Jednu stvar prilično olako svi skupa zaboravljamo kad pričamo o rezultatima europskih izbora.
HDZ je, naime, pobijedio. Da, pobjeda ima okus gorči od Pirove i, da, čak nije ni izražena u broju osvojenih mandata, ali HDZ je ipak osvojio 44 tisuće glasova i četiri postotna boda više od SDP-a. Samim tim ta stranka je u ovom trenutku i dalje uvjerljivo najveći favorit za pobjedu na parlamentarnim izborima 2020. godine. Istina relativnu pobjedu i, istina, pobjedu koja će donijeti vreću upitnika oko toga s kim i kako sastaviti Vladu, ali to smo znali i prije 26. svibnja.
No, do jeseni naredne godine još je mnogo nagaznih mina, političkih izazova i rupa u imovinskim karticama vladajućih političara koje tek čekaju da budu otkrivene, pa tih četiri postotna boda razlike i ne izgledaju kao kozmički velika razlika.
Sjeme budućnosti
Četrnaest postotnih bodova razlike je, međutim, druga priča. U tolikoj razlici, moguće je, krije se sjeme budućeg dugoročnijeg kretanja Hrvatske. A to kretanje svakako ne izgleda kao progresija.
Otprilike 14 postotnih bodova potpore je razlika između glasova koje su dobile (imalo relevantne) stranke desnice i desnog centra i ljevice i lijevog centra. U najgrubljoj podjeli između dviju grupacija, koje izvan ovih blokova ostavljaju, recimo, Kolakušića, Živi zid, HNS i SDSS – desnica osvaja 44,68 posto glasova, a ljevica 30,5 posto. Desnica je, od Plenkovićevog HDZ-a nadalje, dobila 480.207 glasova. Drugi pol, od Bernardića nalijevo tek 322.884.
Moralna panika zbog Bernardića
Omjer desnice i ljevice na europskim izborima prije pet godina bio je daleko tjesniji: otprilike 47:42 posto i to nakon kampanje koju je obilježio spektakularni SDP-ov raskol Milanović–Linić. Stoga, nema previše mjesta sumnji u to da rezultati izbora koji su se onako burno slavili u SDP-u nisu najava povratka progresivaca, nego je val koji nadolazi nešto tamnijih nijansi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jasno, HDZ će do parlamentarnih izbora – ako ne bude nepredviđenih i šokantnih događaja (ne treba guglati crnog labuda, nego 1. srpnja 2009. i Ivu Sanadera) – vratiti dio glasača, ma kako se desnica rekombinirala. Parlamentarni izbori uvijek odlučuju o tome hoće li na vlasti biti jedan ili drugi bazični ideološki blok, a aktualno približavanje SDP-a rezultatu HDZ-a bi moglo biti motiv za dizanje moralne panike na desnici.
Konzervativna revolucija koja teče
Da bi HDZ, međutim, okrupnio svoj rezultat, morat će korigirati i politički pravac. Iako to sad, naravno, neće priznati, sam Plenković će se u narednom periodu manje posvetiti centrističkom umivanju svoje stranke, a više obraćanju biračima koji su ovaj put dali glas nekom radikalnijem. Stoga je za očekivati da će Hrvatska još više popuštati pred konzervativnom revolucijom koja je, Istanbulskoj konvenciji unatoč, učvrstila svoje pozicije posljednjih godina.
Pobačaj se, primjerice, sigurno neće zabraniti, ali društveni pritisak hodača, molitelja i ostalih je takav da će prigovora savjesti biti sve više, do prekida trudnoće doći sve teže i skuplje, a politika sada sigurno neće mrdnuti malim prstom da se stanje promijeni.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nepostojeći građanski odgoj
Ukopavanje Hrvatske na konzervativnim pozicijama, uz neizbježan zadah nostalgije za četrdesetim godinama prošlog stoljeća, nije posao koji traje jedan izborni ciklus. Nije čak previše ovisan ni o tome tko je na vlasti. Jer, građanski odgoj, obrazovni predmet za kojim ovo zapušteno društvo vapi neusporedivo više nego za unosnim STEM vještinama, uspješno je blokiran u vrijeme vlasti koalicije lijevog centra.
Ustavna diskriminacija neheteroseksualnih brakova prošla je na referendumu također u vrijeme kad je desnica bila u opoziciji. Pogrešnim tumačenjem razloga poraza SDP-a na izborima 2007. godine uspješno se blokira već više od desetljeća bilo koja ideja koja bi vjeronauk, ako ne izbacila iz škola, a ono ga bar stavila na početak ili kraj rasporeda sati, ili u drugu smjenu. U kojoj se sad, bez problema i grižnje savjesti, u nekim školama odvijaju nastave drugog stranog jezika i informatike.
Sad je na vlasti HDZ i pritom sa strahom gleda na brojke koje je osvojila desnica.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Posljedica iseljavanja?
Stvari su, međutim, još gore.
Ovaj nesrazmjer od 14-ak postotnih bodova u glasovima za ljevicu i desnicu možda nije rezultat tek neuvjerljivog SDP-a i trenutno još manje uspješnih novih opcija na ljevici. Možda je rezultat dublje promjene u biračkoj strukturi Republike Hrvatske – one nastale iseljavanjem. Možda je, a za konačne zaključke će valjati sačekati znanstvene analize i neke sljedeće izbore, hrvatsko biračko tijelo silom demografije jednostavno postalo konzervativnije nego što je to dosad bilo. Možda je sve što ćemo u srednjoročno predvidivoj budućnosti zapravo moći birati tek nijansa – crne.
Prije četiri i pol godine, lijevi i desni dio Hrvatske bili su gotovo u savršenom balansu. U drugom krugu predsjedničkih izbora Kolinda Grabar-Kitarović je pobijedila Ivu Josipovića za samo 30 tisuća glasova. Je li, dakle, vaga doista snažno i trajno pretegnula na jednu stranu, postat će vrlo brzo jasno.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Gledajući omjer glasova nakon izbora nameće se neizbježno pitanje - je li Hrvatska zaista sve konzervativnija?
Znatno veća razlika u omjeru glasova desnice i ljevice možda ukazuje na strukturnu promjenu biračkog tijela
Da bi HDZ, međutim, okrupnio svoj rezultat, morat će korigirati i politički pravac. Iako to sad, naravno, neće priznati, sam Plenković će se u narednom periodu manje posvetiti centrističkom umivanju svoje stranke, a više obraćanju biračima koji su ovaj put dali glas nekom radikalnijem
Jednu stvar prilično olako svi skupa zaboravljamo kad pričamo o rezultatima europskih izbora.
HDZ je, naime, pobijedio. Da, pobjeda ima okus gorči od Pirove i, da, čak nije ni izražena u broju osvojenih mandata, ali HDZ je ipak osvojio 44 tisuće glasova i četiri postotna boda više od SDP-a. Samim tim ta stranka je u ovom trenutku i dalje uvjerljivo najveći favorit za pobjedu na parlamentarnim izborima 2020. godine. Istina relativnu pobjedu i, istina, pobjedu koja će donijeti vreću upitnika oko toga s kim i kako sastaviti Vladu, ali to smo znali i prije 26. svibnja.
No, do jeseni naredne godine još je mnogo nagaznih mina, političkih izazova i rupa u imovinskim karticama vladajućih političara koje tek čekaju da budu otkrivene, pa tih četiri postotna boda razlike i ne izgledaju kao kozmički velika razlika.
Sjeme budućnosti
Četrnaest postotnih bodova razlike je, međutim, druga priča. U tolikoj razlici, moguće je, krije se sjeme budućeg dugoročnijeg kretanja Hrvatske. A to kretanje svakako ne izgleda kao progresija.
Otprilike 14 postotnih bodova potpore je razlika između glasova koje su dobile (imalo relevantne) stranke desnice i desnog centra i ljevice i lijevog centra. U najgrubljoj podjeli između dviju grupacija, koje izvan ovih blokova ostavljaju, recimo, Kolakušića, Živi zid, HNS i SDSS – desnica osvaja 44,68 posto glasova, a ljevica 30,5 posto. Desnica je, od Plenkovićevog HDZ-a nadalje, dobila 480.207 glasova. Drugi pol, od Bernardića nalijevo tek 322.884.
Moralna panika zbog Bernardića
Omjer desnice i ljevice na europskim izborima prije pet godina bio je daleko tjesniji: otprilike 47:42 posto i to nakon kampanje koju je obilježio spektakularni SDP-ov raskol Milanović–Linić. Stoga, nema previše mjesta sumnji u to da rezultati izbora koji su se onako burno slavili u SDP-u nisu najava povratka progresivaca, nego je val koji nadolazi nešto tamnijih nijansi.
Jasno, HDZ će do parlamentarnih izbora – ako ne bude nepredviđenih i šokantnih događaja (ne treba guglati crnog labuda, nego 1. srpnja 2009. i Ivu Sanadera) – vratiti dio glasača, ma kako se desnica rekombinirala. Parlamentarni izbori uvijek odlučuju o tome hoće li na vlasti biti jedan ili drugi bazični ideološki blok, a aktualno približavanje SDP-a rezultatu HDZ-a bi moglo biti motiv za dizanje moralne panike na desnici.
Konzervativna revolucija koja teče
Da bi HDZ, međutim, okrupnio svoj rezultat, morat će korigirati i politički pravac. Iako to sad, naravno, neće priznati, sam Plenković će se u narednom periodu manje posvetiti centrističkom umivanju svoje stranke, a više obraćanju biračima koji su ovaj put dali glas nekom radikalnijem. Stoga je za očekivati da će Hrvatska još više popuštati pred konzervativnom revolucijom koja je, Istanbulskoj konvenciji unatoč, učvrstila svoje pozicije posljednjih godina.
Pobačaj se, primjerice, sigurno neće zabraniti, ali društveni pritisak hodača, molitelja i ostalih je takav da će prigovora savjesti biti sve više, do prekida trudnoće doći sve teže i skuplje, a politika sada sigurno neće mrdnuti malim prstom da se stanje promijeni.
Nepostojeći građanski odgoj
Ukopavanje Hrvatske na konzervativnim pozicijama, uz neizbježan zadah nostalgije za četrdesetim godinama prošlog stoljeća, nije posao koji traje jedan izborni ciklus. Nije čak previše ovisan ni o tome tko je na vlasti. Jer, građanski odgoj, obrazovni predmet za kojim ovo zapušteno društvo vapi neusporedivo više nego za unosnim STEM vještinama, uspješno je blokiran u vrijeme vlasti koalicije lijevog centra.
Ustavna diskriminacija neheteroseksualnih brakova prošla je na referendumu također u vrijeme kad je desnica bila u opoziciji. Pogrešnim tumačenjem razloga poraza SDP-a na izborima 2007. godine uspješno se blokira već više od desetljeća bilo koja ideja koja bi vjeronauk, ako ne izbacila iz škola, a ono ga bar stavila na početak ili kraj rasporeda sati, ili u drugu smjenu. U kojoj se sad, bez problema i grižnje savjesti, u nekim školama odvijaju nastave drugog stranog jezika i informatike.
Sad je na vlasti HDZ i pritom sa strahom gleda na brojke koje je osvojila desnica.
Posljedica iseljavanja?
Stvari su, međutim, još gore.
Ovaj nesrazmjer od 14-ak postotnih bodova u glasovima za ljevicu i desnicu možda nije rezultat tek neuvjerljivog SDP-a i trenutno još manje uspješnih novih opcija na ljevici. Možda je rezultat dublje promjene u biračkoj strukturi Republike Hrvatske – one nastale iseljavanjem. Možda je, a za konačne zaključke će valjati sačekati znanstvene analize i neke sljedeće izbore, hrvatsko biračko tijelo silom demografije jednostavno postalo konzervativnije nego što je to dosad bilo. Možda je sve što ćemo u srednjoročno predvidivoj budućnosti zapravo moći birati tek nijansa – crne.
Prije četiri i pol godine, lijevi i desni dio Hrvatske bili su gotovo u savršenom balansu. U drugom krugu predsjedničkih izbora Kolinda Grabar-Kitarović je pobijedila Ivu Josipovića za samo 30 tisuća glasova. Je li, dakle, vaga doista snažno i trajno pretegnula na jednu stranu, postat će vrlo brzo jasno.