U samo 24 sata, ljuta rakija je sasvim je ishlapjela i pretvorila se u kamilicu. Doduše, Andrej Plenković je na sjednici Vlade ponovio sve teške riječi na račun trgovaca i svih onih koji su ”preračunavanje” na euro iskoristili da bi podigli cijene, ali ispalo je da ta verbalna žestina po intenzitetu potpuno odudara od mjera kojima su se on i njegovi ministri domislili da bi takve zaustavili i vratili u kunsku normalu.
U premijerovom su vokabularu i dalje ”profiterstvo”, ”lov u mutnom”, ”pohlepa”, ”bezobrazluk” i tome slične kvalifikacije, no Vladin odgovor – a Plenković je najavio da će on biti drastičan i nemilosrdan – nema težinu malja. Više sliči na brezov prut. Puška je, dakle, doista prazna, točno kako smo i očekivali.
Sinoć su na zatvorenom sastanku u Vladi iznesene razne uzbuđene zamisli o tome kako kazniti odmetnute tržišne aktere, no cijela ta teška artiljerija spala je u toku noći samo na apele i nešto tankih prijetnji iz kojih se ne može izroditi bog zna što, niti će se od njih ikome zatresti gaće.
Na stol su bačene razne zamisli
Vječna je šteta što ostaje tajna koji su ministri što predlagali, a bilo bi krajnje zanimljivo spojiti ideje s imenima i visokim akademskim titulama. Jer na stol je bačena zamisao da se Vladinom uredbom smjesta ograniče cijene svih prehrambenih artikala i da se naredi njihovo vraćanje na staro.
Netko je zahtijevao da se zaoštri do kraja pa da se uredba izda za svu robu i usluge, a ne samo za hranu. Neki drugi, ne znamo koji, spremno su se poltronski navezali na Plenkovićevu raniju prijetnju da će se podizačima cijena ukinuti pravo na energetske subvencije i druge pogodnosti pa su tražili da se s tim ide u provedbu momentalno.
I što se odlučilo iz svega toga i još koječega? Skoro pa ništa što bi ikoga od adresiranih moglo zabrinuti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Lovci u mutnom neće ni trepnuti
Očito da su obična demonstracija sile bile one tvrde garancije premijera i ministra gospodarstva Davora Filipovića da podizanje cijena neće proći, da nikako i nipošto neće proći, da će gramzive tvrtke snositi konzekvence i da ne dolazi u obzir da Vlada preko ovoga prijeđe kao da se nije dogodilo.
Jer Plenković je naprosto ”pozvao sve” da vrate cijene na one koje su vrijedile do prvog siječnja. Digao je, kaže, na noge sve službe – porezne i carinske uprave, Državni inspektorat i ministarstva – da djeluju ”na temelju uočenih nepravilnosti”. Dao je svojoj administraciji nalog da se izrade neki programi preko kojih će potrošači moći pratiti cijene. I apelira na sve da prijavljuju nepoštenu konkurenciju i da se od nje ”distanciraju”.
I to je taj grandiozni Vladin paket na koji se svela drama oko zaštite građana i brige za standard stanovništva. Svi koji doista love u mutnom od ovoga ne da neće završiti na Hitnoj, nego neće ni trepnuti. Neće jer nema nikakve nove uredbe, ni zakona, a svaki apel na savjest ima krajnje ograničeno djelovanje. Ni ”službe” također ne mogu poduzeti ništa izvan zakona i propisa, znači mogu ono što su mogle i do sada.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vladino obećanje pada kao kamen u vodu
Program za praćenje cijena nije loša stvar iako je debelo zakašnjela, ali, s obzirom na iskustva s drugim Vladinim IT pothvatima, treba sumnjati da će ga ovi znati napraviti do sljedeće Nove godine. Kad već bude pojeo vuk magare. A u područje zabave i humora spada ovo da će trgovački lanci, dućani i obrti preko crvenog telefona dojavljivati Plenkoviću i Filipoviću što radi njihova konkurencija i kako se ruga paroli o ”društvenoj solidarnosti”.
Ukratko, kao kamen pada u vodu obećanje da će se Vlada ”svim mehanizmima” i ”svim alatima” boriti protiv onog dijela gospodarstva koje se više brine za profit nego za malog čovjeka. Možda bi i htjeli, ali, prvo, ne znaju kako, budući da je uravnotežena mjera državnog intervencionizma pitanje krajnje ozbiljnih vaganja i analiza.
A drugo, mehanizama i alata kojima bi se na ho-ruk zadrlo u područje slobodnog formiranja cijena baš i nema. Prepreka je Ustav. Možemo se, dakako, vratiti u dogovornu ekonomiju. Ali do tada moramo znati da cipele koje se sve mogu rasprodati po 200 eura sigurno nitko neće prodavati po 50.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Znalo se da je grandiozni plan za spas od poskupljenja prazna puška. Ali ovo što priča Vlada zvuči kao vic
Nema nikakve nove uredbe ni zakona za odmetnute tržišne aktere
Očito da su obična demonstracija sile bile one tvrde garancije premijera i ministra gospodarstva Davora Filipovića da podizanje cijena neće proći, da nikako i nipošto neće proći, da će gramzive tvrtke snositi konzekvence i da ne dolazi u obzir da Vlada preko ovoga prijeđe kao da se nije dogodilo. Jer Plenković je naprosto 'pozvao sve' da vrate cijene na one koje su vrijedile do prvog siječnja
U samo 24 sata, ljuta rakija je sasvim je ishlapjela i pretvorila se u kamilicu. Doduše, Andrej Plenković je na sjednici Vlade ponovio sve teške riječi na račun trgovaca i svih onih koji su ”preračunavanje” na euro iskoristili da bi podigli cijene, ali ispalo je da ta verbalna žestina po intenzitetu potpuno odudara od mjera kojima su se on i njegovi ministri domislili da bi takve zaustavili i vratili u kunsku normalu.
U premijerovom su vokabularu i dalje ”profiterstvo”, ”lov u mutnom”, ”pohlepa”, ”bezobrazluk” i tome slične kvalifikacije, no Vladin odgovor – a Plenković je najavio da će on biti drastičan i nemilosrdan – nema težinu malja. Više sliči na brezov prut. Puška je, dakle, doista prazna, točno kako smo i očekivali.
Sinoć su na zatvorenom sastanku u Vladi iznesene razne uzbuđene zamisli o tome kako kazniti odmetnute tržišne aktere, no cijela ta teška artiljerija spala je u toku noći samo na apele i nešto tankih prijetnji iz kojih se ne može izroditi bog zna što, niti će se od njih ikome zatresti gaće.
Na stol su bačene razne zamisli
Vječna je šteta što ostaje tajna koji su ministri što predlagali, a bilo bi krajnje zanimljivo spojiti ideje s imenima i visokim akademskim titulama. Jer na stol je bačena zamisao da se Vladinom uredbom smjesta ograniče cijene svih prehrambenih artikala i da se naredi njihovo vraćanje na staro.
Netko je zahtijevao da se zaoštri do kraja pa da se uredba izda za svu robu i usluge, a ne samo za hranu. Neki drugi, ne znamo koji, spremno su se poltronski navezali na Plenkovićevu raniju prijetnju da će se podizačima cijena ukinuti pravo na energetske subvencije i druge pogodnosti pa su tražili da se s tim ide u provedbu momentalno.
I što se odlučilo iz svega toga i još koječega? Skoro pa ništa što bi ikoga od adresiranih moglo zabrinuti.
Lovci u mutnom neće ni trepnuti
Očito da su obična demonstracija sile bile one tvrde garancije premijera i ministra gospodarstva Davora Filipovića da podizanje cijena neće proći, da nikako i nipošto neće proći, da će gramzive tvrtke snositi konzekvence i da ne dolazi u obzir da Vlada preko ovoga prijeđe kao da se nije dogodilo.
Jer Plenković je naprosto ”pozvao sve” da vrate cijene na one koje su vrijedile do prvog siječnja. Digao je, kaže, na noge sve službe – porezne i carinske uprave, Državni inspektorat i ministarstva – da djeluju ”na temelju uočenih nepravilnosti”. Dao je svojoj administraciji nalog da se izrade neki programi preko kojih će potrošači moći pratiti cijene. I apelira na sve da prijavljuju nepoštenu konkurenciju i da se od nje ”distanciraju”.
I to je taj grandiozni Vladin paket na koji se svela drama oko zaštite građana i brige za standard stanovništva. Svi koji doista love u mutnom od ovoga ne da neće završiti na Hitnoj, nego neće ni trepnuti. Neće jer nema nikakve nove uredbe, ni zakona, a svaki apel na savjest ima krajnje ograničeno djelovanje. Ni ”službe” također ne mogu poduzeti ništa izvan zakona i propisa, znači mogu ono što su mogle i do sada.
Vladino obećanje pada kao kamen u vodu
Program za praćenje cijena nije loša stvar iako je debelo zakašnjela, ali, s obzirom na iskustva s drugim Vladinim IT pothvatima, treba sumnjati da će ga ovi znati napraviti do sljedeće Nove godine. Kad već bude pojeo vuk magare. A u područje zabave i humora spada ovo da će trgovački lanci, dućani i obrti preko crvenog telefona dojavljivati Plenkoviću i Filipoviću što radi njihova konkurencija i kako se ruga paroli o ”društvenoj solidarnosti”.
Ukratko, kao kamen pada u vodu obećanje da će se Vlada ”svim mehanizmima” i ”svim alatima” boriti protiv onog dijela gospodarstva koje se više brine za profit nego za malog čovjeka. Možda bi i htjeli, ali, prvo, ne znaju kako, budući da je uravnotežena mjera državnog intervencionizma pitanje krajnje ozbiljnih vaganja i analiza.
A drugo, mehanizama i alata kojima bi se na ho-ruk zadrlo u područje slobodnog formiranja cijena baš i nema. Prepreka je Ustav. Možemo se, dakako, vratiti u dogovornu ekonomiju. Ali do tada moramo znati da cipele koje se sve mogu rasprodati po 200 eura sigurno nitko neće prodavati po 50.