Hoće li u nedjelju nestati socijaldemokratska i proeuropska Švedska?
Ako padne i Švedska, bitka za dosadašnje vrijednosti zapadne liberalne demokracije mogla bi biti izgubljena
Švedski demokrati su tamošnja desna populistička stranka, koja je počela koketirajući sa švedskim fašizmom i neonacizmom, a danas se, očekivano, temelji na anitiimigranstkoj politici i, također očekivano, priči o referendumu o izlasku iz Europske unije. Ankete za ove izbore im posljednjih 15 dana u prosjeku daju 19,4 posto glasova. Brojke crtaju jasnu sliku nadolazećeg i sve golemijeg populističkog vlaka u još jednoj zemlji Europske unije, pa je jasno da će mnogi europski glavni gradovi sa strahom (neki, doduše vjerojatno i s nadom) promatrati programe na švedskom jeziku u nedjelju navečer
“Čini se da se bliži kraj jedne ere. Sve više postajemo zemlja slična ostalima. Bastion socijaldemokracije koji bi se mogao pretvoriti u krš. Nešto veliko se ovdje događa”. Tako glasi izjava Patrika Öhberga, stručnjaka za švedsku politiku sa Sveučilišta u Göteborgu koju je dao ovog tjedna za portal Euronews najavljujući parlamentarne izbore u toj zemlji zakazane za 9. rujna. Nije dovoljno dramatično? Švedski demokrati su tamošnja desna populistička stranka, koja je počela koketirajući sa švedskim fašizmom i neonacizmom, a danas se, očekivano, temelji na anitiimigranstkoj politici i, također očekivano, priči o referendumu o izlasku iz Europske unije.
Stranka je zapaženiji rezultat postigla 2006. godine sa 2,9 posto glasova. Izborni prag od četiri posto prešli su četiri godine kasnije osvojivši 5,7 posto glasova. Na posljednjim izborima, održanima 2014. dobili su 12,9 posto. Ankete za ove izbore im posljednjih 15 dana u prosjeku daju 19,4 posto glasova.
Brojke crtaju jasnu sliku nadolazećeg i sve golemijeg populističkog vlaka u još jednoj zemlji Europske unije, pa je jasno da će mnogi europski glavni gradovi sa strahom (neki, doduše vjerojatno i s nadom) promatrati programe na švedskom jeziku u nedjelju navečer. Jer, ako padne čak i bogata i socijalno pravedna Švedska, može li se trend uopće preokrenuti ili je bitka za dosadašnje vrijednosti zapadne liberalne demokracije već izgubljena?
Dva problema
Ako se potvrde rezultati anketa (a treba uvijek imati na umu da su ankete predviđale, primjerice, pobjedu Hillary Clinton 2016. godine u SAD-u), onda razloga za takvu vrstu straha nema, makar ne još u rujnu 2018. godine. Štoviše, sve parlamentarne stranke su se unaprijed obavezale na to da neće formirati Vladu sa Švedskim demokratima. Ni lijevo (Socijaldemokrati, Zeleni i Ljevica), ni desno (Alijansa za Švedsku koju čine četiri stranke – Umjereni, Liberali, Stranka centra i Kršćanski demokrati) nema želje za suradnjom sa strankom Jimmieja Åkessona, koja, primjerice, obećava raspisati referendum o izlasku Švedske iz EU (izlazak, međutim, kao dobru ideju po anketama podržava tek manje od 20 posto građana).
No, tu postoje dva potencijalna problema. Iako ankete daju solidnu prednost najjačoj stranci, Socijaldemokratima, pred Åkessonovom ekipom (24,7:19,4 posto), neki analitičari upozoravaju da bi stvarna potpora populističkoj desnici mogla biti viša nego što se iskazuje kroz ankete jer dio ispitanika možda ne želi priznati da će glasati za Švedske demokrate. Ukoliko bi se, pak, dogodilo da populisti odnesu relativnu pobjedu, što bi bio golemi šok za zemlju u kojoj su Socijaldemokrati pojedinačno najjača stranka već više od sto godina, Åkesson se nada da bi to natjeralo najveću oporbenu stranku, Umjerene (po anketama u zadnja dva tjedna dana dobivaju prosječno 17,5 posto glasova), da revidiraju svoju odluku o nesuradnji sa Švedskim demokratima.
Åkessonova izborna pobjeda je ipak nešto manje izgledan scenarij od onog koji je temelj drugog problema. Naime, po svemu sudeći će lijevi i desni centar biti otprilike izjednačeni (lijeva postizborna grupacija u parlamentu od 349 zastupnika bi po anketama trebala osvojiti koji mandat više), a ostatak mandata će dobiti Švedski demokrati što znači da zemlji slijede dugi, mučni i neizvjesni koalicijski pregovori. Sadašnji premijer, socijaldemokrat Stefan Lövfen nada se u toj situaciji slaganju manjinske Vlade uz podršku dvije stranke iz Alijanse, Liberala i Stranke centra, no ta priča je još na jako dugom štapu.
Ključna važnost najslabijih
Kad se objašnjava rast Švedskih demokrata posljednjih godina ključna točka se traži u 2015.-oj, kad je u tu zemlju ušlo čak 163 tisuće migranata. Iako je rast Åkessonove stranke očit i u vremenu prije migrantske krize, sigurno je da su porast broja migranata i sve češći izvještaji o nasilju u predgrađima donijeli dosta novih simpatizera desnim populistima, koji se zalažu za jaču ulogu nacionalne države i čvrst pristup na granicama.
S druge strane, moguće je da im se druga vrsta aktualne populističke politike obije o glavu – ovog ljeta su naime Švedsku poharali katastrofalni požari što su Zeleni iskoristili za isticanje zahtjeva za još jačim mjerama protiv klimatskih promjena. “Neozbiljno je graditi politiku na osnovu vremenskih prilika jednog ljeta, to je najgora vrsta populizma”, udario je Åkesson na Zelene koji su gotovo istog trenutka sa samog ruba izbornog praga (4 posto) poskočili do šest posto glasova.
A rezultat Zelenih je prilično bitan, kao i onaj Kršćanskih demokrata iz Alijanse za Švedsku. Naime, te dvije stranke su najslabije u svojim blokovima. Kako u Švedskoj nema predizbornih koalicija, ako one ostanu ispod izbornog praga to će značiti da će lijevi i desni blok ostati bez nekoliko desetaka mandata u parlamentu (Zeleni ih trenutno imaju 25, Kršćanski demokrati 15), što opet, može imati presudan utjecaj na slaganje vladajuće većine. Stoga će i mnogi pogledi u nedjelju navečer biti usmjereni ne samo na najjače stranke, nego i na rezultate na sedmom i osmom mjestu.
Hoće li, dakle, proeuropska Švedska preživjeti 9. rujna, ili će se svrstati negdje blizu kompozicije koju predvode Mađarska i Poljska, a sve joj je bliža i Italija, moglo bi ovisiti i o tek nekoliko sitnih postotnih bodova.