BORZAN: Ekonomska i politička ravnopravnost preduvjet je rodnoj ravnopravnosti. Neke države u regiji imaju dobre zakone, ali implementacija kasni. Pokazuje se da su nevladine udruge te koje najviše rade s, primjerice, ženama žrtvama nasilja. Međutim, oni nemaju osigurana sredstva i taj cijeli sustav je ugrožen. Žene u regiji teže pronalaze radno mjesto, rade u lošijim uvjetima koje trpe zbog straha od gubitka posla, a poduzetnice teže pronalaze financijske zajmove. Uz to, nasilje je gorući problem, nema sigurnih kuća, jako slabo se prijavljuju slučajevi, a neke žene nisu ni svjesne da postoje mehanizmi kojima se mogu zaštititi. Posebna pažnja se naravno treba dati ženama žrtvama rata.

TELEGRAM: Gdje je na Zapadnom Balkanu ženama najteže?

BORZAN: Zemlje koje su u pregovorima za članstvo u EU imaju nešto bolju situaciju jer su prema obvezama iz pregovaračkih poglavlja 19, 23 i 24 dužne usvojiti zakone koji štite žene. Nažalost, implementacija tih zakona kaska.

TELEGRAM: Je li Hrvatska lider u regiji kad je u pitanju položaj žena?

BORZAN: Kod nas je situacija ipak nešto bolja. Položaj žena na tržištu rada je bolji, ali problemi poput nasilja nad ženama, rodnih stereotipa i dalje su duboko ukorijenjeni u društvu.

TELEGRAM: Nedavno je objavljen podatak, doduše za cijeli svijet, da su od 87 tisuća ubijenih žena u svijetu u 2017. godini, njih 50 tisuća (58 posto) ubili njihovi partneri ili članovi obitelji. Imate li podatke za područje o kojem ćete izvijestiti?

BORZAN: Tražila sam Europski parlament da pripremi studiju o regiji tako da imam dovoljno podataka. U Crnoj Gori 38 posto žena je doživjelo neki oblik nasilja, od čega 17 posto fizičko nasilje. U Albaniji 58,2 posto žena trpi nasilje, a što je najgore čak 52,8 posto u posljednjih godinu dana. U Bosni i Hercegovini je pak 41,9 posto žena doživjelo nasilje, a čak 71 posto od strane sadašnjeg ili bivšeg partnera. U Srbiji oko 49 posto, a na Kosovu nema podataka osim za manjine koji su jako loši: 68 posto žena je doživjelo neki oblik obiteljskog nasilja.

TELEGRAM: Kakva je zakonska regulativa kad je u pitanju nasilje nad ženama? Može li promjena, pooštravanje zakona, biti od pomoći?

BORZAN: Mnogo žena se ne usudi prijaviti nasilje, a institucije nisu dovoljno osjetljive na potrebe žrtava, nerijetko se s prekršiteljima moraju suočiti u sudnicama: kršenja zabrane prilaska se toleriraju i slično. Nema dovoljno sigurnih kuća niti mehanizama besplatne pravne pomoći. Sve države su ratificirale Istanbulsku konvenciju osim Kosova, ali imaju problema s implementacijom. Također, žene koje žive u ruralnim područjima ili pripadnice manjina, nisu svjesne postojanja mehanizama kojima se mogu zaštiti.

TELEGRAM: U sudskim postupcima zbog nasilja nad ženama, osobito kad je riječ o silovanju ili seksualnom uznemiravanju, žene su ponovno izložene torturi, kao u slučaju u Irskoj, kada su na sudu pokazivane tanga gaćice žrtve kako bi se dokazalo da je izazovnom odjećom provocirala nasilnika. Kako to spriječiti?

BORZAN: Moguće je većim ulaganjima u obuku profesionalaca koji su u kontaktu sa žrtvama nasilja: policijom, medicinskim osobljem, sudstvom. Slučaj iz Irske je gnjusan primjer i takvo nešto se trebalo spriječiti u startu. Vjerujem da će osuda javnosti, koja je nastala, pomoći da se takvi slučajevi ne ponove.

TELEGRAM: U Hrvatskoj imamo slučaj policajke koja je zbog uvredljive seksualne poruke (slučaj bećarca iz Valpova) pokrenula sudski spor. Kad su mediji o tome pisali, policajka je bila izložena pravom verbalnom linču u komentarima čitatelja. Kakvo smo mi to društvo?

BORZAN: Gospođa je bila na službenoj dužnosti, osjetila se poniženom i zlostavljanom i ima pravo tražiti pravdu na sudu. Čitala sam komentare ispod članaka o tom slučaju i bila sam šokirana. Činjenica da je ona kao žrtva doživjela linč javnosti meni je nerazumljiva, i nažalost pokazuje da društvo ima duboke probleme koji će se teško iskorijeniti.

TELEGRAM: Upozoravate i na podzastupljenost žena u tijelima vlasti (parlament, ministarstva, izborne liste i sl.). Kakvo je stanje u regiji, a kakvo u Hrvatskoj?

BORZAN: U regiji su neke stranke razvile kvote, ali nažalost samo na nacionalnoj razini. Na drugim razinama vlasti, situacija je i dalje loša. U Hrvatskoj nije ništa bolje, mislim da u ovom mandatu Sabora ima tek nešto više od tridesetak žena, što je manje od EU prosjeka i čak nekih država u regiji.

TELEGRAM: Žene su za isti rad manje plaćene od muškaraca. Može li se tome stati na kraj i kako?

BORZAN: Jaz u plaćama na razini EU-a je 16,4 posto, a u Hrvatskoj se kreće oko 10 posto. Taj problem povlači i niz drugih elemenata poput činjenice da žene i dalje često rade u slabije plaćenim sektorima, dobivaju manje promaknuća i slabije su zastupljene na vodećim položajima. Neke države članice pokazale su da se problem može riješiti i na nacionalnoj razini. Švedska je prošle godine zakonski zabranila razliku u plaći za jednak rad, a Španjolska je uvela mehanizme evaluacije plaća i opisa posla kako bi kontrolirala plaće. Hrvatska Vlada bi se mogla ugledati u takve primjere.

TELEGRAM: Čak i u svakodnevnom životu, primjerice, kad je u pitanju obuća, odjeća ili kozmetika, proizvodi namijenjeni ženama skuplji su od onih za muškarce. Je li i to oblik diskriminacije?

BORZAN: Da, riječ je o tzv. ružičastom porezu gdje su isti proizvodi, primjerice zubne paste i dezodoransi, skuplji za žene, bez logične osnove. Također, nedavno smo na Odboru za ravnopravnost spolova Europskog parlamenta izglasali preporuku državama članicama da spuste PDV na osnovne higijenske proizvode. Deset posto žena i djevojaka u EU ne može si priuštiti tampone i higijenske uloške. Djevojčice zbog toga izostaju iz škole. Portal Srednja.hr proveo je anketu u kojoj se 85 posto čitatelja izjasnilo da bi učenicama takvi proizvodi trebali biti besplatni.

TELEGRAM: Neki dan bili ste na važnom skupu u Reykjaviku, vezano uz temu o kojoj ćete izvijestiti. Kakvi su dojmovi?

BORZAN: Uvijek je lijepo biti u društvu toliko zanimljivih žena iz cijelog svijeta. Zanimanje za našu regiju je veliko. Stekla sam puno kontakta i za druge važne teme kojima se bavim, kao uloga žena u digitalnom društvu ili uspostavljanje ravnoteže između privatnog i poslovnog života.

TELEGRAM: U Hrvatskoj imamo predsjednicu Republike, u Srbiji žena je premijerka. Koliko se s tih funkcija može pomoći poboljšanju stanja?

BORZAN: Naravno da se može puno pomoći kad se hoće. Obje su bile najavljene na skupu u Reykjaviku, ali samo gospođa Ana Brnabić je bila. Naša predsjednica uopće se javno ne izjašnjava o društvenim problemima, a kamoli pitanjima žena. Mislim da bi izražavanjem jasnog stava s pozicije autoriteta koji ima funkcija predsjednice RH mogla puno više.

TELEGRAM: Koliko je patrijarhalni duh, kojim su prožeta društva Zapadnog Balkana, krivac takvom odnosu prema ženama?

BORZAN: Mislim da je tzv. tradicionalno poimanje rodnih uloga, nažalost i kod muškaraca i kod žena, jedan od najvećih problema u regiji. Koči napredak u svakom smislu.

TELEGRAM: Koliko škola, odnosno obrazovni sustav, može pomoći poboljšanju položaj žena u društvu i daje li obrazovni sustav mladima potrebna znanja o tom problemu?

BORZAN: Cijelo društvo treba osuditi nasilje, a djecu već u školama valja učiti da je to apsolutno neprihvatljivo. Grad Rijeka je, primjerice, uveo građanski odgoj u škole te su napravili anketu s djecom prije i poslije programa. Djeca su u puno većoj mjeri osudila nasilje nakon što su završila građanski odgoj. Na razini Hrvatske više od 40 posto srednjoškolaca smatra da je u redu udariti djevojku ako se ne ponaša kako muškarac želi, a opet pomaka na razini države nema.