Zašto Vlada taji pregovore o slanju čak 14 helikoptera Ukrajini, istih onih koji prevoze trudnice i spašavaju unesrećene?
Četrnaest helikoptera Mi-8 ključni su i za obuku pilota
Ovako, otprilike, izgleda stvar s oružjem za Ukrajinu u Europi: Slovačka je napadnutoj zemlji ovog ljeta isporučila 30 tenkova. Češka 40. Njemačka je, pak, zauzvrat Slovačkoj poslala 15, a Češkoj 14 svojih modernih Leoparda. Slovenija je, pak, prošlog mjeseca poslala 28 tenkova Ukrajini, a od Njemačke će dobiti 43 vojna transportera.
Ovdje nisu bitne zemlje, ni oružje. Bitni su detalji. Jer, ovako to izgleda u Hrvatskoj. “Sve odluke o donaciji tehničke i vojne pomoći Ukrajini klasificirane su, stoga nismo u mogućnosti iznositi podatke o vrsti opreme koju Hrvatska donira”, tako MORH od prošlog mjeseca odgovara na upite o mogućem slanju 14 transportnih helikoptera iz Hrvatske u Ukrajinu, prekrivajući cijelu priču mračnim velom netransparentnosti. Kako onda znamo da se radi o točno 14 helikoptera? Eh, kako. Zbog srdela.
Neobavezno mišljenje predsjednika
“Hrvatska će pokloniti Ukrajini 14 helikoptera, koji nisu perspektivni, ali su helikopteri. Zauzvrat ćemo dobiti što? Tri kile srdela? Što ćemo dobiti zauzvrat? To ne samo da košta, nego to nama treba”, izjavljivao je još u listopadu predsjednik Republike Zoran Milanović, a slično ponavlja i posljednjih dana. Paradoksalno, za transfer oružja Vlada ne treba suglasnost predsjednika Republike, ali je svejedno tražila njegovo mišljenje.
Kad se nedavno ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman veselo obavezao na obuku ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj, o tome su i Milanović i hrvatska javnost doznali iz medija. Europskih, ne domaćih. Obuke vojnika u Hrvatskoj (ili izvan nje ako je vode hrvatski vojnici), međutim, ne može biti bez suglasnosti predsjednika Republike. Za razliku od doniranja helikoptera.
Odjednom – tajnost
Još u listopadu pitali smo Ministarstvo obrane planiraju li Ukrajini donirati 14 helikoptera, kako je već tada javnosti otkrio predsjednik Milanović, i o kojim je helikopterima riječ. Njihov odgovor bio je onaj o tome da su ti podaci klasificirani.
Početkom rata u Ukrajini, međutim, ministar Mario Banožić je bio nešto manje tajnovit. U veljači je Vlada odobrila slanje pješačkog oružja i zaštitne opreme u količinama kojima je Ukrajina, tvrdio je ministar, mogla opremiti četiri brigade. Radilo se “o puškostrojnicama i strojnicama u kalibru koji je ukrajinska strana zatražila”. Znala se i vrijednost donacije – 124 milijuna kuna.
Zaobilaženje saborskog odbora
Dobro upućeni u obrambenu tematiku tvrde da bi i sada trebalo znati barem vrijednost donacije, jer o tome, uvjereni su, ovisi daljnja procedura. Pritom se pozivaju na zakonsku odredbu koja kaže da saborski Odbor za obranu “daje mišljenje Ministarstvu obrane” kad se nabavlja oprema vrednija od pet milijuna eura.
Prema tom neslužbenom tumačenju, to bi moralo vrijediti i obrnuto, kada se donira oprema koju su koristile hrvatske vojne snage. U saborski Odbor zasad nije stigla nikakva službena informacija niti je poznato hoće li stići. Ministarstvo i Vlada se, pak, na opetovane javne prozivke Milanovića i dalje sakrivaju iza navodne tajnosti informacija.
S obzirom na predsjednikove izjave, t-portal je u tekstu novinara Vanje Moskaljova u četvrtak zaključio kako je riječ o helikopterima ruske proizvodnje Mi-8, kojima uskoro istječu resursi. Nekima već dogodine, a ostalima 2025. godine.
Prva klupa najposlušnijih
Problem je, međutim, što tih 14 helikoptera koji su pri kraju svog životnog vijeka, čine više od 50 posto domaće transportne flote. To znači da bi, ukoliko su procjene t-portala i javno izražene dileme Zorana Milanovića točne, njihovom donacijom, bez “tri kila srdela” zauzvrat, odnosno neke razmjene kakve su druge zemlje dobile sa Zapada zbog slanja svog naoružanja u Ukrajinu, u pitanje došla i obuka pilota i hitan prijevoz bolesnika ili trudnica s otoka za što su se ti helikopteri dosad koristili. Uz sve to, preostali helikopteri iz transportne flote, Mi-171Sh, kako piše t-portal, često imaju problema s kvarovima. U veljači 2020. godine je u jednom trenutku bilo prizemljeno svih deset letjelica.
Ukratko, helikopteri koji bi mogli biti donirani Ukrajini po svemu sudeći su itekako potrebni i hrvatskim građanima i vojsci. Donositi odluku o njihovoj sudbini u potpunom mraku, daleko od očiju javnosti i bez ikakvih informacija o tome hoće li Hrvatska išta dobiti zauzvrat, nije samo demokratska nepristojnost, već i potencijalno ugrožavanje vitalnih interesa hrvatskih građana. Što je ipak malo prevelika cijena da bi država sjedila u prvoj klupi najposlušnijih učenika u EU i NATO savezu, uz potencijalne pripadajuće beneficije za buduću političku karijeru njenih sadašnjih lidera.