Više od četiri mjeseca nakon što je izbila druga velika plinska afera u Hrvatskoj, “plin za cent”, samo je jedna stvar opipljivo jasna (uz činjenicu da je Hrvatska zbog, u najmanju ruku tromosti i nebrige cijelog sustava, ostala bez skoro 15 milijuna eura). Andrej Plenković ne usudi se smijeniti šefa HEP-a Franu Barbarića. I ne samo to, ustručava ga se i kritizirati u javnosti.
Jedini je to logičan zaključak posljednjih premijerovih javnih istupa oko višestruko kompromitiranog šefa goleme državne tvrtke. I ne radi se samo o aferi “plin za cent”. Beskrajno odugovlačenje oko odgovornosti za činjenicu da nitko nije prepoznao kako će HEP imati viškove plina koje otkupljuje za netržišno visoku cijenu (neproduženjem mandata je, eto, zasad platio samo čovjek koji je upozorio da se nešto neobično događa, Boris Abramović iz HROTE-a), pretvara se tako u početak političkog trilera. Kako vrijeme prolazi, u radnju se sve više probija i vonj kriminala.
‘Plin za cent’ više nije problem
Iako su nakon izbijanja afere iz Vlade prvo govorili o tome da se mora utvrditi odgovornost, posljednji premijerovi istupi govore da odgovornosti uopće nema. U rujnu je u Saboru pričao o “pozitivnim odstupanjima”, ali i o greški koja je napravljena. U ponedjeljak se zadržao samo na “pozitivnim odstupanjima” kao nečemu što se uopće ne treba stavljati na teret Barbariću.
Tu je, međutim, i bespravna gradnja na Hvaru. Barbarić već ima rješenja o rušenju vile koju je podigao, ali bagere i dalje, unatoč globama s pet znamenki eura, nije pokrenuo. Ni to – barem zasad – nije razlog za smjenu, Plenković i oko toga traži od javnosti još vremena za odluku.
‘Tehnički bankrot’ na Troskotu
Međutim, baš na bespravnoj gradnji očito je da premijer i šef HEP-a nisu u bajnim odnosima. Prvo, da je drugačije, pitanje je koliko bi doista bio revan Državni inspektorat u ovom slučaju. Ali, druga stvar je još važnija – Plenković je svoje ljude dosad žestoko branio i u težim situacijama. Mogao je, primjerice, kazati kako je postupak u toku i kako, uostalom, pogreška u tumačenju propisa u gradnji ne diskvalificira nekog za vođenje energetske firme. Ali, Plenković je ovaj put izabrao slijeganje ramenima i kupovanje vremena.
No, nisu ni “plin za cent”, ni bespravna gradnja najbolji indikator za odnose između dvojice HDZ-ovaca na poziciji moći. To je tek jedna jedina tužba za klevetu. HEP je, naime, tužio Mostovog saborskog zastupnika Zvonimira Troskota za klevetu i traži od njega odštetu od šest tisuća eura. Barbarić i njegovi Troskotu zamjeraju što je govorio kako je HEP u tehničkom bankrotu (za one koji slabije prate, država je nedavno dokapitalizacijom u tu tvrtku ulila 900 milijuna eura).
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ona tužba je ‘bila katastrofa’. A sad?
Isto tako zbog klevete državna tvrtka, taj put Hrvatska lutrija, prije tri godine tužila je tadašnje saborske zastupnike SDP-a, Gordana Marasa i Davora Bernardića (koji je, pritom, bio i šef najveće oporbene stranke). Bilo je, kao i u slučaju HEP-a i Troskota, posve jasno o čemu se radi – o tužbi kojom se oporbene političare želi zastrašiti da ne bi govorili o njihovom poslovanju. Klasični SLAPP, kakvim se u ovoj zemlji redovito pokušava novinarima otežati život i obavljanje posla.
Plenković tada nije imao dvojbi. “Ova tužba je katastrofa”, kazao je u Saboru za napad Hrvatske lutrije na oporbeni dvojac i najavio da će tražiti od ministara objašnjenje o tome kako se tako nešto uopće moglo dogoditi. Danas, međutim, kad je tužitelj firma koju vodi Barbarić – premijer odjednom ništa ne zna. Nije čitao. Nije vidio – kako je u ponedjeljak više puta eskivirao odgovore na pitanja novinara na tu temu.
Barbarić postaje mitsko biće
Ni dva dana kasnije, unatoč tome što je više puta imao javne nastupe, premijer nije našao za shodnim upoznati javnost sa svojim stavom o toksičnoj tužbi HEP-a protiv Troskota. Ako netko nije podmetnuo novog Plenkovića u odnosu na onog iz 2020. godine, jasno je da bi i ovaj put premijer morao osuditi katastrofalnu ideju o tome da državna tvrtka čiju upravu bira politička vlast, zbog klevete tuži zastupnike oporbe. Ali, Plenković i dalje šuti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako je na primjeru bespravne gradnje očito da ne šuti iz ljubavi prema Barbariću (jer bi ga barem pokušao braniti), očito je da izbjegava sukob s prvim čovjekom HEP-a, koji u međuvremenu postaje sve više nekakvo mitsko biće hrvatske politike – o kojem se nitko u HDZ-u, osim stranačkog odmetnika Ivana Anušića, ne usudi govoriti naglas. Ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica se, zaboga, maloprije na pitanje o tome je li mu bilo neugodno što se baš njemu Barbarić javio na jednom sinoćnjem događaju, smješkao kao da ima devet godina i da su ga pitali sviđa li mu se cura s kojom sjedi u klupi u razredu.
Igrač s klupe za rezerve
Pravo pitanje, stoga, nije više tko će odgovarati za potpuno nepotrebno izgubljene milijune eura u aferi “plin za cent”, niti može li netko tko je bespravni graditelj biti čelnik velike javne tvrtke. Pravo pitanje je zašto se Plenković sad već boji i kritizirati Barbarića.
Zbog straha za jedinstvo stranke? Misli li netko da bi se HDZ – dok je na vlasti! – raspao zbog političara čiji je krajnji doseg prije HEP-a bila klupa za rezervne igrače u zagrebačkom HDZ-u? Pazite, zagrebačkom HDZ-u, dakle ogranku stranke koji je već 23 godine na klupi za rezervne igrače u gradskoj politici?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kriminal ili državni udar?
Elementarna logika, stoga, ukazuje na dva moguća pravca. Da Barbarića štiti netko daleko moćniji od njega, ali i od Plenkovića. To bi bilo najpreciznije nazvati tihim državnim udarom.
Druga je, pak, mogućnost ona o kojoj politički, a tako i HDZ-ovi, kuloari bruje već mjesecima – da Barbarić nečim što zna, zapravo, sprečava svoju smjenu. A to je točka u kojoj bi se politički triler pretvorio u klasičnu krimi priču.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ne samo da ga odbija smijeniti, on ga više ni ne kritizira. Zašto se Plenković toliko boji Barbarića?
Politički, a tako i HDZ-ovi, kuloari već mjesecima broje da Barbarić nečim što zna sprečava svoju smjenu
Barbarić međuvremenu postaje sve više nekakvo mitsko biće hrvatske politike - o kojem se u HDZ-u, osim Anušića, nitko ne usudi govoriti naglas. Ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica se, zaboga, na pitanje o Barbarićevom pozdravu našao u takvom neugodnjaku da se smješkao kao da ima devet godina i da su ga pitali sviđa li mu se cura s kojom sjedi u klupi
Više od četiri mjeseca nakon što je izbila druga velika plinska afera u Hrvatskoj, “plin za cent”, samo je jedna stvar opipljivo jasna (uz činjenicu da je Hrvatska zbog, u najmanju ruku tromosti i nebrige cijelog sustava, ostala bez skoro 15 milijuna eura). Andrej Plenković ne usudi se smijeniti šefa HEP-a Franu Barbarića. I ne samo to, ustručava ga se i kritizirati u javnosti.
Jedini je to logičan zaključak posljednjih premijerovih javnih istupa oko višestruko kompromitiranog šefa goleme državne tvrtke. I ne radi se samo o aferi “plin za cent”. Beskrajno odugovlačenje oko odgovornosti za činjenicu da nitko nije prepoznao kako će HEP imati viškove plina koje otkupljuje za netržišno visoku cijenu (neproduženjem mandata je, eto, zasad platio samo čovjek koji je upozorio da se nešto neobično događa, Boris Abramović iz HROTE-a), pretvara se tako u početak političkog trilera. Kako vrijeme prolazi, u radnju se sve više probija i vonj kriminala.
‘Plin za cent’ više nije problem
Iako su nakon izbijanja afere iz Vlade prvo govorili o tome da se mora utvrditi odgovornost, posljednji premijerovi istupi govore da odgovornosti uopće nema. U rujnu je u Saboru pričao o “pozitivnim odstupanjima”, ali i o greški koja je napravljena. U ponedjeljak se zadržao samo na “pozitivnim odstupanjima” kao nečemu što se uopće ne treba stavljati na teret Barbariću.
Tu je, međutim, i bespravna gradnja na Hvaru. Barbarić već ima rješenja o rušenju vile koju je podigao, ali bagere i dalje, unatoč globama s pet znamenki eura, nije pokrenuo. Ni to – barem zasad – nije razlog za smjenu, Plenković i oko toga traži od javnosti još vremena za odluku.
‘Tehnički bankrot’ na Troskotu
Međutim, baš na bespravnoj gradnji očito je da premijer i šef HEP-a nisu u bajnim odnosima. Prvo, da je drugačije, pitanje je koliko bi doista bio revan Državni inspektorat u ovom slučaju. Ali, druga stvar je još važnija – Plenković je svoje ljude dosad žestoko branio i u težim situacijama. Mogao je, primjerice, kazati kako je postupak u toku i kako, uostalom, pogreška u tumačenju propisa u gradnji ne diskvalificira nekog za vođenje energetske firme. Ali, Plenković je ovaj put izabrao slijeganje ramenima i kupovanje vremena.
No, nisu ni “plin za cent”, ni bespravna gradnja najbolji indikator za odnose između dvojice HDZ-ovaca na poziciji moći. To je tek jedna jedina tužba za klevetu. HEP je, naime, tužio Mostovog saborskog zastupnika Zvonimira Troskota za klevetu i traži od njega odštetu od šest tisuća eura. Barbarić i njegovi Troskotu zamjeraju što je govorio kako je HEP u tehničkom bankrotu (za one koji slabije prate, država je nedavno dokapitalizacijom u tu tvrtku ulila 900 milijuna eura).
Ona tužba je ‘bila katastrofa’. A sad?
Isto tako zbog klevete državna tvrtka, taj put Hrvatska lutrija, prije tri godine tužila je tadašnje saborske zastupnike SDP-a, Gordana Marasa i Davora Bernardića (koji je, pritom, bio i šef najveće oporbene stranke). Bilo je, kao i u slučaju HEP-a i Troskota, posve jasno o čemu se radi – o tužbi kojom se oporbene političare želi zastrašiti da ne bi govorili o njihovom poslovanju. Klasični SLAPP, kakvim se u ovoj zemlji redovito pokušava novinarima otežati život i obavljanje posla.
Plenković tada nije imao dvojbi. “Ova tužba je katastrofa”, kazao je u Saboru za napad Hrvatske lutrije na oporbeni dvojac i najavio da će tražiti od ministara objašnjenje o tome kako se tako nešto uopće moglo dogoditi. Danas, međutim, kad je tužitelj firma koju vodi Barbarić – premijer odjednom ništa ne zna. Nije čitao. Nije vidio – kako je u ponedjeljak više puta eskivirao odgovore na pitanja novinara na tu temu.
Barbarić postaje mitsko biće
Ni dva dana kasnije, unatoč tome što je više puta imao javne nastupe, premijer nije našao za shodnim upoznati javnost sa svojim stavom o toksičnoj tužbi HEP-a protiv Troskota. Ako netko nije podmetnuo novog Plenkovića u odnosu na onog iz 2020. godine, jasno je da bi i ovaj put premijer morao osuditi katastrofalnu ideju o tome da državna tvrtka čiju upravu bira politička vlast, zbog klevete tuži zastupnike oporbe. Ali, Plenković i dalje šuti.
Kako je na primjeru bespravne gradnje očito da ne šuti iz ljubavi prema Barbariću (jer bi ga barem pokušao braniti), očito je da izbjegava sukob s prvim čovjekom HEP-a, koji u međuvremenu postaje sve više nekakvo mitsko biće hrvatske politike – o kojem se nitko u HDZ-u, osim stranačkog odmetnika Ivana Anušića, ne usudi govoriti naglas. Ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica se, zaboga, maloprije na pitanje o tome je li mu bilo neugodno što se baš njemu Barbarić javio na jednom sinoćnjem događaju, smješkao kao da ima devet godina i da su ga pitali sviđa li mu se cura s kojom sjedi u klupi u razredu.
Igrač s klupe za rezerve
Pravo pitanje, stoga, nije više tko će odgovarati za potpuno nepotrebno izgubljene milijune eura u aferi “plin za cent”, niti može li netko tko je bespravni graditelj biti čelnik velike javne tvrtke. Pravo pitanje je zašto se Plenković sad već boji i kritizirati Barbarića.
Zbog straha za jedinstvo stranke? Misli li netko da bi se HDZ – dok je na vlasti! – raspao zbog političara čiji je krajnji doseg prije HEP-a bila klupa za rezervne igrače u zagrebačkom HDZ-u? Pazite, zagrebačkom HDZ-u, dakle ogranku stranke koji je već 23 godine na klupi za rezervne igrače u gradskoj politici?
Kriminal ili državni udar?
Elementarna logika, stoga, ukazuje na dva moguća pravca. Da Barbarića štiti netko daleko moćniji od njega, ali i od Plenkovića. To bi bilo najpreciznije nazvati tihim državnim udarom.
Druga je, pak, mogućnost ona o kojoj politički, a tako i HDZ-ovi, kuloari bruje već mjesecima – da Barbarić nečim što zna, zapravo, sprečava svoju smjenu. A to je točka u kojoj bi se politički triler pretvorio u klasičnu krimi priču.