Zašto više nitko ne želi posao u državnoj službi? Sindikalist: 'Rade za minimalac i slušaju da su uhljebi'
'Naravno, da u javnom vlasti, pojedinci poguraju i nekog svog, takva zapošljavanja mogu se dogoditi i u privatnom sektoru'
U Hrvatskoj je sve manji interes za posao u državnoj ili javnoj službi. Najveći problem je nejednakost plaća, vrednovanja rada i mogućnost napredovanja. Nekad siguran posao na kojem zaposleniku nitko nije mogao dati otkaz i sigurna plaća uz velike materijalne dodatke, sad je posao s otprilike 750 eura plaće za početnike sa srednjom školom, odnosno 860 eura za stručne suradnike.
Zadnjih godina ni rast plaća nije zainteresirao Hrvate da se zaposle u takozvanoj administraciji koja je u javnosti pogrdno nazvana “uhljebi”. Privatni sektor nedostatak radne snage počeo je popunjavati stranim radnicima, javni i državni sektor to ne može.
‘Javni sektor drastično srozan’
Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever za HRT je rekao kako se prije govorilo da su plaće u državnoj službi nešto niže nego u privatnom sektoru, no radnik je zaštićeniji.
“U Hrvatskoj se, nažalost, tijekom godina dogodilo to da je javni sektor drastično ‘srozan’. Plaće su izuzetno niske, ljudi bježe iz tog sektora, a poseban je problem s visokoobrazovanim ljudima koji će iz javnoga sektora bježati u privatni sektor, gdje su plaće za visokoobrazovane daleko veće”, rekao je.
“No zadnjih nekoliko godina pojavio se i problem za one osobe koje rade sa srednjim obrazovanjem. Veliki broj zaposlenih u državnim i javnim službama radi ispod razine minimalne plaće. Ne ove koje je sad utvrđena za 2024., nego i za onu koja je bila za 2023.”, dodao je Sever.
Nitko se ne želi javiti na natječaj
Sever kaže da, iako su plaće u međuvremenu rasle, na natječaje za posao u policiji, Carini, sudskim pisarnicama i administraciji se nitko ne želi javiti. Naglašava da je to logično i očekivano jer su poslovi teški i odgovorni, a plaće u velikom broju jako male, “vrlo često blizu minimalne, neznatno veće”.
Riječ je o ljudima koji su postali poznati pod nazivom “uhljebi” iako su brojni oni koji rade od 8 do 16 ili 17 sati, često i barem dvije subote i nedjelje u mjesecu, uključujući i blagdane.
“To je ružno u javnoj komunikaciji i povrjeđujuće za te ljude. Naravno, da u javnom vlasti, pojedinci ‘poguraju’ i nekog svog, ali takva zapošljavanja prisutna su i u državnom, javnom sektoru, ali i u lokalnoj upravi. Takva zapošljavanja mogu se dogoditi i u privatnom sektoru. Javni sektor nije ništa uhljebnički nego neki drugi. Većina ljudi, koji rade u javnim i državnim službama su vrijedni i pošteni ljudi”, rekao je Sever.
Nedostaje radne snage kod privatnika
Sever navodi da u Hrvatskoj nedostaje radne snage u privatnom sektoru te da svaki privatni poduzetnik ovisi o djelatnicima u javnom ili državnom sektoru iako se smatra kako privatnici moraju “zaraditi” plaće i za javni i državni sektor.
“Sve više će nedostajati ljudi u javnom sektoru i problem će postati sve veći. Koliko su danas plaćeni liječnici, policajci, carinici? Ta mantra koja se čuje od hrvatskih poslodavaca, da su oni ti koji stvaraju nove vrijednosti za ove ljude u javnom sektoru koji ih troše… Kada u nekom pogonu, kod nekog poduzetnika izbije požar, dolaze vatrogasci. Ovisi li onda privatni sektor o ‘uhljebu’?”, pita Sever i dodaje kako je slična situacija kad se privatniku ozlijedi radnik pa mu dolazi hitna pomoć i zbrinjava ljude.
Kaže da je politika plaća u javnom sektoru dovela do iseljavanja. “Dugi niz godina su se praznine koje su nastajale nadomještale stranim radnicima koji su ulazili po različitim kvotama. Vidljivo je već sada da u javnom sektoru nema ljudi. Otvaraju se natječaji, nitko se ne javlja na njih ili se mladi odazovu, vide kolike su im plaće i odlaze”, rekao je Sever.
Sever smatra da treba podići koeficijente
Ističe da privatni sektor profitira kad mladi ljudi koji su naučili raditi u javnom sektoru, nakon nekoliko godina ode raditi kod privatnika. “Izvlače iz javnog sektora sve ono što vrijede i vuku prema sebi”, rekao je Sever i dodao da su tu i strani radnici koji privatnika koštaju skuplje od domaćega.
Kod rasta plaća u takozvanom činovničkom sektoru, zaposleni mogu računati na rast materijalnih jednokratnih nagrada, dodataka, jubilarnih nagrada, božićnica, uskrsnica, ali nitko ne želi dizati koeficijente.
“To je i svojevrstan pritisak privatnog sektora da se rasterećuju plaće. Oni traže smanjenje doprinosa i poreza kako bi radnik dobio na ruke više, a da oni pritom ne moraju povećati bruto plaću. To se događa i u javnom sektoru, a to je izričito opasno. Primanja radnika sve više proklizavaju u neoporeziva primanja”, rekao je. Sever poručuje da je to izrazito loš pristup jer se, umjesto podizanja koeficijenata, ide u razna porezna rasterećenja, a to, navodi, nije rješenje problema.