Ekonomski gledajući, Hrvatskoj ide relativno solidno. Okej, imamo veliki problem s padom industrijske proizvodnje i s previsokim porezima, no zaposlenost, unutarnja likvidnost i rast BDP-a u čvrstom su zelenom. Nadalje, Hrvatskoj na međunarodnom planu ide prilično dobro.
Hrvatska je postala pristojna članica Europske Unije, koja ne izaziva nikakve internacionalne skandale, za razliku od Poljske i Mađarske. Hrvatsko kooperativno i korektno ponašanje u međunarodnim odnosima sasvim je sigurno pridonijelo i konačnoj pobjedi nad Slovenijom, u slučaju faktičkog poništenja arbitraže u Savudrijskom zaljevu.
Poraz HDZ-a je nacionalni interes
Hrvatskoj se, naravno, može prigovoriti tvrd, katkad brutalan odnos prema migrantima, no tu se mora uzeti u obzir da Zagreb provodi politiku Bruxellesa, Berlina i Pariza. Ponašanje hrvatske policije prema migrantima, koje često jest nehumano i uopće ga ne želimo opravdati, uvjetovano je poštovanjem zahtjeva Europske Unije i hrvatskim geografskim položajem.
Hrvatskoj, dakle, u velikoj, ali nužno površnoj slici, nikako ne ide loše. Pa ipak, čvrsto smo uvjereni kako je došlo vrijeme da HDZ siđe s vlasti. U nacionalnom je interesu da Hrvatska demokratska zajednica izgubi ovogodišnje parlamentarne izbore, i da ne dođe u poziciju da ponovo formira koalicijsku Vladu.
Dva su razloga zašto HDZ mora otići s vlasti. Prvo, Oreškovićeva, pa Karamarkova, pa naposljetku i najdulje, Plenkovićeva Vlada u Hrvatskoj su oživjele kulturu masovne političke korupcije, koja nije bila osobito snažna u vrijeme lijevo liberalnih Vlada.
Korupcija je u svim slojevima HDZ-a
Mi, dakle, ovdje ne govorimo o izdvojenim slučajevima, poput Marine Lovrić Merzel ili Slavka Linića, nego o masovno raširenoj kulturi političke i ekonomske korupcije. Ta je kultura jednako prisutna u vodstvu Hrvatske demokratske zajednice, kao i među HDZ-ovim koalicijskim partnerima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kad je riječ o vodstvu HDZ-a, koruptivna se kultura manifestira kroz slučajeve čitavog niza Plenkovićevih ministara, od Gorana Marića, preko Lovre Kuščevića do Milana Kujundžića: o niže rangiranim HDZ-ovim dužnosnicima, poput onog gospodina koji se nedavno proslavio izjavom da je morao malo ukrasti, jer bi inače ispao nesposoban pred šefovima, da i ne govorimo.
Sama činjenica da je Andrej Plenković sve te ljude smijenio ne ekskulpira ga od odgovornosti za bujanje kulture korupcije u vladajućoj stranci. Korupcijska kultura u HDZ-u svojom snagom i raširenošću danas podsjeća na 1999. ili na 2011. godinu. U oba ta slučaja HDZ je uvjerljivo gubio parlamentarne izbore.
Plenković je dopustio jačanje kulture netolerancije
Osim toga, i sam je Plenković, kroz slučaj grupe Borg i vrlo suspektno spašavanje Agrokora, pokazao da je osobno spreman tolerirati razne aspekte koruptivnog ponašanja. Kad se, pak, radi o HDZ-ovim koalicijskim partnerima, cijeloj je Hrvatskoj jasno kako je Milan Bandić postao watt (ili konjska snaga) za mjerenje korupcije u zemlji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Gospodin Bandić mogao je gospodinu Plenkoviću godinama čuvati saborsku većinu, ali sad dolazi vrijeme naplate troškova takvog održavanja vlasti. Posve je, dakle, jasno kako je HDZ danas ponovo obilježen korupcijom gotovo jednako kao u onim godinama kad je gubio na saborskim izborima.
Drugo, Andrej Plenković i HDZ dopustili su, i protiv Plenkovićevih osobnih uvjerenja, jačanje kulture netolerancije, mržnje, isključivosti i raznih oblika nasilja u društvu. Pogledajmo samo dnevne vijesti: od 1999. godine do danas mediji nisu zabilježili toliko nasilnih ispada bez jasnih motiva, kao u zadnjih nekoliko godina.
Ljudi imaju osjećaj da je nasilje dopušteno
Razlog tome nije samo loša praksa hrvatskog pravosuđa, nego onaj neobični, patološki osjećaj, da je nasilje dopušteno. Hrvatska patologija nasilja i svakovrsnih ekscesa buja na određenim političkim porukama, kao i na političkom nečinjenju u situacijama kad državna politika mora jasno djelovati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Hrvatska, nažalost, polako postaje zemlja fizičkog nasilja i političkih nasilnih ekscesa. Ne može se, naravno, sa sigurnošću tvrditi, ali lako je pretpostaviti da se onaj siroti idiot koji je tužio Josipu Lisac, ne bi usudio napraviti tako nešto u staloženijem i tolerantnijem društvenom okruženju.
U prošlih pet godina hrvatsko je društvo postalo bitno korumpiranije i nasilnije nego što je bilo ranije. Hrvatska se po tim kriterijima počela približavati Srbiji, što je katastrofalno za našu zemlju. Zbog toga je zaista krajnje vrijeme da HDZ ode s vlasti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Evo zašto je u hrvatskom nacionalnom interesu da HDZ izgubi iduće parlamentarne izbore
U prošlih pet godina hrvatsko je društvo postalo bitno korumpiranije i nasilnije nego što je bilo ranije
Hrvatska, nažalost, polako postaje zemlja fizičkog nasilja i političkih nasilnih ekscesa. Ne može se, naravno, sa sigurnošću tvrditi, ali lako je pretpostaviti da se onaj siroti idiot koji je tužio Josipu Lisac, ne bi usudio napraviti tako nešto u staloženijem i tolerantnijem društvenom okruženju
Ekonomski gledajući, Hrvatskoj ide relativno solidno. Okej, imamo veliki problem s padom industrijske proizvodnje i s previsokim porezima, no zaposlenost, unutarnja likvidnost i rast BDP-a u čvrstom su zelenom. Nadalje, Hrvatskoj na međunarodnom planu ide prilično dobro.
Hrvatska je postala pristojna članica Europske Unije, koja ne izaziva nikakve internacionalne skandale, za razliku od Poljske i Mađarske. Hrvatsko kooperativno i korektno ponašanje u međunarodnim odnosima sasvim je sigurno pridonijelo i konačnoj pobjedi nad Slovenijom, u slučaju faktičkog poništenja arbitraže u Savudrijskom zaljevu.
Poraz HDZ-a je nacionalni interes
Hrvatskoj se, naravno, može prigovoriti tvrd, katkad brutalan odnos prema migrantima, no tu se mora uzeti u obzir da Zagreb provodi politiku Bruxellesa, Berlina i Pariza. Ponašanje hrvatske policije prema migrantima, koje često jest nehumano i uopće ga ne želimo opravdati, uvjetovano je poštovanjem zahtjeva Europske Unije i hrvatskim geografskim položajem.
Hrvatskoj, dakle, u velikoj, ali nužno površnoj slici, nikako ne ide loše. Pa ipak, čvrsto smo uvjereni kako je došlo vrijeme da HDZ siđe s vlasti. U nacionalnom je interesu da Hrvatska demokratska zajednica izgubi ovogodišnje parlamentarne izbore, i da ne dođe u poziciju da ponovo formira koalicijsku Vladu.
Dva su razloga zašto HDZ mora otići s vlasti. Prvo, Oreškovićeva, pa Karamarkova, pa naposljetku i najdulje, Plenkovićeva Vlada u Hrvatskoj su oživjele kulturu masovne političke korupcije, koja nije bila osobito snažna u vrijeme lijevo liberalnih Vlada.
Korupcija je u svim slojevima HDZ-a
Mi, dakle, ovdje ne govorimo o izdvojenim slučajevima, poput Marine Lovrić Merzel ili Slavka Linića, nego o masovno raširenoj kulturi političke i ekonomske korupcije. Ta je kultura jednako prisutna u vodstvu Hrvatske demokratske zajednice, kao i među HDZ-ovim koalicijskim partnerima.
Kad je riječ o vodstvu HDZ-a, koruptivna se kultura manifestira kroz slučajeve čitavog niza Plenkovićevih ministara, od Gorana Marića, preko Lovre Kuščevića do Milana Kujundžića: o niže rangiranim HDZ-ovim dužnosnicima, poput onog gospodina koji se nedavno proslavio izjavom da je morao malo ukrasti, jer bi inače ispao nesposoban pred šefovima, da i ne govorimo.
Sama činjenica da je Andrej Plenković sve te ljude smijenio ne ekskulpira ga od odgovornosti za bujanje kulture korupcije u vladajućoj stranci. Korupcijska kultura u HDZ-u svojom snagom i raširenošću danas podsjeća na 1999. ili na 2011. godinu. U oba ta slučaja HDZ je uvjerljivo gubio parlamentarne izbore.
Plenković je dopustio jačanje kulture netolerancije
Osim toga, i sam je Plenković, kroz slučaj grupe Borg i vrlo suspektno spašavanje Agrokora, pokazao da je osobno spreman tolerirati razne aspekte koruptivnog ponašanja. Kad se, pak, radi o HDZ-ovim koalicijskim partnerima, cijeloj je Hrvatskoj jasno kako je Milan Bandić postao watt (ili konjska snaga) za mjerenje korupcije u zemlji.
Gospodin Bandić mogao je gospodinu Plenkoviću godinama čuvati saborsku većinu, ali sad dolazi vrijeme naplate troškova takvog održavanja vlasti. Posve je, dakle, jasno kako je HDZ danas ponovo obilježen korupcijom gotovo jednako kao u onim godinama kad je gubio na saborskim izborima.
Drugo, Andrej Plenković i HDZ dopustili su, i protiv Plenkovićevih osobnih uvjerenja, jačanje kulture netolerancije, mržnje, isključivosti i raznih oblika nasilja u društvu. Pogledajmo samo dnevne vijesti: od 1999. godine do danas mediji nisu zabilježili toliko nasilnih ispada bez jasnih motiva, kao u zadnjih nekoliko godina.
Ljudi imaju osjećaj da je nasilje dopušteno
Razlog tome nije samo loša praksa hrvatskog pravosuđa, nego onaj neobični, patološki osjećaj, da je nasilje dopušteno. Hrvatska patologija nasilja i svakovrsnih ekscesa buja na određenim političkim porukama, kao i na političkom nečinjenju u situacijama kad državna politika mora jasno djelovati.
Hrvatska, nažalost, polako postaje zemlja fizičkog nasilja i političkih nasilnih ekscesa. Ne može se, naravno, sa sigurnošću tvrditi, ali lako je pretpostaviti da se onaj siroti idiot koji je tužio Josipu Lisac, ne bi usudio napraviti tako nešto u staloženijem i tolerantnijem društvenom okruženju.
U prošlih pet godina hrvatsko je društvo postalo bitno korumpiranije i nasilnije nego što je bilo ranije. Hrvatska se po tim kriterijima počela približavati Srbiji, što je katastrofalno za našu zemlju. Zbog toga je zaista krajnje vrijeme da HDZ ode s vlasti.