Žrtva komentirala Hranićevu ispriku. Bivši urednik Hrvatskog katoličkog radija: 'I mog najboljeg prijatelja napastovao je svećenik'

Sada joj je, kaže, bitno da se ono što se dogodilo njoj ne dogodi više nikome. “Nisam u pitanju ja. Ja sam lik, lice i glas za one koji ga trenutno nemaju. Što se mene tiče, moja situacija je već završena, meni je u principu da pokažem i onima koji su to prošli, da mogu izaći iz toga”, rekla je.

Hranić kaže da je tek sad uvidio koliko je pogriješio

Kao što smo javili, Hranić je u izjavi putem Informativne katoličke agencije naveo da se ispričava “žrtvama svećenika Rajčevca, njihovim obiteljima, župljanima župe Sotin, posebno onima koji su prijavili slučaj, kao i cjelokupnoj hrvatskoj javnosti što, uz poduzete mjere prema hrvatskim institucijama i nadležnom Dikasteriju Svete Stolice, dotičnoga osumnjičenog župnika nisam uklonio sa župe za vrijeme trajanja istrage”.

Nažalost, kaže, tek je ovih dana, slušajući javno svjedočanstvo jedne žrtve – referirajući se tu na Anu Grgić – kao i glas crkvene i opće javnosti, “preispitujući sebe samoga pred raspetim Gospodinom”, uvidio koliko je velik propust i pogrešku učinio vodeći brigu o svećeniku, a ne videći patnju žrtava i potrebu zaštite koju su od njega tražile.

Mikić: ‘Ovo treba gledati kao presedan, novi standard’

Inače, u Dnevniku Nove TV gostovao je i docent Anto Mikić s Hrvatskog katoličkog sveučilišta, ugledni katolički intelektualac i nekadašnji dugogodišnji glavni urednik Hrvatskog katoličkog radija.

Komentirajući Hranićevu ispriku, rekao je da se ona može promatrati i u kontekstu pritisaka javnosti i apostolske nuncijature, ali da bismo u ovoj situaciji možda više koristi imali od promatranja tog slučaja kao presedana, odnosno promatranja njegovih mogućih učinaka, a koji bi, prema Mikiću, mogli biti itekako pozitivni.

“Teško mi je zamisliti da bi netko u Crkvi nakon ovakvog istupa jednog nadbiskupa u budućim slučajevima otkrivanja seksualnog zlostavljanja, osobito maloljetnika, mogao ići ispod ovih standarda. Prvo, maknuti svećenika koji je odgovoran, drugo, javnosti pružiti punu i potpunu istinu i treće, što je najvažnije, staviti interese i traume žrtve u središte pozornosti, a ne svećenike i vlastitu instituciju”, izjavio je Mikić.

Pred Crkvom je dug proces ponovnog stjecanja povjerenja

Istaknuo je da bi Crkva s vrijednostima koje zastupa trebala postupati drugačije.

“Crkva kao institucija ima refleks očuvanja vlastitoga ugleda i mislila je do unatrag nekoliko desetljeća da će skrivanjem ovakvih slučajeva činiti dobro sebi. No, barem 20 godina unatrag od strane Sv. Stolice i drugih crkava koje su pretrpjele zbog skrivanja kada su slučajevi izašli na svjetlo dana s vremenskim odmakom i napravili još veću štetu, Crkva je počela mijenjati svoj stav”, pojasnio je.

Smatra da je pred nadbiskupom Hranićem, ali i cijelom Crkvom, dug proces ponovnog stjecanja povjerenja. “Ali, ako se ne bude gledalo samo na PR-ovski ugled, nego se uistinu pristupi žrtvama s poniznošću i priznanjem vlastite krivice, vjerujem da će povjerenje doći”, kaže Mikić.

I Mikićeva najboljeg prijatelja seksualno zlostavljao svećenik

Na kraju razgovora s novinarkom Valentinom Baus otkrio je da je i njegov najbolji prijatelj bio žrtva seksualnog nasilja od strane jednog svećenika.

“Meni je to bilo nevjerojatno. Dakle, prijatelj s kojim sam se tijekom srednje škole intenzivno družio, s kojim sam četiri godine čak zajedno živio u đačkome domu, mi to nikad nije spomenuo, a kasnije je o tome javno govorio”, ispričao je.

Dodao je kako je to dobar primjer koliko je žrtvama teško o tome govoriti čak i najbližim prijateljima i zato ih treba potaknuti da izađu pred institucije.