No to što je tako osjećajan nije našeg gradonačelnika nagnalo da, recimo, podigne tih pola milijuna sa svoga bankovnog računa, niti da založi jedan od svojih stanova pa da pošalje pare u Karlovac. Nego se, dakako – kao i uvijek – isprsio s novcem poreznih obveznika prijavljenih u Zagrebu i građana koji Bandiću plaćaju mamutski prirez od 18 posto.
To što taj čovjek radi, postalo je odavno krajnje nepodnošljivo.
Kakva bahata zafrkancija
A njegova administracija i njeni jataci iz HDZ-a čak do te mjere podcjenjuju inteligenciju zagrebačkog stanovništva da odluku o donaciji od 500 tisućica kuna klasificiraju kao “suradnju i partnerstvo na području promicanja ljudskih prava”. Kakva bahata zafrkancija.
S kime partnerstvo? Kojih ljudskih prava? Kakve veze ima oltar u Karlovcu sa Zagrepčanima? Imaju li Zagrepčani eventualno možda neko zakonsko pravo da se novac koji im se apciga za gladne potrebe njihovoga grada ne razdaje okolo naokolo. I jesu li stvarno veslo sisali svi oni blesani, uključujući sve nas, čije financijski nestabilne obitelji i obrti moraju kesnuti minimum tisuću kuna mjesečno za razna davanja u bubanj gradskog konta?
Pa treba uistinu i ta Crkva imati đon obraz kad, povrh svega što joj se uplaćuje haračem iz Vatikanskih ugovora, toliko još žica lovu posvuda. I ne zaustavlja se ni sada kad mnogi Zagrepčani spavaju pod tuđom dekom u kontejnerima na hladnoj nuli. Kad je dječja Klaićeva u potresu razdrmana uzduž i poprijeko. Kad cigle iz 1907. padaju sa zgrada pred nosom prolaznika. I kad djeca idu u škole s kojih otpadaju prozori. Mamlaz Bandić koji daje tuđe, mamlaz onaj koji tuđe traži i prima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nemoj da propadnu stazice u crkvenom perivoju
Ali posebno je pitanje kako je naš vrli gradonačelnik naglo postao toliko pobožan da uzdrhti kao vrbova šiba ako se negdje na crkvenom tornju pokvari zvono ili ako mu jave da su propale stazice u nekom samostanskom perivoju. U Jugi je izabrao da se odškoluje za nastavnika općenarodne obrane i društvene samozaštite ili sivog referenta u općinskom vojnom odsjeku, a sada vadi Zagrebu iz novčanika i donira da bi se ukrijepio u Isusu?
Povirite samo u medijske naslove koje slaže Internet pa ćete se podsjetiti koliko je već digao i poslao da se pomogne financijski potrebitoj Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj, Hercegovini i Bosni. Telegram je 1. lipnja prošle godine objavio mapu crkvi diljem BiH koje Milan Bandić konstantno dariva novcem Grada Zagreba: milijun i 208 tisuća kuna u četiri prethodne godine.
Dnevnik 24 sata, javio je 21.veljače 2018. da je Bandić odobrio 13 milijuna kuna !”za adventsko ukrašavanje župne crkve i parka te opremanje župnog dvora! župe Presvetog Trojstva u Daruvaru. Krajem studenoga iste godine, piše se da je Bandić opet, u samo jednom danu, Crkvi potpisao donacije od preko 2,5 milijuna kuna.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Abonira se za lokalne izbore
Još da se taj novac daje iz sućuti za sirotinju, ajde nekako, iako i mi u belom Zagreb gradu žalosne sirotinje imamo napretek. Nego Bandić donira za uređenje okoliša crkve, sanaciju vlage na tornju, za elektrifikaciju crkvenog zvona, za nabavu i postavljanje drvenih klupa oko crkve, za uređenje vrta i slične intervencije bez kojih Bog može puno lakše nego što gologuzi narod može bez kruha, cipela i postelje. A valjda bi Svevišnji došao i na staru klupu, ne samo na onu ispod čekića.
Mnogi, međutim, misle da se gradonačelnik opsjeo pitanjem vlastitog iskupljenja na račun građana Zagreba koji onda moraju dati i nepitani žele li, mogu li i dira li ih u srce što crkve u Daruvaru ili u Derventi traže pomoć da se okite za Advent ili da održe turnir u malom nogometu. Valjda se ufa da će ga, kad dođe taj dan, bijeli anđeli otpratiti u raj sa svim njegovim optužnicama, prvo žičarom do vrha Sljemena, a onda gore u onostranost. Moguće.
Ali posve je sigurno da se, s našim parama, kod katoličkog svećenstva najprije abonirao za svesrdno drukanje na lokalnim izborima. Zato ovih najnovijih pola milijuna kuna za neki oltar u Karlovcu još nije sve, bit će toga još. Jer pogodba je jasna. Crkvi stalno fali novca koji može iscijediti od zajednice. A Bandić obilato plaća za njihov uzvratni blagoslov.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bandić je opet za oltare dijelio novac građana. Mogao je vlastiti
Pogodba je jasna. Crkvi stalno fali novca, a Bandić obilato plaća za njihov uzvratni blagoslov
Posebno je pitanje kako je naš vrli gradonačelnik naglo postao toliko pobožan da uzdrhti kao vrbova šiba ako se negdje na crkvenom tornju pokvari zvono ili ako mu jave da su propale stazice u nekom samostanskom perivoju
Čujemo nekidan da se Presvetli Milan Bandić (opet!) iskazao kao galantni crkveni donator, s time da darivana crkva (opet!) nije ni u Zagrebu, nego je u Karlovcu. Grad Zagreb, dakle, uplaćuje 500.000 kuna karlovačkoj Župi blažene djevice Marije Snježne. Odatle su tronuto pisali Bandiću, a ne svojoj karlovačkoj gradskoj vlasti, da bi im Zagreb mogao dati za uređenje oltara. A Bandiću su, zbog oltara u sasvim desetom gradu krenule gorke suze.
No to što je tako osjećajan nije našeg gradonačelnika nagnalo da, recimo, podigne tih pola milijuna sa svoga bankovnog računa, niti da založi jedan od svojih stanova pa da pošalje pare u Karlovac. Nego se, dakako – kao i uvijek – isprsio s novcem poreznih obveznika prijavljenih u Zagrebu i građana koji Bandiću plaćaju mamutski prirez od 18 posto.
To što taj čovjek radi, postalo je odavno krajnje nepodnošljivo.
Kakva bahata zafrkancija
A njegova administracija i njeni jataci iz HDZ-a čak do te mjere podcjenjuju inteligenciju zagrebačkog stanovništva da odluku o donaciji od 500 tisućica kuna klasificiraju kao “suradnju i partnerstvo na području promicanja ljudskih prava”. Kakva bahata zafrkancija.
S kime partnerstvo? Kojih ljudskih prava? Kakve veze ima oltar u Karlovcu sa Zagrepčanima? Imaju li Zagrepčani eventualno možda neko zakonsko pravo da se novac koji im se apciga za gladne potrebe njihovoga grada ne razdaje okolo naokolo. I jesu li stvarno veslo sisali svi oni blesani, uključujući sve nas, čije financijski nestabilne obitelji i obrti moraju kesnuti minimum tisuću kuna mjesečno za razna davanja u bubanj gradskog konta?
Pa treba uistinu i ta Crkva imati đon obraz kad, povrh svega što joj se uplaćuje haračem iz Vatikanskih ugovora, toliko još žica lovu posvuda. I ne zaustavlja se ni sada kad mnogi Zagrepčani spavaju pod tuđom dekom u kontejnerima na hladnoj nuli. Kad je dječja Klaićeva u potresu razdrmana uzduž i poprijeko. Kad cigle iz 1907. padaju sa zgrada pred nosom prolaznika. I kad djeca idu u škole s kojih otpadaju prozori. Mamlaz Bandić koji daje tuđe, mamlaz onaj koji tuđe traži i prima.
Nemoj da propadnu stazice u crkvenom perivoju
Ali posebno je pitanje kako je naš vrli gradonačelnik naglo postao toliko pobožan da uzdrhti kao vrbova šiba ako se negdje na crkvenom tornju pokvari zvono ili ako mu jave da su propale stazice u nekom samostanskom perivoju. U Jugi je izabrao da se odškoluje za nastavnika općenarodne obrane i društvene samozaštite ili sivog referenta u općinskom vojnom odsjeku, a sada vadi Zagrebu iz novčanika i donira da bi se ukrijepio u Isusu?
Povirite samo u medijske naslove koje slaže Internet pa ćete se podsjetiti koliko je već digao i poslao da se pomogne financijski potrebitoj Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj, Hercegovini i Bosni. Telegram je 1. lipnja prošle godine objavio mapu crkvi diljem BiH koje Milan Bandić konstantno dariva novcem Grada Zagreba: milijun i 208 tisuća kuna u četiri prethodne godine.
Dnevnik 24 sata, javio je 21.veljače 2018. da je Bandić odobrio 13 milijuna kuna !”za adventsko ukrašavanje župne crkve i parka te opremanje župnog dvora! župe Presvetog Trojstva u Daruvaru. Krajem studenoga iste godine, piše se da je Bandić opet, u samo jednom danu, Crkvi potpisao donacije od preko 2,5 milijuna kuna.
Abonira se za lokalne izbore
Još da se taj novac daje iz sućuti za sirotinju, ajde nekako, iako i mi u belom Zagreb gradu žalosne sirotinje imamo napretek. Nego Bandić donira za uređenje okoliša crkve, sanaciju vlage na tornju, za elektrifikaciju crkvenog zvona, za nabavu i postavljanje drvenih klupa oko crkve, za uređenje vrta i slične intervencije bez kojih Bog može puno lakše nego što gologuzi narod može bez kruha, cipela i postelje. A valjda bi Svevišnji došao i na staru klupu, ne samo na onu ispod čekića.
Mnogi, međutim, misle da se gradonačelnik opsjeo pitanjem vlastitog iskupljenja na račun građana Zagreba koji onda moraju dati i nepitani žele li, mogu li i dira li ih u srce što crkve u Daruvaru ili u Derventi traže pomoć da se okite za Advent ili da održe turnir u malom nogometu. Valjda se ufa da će ga, kad dođe taj dan, bijeli anđeli otpratiti u raj sa svim njegovim optužnicama, prvo žičarom do vrha Sljemena, a onda gore u onostranost. Moguće.
Ali posve je sigurno da se, s našim parama, kod katoličkog svećenstva najprije abonirao za svesrdno drukanje na lokalnim izborima. Zato ovih najnovijih pola milijuna kuna za neki oltar u Karlovcu još nije sve, bit će toga još. Jer pogodba je jasna. Crkvi stalno fali novca koji može iscijediti od zajednice. A Bandić obilato plaća za njihov uzvratni blagoslov.