TELEGRAM: I? Jesu li se počele vraćati knjige.

PULJAK: Da. Jednu sam čak već dva puta posudio i popio nekoliko kava s ljudima.

TELEGRAM: Kakvi su dojmovi, pokazuje li Vam se taj koncept korisnim?

PULJAK: Izvanredni. Najdraže od svega mi je što kroz te knjige upoznajem nove ljude koje inače nikad ne bih upoznao. A obzirom da ih zanimaju ove knjige, radi se o ljudima koji dijele vrlo slične ideje. Sve knjige koje sam ponudio su, inače, vrlo brzo otišle, a za većinu imam i nekoliko ljudi u redu čekanja. I sad sam, dolazeći u Zagreb, ponio nekoliko knjiga sa sobom da ih podijelim s ljudima. Na tim kavama onda pričamo o tome što su naučili, a i ja se podsjetim onoga što piše u tim knjigama koje sam davno pročitao, tako da mi je to sve skupa super zabavna stvar.

TELEGRAM: Često govorite kako je svijet danas mnogo bolje mjesto nego ikad u povijesti. Možete li to malo argumentirati?

PULJAK: Kad današnji svijet usporedite s bilo kojim stanjem u posljednjih dvjesto godina, kad pogledate, recimo, koliko dugo ljudi danas žive, koliko im je osobno bogatstvo, koliko ima nepismenih, siromašnih, gladnih, koliko ljudi imaju slobodnog vremena – u svim tim parametrima se vidi da je svijet napredovao. I to spektakularno. Danas je svijet bolje mjesto za život nego ikad u ljudskoj povijesti. A kad te trendove esktrapolirate u budućnost i zamislite svijet u narednih 50-100 godina zaključite da tada više uopće neće biti ni nepismenih, ni siromašnih, ni gladnih. Naravno, današnji svijet nije idealan i jedan jedini gladan čovjek na zemaljskoj kugli je sramota za ljudski rod. Ali, moramo shvatiti da je svijet bolji nego ikad i da će se to poboljšavanje vrlo vjerojatno i dalje nastaviti.

A zašto je to važno? Zato što je moderni svijet utemeljen na znanosti, razumu i humanizmu i važno je shvatiti da je za daljnji napredak potrebno dalje graditi baš na tim temeljima. I zato je opasno da većina ljudi ne shvaća da je svijet danas sve bolje i bolje mjesto život i da je najbolji ikad. Kad pričam s ljudima, zanimljivo, većina njih se na početku ne slaže s tom tezom. Onda im pokažem grafove. Dakle, ne pričam o svojim razmišljanjima ili osjećajima, nego im pokažem podatke i grafove koji točno pokazuju kako je svijet izgledao 1800. godine, a kako izgleda danas. Ljude to dosta šokira. Najveći dio njih mi onda kaže: “To je sve u redu, ali ljudi danas nisu sretniji”. A kako ćemo saznati jesu li sretniji? Jedino tako da ih pitamo. Znanstvenici su i to napravili i u Europi 83 posto ljudi za sebe kaže da su sretni ili vrlo sretni, a u Hrvatskoj to kaže 68 posto ljudi. I kad pogledate te rezultate u prošlosti, vidite da su ljudi sve sretniji i sretniji. Onda ih pitam misle li da novac može kupiti sreću. Ogromna većina kaže da ne može. Međutim, to nije točno, jer se pokazuje da su u bogatijim zemljama ljudi – sretniji. Dakle, ipak im to omogućuje određeno blagostanje i materijalna sigurnost. Jasno, ne svima i jasno da postoji granica nakon koje nekome materijalno bogatstvo ne može utjecati na osjećaj sreće. No, kad gledamo svijet globalno, nema sumnje – on je sve bolji, a ljudi su sve sretniji.

TELEGRAM: Kako Vi vidite razvoj čovječanstva na skali od narednih sto i tisuću godina?

PULJAK: Kad govorim da će biti sve bolje, radi se o ekstrapolaciji sadašnjih trendova. No, postoje i dva velika izazova na koja moramo odgovoriti – klimatske promjene i umjetna inteligencija. Klimatske promjene koje mi ljudi uzrokujemo su zaista takve da su ogroman i realan problem. Nema niti jednog ozbiljnog znanstvenika koji se s tim ne slaže. Ali, to su – problemi. Ljudski rod je naučio rješavati probleme, znanjem i tehnologijom. Budemo li dovoljno pametni i ujedinjeni možemo barem te klimatske promjene ublažiti da ne postanu neizdržive. Za to nam treba zajedništvo na globalnoj skali. Postoje pozitivni primjeri – zato što smo se dogovorili da ćemo se odgovornije ponašati riješili smo problem ozonskih rupa koje su se počele smanjivati. Sljedeći izazov je umjetna inteligencija. Ljudi se sve više integriraju s tehnologijom. Nekad se šalim da smo se svi već pretvorili u cyborge. Evo, nas dvojica nosimo naočale, dakle već sad smo kombinacija biologije i tehnologije.

TELEGRAM: O pametnim telefonima da i ne govorimo…

PULJAK: Da, oni su na neki način ekstenzija našeg mozga. Pitanje je gdje je granica onoga što se nama čini normalno – sad je to da imamo naočale i pametne telefone. Ali, kako će vrijeme odmicati nama će sve veći spoj biologije i tehnologije biti sve normalniji. Doći će do trenutka kad će se, uz razvoj umjetne inteligencije, još više spajati s ljudima i za jedno stotinjak godina će naša djeca biti sve više integrirana u tehnologiju i u jednom trenutku biti sličnija možda onome što danas nazivamo robotima nego našoj današnjoj djeci. Ali, to nije nužno loše – jer ćemo na takav način poboljšavati sebe. To su sve, dakle, dobre stvari, ali imaju jako velikih izazova. Moramo se osigurati da nas umjetna inteligencija, kad se zaista jako razvije, u jednom trenutku jednostavno ne zamijeni. Moramo se osigurati da ima iste ciljeve kao i mi. I to je možda najveći izazov u povijesti ljudskog roda. Diskusija o umjetnoj inteligenciji je diskusija o tehnologiji, znanosti i napretku i ona nije rezervirana samo za znanstvenike, nego za sve ljude. To je sad povezano i s političkom pričom, jer mi jednostavno moramo početi pričati o tim stvarima, one su bitne za društvo. Moramo izgraditi takvo društvo u kojem su vrijednosti neprikosnovene, u kojem nećemo diskutirati o tome tko je pobijedio u Drugom svjetskom ratu, jer se to zna, u kojem se znaju vrijednosti humanizma i jednakosti ljudskih bića. Kad znamo da su to temelji ljudskog društva, onda moramo hitno početi pričati o novim izazovima, klimatskim promjenama i umjetnoj inteligenciji – jer će to biti glavna pitanja života naše djece.

TELEGRAM: Okej, to je skala od nekih stotinjak godina. A još dalje? Tisuću? Je li to uopće zamislivo?

PULJAK: Vrlo teško. Znamo što će biti za nekoliko milijardi godina, Sunce će se pretvoriti u crvenog diva, odbaciti svoj omotač i ugasiti se, a mi ćemo dotad Zemljane morati odvesti negdje drugdje. Znamo točno i što će nam se dogoditi kad umremo, ali za tisuću godina… teško. Meni se čini da ćemo biti sve integriraniji s tehnologijom da bi nas danas-sutra mogle i zamijeniti neke naše kreacije koje će biti bolje od nas u svim segmentima. No, kažem, na toj vremenskoj skali je doista teško išta prognozirati.

TELEGRAM: Nakon jednog Vašeg intervjua je don Damir Stojić komentirao da ste veći vjernik od njega, jer na pitanje o nastanku Svemira kažete da se u ničemu nije događalo ništa dok sve to nije magično i bez razloga prasnulo i stvorilo sve što postoji.

PULJAK: Riječ vjera se koristi u raznim značenjima. Vi možete vjerovati u stvari koje su utemeljene i nisu protivne prirodnim zakonima, ili možete odlučiti da vjerujete da se prirodni zakoni mogu suspendirati i da u nekim slučajevima ne vrijede. Moje uvjerenje je da prirodni zakoni uvijek vrijede, premda neke stvari – ne znamo. Ali, kako o njima razmišljamo – tako da prirodne zakone primjenjujemo na to nepoznato područje i mi smo, primjenjujući ih na postanak Svemira došli do toga da znamo da se iz ničega doista može stvoriti – nešto. S tim da pojam “ničega” u ovom smislu nije ono što bi ljudi obično pomislili, radi se o takozvanom kvantnom vakuumu, što je vrlo kompleksno stanje iz kojeg se može stvoriti materija, pozitivna i negativna energija čiji je ukupni zbroj nula. Moguće je da je Svemir nastao na takav način. Što se dalje događalo znamo pouzdano, znamo kako je nastalo i Sunce i Zemlja, kako je evolucijom nastao čovjek … Sve te stvari znamo i tu nema prostora sumnji ili potrebi da u to – vjerujemo. To je kao da kažete da ne vjerujete u gravitaciju. Ha, ako ne vjerujete, evo vam tu gore, deseti kat, pa probajte…

TELEGRAM: Zašto smatrate da je religija neodrživa kao intelektualni koncept?

PULJAK: Vjera i znanost nisu kompatibilne. Moderni svijet je zasnovan na znanosti koju sustavno razvijamo posljednjih 500 godina, a mislim da su religijski koncepti oni koje smo prihvatili dok još nismo znali kako funkcionira priroda. Sada, kad to znamo, mislim da su to koncepti, povezani s opisom prirode, koji su u svojim kontradikcijama jednostavno neodrživi.

TELEGRAM: Jednom ste mi, međutim, rekli i da je kontradikcija da se jede slatko, kad znate da je štetno, ali da ga ipak jedete. I da tako i neki znanstvenici mogu pomiriti svoj religijski pogled na svijet.

PULJAK: Točno, i daljem jedem slatko. Svi mi živimo s kontradikcijama koje možemo pomiriti u sebi. Ljudski um je sposoban u jednom dijelu dana razmišljati na znanstveni način i apsolutno rigorozno promatrati sve oko sebe primjećujući znanstvene principe, a onda doći doma i odlučiti da neće tako gledati na neke druge stvari u životu.

TELEGRAM: Ipak, zar religija ne funkcionira i kao kakav-takav pokušaj objašnjenja onoga što znanost još ne može objasniti, makar se to područje sve više sužava, recimo kod postanka Svemira se radi otprilike o milijarditom dijelu milijarditog dijela sekunde?

PULJAK: Ni religija to ne objašnjava. Znanost barem spekulira na temelju prirodnih zakona. S druge strane, moramo razumjeti da religije imaju vrijednosne sustave dio kojih smo prihvatili u modernom društvu. Mi to danas zovemo humanizam. Pravi kršćani, oni koji slijede kršćanski nauk su humanisti. Možemo se razlikovati oko odgovora na pitanje tko je stvorio Svemir, ali to da svako ljudsko biće ima vrijednost, da smo u pravima svi isti, to su univerzalne kršćanske i humanističke vrijednosti među kojima nema razlike. Zato mislim da se bez ikakvih problema može graditi društvo s onima koji iskreno žive svoju vjeru. Nisam neprijatelje religije, u modernom društvu ima mjesta za sve ljude i za one koji su religiozni i za one koji nisu.

TELEGRAM: Za vjeronauk, međutim, mislite da mu nema mjesta u školama u Hrvatskoj i da bi bilo bolje 300 milijuna kuna koliko on košta uložiti u znanstvene laboratorije po učionicama. Ne bojite se da bi to moglo odbiti birače?

PULJAK: Ne. I moja stranka i ja želimo dobiti glasove ljudi koji stvarno žele da naše ideje zažive u društvu. Osobno smatram da je vjeronauku mjesto u crkvama i to iz tri razloga. Prvo, u vjeronauku postoje ideje koje su protivne znanosti i djecu to zbunjuje. Imati istovremeno biologiju, kemiju, fiziku i vjeronauk je – nepomirljivo. Drugo, vjeronauk zauzima prostor u kurikulumu drugim sadržajima koji bi bili primjereniji 21. stoljeću. Naposlijetku – to doista košta tih 300 milijuna kuna godišnje koje je bolje uložiti u laboratorije za biologiju, kemiju i fiziku. A ljudi neka sami odluče žele li djecu religijski obrazovati u crkvama. Uostalom, i ja sam vjeronauk pohađao u crkvi.

TELEGRAM: Pa baš Vam i nije neki primjer, obzirom da ste kasnije digli ruke od vjere.

PULJAK: Hahahaha… Ma nije to bilo zbog mjesta na kojem sam slušao vjeronauk.

TELEGRAM: Rekli ste nedavno, doduše u šali, da će barem, budete li išli u kampanju za predsjednika Republike, cijela Hrvatska sve naučiti o nastanku i evoluciji Svemira. Stvarno bi o tome govorili u kampanji?

PULJAK: Da, malo sam se šalio, ali često govorim da znanstvene ideje nisu striktno odijeljene od političkih, zato što je svjetonazor modernih ljudi svjetonazor primijenjene znanosti. Tri temelja našeg modernog društva su znanost, razum i humanizam.

TELEGRAM: Kad kažete “naše društvo”, mislite naravno na globalno?

PULJAK: Da, na svjetsko društvo. Zato je moja teza da je današnji svijet najbolje mjesto za život ikad i da će vjerojatno biti sve bolje i bolje. To je vrlo važno razumjeti jer moramo shvatiti da se takav svijet temelji na znanosti, razumu i humanizmu i da na takav način treba nastaviti dalje. Te ideje i stranka Pametno i ja u svom radu non stop zagovaramo.

TELEGRAM: Već dugo se priča o tome da bi mogli biti kandidat za predsjednika države. Kad će biti konačna odluka?

PULJAK: Zavisi o tome kamo ide ova naša Amsterdamska koalicija i kako ćemo posložiti cijelu priču. Gledamo na dulji rok, razgovaramo o tri ciklusa izbora, europski, predsjednički i parlamentarni i cijela priča uključuje izrade koalicijskog programa, sporazuma i naposljetku lista za izbore. Ako zaključimo da sam ja najbolji kandidat za predsjedničke izbore, to ću prihvatiti. Ali, ne moramo mi to zaključiti – možemo i nešto drugo.

TELEGRAM: Kad?

PULJAK: Mislim da ćemo to riješiti u roku od mjesec-dva dana. Prvo ćemo izraditi ozbiljan koalicijski sporazum i program iz kojih će se točno vidjeti što želimo i onda ćemo u tom trenutku objaviti listu za izbore za Europski parlament.

TELEGRAM: Valjda u tom programu neće pisati kako će svi dobiti što žele i kako će biti super, sa sjajnim plaćama, mirovinama, zdravstvom…

PULJAK: Ono što mi želimo promovirati je politika cijepljena od bilo kakvog populizma. Tako nećemo i ne želimo nastupati. Svima će nam, da, biti bolje, ali u roku od jedno deset godina i samo ako uredimo društvo.

TELEGRAM: Obzirom da imate ambicije za kandidaturu za Pantovčak, očito je da ne smatrate da je Kolinda Grabar-Kitarović dobra predsjednica. Zašto?

PULJAK: Prvo mislim da je ona dio iste one politike koja je ovu zemlju dovela do dna Europe…

TELEGRAM: Blizu dna Europske unije, a ne Europe, nije to baš isto.

PULJAK: Točno, Europske unije. Mislim nadalje da je puno stvari obećala jer se bavila najjeftijinijim populizmom, a većinu tih stvari nije napravila. Primjerice, obećala je dati najviše mladima, da će ih staviti u centar, dati im veću ulogu, a puste godine nije osnovala niti Ured za mlade. Predsjednik države inače ima dvije komponente svog rada – određene ovlasti, ali i mogućnost da zagovara određene vrijednosne politike u javnosti. I jedno i drugo je kod nje bilo izrazito loše. Zagovarala je totalno krivi smjer društva, od same inauguracije i toga s kim se druži. Znate ono kad vam roditelji kažu: “Sine, ili kćeri, nemoj se družiti s ovim ljudima”. E, baš takve je pozvala na svoju inauguraciju, ljude s dna ovog društva. U posljednje vrijeme to pokušava malo ublažiti, no ta politika i smjer su i dalje prisutni, samo su malo piarovski zaglađeni. Nadalje, vanjsku politiku je vodila potpuno krivo. Umjesto da nas veže za napredne zemlje EU, poput Francuske ili Njemačke, ona nas je gurala prema zemljama Višegradske skupine, zemljama tipa Mađarske ili Poljske. To svakako nisu zemlje na koje bi se Hrvatska trebala ugledati po pitanju smjera razvoja društva. Predsjednica živi u nekoj vrsti vakuuma u kojem bi naizgled htjela nešto napraviti, ali uglavnom samo radi javne slike. Zagovara određene promjene u unutarnjoj politici, ali mora koketirati s HDZ-om jer joj oni trebaju zbog političke potpore i glasova, tako da je njen utjecaj u svemu što je na tom polju radila bio praktički nikakav.

TELEGRAM: Samo da provjerim dok je na vrijeme – postanete li predsjednik ne kanite ulaziti nogometašima ili odbojkašicama u svlačionice?

PULJAK: Ne, neću (smijeh). Mislim da je to… (smijeh). Lijepo se radovati sportskim uspjesima, i ja sam se radovao, ali treba u tome imati neku granicu i štititi dostojanstvo funkcije i takve uloge u društvu.

TELEGRAM: Koji vrijednosni smjer bi Vi promovirali ako bi bili izabrani za predsjednika Republike?

PULJAK: Ono što inače promoviramo kroz politiku naše stranke – da se moramo ugledati na najnaprednija društva zapadnog svijeta. Vrijednosna politika koju bih zastupao se u Hrvatskoj zove “lijeva”, ali u normalnom svijetu se zove – normalna. Dakle, antifašizam, sekularizam, zaštita ljudskih prava, zaštita prava manjina… A drugo su ekonomske politike, koji bi bile liberalne i socijalne. Dakle, ekonomski liberalno – manje države i manje poreza, više tržišta, više prostora poduzetnicima, a socijalne na način da morate voditi računa o najslabijim kategorijama društva, kao što to rade sve napredne zemlje koje su istovremeno i socijalne i liberalne poput, recimo, skandinavskih.

TELEGRAM: Jedna stvar u toj priči i usporedbi sa skandinavskim zemljama prilično upadljivo nedostaje, a to je – novac. Odakle novac za zdravstvo, mirovine, socijalu, pogotovo ako ćemo smanjivati poreze?

PULJAK: U životu i u politici uvijek treba imati viziju, ono gdje želite biti za deset, dvadeset, trideset godina. Do cilja o kojem govorim možemo doći ozbiljnim politikama i ozbiljnim promatranjem razvoja društva i smjera društva. Kao i u kućnom, tako i u državnom, budžetu morate vidjeti hoćete li s budžetom kakav sad imate ulagati i dalje u sadašnju potrošnju, ili ćete se stisnuti malo i uložiti u to da vam dijete ode u najbolje škole, kako bi ta djeca u budućnosti mogla samostalno stvarati i kreirati. U društvu je bitno procijeniti tko je taj tko može stvarati nove vrijednosti i postaviti pitanje treba li uzeti svima i dati svima da svakodnevno preživljavaju, ili ćemo se ipak svi malo stisnuti i uložiti u onaj dio društva koji može stvoriti nove vrijednosti koje ćemo sutra moći upotrijebiti za financiranje raznih društvenih potreba.

TELEGRAM: Koji je to dio društva u koji bi danas trebali ulagati?

PULJAK: Kad sad pogledam kroz politiku kojom se bavim već nekoliko godina i kroz koju sam komunicirao sa svim dijelovima društva, najzdraviji dio društva u Hrvatskoj su – izvoznici softvera. A znate zašto? Zato što su to ljudi koji su svjesni da su sami na svjetskom tržištu i da moraju biti bolji od drugih. Nisu ovisni o državnim dotacijama, subvencijama nego o tome kako da sami nešto kreiraju i da budu bolji od konkurencije. Takav stav moramo promovirati kao politiku, pogotovo prema mladima, da ne gledaju kako će im netko nešto dati, nego kako će sami kreirati i biti bolji od drugih.

TELEGRAM: Ukoliko doista budete sudjelovali na predsjedničkim izborima, kakav ćete rezultat smatrati uspjehom?

PULJAK: Uspjehom bih smatrao da jedan velik broj ljudi prihvati ideje koje želimo promovirati u društvu. To su ideje modernog, ozbiljnog, progresivnog društva.

TELEGRAM: “Velik broj ljudi” može biti i tisuću i milijun. Na koji točno mislite?

PULJAK: Naravno da kad idete u neku ovakvu utrku, idete da pobijedite. Ali, kad bih dobio 10-15 posto glasova to bi već bila, mislim, velika stvar. Dobar temelj da nastavimo graditi našu političku priču.

TELEGRAM: Kazali ste nedavno kako ste za svog političkog djelovanja shvatili da se ljudi u Hrvatskoj ozbiljno boje politički aktivirati i da su za to krivi SDP i HDZ? Je li Hrvatska doista zemlja straha?

PULJAK: Shvatili smo da se velik broj ljudi boji – za svoje karijere, za svoje obitelji, poduzetnici se znaju bojati za ljude kojima isplaćuju plaće… A zašto – jer su HDZ i SDP napravili takvu državu u kojoj sve praktički ovisi o – državi. Ona ima upliv u sve sfere i pore našeg života i ljudi se zaista boje. I onda shvatite strašnu činjenicu – a to je da živimo u neslobodnom društvu, da ljudi nisu slobodni izraziti svoja politička uvjerenja, kakva god ona bila, bez da imaju neke posljedice. Na početku sam mislio da se ljudi boje… onako, bez razloga. Ali, onda shvatite da se ljudi boje s razlogom, da se zaista političari koji su na vlasti osvećuju ljudima jer imaju drugačije političke ideje. To se nama dogodilo u Splitu gdje smo u oporbi u gradskom vijeću. Članovima naše stranke, pa čak i samo simpatizerima su se osvećivali. I zato kažem da u tome i HDZ i SDP imaju odgovornost jer su oni izgradili društvo i točno takvu vrstu politike u kojoj morate biti bliski s njima da bi uopće mogli funkcionirati.

TELEGRAM: Nije li ih pomalo nepravedno stavljati u istu ravan, obzirom da je HDZ ipak bio puno duže na vlasti?

PULJAK: Točno. Kad preciznije o tome govorim kažem da je HDZ kriv 70, a SDP 30 posto, jer su toliko upravljali društvom. Naravno da ne mislim da su te dvije stranke iste. SDP ima bolje vrijednosne politike od HDZ-a, jer su to lijeve društvene vrijednosti, no što se tiče drugih politika, to su potpuno iste organizacije, klijentelističke, kojima je puno važnije da ste član njihovih stranaka, nego ono što doista radite. Najbolji primjer je bivši splitski gradonačelnik Ivo Baldasar. On je najgori gradonačelnik u povijesti Grada Splita. To su ljudi u SDP-u znali čim je stupio na vlast, ali su ga svejedno tri godine držali i nitko ga nije dirao. A zašto? Jer je – njihov.

TELEGRAM: Po nekim osnovnim političkim postavkama o kojima govorite prilično mi slično zvučite kao i Bojan Glavašević koji je ovog tjedna napustio SDP. Vidite li možda neku mogućnost suradnje s njim i ljudima koje će eventualno on pokušati okupiti?

PULJAK: Otvoreni smo za suradnju sa svim ljudima koji dijele naše vrijednosti i opću sliku društva – lijevo, liberalno, socijalno. No, ono što mi se u ovoj situaciji ne sviđa, moram to reći, je kad netko istupi iz neke političke priče i ne vrati mandat. Mislim da bi se mandat trebao vratiti stranci, zato što ga nitko od nas nije dobio sam, ljudi koji su ušli u predstavnička tijela su mandate dobili temeljem rada velikog broja ljudi oko jedne političke priče i bilo bi u redu vratiti mandat kad se iz nje istupi.

TELEGRAM: Glavašević bi vam vjerojatno sad skrenuo pažnju na to da je on u Saboru ušao s “neulaznog” dijela liste, temeljem preferencijalnih glasova građana.

PULJAK: Znam da jest, ali je ipak ušao na političkoj priči SDP-a, uz rad puno ljudi u toj stranci i, na kraju krajeva, uz njena financijska sredstva, pa mislim da bi bilo u redu da je njima i vratio mandat i pokušao se sa svojim političkim idejama izboriti za prostor na političkoj sceni.

TELEGRAM: Na političkoj sceni se u zadnje vrijeme priča o Ivanu Jakovčiću kao potencijalnom problemu u Amsterdamskoj koaliciji. On ima ambiciju biti na listi za izbore za Europski parlament, a to je izgleda problem vašoj stranci.

PULJAK: Mi zaista želimo da na listama budu ljudi koji su neprikosnoveni borci za opće dobro i koji dosad nisu bili kompromitirani. Kod Jakovčića i u zadnjim događanjima oko Uljanika postoji nerazjašnjen njegov poslovni odnos s Dankom Končarom u čijoj je firmi nekoliko godina primao naknadu za rad u Nadzornom odboru. Mi želimo razjasniti koja je njegova uloga u svemu tome jer nam je neprihvatljivo da političar prima sredstva od poduzetnika koji ima financijske interese u onom dijelu Hrvatske u kojem taj političar ima utjecaja. Dok to ne razjasnimo, mislimo da Ivan Jakovčić ne bi trebao biti na listi za europarlament.

TELEGRAM: Meni ovo zvuči kao početak problema u Amsterdamskoj koaliciji.

PULJAK: Nama je jako bitno da političke vrijednosti koje želimo unijeti u društvo promoviramo svojim djelovanjem. Jedna od tih ideja je da ljudi koji su dublje sudjelovali u procesima koji su doveli Hrvatsku do ovog gdje smo danas ne sudjeluju dalje u tim procesima, nego da možda s iskustvom grešaka koje su napravili pomognu da mi ne napravimo te iste greške.

TELEGRAM: Mislite da će to biti prihvatljivo za IDS?

PULJAK: Mi inzistiramo da se situacija razjasni i da vidimo ima li elemenata koji se suštinski protiv politici koju stranka Pametno želi promovirati u hrvatskom društvu.

TELEGRAM: A ako se pokaže da ih ima, a IDS bude inzistirao na Jakovčiću, onda – hvala, doviđenja?

PULJAK: Daleko je sad spekulirati o tome.

TELEGRAM: Otprilike kao i predvidjeti razvoj ljudskog društva za tisuću godina?

PULJAK: A otprilike. Kad pokušavate s nekim graditi partnerske odnose onda razgovarate, pregovarate i pokušavate zadržati razinu kompatibilnosti ideja koliko god možete.