Zastrašuju li nas političari migrantskim krizama? Nizozemski sociolog tvrdi: 'Politike su zanemarile najvažniji temeljni uzrok migracija'
Hein de Haas, profesor sociologije na Amsterdamskom sveučilištu, objašnjava koji su pravi uzroci migracija
Nizozemski sociolog i geograf Hein de Haas, profesor sociologije na Amsterdamskom sveučilištu, za Guardian se pozabavio temom imigracija, točnije, time što nam govore političari. De Haas tvrdi da nam političari serviraju krive informacije pa potom razlaže kako zapravo funkcioniraju.
Ustvrdio je kako se čini da živimo u vremenima masovnih migracija bez presedana. Izgleda kako slike ljudi iz Afrike naguranih u čamce nepogodne za plovidbu, koji očajnički pokušavaju prijeći Mediteran, tražitelja azila koji prelaze kanal u Britaniju i “karavana” migranata koji pokušavaju doći do meksičko-američke granice potvrđuju strahove da globalne migracije izmiču kontroli.
Kobna kombinacija nekoliko faktora
Kobna je kombinacija siromaštva, nejednakosti, nasilja, ugnjetavanja, klimatskih promjena i rasta stanovništva, koja tjera sve veći broj ljudi iz Afrike, Azije i Latinske Amerike da krenu na očajnička putovanja kako bi se domogli obala bogatog zapada.
Te slike, objašnjava De Haas, dovele su do popularne teze o “migracijskoj krizi” koja će zahtijevati drastične protumjere kako bi se u budućnosti spriječili masovni valovi dolaska ljudi, koji očito premašuju apsorpcijske kapacitete zapadnih društava i gospodarstava.
Međutim, unatoč tim tvrdnjama, De Haas kaže kako nema znanstvenih dokaza koji bi potvrdili navode da se globalna migracija ubrzava. Međunarodni migranti čine oko tri posto svjetske populacije, a taj je postotak ostao iznimno stabilan tijekom proteklih pola stoljeća.
Migracije su ograničenije od sugeriranog
De Haas kaže da su migracije izbjeglica mnogo ograničenije nego što sugeriraju političari i slike u medijima. Oko deset posto svih međunarodnih migranata su izbjeglice, što predstavlja 0,3 posto svjetske populacije. Dok izbjeglički pravci drastično fluktuiraju s razinama sukoba, sociolog tumači kako nema dokaza o dugoročnom rastućem trendu.
Otprilike 80 do 85 posto izbjeglica ostaje u regijama porijekla, a taj je udio ostao prilično stabilan tijekom proteklih desetljeća. Nema dokaza da ilegalna migracija izmiče kontroli, već je prava situacija da se velika većina migranata koji se presele s globalnog juga na globalni sjever nastavlja kretati legalno. Kao primjer, De Haas navodi kako se devet od deset Afrikanaca seli u Europu legalno, s putovnicama i ostalim potrebnim papirima.
Dokazi opovrgavaju tradicionalna shvaćanja
Dokazi također opovrgavaju uobičajena shvaćanja uzroka migracija. Konvencionalno stajalište je da su migracije s juga na sjever zapravo rezultat siromaštva, nejednakosti i nasilja u zemljama podrijetla, otkud potječe popularna ideja da su smanjenje siromaštva i razvoj jedina dugoročna rješenja za migraciju.
“Međutim”, piše De Haas, “ovu pretpostavku potkopavaju dokazi koji pokazuju da migracija raste kako siromašne zemlje postaju bogatije”. Uzrok tome je, objašnjava, taj što povećanje razine prihoda i obrazovanja, uz poboljšanja infrastrukture, podižu sposobnosti i težnje ljudi za migracijom.
Umjesto stereotipnog “očajničkog bijega od bijede”, migracija je u stvarnosti općenito ulaganje u dugoročnu dobrobit obitelji i zahtijeva značajna sredstva. Siromaštvo zapravo lišava ljude resursa potrebnih za kretanje na velike udaljenosti, a kamoli za prelazak kontinenata.
Klimatski slom neće izazvati masovne migracije
Sociolog piše kako zbog povećanja razine prihoda i obrazovanja, suprotno uobičajenim pretpostavkama, nije vjerojatno da će klimatski slom izazvati masovna kretanja “klimatskih izbjeglica”. Istraživanja o učincima suša i poplava pokazuju da će većina ljudi ostati blizu svog doma. “Zapravo, najranjiviji ljudi najvjerojatnije će ostati zarobljeni, neće se uopće moći iseliti”, ističe De Haas pa dodaje kako stoga nije slučajnost da većina migranata dolazi iz zemalja srednjeg dohotka, poput Indije i Meksika.
Paradoks je da će svaki oblik razvoja u najsiromašnijim zemljama svijeta, kao što su one u podsaharskoj Africi, stoga vjerojatno povećati njihov budući potencijal iseljavanja. Ipak, unatoč tome što su globalni prosjeci ostali stabilni, teško je poreći da je legalno useljavanje u SAD, Britaniju i zapadnu Europu u porastu tijekom proteklih desetljeća. Takve migracije često su izazvale nezadovoljstvo pa su se često javljali pozivi za manje, kontroliranije i selektivnije imigracije.
Represije na granicama ne postižu svoje ciljeve
Međutim, piše De Haas, represije na granicama očito nisu uspjele postići te ciljeve, a vjerojatno su čak pogoršale probleme jer nisu bile utemeljene na razumijevanju načina na koji migracija stvarno funkcionira. Glavni je razlog taj što su te politike zanemarile najvažniji temeljni uzrok migracija – stalnu potražnju za radnom snagom. Pogrešna tvrdnja da siromaštvo uzrokuje migraciju prikriva činjenicu da je potražnja za radnom snagom glavni pokretač rastućeg useljavanja u zapadne zemlje od 1990-ih, tumači sociolog.
Sve raširenije i dostupnije obrazovanje, emancipacija žena i starenje stanovništva doveli su manjka radne snage. Ti su faktori potaknuli rastuću potražnju za radnicima migrantima u sektorima kao što su poljoprivreda, građevinarstvo, čišćenje, ugostiteljstvo, transport i u raznim dijelovima prehrambene industrije, budući da zalihe lokalnih radnika voljnih i sposobnih za obavljanje takvih poslova sve više nestaju. Bez takvog kroničnog nedostatka radne snage većina migranata ne bi došla.
Migrantima se ‘gleda kroz prste’
To ipak nije bio prirodan proces. Umjesto toga, to je proces koji je potaknut desetljećima politika usmjerenih na ekonomsku liberalizaciju i liberalizaciju tržišta rada, koje su potaknule rast nesigurnih poslova koje lokalni radnici neće prihvatiti. Političari sa svih spektara su svjesni toga, ali se ne usuđuju to priznati iz straha da će ih se okarakterizirati “mekima prema imigraciji”.
Umjesto toga, političari biraju oštre riječi i politički “showmanship”, kojim žele stvoriti dojam kontrole. No, ti potezi zapravo funkcioniraju kao dimna zavjesa za prikrivanje prave prirode useljeničke politike.
Prema trenutnim aranžmanima, sve više i više migranata je dopušteno, a zapošljavanje radnika bez dokumenata široko se tolerira, jer oni popunjavaju ključni nedostatak radne snage. Političari su jednostavno zažmirili na to, što dokazuju gotovo smiješno niske razine provedbe zakona na radnim mjestima.
Političari trebaju hrabro govoriti o migraciji
Kako bi se odvojili od ovog nasljeđa neuspješnih politika, političari trebaju skupiti hrabrosti i govoriti iskreno o migraciji. De Haas kaže kako su migracije fenomen koji nekima više koristi nego drugima te da za neke može imati negativne strane. No, migracije se ne mogu čarobno ukloniti. Za ovakve složene probleme poput migracija nema jednostavnih rješenja.
Moraju se napraviti temeljne odluke. Primjerice, treba odlučiti želimo li živjeti u društvu u kojem se sve više i više poslova – kao što su prijevoz, izgradnja, čišćenje, briga o starijim osobama i djeci, opskrba hranom – povjerava novoj klasi posluge koju čine uglavnom radnici migranti? Trebamo odlučiti – želimo li veliki poljoprivredni sektor koji se dijelom oslanja na subvencije i koji je ovisan o migrantima za potrebnu radnu snagu?
Sadašnja stvarnost pokazuje da ne možemo razdvojiti rasprave o imigraciji od širih rasprava o nejednakosti, radu, socijalnoj pravdi i, što je najvažnije, vrsti društva u kojem želimo živjeti. No, represije na granicama očito nisu uspjele postići te ciljeve ili su čak pogoršale probleme jer nisu bile utemeljene na razumijevanju načina na koji migracija stvarno funkcionira. “Glavni je razlog tome je što su politike zanemarile najvažniji temeljni uzrok migracija – stalnu potražnju za radnom snagom”, zaključuje De Haas.