Ako je Švicarska zabranila javne skupove na kojima se okuplja više od 1000 ljudi zašto to nije učinila i Hrvatska? Epidemijska situacija u obje države je slična i razliku ne može činiti to što je Švicarska u srijedu imala 83 zaražene osobe više. Sve mjere koje pojedine državne i zdravstvene vlasti čine prije izbijanja pandemije mogu se činiti pretjeranim ili čak i paničnim. Nakon što je pandemija završila te iste mjere izgledaju kao dobrano zakašnjele.
Medijski prostor potpuno je zagušen vijestima o zarazi koja je u Kini, Koreji, Italiji i Iranu prerasla u lokalne epidemije i natjerala svijet da živi u iščekivanju službenoga proglašenja pandemije COVID-19. Taj događaj bez presedana za trenutne stanovnike Zemlje popraćen je viškom mitova i zabluda, a manjkom činjenica.
Zbog toga sam nakon šest tjedana upornoga pisanja o novome koronavirusu sažeo nesporne činjenice o dosadašnjemu širenju zaraze i njenim posljedicama u deset točaka. Danas su na redu prve tri.
1. Novi koronavirus nije poput sezonske gripe
Kada se koronavirus 2019-nCoV tek pojavio mnogi su tješili sebe i druge kako se radi samo o malo jačoj gripi i da od toga ne treba praviti neku veliku paniku. Od samoga početka zaraze bile su popularne usporedbe s godišnjim brojem oboljelih i umrlih od gripe kako bi se dokazalo „paničarima“ da je njihov strah potpuno neopravdan. Kako je u međuvremenu Kina stavila u neku vrstu karantene i blokade kretanja 780 milijuna svojih stanovnika, a bolničko osoblje nije ulazilo u sobe oboljelih bez zaštitnih odijela kakva smo do sada imali prilike vidjeti samo u devet godina starom filmu Stevena Soderbergha „Contagion“, ta usporedba je nakon nekoga vremena nestala iz iole ozbiljnijih razgovora.
U srijedu je i sam generalni direktor Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) Tedros Adhanom našao za shodno naglasiti kako za COVID-19, za razliku od gripe, nemamo ni cjepiva ni odgovarajućih lijekova, kako su mnogi imuni na pojedine tipove sezonske gripe jer se čovječanstvo s njima susreće desetljećima, kako je zaraznost od novoga koronavirusa manja nego kod obične gripe, ali je smrtnost možda i trideset puta veća i da samo zajedničkim naporom svih država epidemija može biti obuzdana. Budući da mnoge države imaju izgrađene sustave za borbu protiv epidemija gripe njih se može, uz odgovarajuće modifikacije, iskoristiti za suzbijanje epidemije novoga koronavirusa.
2. Vrlo selektivno testiranje na koronavirus
Testiranje na novi koronavirus u gotovo svim državama provođeno je od samoga početka vrlo selektivno. Trebala su biti zadovoljena barem dva uvjeta: osoba je osim simptoma bolesti morala imati i povijest putovanja u Kinu ili neku drugu državu Azije u kojoj je zaraza bila uzela maha odnosno morala je biti u neposrednom kontaktu s nekim tko je već bio testiran kao pozitivan.
Takvim ograničenjima države su stvarale uvjete za višetjedna neprimjetna lokalna širenja epidemije koja su javno eruptirala tek širenjem zaraza na bolnice i ustanove koje su brinule o starijim osobama, što je u pravilu rezultiralo sa smrtnim ishodima većega broja pacijenata ili štićenika tih ustanova. Građani u poznijoj životnoj dobi poslužili su kao štapini dinamita u rudniku, sve se razletjelo kad je koronavirus prenesen na njih.
Upravo to se dogodilo u Italiji, Iranu i američkoj saveznoj državi Washington. Kako su nakon novih žarišta u Italiji i Iranu protokoli testiranja prošireni i na putnike i iz tih zemlja došlo je do naglog povećanja broja država s evidentiranim slučajevima te je njihov broj izvan Kine počeo eksponencijalno rasti. Tada smo saznali kako mnoge države jednostavno nisu bile ni voljne ni pripremljene za testiranje većeg broja građana, kako su testiranja bila naplaćivana ili doslovno onemogućena.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Najveći skandal izbio je u SAD-u gdje zbog pogreške u testovima koje je CDC poslao na adrese stotinjak javnih laboratorija te zbog rigoroznog protokola, do kraja prošloga tjedna nije bilo napravljeno ni 500 testiranja. Samo za usporedbu, Republika Koreja koja ima sedam puta manje stanovnika od SAD-a, testirala je zaključno s ponedjeljkom 109 591 osobu, Italija 23 345 osoba, UK 13 525, Austrija 2120, a Švicarska 1850. Nije teško zaključiti da u mnogim državama epidemija jednostavno nije registrirana jer se stjecajem sretnih okolnosti nije dogodio scenarij sličan onome u Italiji, Iranu ili državi Washington.
U srijedu je i američki CDC promijenio protokol testiranja te je dozvolio bolnicama i liječnicima da ga provode sukladno vlastitome nalazu o zdravstvenome stanju pacijenta. Koliko je prijašnja procedura bila apsurdna najbolje potvrđuju bizarnosti poput one da je osoba koja je umrla 26. veljače u državi Washington, tek 2. ožujka prijavljena kao pozitivna na koronavirus, da je brod „Grand Princess“ u srijedu prekinuo krstarenje i vratio se u San Francisco nakon što je kompanija u čijem je vlasništvu brod, saznala da su nakon prethodnoga krstarenja dva putnika testirana kao pozitivna, a da je jedan u međuvremenu i umro. Kako se od narednoga tjedna očekuje da će laboratoriji u SAD-u raditi najmanje 10 000 testova dnevno možemo očekivati pravu eksploziju broja slučajeva epidemije koja će u vrlo kratkom roku zasjeniti i one u Republici Koreji, Italiji i Iranu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
3. Karantena, samoizolacija, zabrane putovanja i javnih skupova
Kina je svojim rigoroznim mjerama masovnih karantena i zabrana putovanja koje je provela u zadnjem tjednu siječnja omogućila ostatku svijeta da se pripremi za neizbježno širenje epidemije novoga koronavirusa. Velika većina država uvela je mjerenje temperature na aerodromima za putnike koji su dolazili iz Kine, mnoge su suspendirale izravne letove za kineske zračne luke, neke su provele zabranu ulazaka za sve koji su bili u Kini ili su prestale izdavati vize kineskim građanima.
SZO se usprotivio svim tim mjerama, ali vlastima je tako bilo najlakše pokazati kako brinu o zaštiti zdravlja svojih građana. Iako su neki eksperti još početkom veljače bili izradili matematičke modele o mogućemu širenju epidemije koristeći podatke o putnicima iz Wuhana i pokrajine Hubei u gradove i mjesta izvan Kine, zdravstvene vlasti većine država jednostavno su ignorirale činjenicu da je COVID-19 već prešao njihove državne granice i da je lokalno širenje zaraze neminovno.
To je razlog zbog čega se u pravilu kasni s uvođenjem karantena i mjera samoizolacije za sve one koji su mogli biti u kontaktu sa zaraženima. A kada se mjere samoizolacije i provode one u pravilu nisu dovoljno striktne jer ukućani onoga koji je u samoizolaciji i dalje ostaju s njime u kontaktu, a sami se mogu i dalje redovno kretati bez ikakvoga ograničenja. U različitim državama se na približno istome vidljivom i registriranom stupnju zaraze provode potpuno različite mjere sprečavanja njenoga širenja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U Švicarskoj su zabranjeni javni skupovi za više od 1000 ljudi pa se zbog toga ne igraju ni nogometne utakmice njihove prve i druge lige jer klubovi ne žele igrati pred praznim stadionima, sjedište BMW-a u Münchenu zatvoreno je na 14 dana zbog toga što je jedan zaposlenik testiran pozitivno, vlasti Italije, Japana i Ujedinjenih Arapskih Emirata zatvorile su sve škole i fakultete, mnogi gradovi poput New Yorka provode dezinfekciju vozila javnoga gradskog prijevoza, velike svjetske korporacije zabranile su gotovo sva putovanja svojim zaposlenicima, a otkazale su i veće interne sastanke i skupove.
Hrvatske vlasti dozvolile su povratak na posao zaposlenicima u Ericssonu i HEP-u dva dana nakon što su u sjedištima tih tvrtki utvrđeni prvi slučajevi zaraze zaposlenih. Zašto u Njemačkoj i Hrvatskoj potpuno različito procjenjuju moguće rizike i posljedice, i to ne samo po zaposlene, u gotovo identičnim slučajevima pojave zaraze u sjedištima velikih tvrtki nije mi poznato.
U vrlo sličnome slučaju, o kojemu sam pisao u nekoliko navrata, sjedište Webasta u Stockdorfu južno od Münchena bilo je zatvoreno 14 dana i danas se, po jednom od upravo objavljenih znanstvenih istraživanja, dovodi u moguću vezu s četiri tjedna kasnijim izbijanjem epidemije u talijanskoj pokrajini Lombardiji. Ako je Švicarska zabranila javne skupove na kojima se okuplja više od 1000 ljudi zašto to nije učinila i Hrvatska?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Epidemijska situacija u obje države je slična i razliku ne može činiti to što je Švicarska u srijedu imala 83 zaražene osobe više. Sve mjere koje pojedine državne i zdravstvene vlasti čine prije izbijanja pandemije mogu se činiti pretjeranim ili čak i paničnim. Nakon što je pandemija završila te iste mjere izgledaju kao dobrano zakašnjele.
Nastavak slijedi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.
Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, pretplatite se na Telegram.
Analiza: zašto koronavirus nije poput sezonske gripe i još nekoliko mitova, zabluda i činjenica o epidemiji
Goranko Fižulić sažeo je nesporne činjenice o širenju zaraze i njenim posljedicama u 10 točaka. Danas objavljujemo prve tri
Ako je Švicarska zabranila javne skupove na kojima se okuplja više od 1000 ljudi zašto to nije učinila i Hrvatska? Epidemijska situacija u obje države je slična i razliku ne može činiti to što je Švicarska u srijedu imala 83 zaražene osobe više. Sve mjere koje pojedine državne i zdravstvene vlasti čine prije izbijanja pandemije mogu se činiti pretjeranim ili čak i paničnim. Nakon što je pandemija završila te iste mjere izgledaju kao dobrano zakašnjele.
Medijski prostor potpuno je zagušen vijestima o zarazi koja je u Kini, Koreji, Italiji i Iranu prerasla u lokalne epidemije i natjerala svijet da živi u iščekivanju službenoga proglašenja pandemije COVID-19. Taj događaj bez presedana za trenutne stanovnike Zemlje popraćen je viškom mitova i zabluda, a manjkom činjenica.
Zbog toga sam nakon šest tjedana upornoga pisanja o novome koronavirusu sažeo nesporne činjenice o dosadašnjemu širenju zaraze i njenim posljedicama u deset točaka. Danas su na redu prve tri.
1. Novi koronavirus nije poput sezonske gripe
Kada se koronavirus 2019-nCoV tek pojavio mnogi su tješili sebe i druge kako se radi samo o malo jačoj gripi i da od toga ne treba praviti neku veliku paniku. Od samoga početka zaraze bile su popularne usporedbe s godišnjim brojem oboljelih i umrlih od gripe kako bi se dokazalo „paničarima“ da je njihov strah potpuno neopravdan. Kako je u međuvremenu Kina stavila u neku vrstu karantene i blokade kretanja 780 milijuna svojih stanovnika, a bolničko osoblje nije ulazilo u sobe oboljelih bez zaštitnih odijela kakva smo do sada imali prilike vidjeti samo u devet godina starom filmu Stevena Soderbergha „Contagion“, ta usporedba je nakon nekoga vremena nestala iz iole ozbiljnijih razgovora.
U srijedu je i sam generalni direktor Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) Tedros Adhanom našao za shodno naglasiti kako za COVID-19, za razliku od gripe, nemamo ni cjepiva ni odgovarajućih lijekova, kako su mnogi imuni na pojedine tipove sezonske gripe jer se čovječanstvo s njima susreće desetljećima, kako je zaraznost od novoga koronavirusa manja nego kod obične gripe, ali je smrtnost možda i trideset puta veća i da samo zajedničkim naporom svih država epidemija može biti obuzdana. Budući da mnoge države imaju izgrađene sustave za borbu protiv epidemija gripe njih se može, uz odgovarajuće modifikacije, iskoristiti za suzbijanje epidemije novoga koronavirusa.
2. Vrlo selektivno testiranje na koronavirus
Testiranje na novi koronavirus u gotovo svim državama provođeno je od samoga početka vrlo selektivno. Trebala su biti zadovoljena barem dva uvjeta: osoba je osim simptoma bolesti morala imati i povijest putovanja u Kinu ili neku drugu državu Azije u kojoj je zaraza bila uzela maha odnosno morala je biti u neposrednom kontaktu s nekim tko je već bio testiran kao pozitivan.
Takvim ograničenjima države su stvarale uvjete za višetjedna neprimjetna lokalna širenja epidemije koja su javno eruptirala tek širenjem zaraza na bolnice i ustanove koje su brinule o starijim osobama, što je u pravilu rezultiralo sa smrtnim ishodima većega broja pacijenata ili štićenika tih ustanova. Građani u poznijoj životnoj dobi poslužili su kao štapini dinamita u rudniku, sve se razletjelo kad je koronavirus prenesen na njih.
Upravo to se dogodilo u Italiji, Iranu i američkoj saveznoj državi Washington. Kako su nakon novih žarišta u Italiji i Iranu protokoli testiranja prošireni i na putnike i iz tih zemlja došlo je do naglog povećanja broja država s evidentiranim slučajevima te je njihov broj izvan Kine počeo eksponencijalno rasti. Tada smo saznali kako mnoge države jednostavno nisu bile ni voljne ni pripremljene za testiranje većeg broja građana, kako su testiranja bila naplaćivana ili doslovno onemogućena.
Najveći skandal izbio je u SAD-u gdje zbog pogreške u testovima koje je CDC poslao na adrese stotinjak javnih laboratorija te zbog rigoroznog protokola, do kraja prošloga tjedna nije bilo napravljeno ni 500 testiranja. Samo za usporedbu, Republika Koreja koja ima sedam puta manje stanovnika od SAD-a, testirala je zaključno s ponedjeljkom 109 591 osobu, Italija 23 345 osoba, UK 13 525, Austrija 2120, a Švicarska 1850. Nije teško zaključiti da u mnogim državama epidemija jednostavno nije registrirana jer se stjecajem sretnih okolnosti nije dogodio scenarij sličan onome u Italiji, Iranu ili državi Washington.
U srijedu je i američki CDC promijenio protokol testiranja te je dozvolio bolnicama i liječnicima da ga provode sukladno vlastitome nalazu o zdravstvenome stanju pacijenta. Koliko je prijašnja procedura bila apsurdna najbolje potvrđuju bizarnosti poput one da je osoba koja je umrla 26. veljače u državi Washington, tek 2. ožujka prijavljena kao pozitivna na koronavirus, da je brod „Grand Princess“ u srijedu prekinuo krstarenje i vratio se u San Francisco nakon što je kompanija u čijem je vlasništvu brod, saznala da su nakon prethodnoga krstarenja dva putnika testirana kao pozitivna, a da je jedan u međuvremenu i umro. Kako se od narednoga tjedna očekuje da će laboratoriji u SAD-u raditi najmanje 10 000 testova dnevno možemo očekivati pravu eksploziju broja slučajeva epidemije koja će u vrlo kratkom roku zasjeniti i one u Republici Koreji, Italiji i Iranu.
3. Karantena, samoizolacija, zabrane putovanja i javnih skupova
Kina je svojim rigoroznim mjerama masovnih karantena i zabrana putovanja koje je provela u zadnjem tjednu siječnja omogućila ostatku svijeta da se pripremi za neizbježno širenje epidemije novoga koronavirusa. Velika većina država uvela je mjerenje temperature na aerodromima za putnike koji su dolazili iz Kine, mnoge su suspendirale izravne letove za kineske zračne luke, neke su provele zabranu ulazaka za sve koji su bili u Kini ili su prestale izdavati vize kineskim građanima.
SZO se usprotivio svim tim mjerama, ali vlastima je tako bilo najlakše pokazati kako brinu o zaštiti zdravlja svojih građana. Iako su neki eksperti još početkom veljače bili izradili matematičke modele o mogućemu širenju epidemije koristeći podatke o putnicima iz Wuhana i pokrajine Hubei u gradove i mjesta izvan Kine, zdravstvene vlasti većine država jednostavno su ignorirale činjenicu da je COVID-19 već prešao njihove državne granice i da je lokalno širenje zaraze neminovno.
To je razlog zbog čega se u pravilu kasni s uvođenjem karantena i mjera samoizolacije za sve one koji su mogli biti u kontaktu sa zaraženima. A kada se mjere samoizolacije i provode one u pravilu nisu dovoljno striktne jer ukućani onoga koji je u samoizolaciji i dalje ostaju s njime u kontaktu, a sami se mogu i dalje redovno kretati bez ikakvoga ograničenja. U različitim državama se na približno istome vidljivom i registriranom stupnju zaraze provode potpuno različite mjere sprečavanja njenoga širenja.
U Švicarskoj su zabranjeni javni skupovi za više od 1000 ljudi pa se zbog toga ne igraju ni nogometne utakmice njihove prve i druge lige jer klubovi ne žele igrati pred praznim stadionima, sjedište BMW-a u Münchenu zatvoreno je na 14 dana zbog toga što je jedan zaposlenik testiran pozitivno, vlasti Italije, Japana i Ujedinjenih Arapskih Emirata zatvorile su sve škole i fakultete, mnogi gradovi poput New Yorka provode dezinfekciju vozila javnoga gradskog prijevoza, velike svjetske korporacije zabranile su gotovo sva putovanja svojim zaposlenicima, a otkazale su i veće interne sastanke i skupove.
Hrvatske vlasti dozvolile su povratak na posao zaposlenicima u Ericssonu i HEP-u dva dana nakon što su u sjedištima tih tvrtki utvrđeni prvi slučajevi zaraze zaposlenih. Zašto u Njemačkoj i Hrvatskoj potpuno različito procjenjuju moguće rizike i posljedice, i to ne samo po zaposlene, u gotovo identičnim slučajevima pojave zaraze u sjedištima velikih tvrtki nije mi poznato.
U vrlo sličnome slučaju, o kojemu sam pisao u nekoliko navrata, sjedište Webasta u Stockdorfu južno od Münchena bilo je zatvoreno 14 dana i danas se, po jednom od upravo objavljenih znanstvenih istraživanja, dovodi u moguću vezu s četiri tjedna kasnijim izbijanjem epidemije u talijanskoj pokrajini Lombardiji. Ako je Švicarska zabranila javne skupove na kojima se okuplja više od 1000 ljudi zašto to nije učinila i Hrvatska?
Epidemijska situacija u obje države je slična i razliku ne može činiti to što je Švicarska u srijedu imala 83 zaražene osobe više. Sve mjere koje pojedine državne i zdravstvene vlasti čine prije izbijanja pandemije mogu se činiti pretjeranim ili čak i paničnim. Nakon što je pandemija završila te iste mjere izgledaju kao dobrano zakašnjele.
Nastavak slijedi.