Znanstvenik zagrebačkog instituta upravo se vratio iz Moskve: ‘Život tamo ovih dana izgleda nadrealno normalno’
Paul Stubbs u Moskvu je stigao 19. veljače, pet dana prije no što je Rusija pokrenula rat. Uskoro je ostao bez povratnog leta
Paul Stubbs, sociolog i znanstveni savjetnik Ekonomskog instituta Zagreb, jučer se sa suprugom vratio iz Moskve u Zagreb. Letjeli su preko Beograda, a o putovanju tijekom kojeg je država u kojoj se nalazio pokrenula rat protiv susjedne, napisao je poduži Facebook status koji – uz njegovo odobrenje – prenosimo. U Moskvu je stigao 19. veljače, pet dana prije no što je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu i pokrenula rat. Došao je u prethodno planirani dvotjedni posjet supruzi koja inače radi u Moskvi.
Na početku svog Facebook statusa, Stubbs objašnjava da to što piše nije nikakva analiza. “Dapače, tko bi vjerovao analizi nekoga tko je otišao na planirani dvotjedni boravak samo pet dana prije nego što su ruske snage počele svoj brutalni rat na ukrajinskom teritoriju i nekoga tko je, zapravo, samo dva dana prije predao svoju putovnicu Ministarstvu vanjskih poslova Ruske Federacije radi rutinskog produljenja vize”, piše on na početku i objašnjava da je, nakon što je krenuo rat, ubrzo – zajedno sa suprugom – ostao i bez povratnog leta.
Odbijene kupnje na Visu ili Mastercard
Cjelokupni dojam s putovanja, kako objašnjava, jest dojam nadrealne normalnosti među ljudima, i to većinu vremena. “Sigurno je manje ljudi na ulicama nego inače, ali kafići, restorani, kozmetički saloni, zapadnjački dućani, poslovali su kao i obično. Naravno, kako je vrijednost rublje pala, a bankomati isporučivali novac samo povremeno, bilo je nešto više zabrinutosti, ali nije bilo nikakvih redova, samo povremenih ljubaznih upita radi li trenutno određeni bankomat”, prepričava zagrebački znanstvenik.
Kada su odlazili iz Moskve, nastavlja, iz Rusije su se već povukli Visa i Mastercard. “Vidjeli smo zbunjene ljude u zračnoj luci i u zrakoplovu kako su netom otkrili da su im kreditne kartice odbijene za male kupnje”, slikovito opisuje. Uslijed zračne blokade Rusije, objašnjava dalje, letovi iz Moskve su rijetki i nevjerojatno skupi. Stubbs piše i o onome što su vidjeli od autoritarnog odgovora na antiratne prosvjede. Njima ipak, iz prve ruke, nisu svjedočili.
“Ali smo svakako vidjeli pojačanu prisutnost policije, uključujući interventnu policiju, koja pokušava presresti potencijalne prosvjednike na ključnim raskrižjima. Jučer, kad smo odlazili, policijska prisutnost – s oklopnim vozilima – postala je masovna”, opisuje Stubbs. Prosvjednici, među njima aktivisti, intelektualci, novinari, suočeni su s masovnim uhićenjima. “Prema našem shvaćanju, većina ih je puštena iz pritvora dan ili dva kasnije, no jasno je da se oni koji prosvjeduju izlažu velikim rizicima za vlastitu sigurnost i sigurnost svojih najmilijih”, navodi dalje sociolog.
Kako mediji opravdavaju invaziju
Nastavlja o medijima koje režim Vladimira Putina strogo kontrolira. “Medijska scena je, naravno, zaista problematična jer su gotovo svi nezavisni mediji koji djeluju unutar Ruske Federacije zatvoreni, a njihovi novinari maltretirani i zatvoreni ili prisiljeni napustiti zemlju”, objašnjava Stubbs i potom opisuje s kakvim su se poteškoćama osobno susreli u pokušaju pristupanja društvenim mrežama. Tijekom dva tjedna boravka u Moskvi, kaže, pristup Facebooku, Twitteru, Messengeru i WhatsAppu postao je iznimno ograničen.
“Moj iPad je nastavio raditi koristeći VPN, ali nisam mogao pristupiti društvenim mrežama na svojim drugim uređajima”, opisuje i dodaje kako pretpostavlja da je neizbježno povećanje cyber napada i blokiranja neovisnih vijesti. Prorežimski mediji, veli, nakon invazije su dosegli vrhunac u izvrtanju i lažima: “Invazija, kako je prikazana na ruskoj televiziji, je obrambena akcija pred ničim izazvanim napadima na autonomne regije na istoku Ukrajine i nužna je pred dvostrukim prijetnjama ukrajinskih fašista i ekspanzionističkog NATO-a”.
Nadrealan stupanj relativne normalnosti
Ovakve su poruke u medijima, nastavlja Stubbs, sigurno utjecale na stavove većine stanovništva. Kaže i kako, ne ulazeći u cijelo pitanje ekonomskih sankcija, pretpostavlja da će najbogatiji pronaći zaobilazne puteve, da će se ruska srednja klasa podijeliti na one koji imaju veze i one koji nemaju, a da će najsiromašniji dio društva, kao što to obično biva, najviše patiti. “Što je možda još važnije, razbijen je novi ruski društveni ugovor u kojem određeni stupanj sigurnosti dohotka djelomično kompenzira autoritarnu vladavinu”, dodaje.
Ne ulazeći u geopolitiku sukoba, kaže i kako – iako je jasno tko je u ovome slučaju agresor – ne dijeli stav nekih da je bilo kakav pokušaj unošenja konteksta u raspravu, uključujući i stvarni problem NATO-a kao vojno-industrijskog saveza, pogrešan i neodgovoran. Zaključuje o putovanju u Moskvu.
“Bilo je, naravno, čudno iskustvo biti u glavnom gradu zemlje čiji je vođa pokrenuo brutalni rat protiv svih koji žive u Ukrajini. Stupanj relativne normalnosti, uz prizore smrti i razaranja tako blizu, bio je nadrealan. Nisam optimističan u pogledu bilo kakvog kraja užasa u bliskoj budućnosti, ali tome se mogu samo nadati. Znam iz iskustva iz 90-ih koliko je važno održati tu nadu živom i podržati one koji rade ne mirnim rješenjima na svim razinama”, zaključuje Paul Stubbs.