska strana održavat će inicijativu na ratištu.
Nadajmo se da kadrovska premetaljka na vrhu Ukrajinske vojske neće umanjiti njezine borbene sposobnosti, ionako ograničene neurednim snabdijevanjem ratnim materijalom.