Nekad je nužno odabrati stranu

Bernardićeva ostavka nije dovoljna

SDP-u treba radikalan zaokret, a ne kontrolirana tranzicija koju vode oni koji su doveli i održavali Bernardića

23.03.2018., Sibenik - Otvorenje prve Regionalne konferencije Poslovnog dnevnika u suradnji sa Sibensko-kninskom zupanijom. 
Zlatko Komadina. 
Photo: Hrvoje Jelavic/PIXSELL
FOTO: PIXSELL

Vedran Babić, Mihael Zmajlović, Siniša Hajdaš Dončić i Peđa Grbin su prije dvije godine završili na ledu, a Bernardić je u predsjedništvu dobio sigurnu većinu i mirnu pripremu za izbore koji su slijedili. Nema, stoga, uopće nikakve sumnje da nakon rezultata koji je lošiji od HDZ-ovog 2011. godine, kad je država bila usred gospodarske krize, a HDZ-ov donedavni predsjednik u pritvoru, Bernardićeva ostavka nije dovoljna.

Jutro je, kaže narodna poslovica, mnogo pametnije od večeri. SDP, tako, nakon povijesnog izbornog debakla od jutros više ne vodi Davor Bernardić, nego Zlatko Komadina. Toliko o poslovicama i toliko o SDP-u.

Zlatko Komadina je, naime, čovjek koji je žestoko stajao iza Davora Bernardića na posljednjim unutarstranačkim izborima u SDP-u i koji je, čak i kad je voda u stranci došla do grla i kad se krenulo u posljednji juriš za rušenje Bernardića u ljeto 2018. godine, u posljednji trenutak ipak odlučio predsjedniku stranke dati podršku. Zbog svega toga, ako je itko suodogvoran za jučerašnji izborni potop, to je upravo čovjek koji će do unutarstranačkih izbora voditi SDP.

Držali leđa Bernardiću

Odgovornost, naravno, ne staje samo na Komadini i zlosretnom Bernardiću koji se, nakon suza radosnica na europskim i predsjedničkim izborima, punom brzinom zabio u zid vlastitih političkih limita. Predsjedniku SDP-a je, naime, leđa držalo i predsjedništvo stranke, pogotovo nakon spomenutog ljeta 2018. godine kad je i stranku, i to tijelo, napustio Bojan Glavašević (i na parlamentarnim izborima s “Možemo!” napravio sjajan rezultat), a čak četvorica članova predsjedništva su dobili – suspenzije. Razlog? U javnosti su kritizirali Bernardića i pribojavali se izbornog potopa.

Vedran Babić, Mihael Zmajlović, Siniša Hajdaš Dončić i Peđa Grbin tako su završili na ledu, a Bernardić je u predsjedništvu dobio sigurnu većinu i mirnu pripremu za izbore koji su slijedili. Nema, stoga, uopće nikakve sumnje da nakon rezultata koji je lošiji od HDZ-ovog 2011. godine, kad je država bila usred gospodarske krize, a HDZ-ov donedavni predsjednik u pritvoru, Bernardićeva ostavka nije dovoljna. S njim je trebalo otići i cijelo predsjedništvo.

Strah od Grbina

Ne radi se ovdje samo o poruci javnosti i preuzimanju odgovornosti, činjenica da predsjedništvo nije dalo ostavku s Bernardićem pokazuje da će isti ljudi kao i dosad nastojati kontrolirati procese u stranci i pokušati modelirati buduće vodstvo, koliko to bude moguće, po svojoj volji.

Jer, da je predsjedništvo bilo na razini onoga što od njih javnost očekuje, oni bi svi danas bili bivši. A stranku bi do izbora vodio jedini preostali potpredsjednik – Peđa Grbin, čovjek koji je prvi, još u rujnu 2017. godine, javno zatražio Bernardićev odlazak zbog strmoglavog pada rejtinga SDP-a. Takav rasplet se očito nastojao izbjeći, što pokazuje da tamo prave bitke tek slijede. A odgovornost onih koji su oduševljeno pozdravljali odlazak Milanovića nakon 636 tisuća osvojenih glasova 2016. godine, da bi danas SDP-ova koalicija dobila preko 200 tisuća glasova – manje? Ha, neka leti Bero…